Poslovni broj Gž-176/2025

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja Ille-Service HR d.o.o. Cestica, Nova ulica 25, OIB 49069508983, koje zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika STAKLO d.o.o. Pula, Sisačka ulica 8, OIB 94232980774, koje zastupa punomoćnik Saša Drobnjak, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Povrv-52/2024-16 od 8. studenoga 2024., 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Povrv-52/2024-16 od 8. studenoga 2024.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Fabiane Kliman, Rovinj, poslovni broj: Ovrv4167/2023 od 23. kolovoza 2023. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Fabiane Kliman, Rovinj, posl. br. Ovrv 4167/2023 od 23. kolovoza 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku STAKLO d.o.o., Sisačka ulica Via Sisak 8, 52100 Pula, OIB: 94232980774 da ovrhovoditelju ILLE SERVICE HR. d.o.o., Cestica (Općina Cestica), Nova ulica 25, OIB: 49069508983 isplati ukupan iznos od 246,50 € uvećano za zakonsku zateznu kamatu računajući od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2022 . obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 31.12.2023. godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, i to:

− od 01. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 28,20 €

− od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 218,30 €

kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 € temeljem Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Fabiane Kliman, Rovinj, posl. br. Ovrv 4167/2023 od 23. kolovoza 2023. godine , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 31.12.2023. godine pa do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 287,89 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što pobijana presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, jer je nejasno sa kojom dokumentacijom su otkazi tuženice i zaposlenice tuženice suglasni. navodi da je neživotno i nelogično da bi tuženik naručivao, primao i plaćao robu i usluge tužitelja, a da pritom nije znao pod kojim uvjetima i zbog čega to čini. Također bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što je sud odbio saslušati osobu ovlaštenu za zastupanje tužitelja odnosno onemogućio je jednakopravno raspravljanje pred sudom. Naime, tuženiku i zaposlenici tuženika omogućio je da iznesu navode iz svoje perspektive, dok osobi ovlaštenoj za zastupanje tužitelja nije omogućio. Navodi da osoba ovlaštena za zastupanje je odgovorna osoba u pravnoj osobi te ona iako direktno nije sudjelovala u pregovorima i svakom sklapanju ugovora jako dobro zna na koji način je ugovor sklopljen. Nejasnim smatra kako je sud zaključio da s prethodnim pružateljima usluga nije postojala takva obveza, obvezom da osim saslušanja zaposlenice i direktorice tuženika nije proveo ni jedan objektivan i nepristran dokaz. Navodi da su stranke pravne osobe i kao takve dužne su postupati u poslovanju s pažnjom dobrog stručnjaka u poslovima kojima se bave, pa je stoga za očekivati da se direktor trgovačkog društva upozna s uvjetima pod kojima posluje sa svojim dobavljačem. S obzirom da su Opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora o usluzi i da se nalaze na istom listu papira, od tuženika se upravo očekuje da, kao društvo s ograničenom odgovornošću i pravna osoba, detaljno prouči ugovor temeljem kojeg posluje. U bitnom, a obzirom da se Opći uvjeti poslovanja nalaze se na poleđini Ugovora o usluzi broj 200882 tuženik ne može tvrditi da mu Opći uvjeti poslovanja nisu bili predočeni te da ga ne obvezuju kada obzirom je isti taj naknadno odobrio i na temelju njega naručivao, primao i plaćao primljenu robu i usluge.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se održi u cijelosti na snazi platni nalog uz nalog tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 325,77 eur uvećano za trošak žalbe u iznosu od 78,13 eur i pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eur.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Prije upuštanja u raspravljanje o osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eur.

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženiku žalbi ističe da je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazima zakonske zastupnice tuženika i zaposlenice tuženika, a koje imaju interes da uspiju u sporu. Takvim žalbenim navodima tuženik sadržajno prigovara ocjeni provedenih dokaza odnosno da je sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP- a.

Međutim, kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, tako da ni žalbeni navod tuženika kojim sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, odnosno na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne mogao biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj tijekom postupka predložio da se sasluša zakonski zastupnik tuženika bez navođenja okolnosti na koje bi se isti trebao saslušati.

Odredbom čl. 264. ZPP-a propisano je da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka.

Iako iz ove odredbe proizlazi da se u pravilu sporne činjenice važne za donošenje odluke utvrđuju saslušanjem stranaka, dakle svih stranaka u postupku ovo načelo ima iznimku sadržanu u odredbi čl. 265. st. 1. ZPP-a kojom odredbom je propisano da sud može odlučiti da sasluša samo jednu stranku ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice, ili saslušanje stranke nije moguće.

Dakle, na načelnoj razini ako se ostvare uvjeti iz čl. 265. st. 1. ZPP-a činjenica da je sud odbio saslušati jednu stranku u postupku, a saslušao je drugu stranku ne bi predstavljalo bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a iz razloga što takvu mogućnost dopušta citirana odredba ZPP-a, pa time ako je neka iznimka od općeg pravila dopuštena i zakonom propisana ostvarenjem takve iznimke ne može istovremeno predstavljati i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U konkretnom slučaju raspravljalo se o isplati novčanog iznosa s osnove ugovorene naknade štete zbog raskida ugovora, a koji ugovor je prema utvrđenju suda prvog stupnja sklopila u ime tužitelja osoba po imenu U.

S obzirom na činjenicu da zakonski zastupnici tuženika UA i ŽA, nisu sudjelovali u pregovorima i sklapanju konkretnog ugovora, već zaposlenik tužitelja, gospodin U, očito je da oni nemaju saznanja o spornim činjenicama vezanim za odlučivanje, pa je ostvaren uvjet iz čl. 265. st. 1. ZPP-a, čime nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, time što sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika iako je izveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako i stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u određenom razdoblju pružao usluge tuženiku, da je tuženik obavijestio tužitelja o namjeri prestanka korištenja tih usluga te da su 22. prosinca 2022. tužitelju vraćeni dozatori koje je tuženik koristio uz tužiteljeve proizvode,

-da je čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga, računa i kartice kupca, utvrđeno da u razdoblju od 13. svibnja 2022. do 23. prosinca 2022. tuženik koristio usluge tužitelja, za koje su izdavani računi, koji su svi plaćeni osim računa izdanog 23. studenog 2022. u iznosu od 28,20 EUR i 23. prosinca 2022. u iznosu od 218,30 EUR, s tim da se prvi račun odnosi na isporuku proizvoda i usluga, a drugi na naknadu štete zbog raskida ugovora prije ugovorenog roka njegovog trajanja,

-da je saslušanjem VA i UAD utvrđeno da niti zaposlenici tuženika niti osobi ovlaštenoj za zastupanje tuženika nisu predočeni Opći uvjeti poslovanja, da je UAD iskazala kod uobičajenog poslovanja s prethodnim pružateljima sličnih usluga nije postojala nikakva obveza po kojoj bi tuženik bio dužan pružatelju tih usluga naknaditi štetu zbog raskida ugovora.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje među strankama sklopljen ugovor o usluzi temeljem kojeg je tuženik koristio uslugu tužitelja od 13. svibnja 2022. kada je dostavljena roba, do 14. studenoga 2022. kada je tuženik zbog nezadovoljstva proizvodom izjavio da raskida ugovor.

Naime, utvrđuje da VA kao zaposlenica tuženika nije bila ovlaštena potpisati ugovor o usluzi, no ovlaštena osoba tuženika UAD, ugovor je naknadno odobrila, time što je prihvatila i koristila usluge, pa sukladno odredbi čl. 312. st. 1. i 2. ZOO-a ugovor obvezuje neovlašteno zastupanog budući da je naknadno odobren po zakonskoj zastupnici tuženika.

Međutim, utvrđuje da niti zaposlenici tuženika, niti osobe ovlaštene za zastupanje tuženika nisu predočeni Opći uvjeti poslovanja tužitelja, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje VA i zakonske zastupnice tuženika UAD, dok tužitelj nije dokazao da je tuženik prilikom sklapanja ugovora upoznao s Općim uvjetima. Stoga, tuženiku Opći uvjeti poslovanja nisu bili poznati niti su mu morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, pa slijedom toga ni odredba čl. 8. koja obvezuje primatelja usluga na naknadu štete i u slučaju prijevremenog raskida ugovora, ne obvezuje tuženika u konkretnom slučaju zbog čega je račun broj 11076/100/1 na iznos od 218,30 eur neosnovano izdan.

Također utvrđuje da račun broj 10329/100/1 na iznos od 28,20 EUR također je neosnovano izdan, jer je u njemu navedeno da se odnosi na razdoblje za tjedan 47/2022 do 50/2022, što je od 14. studenog 2022. do 12. prosinca 2022, a prema iskazu UAD taj račun nije dužna platiti jer za prosinac 2022. nije zaprimila robu što je u skladu s činjenicom da je 14. studenoga 2022. tuženik izjavio raskid ugovora, pa je logično da tužitelj nakon toga više nije isporučivao robu.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

Naime, prema odredbi čl. 320. st. 1. ZOO-a u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila ili predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

Odredbom čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (stavak 1.), Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (stavak 2.). U slučaju ne slaganja općih uvjeta i poslovnih pogodbi vrijede ove posljednje (stavak 3.). Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način (stavak 4.), Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (stavak 5.).

Ugovor na koji se poziva tužitelj je zaključen po neovlaštenoj osobi, s time da je zakonska zastupnica isti odobrila time što je prihvatila korištenje usluga tužitelja. Opći uvjeti bili su otisnuti na poleđini ugovora, međutim zakonska zastupnica tuženika sa istima nije bila upoznata, jer iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da joj nije bilo poznato da treba platiti štetu utvrđenu ugovorom zbog prijevremenog raskida ugovora. Kraj činjenice da je ugovor potpisan po neovlaštenoj osobi, zaposlenici tuženika VA, i naknadno odobren po zakonskoj zastupnici, da ugovorne strane prethodno nisu bile u poslovnom odnosu, odnosno da je tuženik po prvi put sklopio ugovor sa tužiteljem, a kod uobičajenog poslovanja s prethodnim pružateljima usluga nije postojala takva obveza po kojoj bi tuženik bio dužan pružatelju tih usluga naknaditi štetu zbog raskida ugovora, pa činjenica da su Opći uvjeti bili otisnuti na poleđini ugovora ( tiskanice ), ne znači da je zakonska zastupnica tuženika za njih znala odnosno morala znati i bila upoznata sa općim uvjetima poslovanja tužitelja i odredbi o naknadi za prijevremeni raskid ugovora.

Dodatno se ističe da je zakonska zastupnica tuženika kazala da ugovor na listu 42 spisa nije vidjela, kao ni Opće uvjete, niti joj je ikad prezentiran.

Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da odredba članka 8. Općih uvjeta koja obvezuje primatelja usluga na naknadu štete u slučaju prijevremenog raskida ugovora, ne obvezuje tuženika, pa slijedom toga da je račun broj 11076/100/1 na iznos od 218,30 EUR neosnovano izdan.

Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je račun broj 10329/100/1 na iznos od 28,20 EUR također neosnovno izdan, jer je na njemu navedeno da se odnosi na razdoblje za tjedan 47/2022 do 50/2022, što je od 14. studenog 2022. do 12. prosinca 2022., a prema utvrđenju suda prvog stupnja tužitelj nakon izjave o raskidu ugovora 14. studenog 2022., više nije isporučivao robu tuženiku.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara