REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-490/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o. OIB: 00862047577, Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, zastupan po punomoćnicima Lovri Zovku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović u Zagrebu, protiv tuženika ČN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-1664/22 od 10. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju iznos 105,95 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 21,51 EUR od 31.01.2022.,

- na iznos od 10,81 EUR od 03.03.2022.,

- na iznos od 12,95 EUR od 31.03.2022.,

- na iznos od 0,10 EUR od 01.05.2022.,

- na iznos od 12,95 EUR od 31.05.2022.,

- na iznos od 0.10 EUR od 01.07.2022.,

- na iznos od 19,37 EUR od 31.07.2022.,

- na iznos od 6,53 EUR od 31.08.2022.,

- na iznos od 4,39 EUR od 01.10.2022.,

- na iznos od 17,23 EUR od 31.10.2022., do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. br. Ovrv-1664/22 od 10. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da u roku od osam dana tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 24,88 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 178,78 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 08. studenog 2022. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, ovdje tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 798,27 kn/105,95 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka, te je stoga javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1664/22 dana 10. siječnja 2023.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor, u povodu kojeg je ovaj sud 12. rujna 2023. donio rješenje posl. br. Povrv-490/23-2, kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Podneskom predanim 18. listopada 2023. (list 47-53 spisa) tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući u cijelosti održati na snazi predmetni platni nalog, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga – karticu kupca tužitelja (list 12, 64, 65-67 spisa), preslike računa (list 68-77 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 78-92 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (list 93-101 spisa), stanje brojila (list 102-111 spisa), karticu očitanja potrošnje (list 112-113 spisa), pregled očitanja od 01.05.2021. - 30.09.2022. (list 114-115 spisa), te u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na komunalnu uslugu opskrbe vodom koju tužitelj pruža, odnosno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga za potrebe višestambene zgrade u [adresa], u kojoj tuženik ima poseban dio, kao i da su tužitelj i tuženik u poslovnom odnosu, odnosno da je na potrošnom mjestu šifre korisnika 31466 tuženik koristio vodne usluge tužitelja, kako to proizlazi iz utuženih računa i pregleda očitanja potrošnje vodnih usluga i stanja brojila vode.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 24. siječnja 2022. (list 12, 64, 65-67 spisa) utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu 798,27 kn/105,95 eur, za razdoblje prosinac 2021. – rujan 2022., a navedeno proizlazi i iz utuženih računa za navedeno razdoblje.

9. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, br. 66/19., dalje: ZVU) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU-a korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje. Nadalje, čl. 40. st. 1. ZVU-a je određeno da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima, pa je stoga tužitelj 7. lipnja 2011. donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti). Naime, tužitelj je trgovačko društvo registrirano za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Dubrovnika.

10. Odredbom čl. 33. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom. Vodomjere očitavaju radnici isporučitelja usluge, prema rasporedu koji određuje isporučitelj usluge. Nadalje, čl. 34. Općih uvjeta je određeno da se po očitanju vodomjera korisniku usluge ispostavlja račun za pruženu uslugu po cijeni m3 isporučene vode, na iznos koji sadrži cijenu za isporučenu vodnu uslugu prema očitanoj potrošnji, porez na dodanu vrijednost te naknade propisane Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, br. 153/09.), općim aktima jedinica područne (regionalne) samouprave i aktima jedinica lokalne samouprave na vodouslužnom području i aglomeraciji. Cijenu pružene usluge isporučitelj usluge određuje odlukom, sukladno odredbama Zakona o vodama i drugim mjerodavnim propisima. Nadalje, odredbom čl. 35. Općih uvjeta propisano je da se isporučena usluga obračunava na osnovi utvrđene razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja te da je obračunsko razdoblje, u pravilu, jednom mjesečno.

11. Odredbom čl. 43. st. 1. ZVU-a je propisano je da visinu cijene vodnih usluga (dalje: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje koje vrijedi poslovni plan isporučitelja vodnih usluga. U skladu s navedenim, tužitelj je 16. lipnja 2016. donio Odluku o cijeni vodnih usluga (dalje: Odluka).

12. Iz utuženih računa (list 68-77) proizlazi da je tužitelj svaki od predmetnih računa sastavio temeljem očitanja vodomjera i primjenom odredaba Odluke, a sve u skladu s citiranim odredbama.

13. Tuženik u svom prigovoru navodi da je 22. listopada 2018. na njegovu molbu predstavnik tužitelja uputio radnika tužitelja BN da iziđe na teren i zatvori ventil ispred vodomjera u stanu na adresi [adresa], a što je isti i učinio. Tužitelj priznaje navedenu činjenicu te pojašnjava da je ventil ispred vodomjera fizički zatvoren, ali nisu vršene nikakve daljnje intervencije ili bilo kakvi daljnji radovi, odnosno popravci na navedenom vodomjeru, a koji radovi bi trajno onemogućili protok vode kroz ventil prije vodomjera. Tuženik, međutim, niti tvrdi niti dokazuje da je predstavnik suvlasnika predmetne višestambene zgrade niti druga ovlaštena osoba zadužena za kontakt s tužiteljem dostavila odluku o načinu raspodjele utrošene vode, broj osoba koje stanuju u pojedinom stanu za sve stambene cjeline unutar stambene zgrade, predstavnika obiteljskog domaćinstva na čije ime će se ispostavljati račun te sve promjene koje nastaju tijekom mjeseca, a sukladno odredbi čl. 37. st.1. tužiteljevih Općih uvjeta, od 7. lipnja 2011. (list 78-92 spisa). Dakle, tuženik niti predstavnik suvlasnika zgrade ili druga osoba zadužena za kontakt nije dostavila odluku o načinu raspodjele utrošene vode, odnosno tuženik očito nije baždario interni vodomjer. Naprijed navedeno iz razloga što je odredbom čl. 38. st. 3. Općih uvjeta propisano da su interni vodomjeri vlasništvo korisnika usluge i oni su ih dužni redovito održavati i mijenjati u zakonski propisanim rokovima.

14. Kako tuženik niti predstavnik suvlasnika zgrade ili druga osoba zadužena za kontakt nisu dostavili odluku o načinu i obračunu raspodjele utrošene vode, odredbom čl. 40. st. 4. Općih uvjeta propisano je da za sve korisnike koji ne pristanu na obračun potpisan od strane većine korisnika u slučaju iz čl. 28. i 29. Općih uvjeta, za njih će se obračunati razlika između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera korisnika i glavnog vodomjera ravnomjerno po broju stambenih cjelina. Nadalje, odredbom čl. 40. st. 5. Općih uvjeta propisano je da ako korisnici usluga iz čl. 27., 28. i 29. Općih uvjeta nisu odredili ovlaštenog predstavnika zgrade ili drugu zaduženu osobu ili ta osoba ne dostavi podatke potrebne za obračun vode, isporučitelj usluge ima pravo obračunati potrošnju vode prema udjelu u ukupnoj potrošnji vode prethodnog mjeseca, a konačno i obustaviti isporuku vode. Naposljetku, odredbom čl. 42. st. 1. Općih uvjeta propisano je da je tuženik, kao korisnik usluge, dužan platiti račun za vodne usluge u roku dospijeća naznačenom na ispostavljenom računu, a korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun u roku osam dana od dana primitka računa. Tuženik niti u prigovoru niti tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da je osporio utužene račune u roku određenom čl. 42. Općih uvjeta čime bi prigovorio potrošnji količini potrošene vode ili zatražio intervenciju nadležnih službi tužitelja kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari.

15. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj očitao i obračunao potrošnju vode na predmetnom mjernom mjestu sukladno prethodno navedenim odredbama Općih uvjeta, kao i mjerodavne Odluke o cijeni vodnih usluga, te na temelju tako utvrđenih obračuna količina potrošene vode izdao račune za pružene usluge. Stoga, suprotno tuženikovim tvrdnjama, tuženik u ovom slučaju nije postupao s dužnom pažnjom koja se očekuje, u smislu čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), jer nije provjerio niti zatražio od tužitelja račune za predmetno mjerno mjesto, pa stoga posljedice zbog istog ne mogu ići na štetu tužitelja. Ujedno, tužitelj kao javni isporučitelj vodne usluge nema osnove za ulaženje u ispitivanje je li potrošnja nastala de facto korištenjem vodne usluge od strane korisnika ili je riječ o slučajnom nekontroliranom istjecanju vode na predmetnom mjernom mjestu, ili je do povećane potrošnje došlo uslijed kvara na internoj vodnoj instalaciji, ili iz kojeg drugog razloga, s obzirom da je za istjecanje vode nakon vodomjera odgovoran korisnik.

16. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je dokazao potrošnju vode evidentiranu na predmetnom vodomjeru, predmetna tražbina odnosi se na cijenu vodne usluge prema očitanju ispravnog vodomjera u utuženom razdoblju prosinac 2021. – rujan 2022., a teret dokaza da evidentirana potrošnja nije stvarna potrošnja, već posljedice nekih drugih uzroka, je na tuženiku, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost navoda iz prigovora koji sada predstavljaju odgovor na tužbu, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

17. S obzirom na gornja utvrđenja, te citirane odredbe, a imajući na umu da tuženik tijekom postupka nije s uspjehom osporio osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, jer su tuženikovi navodi paušalni i neobrazloženi, dok je, naprotiv, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da je upravo tuženik u obveznom odnosu s tužiteljem, odnosno da je isti dužan platiti tužitelju cijenu vodne usluge za predmetno mjerno mjesto u utuženom iznosu 105,95 eur za razdoblje prosinac 2021. – rujan 2022.

18. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, s time da je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO). Nadalje, odredbom čl. 336. st. 1. ZOO propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Naposljetku, čl. 65. st. 1. ZOO određeno je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

19. Zbog izloženog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je visina i dospijeće istog utvrđena temeljem izvedenih dokaza, poglavito izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, po osnovi utuženih računa, koja isprava se u cijelosti prihvaća kao istinita i potpuna, to tim više što niti tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženik isto nije na valjani način osporio niti je stavio odgovarajuće dokaze kojim bi pobio tužiteljeve navode i dokaze. Pored glavnog zahtjeva, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, koje teku od dana nakon dospijeća svakog utuženog račun, tj. od zakašnjenja do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

20. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ispunio svoju obvezu plaćanja cijene vodne usluge i to za predmetno razdoblje (prosinac 2021. – rujan 2022.) u utuženom iznosu 105,95 eur, valjalo je obvezati tuženika na isplatu tužitelju utuženog iznosa s pripadajućim kamatama, te je stoga sud primjenom citiranih zakonskih odredbi, održao na snazi predmetni platni nalog u dijelu pobliže navedenim pod točkom I. izreke ove presude, a temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a.

21. U pogledu troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju su stoga priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje u tekstu: Pravilnik), priloženom troškovniku, te vrijednosti predmeta spora (105,95 eur).

23. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91 eur (čl. 7 st. 1 i 2 te čl. 6 Pravilnika), trošak sastava podneska od 18.10.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 23.07.2024. u iznosu od 6,25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13.03.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 56,25 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 112,50 eur po Tarifi i iznos od 19,91 eur po Pravilniku (ukupno 132,41 eur), te sve uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46 Tarife i čl. 9 Pravilnika) daje ukupan iznos od 165,51 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos sudske pristojbe na presudu od 13,27 eur, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 178,78 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

24. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 28. travnja 2025.

S u d a c:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku osam dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 13,27 eur

- tuženiku