Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Povrv-2/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., Dragutina Žanića-Karle 47a, Vinkovci, OIB: 30638414709, zastupan po ČZ, dipl. iur., zaposlena kod tužitelja, protiv tuženika ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku iz Vukovara, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 17. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ČZ dipl.iur. i punomoćnika tuženika u zamjeni Ivana Ergotića odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu, održanom 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-2293/2018 od 26. listopada 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 159,34 EUR/ 1.200,51 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja prijedloga za ovrhu, tj. od 25. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., Ulica Dragutina Žanića - Karle 47A, Vinkovci, OIB: 30638414709 troškove ovog postupka u iznosu od 26,54 EUR, sa zateznim kamatama od donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Alen Vajcl iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2293/2018 od 26. listopada 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.200,51 kuna, odnosno sada izraženo u valuti eura iznos od 159,34 eura, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka, na ime neplaćene tražbine za isporuku vodnih usluga.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava izdano rješenje o ovrsi te navodi da nema nikakav dug prema tužitelju.

3. Povodom uloženog prigovora ovaj sud je donio rješenje poslovni broj Povrv- 435/2018-3 od 19. studenoga 2018., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U postupku nastavljenom kao povodom prigovora protiv izdanog platnog naloga, tužitelj je u cijelosti ostao kod utuženog potraživanja. Tužitelj ističe da je tuženik 2013. izvršio ugradnju svoga posebnog vodomjera i to jedan vodomjer u kuhinji i jedan u kupaonici. Obzirom da se ovi vodomjeri nalaze u stanu tuženika, to tužitelj nije u mogućnosti kontrolirati stvarnu potrošnju vode, nego je isto ostavljeno volji tuženika kada će obavijestiti tužitelja o stanju vodomjera. Tuženik je tek u mjesecu lipnju 2018. dostavio nekakav papir po kojem tuženik smatra da bi imao suglasnost ostalih suvlasnika u zgradi da mu se obračunava potrošnja vode u odnosu na stanje njegovoga internog vodomjera. Međutim, tužitelj ističe da ovakva suglasnost nije u skladu sa propisanom dokumentacijom koja je potrebna da bi se ishodila valjana suglasnost sukladno odredbama međuvlasničkog ugovora. Osim toga iz presude Upravnoga suda u Osijeku broj: 6 Usl-1457/16-7 od 22. studenog 2017. proizlazi da kod izdvajanja jednog vlasnika iz dosadašnjeg obračuna potrošnje pitke vode, je potrebno pribaviti suglasnost vlasnika etažnih cjelina na način predviđen Zakonom o vlasništvu i drugim pravnim stvarima odnosno u sklopu poslova upravljanja zgradom, a što tuženik nije učinio. Naime, izdvajanjem je prijeko potrebno urediti odnose vezane ne samo za raspodjelu potrošene vode između jedinice koja ima vodomjere i jedinica koja ih nemaju, nego i u odnosu na raspodjelu zajedničke potrošnje vode, gubitaka i većih evidentiranih kvarova na zajedničkoj instalaciji. Iz spomenute presude Upravnoga suda u Osijeku također proizlazi kako Upravni sud izjavu potpisanu od strane predstavnika zgrade i upravitelja, a u kojoj izjavi se ne navode imena niti prilažu potpisi suvlasnika ne smatra valjanom niti je može uzeti u obzir kao ishođenu suglasnost suvlasnika zgrade.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz prigovora te se i dalje protivi tužbi i utuženom potraživanju. Tuženik osporava svoju obvezu na plaćanje potraživanja koji je predmet ovoga postupka. Ovo iz razloga jer se tuženik izdvojio iz zajedničkog sustava vodoopskrbe uz suglasnost ostalih suvlasnika, te sukladno očitanju internog vodomjera plaća potrošnju.

6. Kako je okončanje upravnog postupka u kojem se odlučivalo o valjanosti načina obračuna potrošnje vode u kućanstvu tuženika predstavljalo prethodno pitanje za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, to je sud na suglasan prijedlog stranaka na ročištu održanom 13. ožujka 2019. donio rješenje kojim je odredio prekid postupka, a do okončanja upravnog postupka koji se vodio kod Upravnog suda u Osijeku u predmetu broj Usl-1529/2018.

7. Dana 28. listopada 2024. tužitelj je dostavio ovom sudu prijedlog za nastavak postupka u kojem navodi da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Tržišni inspektor obavio dana3. srpnja 2018. inspekcijski nadzor i donio rješenje KLASA: Up/I-336-02/14-01/4 URBROJ: 526-12-01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018. kojim je naređeno tužitelju da tuženiku potrošnju pitke vode obračunava prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegovog kućanstva, počevši od 1. lipnja 2018. Protiv tog rješenja tužitelj je uložio žalbu koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem od 9. studenoga 2018. protiv kojeg je tužitelj podnio tužbu te je Upravni sud u Osijeku donio presudu Usl-1529/2018-16 od 25. rujna 2019. kojom se odbija tužitelj. Kako više ne postoje razlozi za određeni prekid postupka, to je tužitelj predložio da sud u ovoj pravnoj stvari odredi nastavak postupka. Prijedlog tužitelja za nastavak postupka dostavljen je punomoćniku tuženika, međutim isti se nije očitovao na dostavljeni prijedlog.

8. S obzirom da je pravomoćno završen upravni postupak u upravnom sporu tužitelja protiv naprijed spomenutoga Ministarstva, a okončanje kojeg postupka je bilo prethodno pitanje za odlučivanje u ovom predmetu, to je u skladu sa odredbom članka 215. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje ZPP) određen nastavak postupka rješenjem ovoga suda broj Povrv-110/2019-22 od 13. prosinca 2024.

9. U nastavljenom postupku tužitelj je u cijelosti ostao kod utuženog potraživanja, a kako je u međuvremenu valuta eura postala službena novčana jedinica u Republici Hrvatskoj, to je tužitelj svoje utuženo potraživanje od 1.200,51 kuna postavio u visini od 159,34 eura sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22. i 88/22.) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije iznosa kuna u eure (7,53450). Tužitelj ističe kako se iz priložene financijske kartice potrošača može razaznati da je tužitelj za razdoblje od lipnja 2018. do rujna 2018. postupio po rješenju i nalazu RH Državnog inspektorata od 3. srpnja 2018., obzirom da su ispostavljeni računi bili znatno niži u odnosu na ranije utuženo razdoblje, a i sam inspektor je prilikom inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužitelj ispostavljao tuženiku račune sukladno obračunu potrošnje pitke vode i stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjeru kućanstva tuženika. Za ranije utuženo razdoblje do 1. lipnja 2018., tj. za razdoblje od listopada 2017. do svibnja 2018. tužitelj smatra da nije bio u obvezi postupiti po rješenju od 3. srpnja 2018. donesenom od strane RH Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta.

10. Tuženik u cijelosti osporava obvezu plaćanja utuženog potraživanja. Ovo iz razloga jer se uz suglasnost ostalih suvlasnika izdvojio iz zajedničkog sustava vodoopskrbe, a također je uz suglasnost ostalih suvlasnika vršio obračun potrošnje vode o stanju ugrađenih vodomjera. Kako je cijelo vrijeme uredno plaćao potrošnju pitke vode, a sukladno obračunu prema stvarnoj potrošnji i očitanju na vodomjeru njegovog kućanstva, to smatra da ne postoji nikakav dug prema tužitelju.

11. U očitovanju na navode tuženika, tužitelj ističe kako se iz računa koje je ispostavljao tužitelj i iznosa koje je tuženik u utuženom razdoblju sam plaćao po svom vlastitom očitanju s vodomjera, upravi i ukazala utužena razlika neplaćenog iznosa od 1.200,51 kuna, odnosno sada 159,34 eura. Tužitelj posebno naglašava da je tržišni inspektor dana 3. srpnja 2018. obavio inspekcijski nadzor i donio rješenje KLASA Up/I- 336-02/14-01/4, URBROJ 526-12-01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018.g. kojim je naređeno tužitelju da tuženiku potrošnju pitke vode obračunava prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegovog kućanstva počevši od 01. lipnja 2018.g. Dana 22. rujna 2020.g. obavljen je inspekcijski nadzor tužitelja vezano za kontrolu izvršenja rješenja tržišnog inspektora KLASA Up/I-336-02/14-01/4, URBROJ 526-12- 01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018.g. U Nalazu između ostalog stoji kako je kontrolom izvršenja rješenja tržišnog inspektora utvrđeno da je Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. izvršio mjeru izreke rješenja tržišnog inspektora KLASA Up/I-336- 02/14-01/4, URBROJ 526-12-01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018.g. na način da potrošnju pitke vode potrošaču ŽZ obračunava prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegova kućanstva, a ne broju članova kućanstva u ukupnoj potrošnji stambene zgrade u [adresa], počevši od 01.06.2018.

12. Tužitelj se također poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3875/2021-2 od 27. listopada 2022. u kojoj je potvrđeno stajalište ovog prvostupanjskog suda da je tužitelj bio dužan tuženiku obračunati potrošnju pitke vode po potrošnji očitanoj na vodomjerima u kućanstvu tuženika tek od 1. lipnja 2018., ali ne i utuženom razdoblju. Smatra da prije 1. lipnja 2018. nije bio dužan obračunati potrošnju pitke vode po potrošnji očitanoj na vodomjerima u kućanstvu tuženika, nego je tu obvezu imao tek od 1. lipnja 2018.

13. U svrhu dokaza izvršen je uvid u ovjereni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja

– financijska kartica potrošačkog mjesta za razdoblje od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2018., uvid u zk izvadak broj 8774 k. o. [katastarska općina] u svezi upisanog vlasništva na predmetnom stanu, uvid u Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga tužitelja, preslike računa ispostavljenih od strane tužitelja za utuženo razdoblje, uvid u popis očitanja po priključcima, popis korisnika i količina za izvršenu isporuku, podatke o članovima domaćinstva za predmetni stan, uvid u popis svih priključaka s datumom baždarenja vodomjera za potrošačko mjesto, uvid u priloženu presudu Upravnog suda u Osijeku broj Usl-1457/16 od 22. studenoga 2017. u svezi zauzetog stajališta u identičnoj stvari, uvid u rješenje Ministarstva gospodarstva, Povjerenstvo za žalbe od 6. srpnja 2016., uvid u potpisnu listu suvlasnika u predmetnoj zgradi u kojoj se nalazi stan tuženika. Također je izvršen uvid u presudu Upravnog suda u Osijeku broj Usl- 1529/2018-16 od 25. rujna 2019. u svezi zauzetog stajališta u identičnoj stvari, uvid u zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava Vinkovci od 22. rujna 2020., uvid u zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava Vinkovci sastavljen od 20.-27. travnja 2023., kao i uvid u priložene presude donesene od strane ovog suda u predmetu istog tužitelja i istog tuženika za drugo utuženo razdoblje te uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3875/2021-2 od 27. listopada 2022.

14. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće:

15. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

16. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], te da je tuženik tijekom 2013. ugradio dva vodomjera u svoj stan.

17. Sporno je da li je tužitelj bio dužan i u razdoblju na koje se odnose utuženi računi (od listopada 2017. do konca rujna 2018.) obračunavati potrošnju vode prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima u kućanstvu tuženika.

18. Uvidom u presudu Upravnog suda u Osijeku broj: 6 Usl-1457/16-7. od 22. studenog 2017. utvrđeno je da je ovom presudom poništeno rješenje Ministarstva gospodarstva, povjerenstva za žalbe broj: KLASA: UP/II-336-02/14-01/25 URBROJ: 526-12-01-01-01/2-16-4 od 6. srpnja 2016. Iz navedene presude je također vidljivo da je poništenim rješenjem odbijena žalba ovdje tužitelja protiv rješenja Ministarstva gospodarstva, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora tržišne inspekcije, Područne jedinice-Službe inspekcijskog nadzora u Osijeku, Ispostava Vinkovci KLASA: UP/I-336-02/14-01/4, URBROJ: 526-12-01-04-07/14-02-02 od 29. kolovoza 2014., a kojim rješenjem je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku obračunava potrošnju pitke vode prema stvarnoj potrošnji očitanoj na sekundarnom vodomjeru njegovog kućanstva i to počevši od 1. lipnja 2014.

19. Nadalje uvidom u presudu Upravnog suda u Osijeku broj: 6 Usl-1529/2018- 16. od 25. rujna 2019. utvrđeno je da je ovom presudom odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe KLASA: UP/2-336-02/18-01/41 URBROJ: 526-09-01-01/7-18-2 od 9. studenog 2018. Iz navedene presude ja također vidljivo da je navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora tržišne inspekcije, Područne jedinice- Službe inspekcijskog nadzora u Osijeku, Ispostava Vinkovci KLASA: UP/I-336-02/14- 01/4, URBROJ: 526-12-01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018. također je utvrđeno da je navedenim prvostupanjskim rješenjem naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku obračunava potrošnju pitke vode prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegovog kućanstva i to počevši od 1. lipnja 2018.

20. Obzirom na naprijed izloženo zaključak je ovoga suda je da je tužitelj dužan tuženiku obračunavati potrošnju pitke vode po potrošnji očitanoj na vodomjerima u kućanstvu tuženika tek od 1. lipnja 2018.

21. Sukladno članku 82. stavku 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja propisano je da isporučena voda za svaki stan u stambenim zgradama, koje nemaju ugrađena sekundarne vodomjere, a za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. godine obračunava se na način da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na pojedine korisnike usluge prema broju prijavljenih osoba kod svakog korisnika usluge.

22. Budući se potraživanje tužitelja odnosi na potrošnju vode u razdoblju od 1. listopada 2017. do konca rujna 2018., a kako je u upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj dužan tuženiku obračunavati potrošnju vode po potrošnji očitanoj na vodomjeru tuženika tek od 1. lipnja 2018., to je tužitelj za utuženo razdoblje od 10. mjeseca 2017. do konca svibnja 2018. bio ovlašten obračunati tuženiku potrošnju vode sukladno članku 82. stavku 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Tek od 1. lipnja 2018. tužitelj je bio dužan postupiti po rješenju tržišnog inspektora KLASA: UP/I-336- 02/14-01/4, URBROJ: 526-12-01-04-07/18-02-24 od 30. srpnja 2018. na način da potrošnju pitke vode potrošaču ŽZ obračunava prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegovog kućanstva. Nedvojbeno je da je tužitelj postupio po rješenju tržišnog inspektora, a isto proizlazi iz priloženog zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava Vinkovci, od 22. rujna 2020. gdje je u nalazu navedeno da trgovačko društvo Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. [adresa], potrošaču ŽZ iz [adresa] potrošnju pitke vode obračunava prema stvarnoj potrošnji očitanoj na vodomjerima njegovog kućanstva, a ne prema broju članova kućanstva u ukupnoj potrošnji stambene zgrade u [adresa], počevši od 1. lipnja 2018.

23. Uvidom u popis očitanja utvrđeno je da je tužitelj svaki mjesec vršio očitanja vodomjera u zgradi u kojoj se nalazi stan tuženika, a uvidom u račune za utuženo razdoblje je utvrđeno da su tuženiku ispostavljani računi sukladno izvršenom očitanju, broju članova kućanstva i Odluci o cijeni vodnih usluga tužitelja.

24. Tuženik smatra da se na njega ne mogu primijeniti odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja iz razloga što s tužiteljem nema sklopljen ugovor. Međutim, kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj izvršio uslugu isporuke vode tuženiku to između njih postoji poslovni odnos i može se smatrati da je tuženik svojim ponašanjem odnosno korištenjem usluge tužitelja pristao na sklapanje ugovora o isporuci vode sukladno članku 249. stavku 1. Zakona o obaveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje u tekstu: ZOO.). Slijedom toga na konkretan odnos moguće je primijeniti odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja.

25. Budući je tužitelj izvršio uslugu isporuke pitke vode tuženiku, to je tuženik dužan platiti naknadu za izvršenu uslugu sukladno odredbi članka 65. stavka 1. ZOO. Sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO. predmetna tražbina zastarijeva za godinu dana.

26. Uvidom u račune za utuženo razdoblje i otvorene stavke utvrđeno je da računi tužitelja dospijevaju svakog 15-og u mjesecu, počevši od 15. studenoga 2017. kada je bilo dospijeće najstarijega računa za plaćanje. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 25. listopada 2018. razvidno je da je potraživanje tužitelja utuženo unutar zastarnog roka od jedne godine. Naime, u odnosu na prigovor dospjelosti potraživanja, a što u sebi sadrži i prigovor zastare, ovaj sud je stajališta da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

27. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučio ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

28. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 13,27 eura zajedno s 25% PDV-a, jer je navedeni trošak bio opravdan i potreban u ovršnom postupku koji je prethodio ovom postupku, u smislu članka 14. stavka 9. OZ-a.

29. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 13,27 eura, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51,23) i Tar.br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 37/2023). Tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen trošak postupka u visini od 26,54 eura. Odluka o zateznim kamatama na troškove postupka temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vinkovcima 28. travnja 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavka 2 Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2 točke 3 ovoga Zakona.

Žalba ne odgađa ovrhu, osim ako sud obrazloženim rješenjem odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DOSTAVITI:

1. Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., Dragutina Žanića-Karle 47A, Vinkovci - tužitelj

2. Odvjetnik Marko Cvrković, Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar – punomoćnik tuženika