Poslovni broj Gž R-85/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Sisak, Ulica Oktavijana Augusta 3, Sisak, OIB: 39935558897, zastupanog po punomoćniku Dinku Ocvareku, odvjetniku iz Siska, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-48/2023-10 od 23. rujna 2024. godine, dana 28. travnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-48/2023-10 od 23. rujna 2024. godine, te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 885,64 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve pobliže naznačeno u izreci.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 468,75 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 23. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba je osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika radi isplate novčanog iznosa od ukupno 885,64 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, koji se temelji na tvrdnjama tužiteljice da joj je tuženik potonji novčani iznos bez njezine suglasnosti ustegnuo s plaće.
7. U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica od 01. rujna 2022. godine zaposlenica tuženika, te da obavlja posao njegovateljice, a da je tuženik u mjesecu travnju 2023. godine uskratio istoj od plaće iznos od 145,64 eura, u svibnju 2023. godine iznos od 370,00 eura, a u lipnju iste godine iznos od 370,00 eura (sveukupno 886,64 eura), jer da je tužiteljici bila pogrešno obračunavana naknada plaće za vrijeme bolovanja.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik tijekom predmetnog postupka tvrdio da je tužiteljica usmeno pristala na opisane obustave (uskrate) njezine plaće, u smislu odredbe članka 96. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, u nastavku teksta: ZR), u vezi čega odbija njegov prijedlog da se na te okolnosti saslušaju predloženi svjedoci ĆGB, KG i SG, jer utvrđuje da se takva suglasnost mogla dati samo u strogo formalnom, tj. pisanom obliku, pa da se postojanje navedene suglasnosti ne može dokazivati saslušanjem svjedoka.
9. Utvrđujući da je tuženik trebao od tužiteljice pribaviti pisanu suglasnost za navedene uskrate od njezine plaće, ili svoju tražbinu prema istoj ostvarivati u odgovarajućem sudskom postupku, što nije učinio, utvrđuje osnovanim njezin zahtjev za povrat ustegnutih iznosa plaće kroz utuženo razdoblje, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu pripadajućih zateznih kamata na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos, u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), pa odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
10. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
11. Pazeći u ovom sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
12. Međutim, osnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
13. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi povrata novčanog iznosa od ukupno 885,64 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, koji se temelji na tvrdnjama tužiteljice da joj je tuženik potonji novčani iznos bez njezine suglasnosti ustegnuo s plaće.
14. U vezi toga odredbom članka 96. stavak 1. ZR-a propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, dok je u stavku 2. istog članka ZR-a određeno da radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.
15. Dakle, iz sadržaja odredbe članka 96. stavak 1. ZR-a ne proizlazi, kako pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, da se eventualna suglasnost radnika za uskratu isplate njegove plaće ili nekoga njezina dijela može dati isključivo u pisanoj formi, niti se to može zaključiti iz preostalih odredaba ZR-a, što znači da se takva suglasnost može dati i usmeno.
16. Budući je tuženik već u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužiteljica bila upozorena da istome treba vratiti utuženi novčani iznos, te da je dala usmenu suglasnost da joj se taj iznos oduzme od plaće, na koje okolnosti je predložio saslušanje gore navedenih svjedoka, to je sud prvog stupnja odbijanjem tih dokaznih prijedloga onemogućio tuženika u dokazivanju navedenih činjenica koje su od odlučnog značaja za presuđenje, te mu na taj način onemogućio raspravljanje pred sudom.
17. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke, a posljedično tome i odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki II. izreke iste presude, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ĆGB, KG i SG na okolnost da se tužiteljica suglasila sa spornim obustavama na njezinoj plaći, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima predmetnog parničnog postupka.
U Rijeci, 28. travnja 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
