Poslovni broj Gž-303/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženih:1) BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku-sinu ŽE i punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u [adresa] i 2) ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i Partneri j.t.d. u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2819/2019 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2819/2019 od 30. listopada 2024. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje i ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da tužiteljica ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] nove oznake, koja odgovara staroj oznaci k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], označeno točkama A-B-C-D-A u površini od 500 m2, obojano žutom bojom kao u skici sa sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 5.listopada 2022., koja skica je sastavni dio presude.

1.1.U točki II izreke odlučeno je da se odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da li su tuženi dužni priznati i trpiti da tužiteljica temeljem presude nakon njezine pravomoćnosti zatraži, ishodi upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, dok je točkom III izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

1.2.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

"Radi ostvarenja nenovčane tražbine tužiteljice, predlagateljice osiguranja, određuje se

P r i v r e m e n a  m j e r a

I/.Zabranom tuženicima, protivnicima osiguranja raspolaganja/otuđenja i opterećenja/ kao i poduzimanjem bilo kakvih građevinskih radova kojima bi se promijenilo postojeće stanje stvari, nekretninom /na nekretnini/ k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], pašnjak, površine 854 m2 upisane u zik.ul.[broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II/ Zabilježbu zabrane privremene mjere kao u toč. l. Izrijeke ovog rješenja provesti će zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru, time da se zabrana smatra provedenom danom dostave ovog rješenja zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda.

III/ Za slučaj da tuženik postupi suprotno nalogu iz toč. l. ovog rješenja zaprjećuje mu se novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna, koju će na prijedlog tužitelja izreći ovaj sud.

IV/ Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena promjene tako da mjera više nije potrebna.

V/ Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere".

2. Protiv citirane presude u odnosu na toč. II i III izreke žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima te da se preinači i rješenje suda i odredi privremena mjera na način kako je to predloženo privremenom mjerom.

2.1. Protiv citirane presude u odnosu na toč. I i III izreke žalbu podnose i tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da tužiteljica tuženima nadoknadi trošak parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporila navode iz žalbe tuženih predlažući da se žalbe tuženih odbiju kao neosnovane i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela čest. 9096/3 k. o. [katastarska općina] u površini od 500 m2, te traži i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

6. Tijekom postupka je sporno da li su tuženi vlasnici predmetne nekretnine ili neke druge nekretnine i da li je potpis na ispravama na koje se tužiteljica poziva kao osnov stjecanja vlasništva potpis pok. oca prodavatelja tj. tuženih ŠE, te da li je tužiteljica prekludirana u pravu na podnošenje tužbe s obzirom na protek rokova nakon obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da li je nastupila zastara zahtijevati ispunjenje tražbine iz navedenog ugovora.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz zemljišnoknjižnog izvatka na dan 30. rujna 2012. proizlazi da su tuženi suvlasnici u jednakim dijelovima kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da je stanje 11. listopada 2024. promijenjeno nakon što je 1. tuženik darovao svoj suvlasnički dio ŽE, pa sud prvog stupnja smatra da postoji pasivna legitimacija tuženih sukladno čl. 195. st. 1. ZPP-a jer da je 7. srpnja 2015. određena u zemljišnim knjigama zabilježba ovog postupka,

-da iz kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između ŠE kao prodavatelja i IE tužiteljice kao kupca proizlazi da je predmet ugovora dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. "[adresa] u površini od 500 m2 koja se naslanja na prilazni put, da kupoprodajna cijena iznosi 2.000.000,00 dinara, da je kupac tužiteljica isplatila prodavatelju 120.000,00 dinara kao kaparu i dio cijene dok da se ostatak obvezala platiti najkasnije do 15. rujna 1987.,

-da iz potvrde od 23. rujna 1987. proizlazi da je ŠE vlastoručno napisao i potvrdio da je primio iznos od 2.500.000,00 dinara na ime isplate cijene za k. č. br. [katastarska čestica], da će ostatak kupoprodajne cijene prema internom ugovoru u iznosu od 2.500.000,00 dinara, kupac platiti prilikom sređivanja zemljišnoknjižnog stanja i predaje nekretnine u posjed,

- da iz potvrde od 23. rujna 1987. izdavatelja ŠE pisane strojno slijedi da je primio iznos od 880.000,00 dinara na ime isplate cijene za dio kč. br. [katastarska čestica], da je ostalo za isplatu 1.000.000,00 dinara kada sredi zemljišnoknjižno stanje potrebno za prijenos vlasništva na IE – tužiteljicu,

-da prema Sporazumu od 2. rujna 1988. koji je zaključen između stranaka slijedi da su stranke potvrdile da sklapanje kupoprodajnog ugovora u rujnu 1987. za dio čest 558/1 u površini od 500 m2 za cijenu od 5.000.000,00 dinara, da je kupac isplatio na ime cijene prodavatelju 2.500.000,00 dinara na dan 23. rujna 1987., da ostatak kupoprodajne cijene nije isplaćen do rujna 1986. i da je prodavatelj povećao cijenu na 70.000,00 dinara za površinu od 250 m2 koja cijena je prihvaćena od kuca, odnosno da ukupna cijena iznosi 17.500.000,00 dinara jer da 1 m2 iznosi 70.000,00 dinara,

-da je Sporazumom utvrđeno da je isplatom od 2.500.000,00 dinara 23. rujna 1987. plaćena površina od 250 m2,

-da se u Sporazumu u toč. IV kupac obvezao da će u roku od 30 dana, a najkasnije do 5. listopada 1988. isplatiti prodavatelju iznos od 15.000,000 i to DEM preko deviznog računa,

-da iz bankovne doznake od 4. listopada 1988. je vidljivo da je tužiteljica predniku tuženika platila 59.000,00 austrijskih šilinga putem računa i poslala mu telegram u kojem ga obavještava da je uplatila navedeni iznos (milijardu i pol dinara), kao konačnu isplatu za parcelu od 500 m2 na [adresa].

8. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je nedvojbeno utvrđeno da je zaključen kupoprodajni ugovor između tužiteljice i prednika tuženih za predmetnu nekretninu i to u površini od 500 m2 i to sjeverni dio koji se nalazi naslonjen uz prilazni put i to na realnom dijelu u toč. A-B-C-D-A prema nalazu sudskog vještaka Frane Vlatkovića od 5. listopada 2022., da je tužiteljica isplatom od 2.500.000,00 dinara 23. rujna 1987. platila 250 m2 dok je ostatak plaćen 4. listopada 1988 bankovnom doznakom sve u skladu s dogovorenom dinamikom plaćanja utvrđenom sporazumom.

9. Utvrđuje nadalje sud prvog stupnja da je tuženik prigovorio valjanosti ugovora iz razloga što potpis na kupoprodajnom ugovoru, sporazumu nije potpis ŠE, da je predložio provođenje grafološkog vještačenja potpisa prednika na navedenim ispravama, da ga je sud pozvao da uplati predujam za vještačenje, da predujam u ostavljenom roku nije plaćeno, da je upozoren 2. tuženik da će se nakon proteka roka smatrati da je odustao od izvođenja dokaza, te da je sud odustao od provođenja dokaza grafološkom vještačenjem, jer da je 2. tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.

10.Saslušanjem svjedoka JE, ZE, IEM, DE, SE, AE te tužiteljice i 2. tuženika koji je učinio nespornim da je tužiteljica poslala šilinge putem banke, ali da to nije bilo na ime kupoprodajne cijene već da se radilo o kapari, sud prvog stupnja je utvrdio da je zaključen kupoprodajni ugovor sa prednikom tuženih, da je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu za 500 m2 predmetne nekretnine koja je identificirana na očevidu prema nalazu vještaka slovima A-B-C-D-A, da je u tom dijelu u cijelosti prihvaćen iskaz tužiteljice kao vjerodostojan dok nije prihvaćen iskaz 2. tuženika da se radilo o kapari.

11. Sud prvog stupnja je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka JE koji je u cijelosti potvrdio navode tužiteljice, dok iskaze ostalih saslušanih svjedoka ZE nije prihvatio smatrajući da je taj iskaz subjektivan i pristran jer svjedok vodi postupak protiv tuženih, dok svjedok IEM nije imao saznanja o relevantnim okolnostima.

12. Iskazi svjedoka DE, SE i AE nisu prihvaćeni jer svjedok DE nije imao osobnih neposrednih saznanja o predmetnom kupoprodajnom ugovoru, da je svjedok SE subjektivan jer je član obitelji tuženih kao i svjedok AE. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja analizirajući i utvrđenja iz zemljišnoknjižnog postupka obnove zemljišnih knjiga utvrđuje da je u novoformiranu kč. br. [katastarska čestica] ušla u cijelosti katastarska čestica [katastarska čestica] i dio katastarske čestice [katastarska čestica], te nadalje da iz Katastra o posjedovnom stanju proizlazi da je prednik tuženika bio posjednik tih nekretnina.

13. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je imala valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] koja je označena slovima A-B-C-D-A površine 500 m2 obojene žutom bojom prema nalazu vještaka Frane Vlatkovića, dok odbija dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da su tuženi dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude nakon pravomoćnosti upiše kao vlasnica predmetne nekretnine, jer da se prema pravilima zemljišnoknjižnog prava ne može tražiti uknjižba vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine jer da je takva odluka neprovediva, budući da je tužiteljica trebala zatražiti uknjižbu nakon provedene parcelaciji i tuženi bili dužni trpjeti i priznati da se izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice.

14. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da se zbog činjenica što je nekretnina tijekom postupka otuđena parnica može dovršiti između istih stranaka i da se ne gubi pasivna legitimacija budući da je izvršena zabilježba spora prije darovanja suvlasničkog dijela 2. tuženika sinu, ŽE.

15. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučujući da svaka stranka snosi svoje troškove.

16. Sud prvog stupnja je odbio privremenu mjeru kojom je tužiteljica tražila da se zabrani tuženima raspolaganje kroz otuđenje i opterećenje predmetne nekretnine i poduzimanje bilo kakvih građevinskih radova kojim bi se promijenilo postojeće stanje stvari na predmetnoj nekretnini te je predložilo da se zabilježi zabrana privremene mjere i da se u slučaju postupanja tuženih suprotno određenoj privremenoj mjeri zaprijeti novčanom kaznom u iznosu od 6.636,14 eura jer smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 346. st. 1. toč. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ).

17. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica samo djelomično dokazala vjerojatnost svoje tražbine dok da nije uspjela sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa da stoga nije učinila vjerojatnim i postojanje opasnosti da bi bez takve mjere tuženi spriječili i znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari.

18. Sud prvog stupnja smatra da je zabilježbom spora tužiteljica ostvarila pravnu zaštitu s obzirom da ukoliko uspije u ovoj parnici sve kasnije promjene prava vlasništva neće biti relevantna, pa stoga nisu bile ispunjene pretpostavke da se odredi privremena mjera posebno iz razloga što nije uspjela sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

19. Osnovani su žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

20. Naime, pravilno tuženi u žalbi navode da se u izreci navodi da tužiteljica ima valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] nove oznake u površini od 500 m2 koja odgovara staroj oznaci kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] dok da iz nalaza sudskog vještaka i dopune nalaza proizlazi da je predmet spora kč. br. [katastarska čestica] koja je nastala od starih oznaka kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], dok stara oznaka kč. br. [katastarska čestica] nije bila predmetom kupoprodaje.

21. U obrazloženju sud prvog stupnja ne obrazlaže da li je tužiteljica navedenim kupoprodajnim ugovorima stekla i dio kč. br. [katastarska čestica] slijedom čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

22. Isto tako, prema čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkompravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) koji je vrijedio u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora za stjecanje prava vlasništva potrebna je pravna osnova stjecanja, vlasništvo otuđivatelja i modus stjecatelja, dok je prema čl. 454. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. propisano da se ugovorima o prodaji obavezuje prodavatelj da stvar koju proda preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva, a kupac se obvezuje prodavatelju plati kupoprodajnu cijenu.

23. Sud prvog stupnja u toč. 15. obrazloženja presude navodi da je bilo sporno da li je bio sklopljen ugovor o kupoprodaji i da li je tužiteljica uvedena u posjed predmetne nekretnine, međutim o tim odlučnim činjenicama bez obzira što je proveden iscrpni dokazni postupak saslušanjem svjedoka ne daje relevantne činjenice te se stoga i u tom pravcu presuda suda prvog stupnja ne može ispitati.

24. Naime, tuženi su osporavali da je potpis na kupoprodajnom ugovoru potpis njihovog pravnog prednika, pa je stoga teret dokazivanja pozitivne činjenice da je prednik tuženih vlastoručno potpisao predmetni ugovor na strani tužiteljice, jer tuženi niti ne mogu dokazivati negativnu činjenicu da na kupoprodajnom ugovoru nije potpis prednika tuženih.

25. Tuženi pravilno u žalbi ukazuju na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju u odlukama Revx-159/16 i Revt-170/16.

26. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja će u nastavku postupka utvrditi da li postoji valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora odnosno da li su tužiteljica i prednik tuženih zaključili kupoprodajni ugovor i ako jesu za koju nekretninu te da li se radi o valjanom pravnom poslu.

27. Sud prvog stupnja također nije utvrdio relevantnu činjenicu da li je tužiteljica uvedena u posjed predmetne nekretnine i kada i na koji način iako je smatrao kako je to navedeno u toč. 15. obrazloženja da je sporno u ovom postupku i da li je tužiteljica uvedena u posjed. Međutim provedeni dokazni postupak ne ocjenjuje u tom pravcu, pa se stoga niti ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

28. Stoga proizlazi da bi se mogao prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice da ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini potrebno je utvrditi relevantne činjenice da li je navedeni kupoprodajni ugovor zaključen, da li su stranke ispunile obaveze iz predmetnog ugovora, a to je isplata kupoprodajne cijene i da je tužiteljica uvedena u posjed predmetne nekretnine.

29. Ukoliko bi se utvrdilo da se radi o valjanom kupoprodajnom ugovoru dakle da je isplaćena kuporodajna cijena i da je predana predmetna nekretnina u posjed tužiteljici, a sve u odnosu na žalbene navode tužiteljice, da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je presuda neprovediva temeljem pravila u zemljišnoknjižnom postupku jer da nije zatražena parcelacija, navodi se da se prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) kada je utvrđeno da tužiteljica ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na realnom određenom dijelu nekretnine, koji faktično već predstavlja pojedinačnu određenu stvar – species pa je tako odijeljeni dio faktičnog dijela nekretnine individualiziran i kao takav egzistira pa je sud prvog stupnja bio ovlašten prihvatiti preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da su tuženi dužni trpjeti i priznati da tužiteljica temeljem presude suda prvog stupnja ishodi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz brisanje prava vlasništva tuženih. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda RH pod posl. brojem Revd- 3371/2023 od 8. studenoga 2023. gdje je radi jedinstvene primjene prava na pitanje može li sud u parničnom postupku ovlastiti stranku na uknjižbu prava vlasništva na realnom određenom dijelu nekretnine bez provođenja parcelacije odgovorio pozitivno a identično pravno shvaćanje izneseno je i u odlukama Vrhovnog suda RH Revx- 1075/12 od 29. siječnja 2014. i Revx-311/2010 od 30. listopada 2018.

30. U odnosu na žalbene navode tuženih da se radi o postupku radi izdavanja tabularne isprave koja je u zastari, navodi se da tužbenim zahtjevom tužiteljica ne traži izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva.

31. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice za ispunjenje zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a s obzirom na činjenicu da je ukinuta presuda suda prvog stupnja u cijelosti slijedom čega će u nastavku postupka sud prvog stupnja utvrditi da li postoje sve pretpostavke koje su propisane u navedenoj odredbi čl. 346. OZ-a.

32. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka je trebalo prihvatiti i presudu i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 369. i čl. 370. u vezi čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I izreke ovog rješenja.

33. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 28. travnja  2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić