Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-576/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Izvor upravljanje d.o.o. iz Zagreba, Trpinjska cesta 9, OIB: 02951724955, kao pravni slijednik društva Izvor osiguranje d.d.,zastupanoga po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Sesvetama, protiv tužene TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-526/2016-26 od 15. siječnja 2025., 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-526/2016-26 od 15. siječnja 2025. u točki I. izreke na način da se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba,Ilica 297, posl. broj Ovrv-1590/15 od 26. studenoga 2015. te kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Izvor osiguranje d.d. Zagreb, Trpinjska 9, OIB: 02951724955 preoblikovano u Izvor upravljanje d.o.o. Zagreb, Trpinjska 9, OIB:02951724955, a koji tužitelj je sklopio Ugovor o cesiji – hodogram od 21.12.2020. te je tako otuđio portfelj svih ugovora o osiguranju, njih 1536 (tužena je navedena pod rednim brojem 821) Generali osiguranju d.d. Zagreb,Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604 kao novom vjerovniku, pa da tužena TO, [adresa], 10 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297, poslovni broj Ovrv-1590/15 od 26.11.2015. isplati Generali osiguranju d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB:10840749604 kao novom vjerovniku

1.) iznos od 313,16 eura (tristo trinaest eura šesnaest centi) po računubr. 14010201/polica br. [broj police] na pojedine iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi

- na iznos od 62,63 eura od 27.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 62,63 eura od 27.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 62,63 eura od 27.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 62,63 eura od 27.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 62,63 eura od 27.06.2014.g. do isplate

za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka sukladno čl. 29. st. 2. i st. 9. Zakona o obveznim odnosima,

2.) iznos zatezne kamate od 16,73 eura (šesnaest eura sedamdeset tri centa), sve u roku od 15 dana.

II. Uvaženjem žalbe tužene preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-526/2016-26 od 15. siječnja 2025. u odluci o trošku sadržanoj u točki III. i V. izreke te se nalaže tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 794,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. pa do isplate dok se preostali dio zahtjeva tužene za naknadu troška postupka do zahtijevanog iznosa od 870,98 eura kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl. broj Ovrv-1590/15 od 26. studenoga 2015., te je naloženo tuženoj da tužitelju a koji tužitelj je sklopio Ugovor o cesiji – hodogram od 21.12.2020. te je tako otuđio portfelj svih ugovora o osiguranju, njih 1536 (tužena je navedena pod rednim brojem 821) Generali osiguranju d.d. Zagreb, kao novom vjerovniku, pa da tužena na temelju platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1590/15 od 26.11.2015. isplati Generali osiguranju d.d. Zagreb kao novom vjerovniku iznos od 313,16 eura po [broj]polica br. [broj police] sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose. U točki II. izreke u preostalom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl. broj Ovrv- 1590/15 od 26. studenoga 2015. ukinut je i odbijen tužbeni zahtjev. U točki III. izreke naloženoj je tuženoj naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 817,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu do iznosa od 2.418,56 eur dok je u točki V. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova.

2. Navedenu presudu u dijelu točki I., III. i V. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3.Tužena predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene je osnovana.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude između stranka u konačnosti nije sporno pa tako ni u ovoj žalbenoj fazi postupka;

- da je tužena bila klijentom nekadašnjeg Izvor osiguranja d.d. po osnovi više sklopljenih polica osiguranja

- da je tijekom ovog postupka došlo do promjene tvrtke tužitelja u Izvor upravljanje d.o.o.,

- postojanje nepodmirenog dugovanja tužene iz sklopljenih polica osiguranja (nakon uračunavanja, prigovora zastare i djelomičnog podmirenja dugovanja) u visini od 313,16 eura.

7. U postupku pred prvostupanjski sudom pa tako i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj aktivnu legitimaciju za vođenje parnice sa zahtjevom da se isplata duga izvrši novom stjecatelju tražbine.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je 21. prosinca 2020. došlo do sklapanja Ugovora o cesiji između tužitelja i društva Generali osiguranja d.d., kojim je cediran cjelokupni portfelj od 1536 Ugovora o osiguranju, uključujući i tuženičin (red. broj 821),

- da Ugovoru prileži i Obavijest Generali osiguranja d.d. o prijenosu ugovora o osiguranju Izvor osiguranje d.d. s početkom 30. travnja 2020;

- da je Obavijest učinjena putem oglasnog dijela Narodnih Novina 54/2020 od 6. svibnja 2020.,

- da je Ugovor o cesiji dostavljen uz podnesak tužitelja od 12. siječnja 2024.,

- da je tužena uskratila suglasnost za stupanje u ovu parnicu Generali osiguranje d.d. kao novog tužitelja,

- da je obzirom na uskraćenu suglasnost tužene raspravnim rješenjem od 10. lipnja 2024. utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za preinaku tužbe stupanjem u parnicu Generali osiguranje d.d. kao novog tužitelja,

- da je tužitelj podneskom od 17. lipnja 2024. formalno-pravno uredio tužbeni zahtjev na način da je i dalje ostao tituliran kao tužitelj u ovoj pravnoj stvari, ali sada sa zahtjevom da se utuženi iznos isplati Generali osiguranju d.d.

9.Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da za valjanost Ugovora o cesiji prema odredbi čl. 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) nije potreban pristanak dužnika (ovdje tužene), ali da postoji obveza ustupitelja (ovdje tužitelja) da dužnika obavijesti o ustupanju. Smatra da se iz stanja spisa ne može se utvrditi je li i kada tužitelj obavijestio tuženu o Ugovoru o cesiji neposredno nakon sklapanja Ugovora – prije podneska od 15. travnja 2024. no, iz smisla zakonskog teksta da se ne može se zaključiti da bi i izostanak (pravodobne) obavijesti imao za posljedicu bilo pravnu nevaljanost izvršenog prijenosa tražbine na novog stjecatelja, bilo same opstojnosti tražbine. Citira sadržaj odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši te smatra da činjenica da je tužitelj prenio (cedirao) svoju tražbinu ne znači i da će uspjeti u vođenju parnice zahtijevajući i dalje ispunjenje, jer (ovdje) tužitelj više nije imatelj tražbine pa da tužiteljev uspjeh u parnici ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalno pravnom situacijom. U takvoj situaciji, tužitelj kao nekadašnji vjerovnik u kontekstu čl. 195. ZPP-a jedino da može tražiti (budući da se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 192. st. 3. ZPP-a o stupanju u parnicu novog tužitelja umjesto dotadašnjeg) da se ispunjenje tražbine izvrši neposredno novom imatelju tražbine.

10. Slijedom naprijed iznijetog prvostupanjski sud obzirom je tužitelj podneskom od 17. lipnja 2024. uskladio zahtjev tako da se utuženi iznos isplati Generali osiguranje d.d. te činjenicu da u konkretnom slučaju postojanje ugovornog (poslovnog) odnosa tužene prema izvornom ugovaratelju/osiguratelju te da nije sporan matematički izračun preostalog nepodmirenog duga, djelomično održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi za iznos od 313,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom te odlučuju kao u točki I. izreke presude dok u preostalom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi javnoga bilježnika ukida i odbija tužbeni zahtjev te odlučuje kao u točki II. izreke dok odluku o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a.

11. Prvenstveno valja istaći da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti prema odredbi čl. 467.st.1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354.stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

12. Ispitujući pravilnost pobijane presude u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da u postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Tužena se žali navodeći da je tužitelj u konkretnom slučaju zahtjev preinačio u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, da preinaka nije dopuštena te da tužitelj nije bio ovlašten svoje procesno pravno ponašanje uskladiti s novo nastalom materijalno pravnom situacijom.

14. Ovakvim žalbenim navodima tužena sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 190. i 191. ZPP-a, pa se radi o žalbenom razlogu zbog kojeg se obzirom na odredbu čl. 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

15. Prvostupanjska presuda koja se pobija žalbom, s obzirom da je donijeta u postupku u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u toliko u konkretnom slučaju neosnovano pozivanje tužene na predmetni žalbeni razlog.

16. Međutim, pazeći na pravilnost u primjeni materijalnog prava prema shvaćanju ovoga suda, zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, nakon ustupa tražbine drugoj osobi, kao nekadašnji vjerovnik ovlašten nastaviti vođenje postupka radi naplate te tražbine ali sada za račun onoga na koga je tražbina prenesena, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nije pravilan, budući tužitelj nije dokazao da je, nakon ustupa tražbine, ovlašten voditi postupak u svoje ime, a za račun onoga kome je tražbinu ustupio.

17. Naime, po shvaćanju ovoga suda otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilno o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavka 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo a što je podudarno i pravnom shvaćanju Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na 3. sjednici održanoj 14. rujna 2020.

18. Stoga je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi sadržaj pravnog posla kojim je otuđeno pravo koje je predmetom spora, odnosno je li u pravnom poslu (ugovoru o cesiji) između tužitelja, kao cedenta i društva Generali osiguranje d.d., kao cesionara ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

19. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj dostavio Ugovor o cesiji od 21. prosinca 2020. sklopljen između tužitelja i društva Generali osiguranje d.d. ( list 43 – 73 spisa) iz kojeg proizlazi da između tužitelja, kao cedenta i Generali osiguranje d.d., kao cesionara u predmetnom ugovoru nije ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

20. U situaciji kao što je konkretna kada je parnični postupak u vrijeme sklapanja Ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020., odnosno ustupa tražbine o kojoj se vodi postupak na drugu osobu bio u tijeku, tužitelj je, sukladno odredbi članka 195. stavka 1. ZPP-a izgubio dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, jer se ovo postupovno pravilo ne odnosi na stvarnopravne učinke ugovora o ustupu tražbine na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava), a iz citiranog ugovora ne proizlazi da je ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava, predmetni platni nalog valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev tužitelja konačno uređen podneskom tužitelja od 17. lipnja 2024. odbiti kao neosnovan.

21. Kako je tužena uspjela u parnici te u protivljenju zahtjevu tužitelja pripada joj pravo na naknadnu parničnog troška od tužitelja primjenom odredbe čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa) tuženoj je valjao priznati pravo na naknadu troška za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi Tbr.8.t.1. -99,54 eura, sastav podneska od 31. listopada 2028. Tbr. 8.t.4.- 62,50 eura, zastupanja na ročištu 16. travnja 2024. Tbr. 9.t.1. - 99,54 eura, sastava podneska od 17. svibnja 2024. Tbr.8.t.1.-99,54 eura te zastupanja na ročištima 10. lipnja 2024. i 3. srpnja 2024. Tbr. 9.t.1. za svako po 99,54 eura sve uvećano za PDV od 25% tj. u ukupnom iznosu od 794,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 154.st.3. ZPP-a dok je preostali dio zahtjeva tužene za naknadu parničnog troška do zahtijevanog iznosa od 870,98 eur kao neosnovan valjao odbiti.

22. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

23. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točaka II. i IV. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić