Poslovni broj: I Kžzd-25/2023-10

Poslovni broj: I Kžzd-25/2023-10

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. I. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2023. broj Kzd-13/2022., u sjednici održanoj 16. studenog 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovih branitelja, odvjetnika S. H., Š. M. i V. M.,

 

 

p r e s u d i o  i r i j e š i o   j e

 

 

 

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog A. I. te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na kaznena djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., članka 179a KZ/11. i članka 177. stavka 2. KZ/11., te se predmet u tom dijelu upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod I te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog A. I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i uračunavanju istražnog zatvora na način da se za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. i stavak 2. u vezi s člankom 153. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. prihvaća kazna zatvora na koju je optuženi A. I. prvostupanjskom presudom osuđen u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. lipnja 2022. do 28. veljače 2023., te od 16. ožujka 2023. pa nadalje.

 

III U ostalom dijelu žalba optuženog A. I. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi A. I. i to: za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. i stavak 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, zbog kaznenog djela  prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i zbog kaznenog djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je optuženik  primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. lipnja 2022. do 28. veljače 2023.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime provedenih psihijatrijskog, psihologijskog i sudsko-medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.201,14 EUR (tisuću dvjesto jedan euro i četrnaest centi) / 9.050,00 (devet tisuća pedeset kuna), troškove paušala u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) / 1.506,90 kuna (tisuću petsto šest kuna i devedeset lipa), sve u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude i troškove na ime nagrade opunomoćenika žrtve čija visina će biti određena posebnim rješenjem kada se pribave podaci.

 

3. Optuženik se žali po braniteljima, odvjetnicima S. H., Š. M. i V. M.. Odvjetnica S. H. žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1., 4. i 6. ZKP/08., nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08.

 

3.1. Odvjetnik Š. M. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. i 11. ZKP/08., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08. i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08.

 

3.2. Odvjetnik V. M. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08. i zbog odluke o kazni 471. stavak 1. ZKP/08. Svi branitelji predlažu da se njihove žalbe prihvate, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.

 

4. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08. izviješteni su optuženik i njegovi branitelji, odvjetnici S. H., Š. M. i V. M. koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženog A. I. na sjednici vijeća osigurana je, u smislu članka 475. stavak 7. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

7. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

 

8. U odnosu na drugostupanjsko rješenje

 

8.1. U pravu  je optuženi A. I. kada tvrdi da je  prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog koje je pobijanu presudu potrebno ukinuti i to za kaznena djela iz članka 179a KZ/11., članka 177. stavka 2. KZ/11. i iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

 

8.2. U odnosu na kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11., žalitelj pravilno ukazuje na proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude. U činjeničnom opisu djela nije naveden propis o zaštiti od nasilja u obitelji kojeg bi optuženik teško kršio, dok je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 12.) naveo da je došlo do nasilja u obitelji i povrede članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.). Kako kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. u svom zakonskom izričaju upućuje na sadržaj nekog drugog propisa kršenjem kojeg bi bila ostvarena neka od radnji počinjenja tog kaznenog djela, to znači da je ono po svojoj prirodi "blanketno" kazneno djelo koje se sadržajno mora oslanjati na propis iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-579/2017). Okolnost da u činjeničnom opisu tog kaznenog djela nije navedena zakonska odredba iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čini izreku nerazumljivom i proturječnom razlozima presude u dijelu kada prvostupanjski sud obrazlaže da je optuženik teško kršio članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

8.3. Kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koja se odnosi na nerazumljivost izreke kaznenog djela nasilje u obitelji, a za to kazneno djelo je odluka ukinuta pa isto sada čini nerazumljivim izreku presude za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. jer u činjeničnom opisu izreke stoji da je optuženik verbalnim i fizičkim nasiljem nad majkom djeteta ugrozio pravilan psihofizički razvoj svoje kćeri M., koja je tome bila prisutna.

 

8.4. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. izreka presude je nerazumljiva. Naime, u uvodnom dijelu činjeničnog opisa izreke presude navodi se da je optuženik kazneno djelo prijetnje prema žrtvi D. K. počinio u razdoblju od sredine ožujka 2021. do sredine lipnja 2022.,  kada je „prilikom čestih verbalnih napada u namjeri da je ustraši govorio joj: ubit ću tebe, a onda i sebe“. Dakle, za isti vremenski period optuženik se tereti za kazneno djelo nasilja u obitelji i prijetnje. Kako je kazneno djelo nasilje u obitelji ukinuto, a u pravu je žalitelj da je kazneno djelo prijetnje u prividnom stjecaju sa kaznenim djelom nasilja u obitelji, nerazumljivost izreke proteže se i na kazneno djelo prijetnje, tako da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Što se tiče ostalih prigovora žalitelja u okviru istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zapravo se prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja.

 

8.5. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbi optuženika, pobijanu presudu u tom dijelu za kaznena djela iz članka 179a KZ/11., članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., i članka 177. stavka 2. KZ/11., ukinuti i vratiti nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

8.6. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud uočava da je prema do sada provedenim dokazima činjenično stanje pravilno utvrđeno. 

 

8.7. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, a pri izricanju nove presude će imati na umu zabranu iz članka 13. ZKP/08. Provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Ujedno će pravno utvrditi je li kazneno djelo prijetnje počinjeno u prividnom stjecaju s kaznenim djelom nasilja u obitelji.

 

8.8. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

 

9. U odnosu na drugostupanjsku presudu

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

9.2. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da intervencija prvostupanjskog suda u činjenični opis dodavanjem jedne ozljede više i to „krvnog podljeva kože prednje desne strane nadlaktice“ predstavlja prekoračenje optužbe iz čega proizlazi zaključak kako smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. Pobijana presuda se odnosi kako na osobu koja je optužena, tako i na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj optužnici zato identitet nije bio izmijenjen, niti je optužba prekoračena, kada je prvostupanjski sud, neznatno, intervenirao u činjenični opis na način da je samo s više pojedinosti opisao ozljede koje je zadobila oštećenica (skladu s rezultatima vještačenja) ne dirajući pri tome detaljan opis bitnog svojstva konkretnog  kaznenog djela.

 

9.3. Nadalje, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo silovanja nema razloga o odlučnim činjenicama jer na spolnom organu oštećenice nema ozljeda, o čemu prvostupanjski sud ne daje razloge. Međutim, taj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije ostvaren, jer da se radilo o nasilnom spolnom odnošaju proizlazi iz ozljeda koje su nastale na tijelu oštećenice hvatanjem, stiskanjem i povlačenjem ruku oštećenice rukama druge osobe, kako se navodi u točki 17. prvostupanjske presude, dok nije nužno da ozljede nastanu i na spolnom organu, iz čega bi po žalitelju proizlazilo da se predmetno djelo nije dogodilo.

 

9.4. Žalitelj optuženi A. I. tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, za što u obrazloženju presude nije naveo konkretne i valjane razloge, pa je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Također, smatra da je time povrijeđeno načelo pravičnog suđenja jednakosti oružja zbog čega je postupak prema optuženiku bio nepravičan.

 

9.5. Odbijanje dokaznog prijedloga obrane na raspravi, a koje nije obrazloženo u presudi predstavlja povredu optuženikovih prava samo ako se radi o dokaznom prijedlogu koji su važni za predmet, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja te ako njihovo odbijanje sud nije dostatno obrazložio. Dakle, prema članku 418. stavak 1. ZKP/08. sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Naprotiv, prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinom slučaju. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu i jednakost oružja kao bitne komponente prava na pravično suđenje.

 

9.6. Dakle, pravo na pravičan postupak, i jednakost oružja kao njegove bitne komponente nije povrijeđeno odbijanjem dokaznih prijedloga obrane da se ponovno ispita oštećenica, pritom treba imati na umu da se radi o žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode, i takav se svjedok, sukladno članka 292. stavak 4. ZKP/08., može samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim. Takvu potrebu sud prvog stupnja očito s pravom nije našao, posebno imajući u vidu karakter okolnosti zbog kojih je obrana to predlagala. Stoga je osnovano zaključiti da se ponovnim ispitivanjem oštećenice ne bi utvrdilo bitno drugačije činjenično stanje, već bi je se, kao žrtvu, bespotrebno retraumatiziralo. Što se tiče ispitivanja djelatnica Centra za socijalnu skrb D. S., M. N. i M. V. te prigovora o  uskrati pitanja koja se odnosi na osobni i obiteljski život oštećenice svjedoku I. M., u cilju dokazivanja da je oštećenica sklona lažnom prijavljivanju, činjenična utemeljenost pobijane presude i s tim u vezi pravilnost sudske odluke glede odbijanja dokaznih prijedloga biti će razmotrena u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.7. Jednako tako, istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena jer je prvostupanjski sud, na zapisniku s rasprave 22. veljače 2023., vrlo logično i argumentirano obrazložio zbog čega smatra da su pojedini dokazni prijedlozi obrane nevažni za razjašnjenje stanja stvari, dok je na zapisniku s rasprave 15. ožujka 2023. koja je počela ispočetka navedeno da stranke nisu imale nove dokazne prijedloge niti je obrana ponovila prijedloge s ranije rasprave, već je samo prigovorila uskrati pitanja svjedoku M. jer se, s pravom radi o osobnom i obiteljskom životu oštećenice.

 

9.8. Stoga nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., niti je povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

9.9. Nije osnovana optuženikova žalba u dijelu u kojem pobija presudu zbog počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. kada tvrdi da je sud pri ispitivanju svjedoka S. K. postupio protivno odredbi članka 450. stavak 1. ZKP/08. Suština prigovora se u stvari svodi na tvrdnju da se prvostupanjska presuda temelji na ranijem iskazu svjedoka K. iz istrage koji nije pročitan na raspravi, što je bilo od utjecaja na presudu.

 

9.10. Međutim, sud prvog stupnja je neposredno na raspravi 2. veljače 2023. ispitao svjedoka K., koji je u slobodnom izlaganju pred sudom i optuženikom te braniteljicom iznio što zna o predmetu i u bitnim dijelovima nije iskazivao drugačije nego u istrazi, te nije bilo potrebe da mu se predočava iskaz iz istrage, upozorava na odstupanja i reproducira njegov raniji iskaz, što je potpuno u skladu s odredbom članka 426. ZKP/08.

 

9.11. Konkretno, svjedok S. K. je na raspravi potvrdio da mu je kćer D. rekla da ju je optuženik silovao, telefonom večer prije nego je došao po nju i odvezao je. Da se radi upravo o događaju od 13. lipnja 2022. vidljivo je iz podatka kaznene prijave oštećenice koja je događaj policiji prijavila 14. 06. 2022., nakon čega je smještena u sigurnu kuću, dok jedan drugi događaj koji je svjedok K. opisao kada je došlo do sukoba optuženika i njegova oca, nisu od značaja i nemaju presudnu važnost kod ocjene vjerodostojnosti iskaza. Stoga suprotno tvrdnjama žalitelja, presuda se ne temelji na iskazu svjedoka iz istrage, (i bez značaja je obrazloženje prvostupanjskog suda gdje objašnjava razlike u iskazu), već na iskazu kojeg je svjedok dao na raspravi dana 2. veljače 2023., na koji braniteljica ni optuženik nisu stavljali primjedbe na pravilnost načina izvođenja ovog dokaza (braniteljica optuženika stavila je samo primjedbu na nevjerodostojno iskazivanje svjedoka K.).

 

9.12. Stoga nije ostvarena ni navedena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

10. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u smislu članka 469. točka 4. ZKP/08. time što se u uvodu  pobijane presude navodi da je primijenjen Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 80/22., dalje: KZ/11.) koji ne postoji. Međutim, u tom dijelu takva povreda nije ostvarena jer se radi o očitoj grešci u pisanju te su pogrešno navedene Narodne novine 80/22. iako je ispravno trebalo stajati 84/21.

 

11. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

 

11.1. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećenice, koja se nastoji prikazati kao osoba sklona lažnom prijavljivanju i iskaz svjedoka S. K., oca oštećenice kao nevjerodostojan, te iznoseći vlastitu analizu i ocjenu tih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

 

11.2. Međutim, prvostupanjski sud je, izveo sve raspoložive dokaze, iste savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti.

 

11.3. Opravdano je sud prvog stupnja iskaz oštećenice ocijenio vjerodostojnim jer ga podupire iskaz posrednog svjedoka oca S. K., kojem se oštećenica povjerila o seksualnom zlostavljanju optuženika, te medicinska dokumentacija o pregledu oštećenice i utvrđenim ozljedama u predjelu ruke, noge i ramena koje se mogu povezati s primjenom sile, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, iz iskaza oštećenice koji je logičan i dosljedan nesumnjivo proizlazi da je optuženik izvršio spolni odnos bacivši ju na krevet kako bi je razodjenuo, ali se ona fizički odupirala od čega je zadobila ozljede na rukama, nozi i ramenu, a takav mehanizam dopustio je i vještak dr. med. P. Š.. Stoga je neutemeljen žalbeni prigovor kojim se dovodi u pitanje primjena sile, jer prema obrani radilo se o dobrovoljnom spolnom odnošaju, a ozljede da su nastale na drugi način kada se oštećenica otimala za mobitel i ključeve te naguravala zbog roleta. Iako je takav mehanizam način zadobivanja ozljeda dopustio vještak dr. med. P. Š., kako tvrdi obrana, isto tako vještak je dopustio nastanak ozljeda na način kako ih je to opisala oštećenica, a kojoj s pravom prvostupanjski sud vjeruje.

 

11.4. Pored toga, oštećenica je odmah kontaktirala oca, rekla da dođe po nju i djecu, svjedok K. krenuo je po njih ujutro, uz potpuno logično objašnjenje da je u dobi od 70 godina i da bi trebao voziti noću u jednom smjeru 79 km. Problematiziranje žalbe oko dinamike i opisivanje drugog događaj kada su imali goste kada je došlo do fizičkog sukoba između optuženika i njegova oca doista nije odlučno i nema značaj koji mu optuženik pridaje te ne utječe na pravilnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka S. K..

 

11.5. Bitno je istači da je svjedok K. na raspravi iskazivao 2.veljače 2023. dakle, više od sedam mjeseci od spornog događaja. Kada se cijeni njegova starosna dob i time teža vremenska orijentacija, navodi žalbe kojima se pokušava obezvrijediti iskaz ovog svjedoka ukazujući na vremenska odstupanja u njegovu iskazu s iskazom oštećenice, nisu osnovani, jer je svjedok potvrdio da mu je oštećenica rekla da je silovana, da je iz auta zvala policiju da prijavi događaj, da je smještena u sigurnu kuću, a prema stanju spisa, nedvojbeno se događaj odigrao upravo 13. lipnja 2022.

 

11.6. Osnovano je prvostupanjski sud kritički razmotrio iskaz svjedokinje M. I., šogorice optuženika koja je nastojala poduprijeti obranu o lažnom terećenju motivirano financijskim razlozima zbog prekida zajednice koju je optuženik najavio oštećenici jer takvo što ne proizlazi iz izvedenih dokaza i stoga teza obrane nije realna niti životno uvjerljiva pa ju sud s pravom otklanja kako to obrazlaže u točki 17.1., a u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11.7. Zaključno, navodima žalbe vjerodostojnost terećenja oštećenice nije s uspjehom dovedena u sumnju.

 

11.8. Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a neosnovana je i žalba optuženika zbog  tzv. posredne povrede  kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanja.

 

12. U pogledu odluke o kazni pobijana presuda je, uslijed ukidanja u odnosu na kazneno djelo iz 139. stavak 2. i 3. KZ/11., članka 179a KZ/11. i članka 177. stavka 2. KZ/11., i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačena na način da je optuženiku,  izrečena po prvostupanjskom sudu kazna zatvora u trajanju od 5 godina na koju je sada osuđen za kazneno djelo 154. stavak 1. točka 1. i stavak 2. u vezi s člankom 153. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 154. stavak 2. u koju mu je, djelomičnim prihvaćenjem žalbe optuženika na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. lipnja 2022. do 28. veljače 2023., te od 16. ožujka 2023. pa nadalje.

 

12.1. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo ovakva kazna zatvora primjerena je okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi tog optuženika te ostvarenju svih vidova svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

12.2. Pritom je ovaj drugostupanjski sud prihvatio po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenu i ispravno vrednovanu olakotnu okolnost da je neosuđivan. Što se tiče otegotnih okolnosti u odnosu na kazneno djelo silovanja, prvostupanjski sud je takvom okolnošću pravilno utvrdio i ispravno vrednovao okolnost da je optuženik pokazao znatan stupanj kriminalne volje, jer je prema oštećenici počinio dva nasilna spolna odnosa protivno njenoj volji i primjenom sile, da je nekritičan prema konzumaciji alkohola (jer ne proizlazi da je poduzeo konkretne mjere) i da je izrazio trajno negativan stav prema oštećenici i počinjenom djelu koje je počinio s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje. Prvostupanjski je sud vrednovanjem olakotne i otegotnih okolnosti za teško kazneno djelo protiv spolne slobode izrekao kaznu zatvora u minimumu zaprijećene kazne  za ovo djelo u trajanju od pet godina, jer će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda samo takvom kaznom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja. Stoga, nisu osnovane žalbe optuženika da je kazna zatvora previsoko odmjerena.

 

13. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao pod točkama II i III presude.

 

 

U Zagrebu 16. studenog 2023.