Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-280/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u OD Rašica i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4174/2024-11 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4174/2024-11 od 26. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.694,16 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 26. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu stvarne štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja DB za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024. u iznosu od 10.694,16 eura.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je osiguranica tužitelja DB stradala kao pješakinja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. svibnja 2002. pri povratku s posla na način da je na nju kao pješakinju naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika ŠB, reg. oznake [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod prednika tuženika broj police [broj police],

- da je rješenjem tužitelja broj 219141 od 19. kolovoza 2003. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, s time da je uzrok nastale invalidnosti od 60 % ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je stradala DB,

- da je za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. svibnja 2024. tužitelj isplatio osiguranici na ime invalidske mirovine ukupan iznosu od 27.420,93 eura,

- da je prema tvrdnji tužitelja, obzirom da je uzrok nastale invalidnosti 60 % ozljeda na radu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradala DB, tužitelj smatra da je pretrpio štetu u iznosu od 16.452,56 eura,

- da je doprinos osiguranice tužitelja nastanku predmetne štete u omjeru 35 %,

- da stoga konačno potraživanje tužitelja iznosi 10.694,16 eura,

- da je za utuženo razdoblje tuženik odbio postupiti po odštetnom zahtjevu tužitelja,

- da tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13), te temeljem istog usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja,

- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja, odnosno priznanja invalidske mirovine, te aktivne i pasivne legitimacije,

- da je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).

13. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

15. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos invalidske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

17. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novoine 138/23).

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 28. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić