Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. P Ob-196/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Nataši Citković Vrkić, u pravnoj stvari tužitelja HJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa],zastupan po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. mlt. FJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. mlt. ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici CJ OIB: [osobni identifikacijski broj], a ova po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku iz Rijeke, radi izmjene odluke o uzdržavanju, objavljena 30.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-258/2022 od 15.lipnja 2022. godine u toč. II. kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11.travnja 2022., tako je tužitelj HJ umjesto mjesečnog iznosa od 1.887,50 kn/250,51 EUR na ime uzdržavanja mlt. FJ dužan plaćati iznos od 220,00 EUR mjesečno, te na ime uzdržavanja mlt. ĆJ umjesto mjesečnog iznosa od 1.887,50 kn/250,51 EUR iznos od 180,00 EUR mjesečno, ukupno 400,00 EUR mjesečno za oboje djece i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama po stopi propisanoj zakonom koje na svaki pojedini iznos teku od njegova dospijeća pa do isplate, počevši od 15. lipnja 2023. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti na račun CJ, majke i zakonske zastupnice tuženika koji glasi [broj bankovnog računa] kod Erste&Steiermärkische Bank d.d.

II.Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 60,00 EUR mjesečno po osnovi visine uzdržavanja za oboje djece.

III.Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj je dana 25.svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-258/2022 od 15. lipnja 2022. razveden brak između tužitelja i zz. tuženika, te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. travnja 2022. (u tužbi pogrešno navedeno 21.travnja), kojim je tužitelj na ime uzdržavanja svoje malodobne djece obvezan mjesečno plaćati iznos od 1.887,50 kn/250,51 EUR za svako dijete, odnosno ukupan iznos od 3.375,00 kn/501,03 EUR na račun majke kod koje djeca i stanuju. U vrijeme usvajanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tužitelj je dobrovoljno odlučio plaćati više od zakonskog minimuma, budući da je tada radio i boravio u [adresa] gdje je imao redovita primanja. Zbog izmijenjenih okolnosti tužitelj više nije u mogućnosti mjesečno doprinositi za svako dijete iznos od 250,51 EUR mjesečno budući da se u međuvremenu vratio iz Republike Irske gdje je zarađivao više nego što sada zarađuje u Republici Hrvatskoj. Osim što tužitelj nakon povratka ima manja primanja, isti je nakon rastave braka otišao u podstanarstvo te je zajedničku kuću u kojoj je stanovao sa svojom djecom i bivšom suprugom prepustio njima na korištenje, a što dodatno umanjuje njegovu mogućnost da uzdržava svoju djecu mjesečnim iznosima kao do sada. Navedeno također predstavlja vid uzdržavanja, budući da je tužitelj prepustio svoje imovinsko pravo mldb. tuženicima i njihovoj zakonskoj zastupnici, te je uz to na sebe uzeo teret plaćanja najamnine. Tužitelj traži sniženje doprinosa za uzdržavanje djece, jer na ime uzdržavanja maloljetne djece mora izdvojiti preko 50% svojih ukupnih primanja. Smatra da bi za uzdržavanje mldb. FJ bio primjeren iznos od 170,00 EUR mjesečno, te za mldb. ĆJ iznos od 170,00 EUR mjesečno, od dana podnošenja tužbe, u skladu s čl. 285. Obiteljskog zakona, a koji iznos je procijenjen uzimajući u obzir da su imovinske prilike majke CJ, s kojom mld. FJ i ĆJ žive, znatno bolje od tužiteljevih.

2.U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu, u prvom redu stoga što tužitelj nije dokazao da je došlo do promjene imovinskih prilika na strani tužitelja koje bi opravdavale smanjenje doprinosa za uzdržavanje. Ukazuje se na doprinos majke s kojom djeca stanuju i koja o njima skrbi. S obzirom na propisano zakonski minimum koji ne odgovara potrebama maloljetne djece, kao i neprestano rastuće troškove i inflaciju, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženicima. , kao i o tome da doprinos služi uzdržavanju djece.

3.Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu te je saslušao tužitelja i z.z. tuženika.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi sniženja uzdržavanja određenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-258/2022 od 15. lipnja 2022. kojim je razveden brak između tužitelja i z.z. tuženika te odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. travnja 2022. kojim je tužitelj obvezan na ime uzdržavanja svoje maloljetne djece, FJ rođenog **.**.2011. i ĆJ rođene **.**.2013., mjesečno plaćati iznos od 1.887,50 kn/250,51 EUR za svako dijete, odnosno ukupan iznos od 3.375,00 kn što predstavlja iznos od 501,03 EUR.

5.Prema tome, traži se sniženje mjesečnog uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ), počevši od 15.lipnja 2023. dok za to budu postojali zakonski uvjeti na iznos od 170,00 EUR za svako dijete.

6. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ispravom ako su se okolnosti promijenile. S druge strane, odredbom je čl. 307. ObZ-a propisano da je sud dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe, pri čemu će se uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

7.Kad se uzdržavanje traži za dijete, sud je prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ-a, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta.

8.Sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a, iznimno od st. 2. ovog članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od polovice zakonskog minimuma, i to samo u dva slučaja: ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima doprinosi svojem uzdržavanju.

9.Iz iskaza tužitelja proizlazi da su se njegove imovinske prilike u bitnome promijenile od kada su stranke utvrdile visinu doprinosa za zadržavanje djece. Tužitelj je u to doba radio u Irskoj gdje mu je plaća iznosila 1.800,00 do 2.000,00 EUR mjesečno te je bio u mogućnosti doprinositi 500,00 EUR za uzdržavanje djece. Iz osobnih razloga se nakon pet godina trajno vratio u Republiku Hrvatsku u svibnju 2023. U Irskoj je primio zadnju plaću za svibanj, u lipnju je bio nezaposlen, da bi se u mjesecu srpnju 2023. zaposlio u trgovačkom društvu Manšped d.o.o. na određeno vrijeme i s ugovorenom bruto plaćom u iznosu od 700,00 EUR. Po povratku je iznajmio stan te je isprva stanovao u [adresa], a od 20. lipnja 2023. stanuje u [adresa] te putuje na radno mjesto na [adresa]. Tužitelj je s bivšom suprugom, z.z. maloljetnih tuženika, imao u zajedničkom vlasništvu stan u [adresa], koji su prodali za 158.000,00 EUR i novac od prodaje podijelili na način da je tužitelju pripalo 80.000,00 EUR, umanjeno za 8.200,00 EUR koliko su iznosili troškovi provizije, komunalnog doprinosa, legalizacije i etažiranja, dok je tuženoj od prodaje pripalo 78.000,00 EUR, kako je i dogovoreno među strankama. Od sredstava dobivenih prodajom tužitelj je kupio građevinsko zemljište u Driveniku za iznos od 43.000,00 EUR, s namjerom da tamo izgradi obiteljsku kuću i tako riješi svoje stambeno pitanje. Pojašnjava da je donio takvu odluku jer sredstvima od prodaje zajedničke nekretnine nije mogao kupiti stan te je u dogovoru s najstarijim sinom (zajedničkim sinom stranaka) odlučio izgraditi kuću u kojoj će obojica živjeti, a koju nekretninu će iza njega naslijediti i mlt. djeca, ovdje tuženici. Namjera mu je izgraditi objekt barem do stupnja izgrađenosti prizemlja. Pojašnjava, za zemljište je dao 43.000,00 EUR, za proviziju agenciji za kupovinu zemljišta 1.600,00, za porez na nekretninu 1.290,00 EUR i za dosad izvedene pripremne radove, ukupno 12.000,00 EUR i to 4.240,00 EUR preko računa, a drugo na ruke izvođaču. U pripremi je idejni projekt, a na građevinsku dozvolu se čeka godinu dana. Sa starijim sinom, koji je u radnom odnosu, ima u najmu kuću te svaki koristi jedan stan za stanovanje. Ukupna najamnina cijele kuće iznosi 540,00 EUR te dijele troškove najma, tako da tužitelj izdvaja mjesečno 270,00 EUR i prosječno još 100,00 EUR mjesečno za režije. Po povratku iz Irske nije imao nikakve ušteđevine odnosno bilo je 7.000,00 EUR koje je z.z. tuženika zadržala za sebe. Dopunski saslušan, naveo je da su se u međuvremenu promijenile okolnosti od ranije iskaza, budući da je odlučio prodati građevinsko zemljište s obzirom na predvidive visoke troškove gradnje te ga je oglasio na prodaju za iznos od 75.000,00 EUR. Osporio je tvrdnje tužitelja da ima dodatne prihode od preprodaje rabljenih vozila te je naveo da je prodao svoje vozilo Seat Leon iz 2004. za 2.700,00 EUR i kupio rabljeni Volvo karavan iz 2004. za 2.800,00 EUR i to je jedino vozilo koje ima u svojem vlasništvu. Cijelo ovo vrijeme plaća za uzdržavanje djece 500,00 EUR mjesečno i nakon što podmiri tu obvezu, ostane mu za život 100,00-120,00 EUR mjesečno te mu povremeno financijski pomažu majka i sestra. Sva sredstva od prodaje stana u [adresa] uložio je u teren, a pored toga je snosio troškove ukopa oca u visini 1.400,00 EUR. S obzirom na trenutne imovinske prilike, smatra da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djece najviše do 340,00 – 350,00 EUR za oboje. Kada su djeca po rasporedu s tužiteljem, do nedavno ih je majka dovozila u [adresa], a on bi ih vraćao natrag u Rijeku. No u zadnje vrijeme ona zahtjeva da tužitelj dolazi po djecu i vraća ih natrag, zbog čega ima dodatni trošak goriva. U međuvremenu se vratio na prijašnje radno mjesto u Condor d.o.o. gdje mu je plaća 1.000,00 EUR mjesečno. Od ostalih troškova navodi trošak obročne otplate mobitela i preplate 45,00 EUR mjesečno te troškove registracije i održavanja vozila i goriva, s obzirom da mu je osobno vozilo nužno radi prijevoza do radnog mjesta kao i zbog održavanja osobnih odnosa s djecom.

10.Iz iskaza z.z. tuženika LJ proizlazi da s maloljetnom djecom živi u stanu u vlasništvu svoga partnera s kojim vodi zajedničko domaćinstvo. Zaposlena je u Actasad j.d.o.o. gdje prima plaću od 700,00 EUR. U vrijeme prodaje zajedničkog stana u [adresa] djeca su izrazila želju da ne mijenjaju školu, pa majka stoga svakodnevno vozi djecu sa Zameta u Rijeci gdje sada stanuju, u školu u [adresa]. Kako se radi o udaljenosti od cca 20 km, u jednom danu napravi put od 100 km vozeći djecu u školu i iz škole s obzirom na njihov različiti školski raspored. Procjenjuje da na taj način samo za troškove goriva mjesečno izdvaja između 200,00 i 250,00 EUR. H je u dobi od 13 godina i završava 7. razred, dok je ĆJ u dobi od 10 godina i završava 4. razred osnovne škole, a oboje djece je urednog psihofizičkog razvoja. Ne bave se slobodnim aktivnostima, a za H je ovaj mjesec za instrukcije izdvojila preko 100,00 EUR. S dosadašnjim iznosom od 500,00 EUR uspijeva zadovoljiti potrebe djece, a smatra da s manjim iznosom u tome ne bi uspjela. Tuženik je prije podnošenja ove tužbe ponudio smanjenje uzdržavanja na iznos od 400,00 na što nije pristala. U vrijeme sastavljanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi majka nije bila zaposlena te je počela raditi 2.svibnja 2022. Nakon prodaje zajedničke nekretnine u [adresa] kupila je stan u vrijednosti od 81.000,00 EUR koji je nedavno počela iznajmljivati za iznos od 530,00 EUR mjesečno. Nakon smrti oca zajedno s bratom naslijedila je stan u [adresa] koji je prodan i njoj je pripalo od prodaje 25.000,00 EUR i od dijela tog iznosa kupila je osobno vozilo. Što se tiče troškova stanovanja i ostalih troškova zajedničkog domaćinstva, koji uključuje i njenog partnera, z.z. tuženika podmiruje ¾ svih režijskih troškova koji iznose oko 680,00 EUR mjesečno, a pod time podrazumijeva troškove el. energije od 100,00 EUR, pričuve i vode 50,00 EUR, interneta 30,00 EUR, troškove mobitela [broj telefona],00 EUR, džeparca za djecu oko 50,00 EUR, marende 80,00 EUR mjesečno za dvoje djece. Ovaj mjesec djeca su imala dva izleta i na to je utrošila 120,00 EUR te za džeparac još po 20,00 EUR svakome i uz to im je dala hranu za izlet. Kako više nisu prijavljeni u [adresa], to o svom trošku nabavlja ispite, radne bilježnice i zbirke, koje je ranije subvencionirala općina. Od dodatnih troškova za djecu navodi odlaske u kino i sl. Primanja njenog partnera poslovna su tajna i o njima se nije izjašnjavala. Navela je da troškove stambenog kredita i kredita namijenjenog za opremanje stana snosi isključivo njen partner, dok režije dijele u omjerima kako je prethodno obrazložila i koje račune je dostavila u spis kao dokaz o njihovoj visini. Osporila je tvrdnju tužitelja da je za sebe prisvojila ušteđevinu stečenu u braku te je s tim u svezi iskazala da je svojim sredstvima isplatila tužiteljeve dugove iz poslovanja, zbog čega je bila upisana zabilježba na nekretnini u [adresa]. Navodi da je djeci otvorila uslugu Keks pay pa tužitelj povremeno uplati djeci neke manje iznose za džeparac. Dopunski saslušana, iskazala je da su se okolnosti donekle promijenile u odnosu na raniji iskaz te da su djeca uglavnom uskladila smjene u školi pa ih odvozi i dolazi po njih u isto vrijeme u školu u [adresa] i te su troškovi goriva po toj osnovi oko 150,00 EUR(u odnosu na ranije troškove od 200-250,00 EUR). Međutim, sada su narasli troškovi instrukcija jer sada oboje djece ima instrukcije iz matematike za koje procjenjuje da iznose oko 150,00 EUR mjesečno. Visina satnice je 15,00 EUR i više, a ona za sada plaća po nižoj satnici od 10,00 i 11,30 EUR. Djeci je kupila nove mobitele, iPhone 15 i iPhone 16, s popustom na ime partnera te mjesečna rata za oba uređaja iznosi 53,12 EUR, a zajedno s preplatom predstavlja trošak od oko 100,00 EUR mjesečno. Konačno, uzevši u obzir sve navedene troškove stanovanja, prehrane, higijenskih potrepština, odjeće i obuće, troškova u vezi sa školom, te goriva za prijevoz djece do škole, procjenjuje da ukupne potrebe uzdržavanja djece iznose oko 800,00 EUR mjesečno u prosjeku za oboje djece, odnosno ukupne potrebe za svako dijete iznose oko 400,00 EUR, jer su im za sada potrebe podjednake. Z.z. tuženika i dalje prima minimalnu plaću u istom iznosu.

11.Tužitelj je dostavio tri ugovora o radu, ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen s društvom Manšped d.o.o. sa sjedištem u [adresa] od 24.srpnja 2023. s ugovorenom plaćom od 700,00 EUR bruto, s mogućnošću uvećanja plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom i blagdanom. S istim društvom sklopio je novi ugovor o radu na određeno vrijeme dana 29.siječnja 2024. s ugovorenom plaćom od 840,00 EUR bruto i pod istim uvjetima mogućnosti uvećanja plaće. Nadalje, s društvom CONDOR d.o.o. Viškovo sklopio je ugovor s ugovorenom osnovnom plaćom u iznosu od 840,00 EUR te pravom na povećanu plaću za otežane uvjete rada, rada u dane blagdana, nedjelje i neradne dane, prekovremeni i noćni rad te smjenski rad. Od lipnja 2024. neto plaća tužitelja iznosi 1.000,00 EUR što dokazuju platne liste/obračun plaće za period lipanj 2024. do siječanj 2025.

12.Iz Ugovora o radu između društva Actasad j.d.o.o. Rijeka i majke tuženika, sklopljenog 31.ožujka 2024., proizlazi da je ugovorena minimalna plaću sukladno Uredbi o visini minimalne plaće.

13.Od Porezne uprave, Ispostava Rijeka, sud pribavio je podatke o visini dohotka i primitaka za obje stranke.

14.Tužitelj je u 2023. ostvario dohodak od ukupno 2.438,00 EUR, dok je iznos neoporezivog primitka 714,28 EUR. Za razdoblje siječanj-travanj 2024. ostvario je 2.807,39 EUR, porez i prirez iznose 115,00 EUR te iznos neoporezivog primitka 800,00 EUR.

15.Z.z. tuženika je u 2023. ostvarila dohodak od 6.828,43 EUR te iznos neoporezivog primitka od 2.912,40 EUR. Za razdoblje siječnja do travnja 2024. ostvarila je dohodak od 2.835,60 EUR te 258,94 EUR na ime neoporezivog primitka.

16. Mlt. FJ sada je u dobi od 14 godina, učenik je 8. razreda, dok je mlt. ĆJ u dobi od 11,5 godina i učenica je 5.razreda. Oboje djece je urednog psihofizičkog razvoja, nemaju izvanškolskih aktivnosti i u tom smislu povećanih troškova. Od dodatnih troškova u vezi s njihovim školovanjem majka ističe troškove prijevoza (goriva), s obzirom na njihovo preseljenje iz [adresa] u [adresa] te okolnost da su djeca ostala u istoj školi i da ih majka svakodnevno vozi u školu i dolazi po njih. Djeca su u početku imala različit raspored te su isprva troškovi goriva iznosili 200,00-250,00 EUR mjesečno, no kako im se raspored uglavnom uskladio tijekom ovog postupka majka je izjavila i da su sada ti troškovi niži i mjesečno iznose oko 150,00 EUR. Međutim, tijekom postupka su se ukazali novi troškovi za oboje djece, budući da je uz FJ i ĆJ krenula na dodatne instrukcije iz matematike koji za oboje djece iznose oko 150,00 EUR mjesečno. Promjenom mjesta prebivališta porasli su i troškovi školovanja, budući da djeca stanuju na području Grada Rijeke gdje ne ostvaruju subvenciju troškova radnih bilježnica i ostalog školskog pribora, što ostvaruju školska djeca koja stanuju na području Općine Kostrena. U ostalom su potrebe djece prosječne i skladu s njihovom dobi te majka ocjenjuje da su ukupne potrebe djece podjednake u ovoj fazi života i da za svako dijete iznose po 400,00 EUR, odnosno ukupno 800,00 EUR mjesečno.

17.U međuvremenu su se nedvojbeno promijenile imovinske prilike i ukupne mogućnosti tužitelja, koji je u vrijeme donošenja ranije odluke radio u Irskoj gdje je ostvarivao primanja od 1.800,00 do 2.000,00 EUR, da bi se u svibnju 2023. trajno vratio u Hrvatsku, gdje je zasnovao radni odnos sa zadnjom plaćom u visini 1.000,00 EUR, a prema ranijim ugovorima i znatno nižom. Nadalje, tužitelj ima troškove najamnine od 270,00 EUR i režija od oko 100,00 EUR. Od posebnih troškova navodi troškove ukopa oca.

18.Nesporno je da su tužitelj i z.z. tuženika u međuvremenu prodali zajednički stan, pa prema tome ne stoji više tvrdnja iz tužbe da je tužitelj djeci i bivšoj supruzi prepustio na korištenje zajednički stan, a on otišao u podstanarstvo, što da treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja tužiteljeve obveze. Naime, bivši bračni drugovi su još 20.travnja 2022. sklopili Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa u pogledu imovine stečene u braku, suglasile su se oko prodaje svojih suvlasničkih dijelova, pri čemu se tužitelj obvezao snositi troškove legalizacije i etažiranja, što je i realizirano u kolovozu 2023. (nakon podnošenja tužbe) te je stan prodan za ugovorenu cijenu od 158.000,00 EUR, od toga je tužitelju pripalo 80.000,00 EUR, tuženoj 78.000,00 EUR. Tužitelji navodi da je od tog iznosa snosio troškove provizije agenciji, troškove legalizacije i etažiranja u ukupnom iznosu od 8.200,00 EUR te da za toliko treba umanjiti iznos dobiven prodajom, što je potkrijepio dokumentacijom. Navodi da je preostali iznos u cijelosti utrošio na kupovinu građevinskog zemljišta, proviziju agenciji za posredovanje, porez na promet nekretnina te pripremne građevinske radove. Odluku o namjeravanoj gradnji obiteljske kuće obrazlaže time da su sredstva od prodaje stana bila nedostatna za kupovinu nove nekretnine te da će izgradnjom obiteljske kuće riješiti svoje stambeno pitanje, kao i starijeg punoljetnog sina koji će financijski sudjelovati u gradnji, a konačno da se radi o nekretnini koju će u budućnosti naslijediti i mlt. tuženici. Tijekom postupka su se promijenile i ove okolnosti, jer je tužitelj odustao od namjeravane gradnje pravdajući to visokim troškovima te je oglasio zemljište na prodaju, no do okončanja postupka teren nije prodan te je stanje nepromijenjeno.

19.Što se tiče imovinskih prilika majke maloljetnih tuženika, valja navesti da se u postupku radi uzdržavanja ne utvrđuju primanja roditelja koji živi s djetetom, jer sukladno odredbi čl. 310.st.1. ObZ-a, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunja kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunja zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Podredno, valja spomenuti da je majka u međuvremenu stupila u radni odnos te da ima dodatni prihod od iznajmljivanja stana čija je vlasnica.

20.Zaključno, ocjena je suda da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke, kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i utvrđena visina tužiteljeve obveze uzdržavanja na temelju sporazuma, jer su se znatno i to gotovo dvostruko smanjila redovna primanja tužitelja, a isti nema dodatnih prihoda osim plaće, pa imajući u vidu ukupne mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja i stvarne mogućnosti stjecanja zarade, primjenom odredbi čl. 285., 306., 307., 311., 310., 313. st. 1., 314. st. 3. ObZ i Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/23 i 49/24) sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev. Sud je cijenio da je oboje djece urednog psihofizičkog razvoja i da su njihove potrebe jednake ili slične potrebama djece istog uzrasta, a da se od dodatnih troškova ukazuju troškovi instrukcija za oboje te troškovi goriva s obzirom da majka djecu svakodnevno odvozi u školu i dolazi po njih budući da su promijenili mjesto prebivališta. Sud je utvrdio visinu uzdržavanja na način da je obvezao tužitelja da sada za uzdržavanje mlt. FJ doprinosi iznos od 220,00 EUR i za mlt. ĆJ iznos od 180,00 EUR mjesečno. Sud je imao u vidu dob svakog djeteta i prosječne potrebe djeteta u skladu s njegovom dobi te je ocijenio da su ukupne potrebe mlt. FJ koji je sada u dobi od 14 godina ipak nešto veće od ukupnih potreba mlt. ĆJ koja je sada u dobi od nepunih 12 godina, budući da će FJ uskoro iz osnovne preći u srednju školu, a životno je i logično da će time i njegove potrebe biti veće od mlt. ĆJ, budući da su troškove udžbenika u osnovnoj školi snosi država, dok su troškovi udžbenika i ostalog obrazovnog materijala u srednjoj školi na teret roditelja.

21.Nakon što tužitelj podmiri zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece, te troškove najamnine s režijskim troškovima, preostane mu 230,00 EUR, što je minimalan iznos za podmirenje ostalih životnih troškova, te mu je plaćanjem dosadašnjeg iznosa ugrožena osnovna egzistencija. Međutim, valja dodati i da je tuženik dužan uložiti i pojačane napore da bi ostvario veću zaradu kojom bi bez ugrožavanja vlastite egzistencije mogao uzdržavati oboje svoje maloljetne djece. Prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Dakle, primarna je dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućuju normalan razvoj i obrazovanje, a dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama i mogućnosti osoba koje su ga dužne uzdržavati propisuje (čl. 27. Konvencije o pravima djeteta; NN- Međunarodni ugovori br.12/1993).S druge strane, odredba čl. 310. ObZ propisuje da roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 1.). Svakodnevna skrb o djetetu (koju u konkretnom slučaju izvršava majka) smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2.).Stoga je u preostalom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

22.O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 366.st.1. ObZ-a, cijeneći pritom da je uspjeh stranaka u postupku podjednak te je određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

23.Slijedom navedenog, sud je donio presudu kao u izreci.

Rijeka, 28.travnja 2025.

SUTKINJA

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.