REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-586/2024-7

[adresa] P 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja PŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ronald Kotoraj, odvjetnik u Puli, Bože Gumpca 53/A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi rješenja o izvedenom stanju, 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/38, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 20. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, KLASA: UP/I-361- 05/18-06/3513, URBROJ: 2163-18-05/10-22-09 od 30. studenog 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.528,80 € (slovima: dvije tisuće petsto dvadeset i osam eura i osamdeset centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Poreč, KLASA: UP/I-361-05/18-06/3513, URBROJ: 2163-18-05/10-22-09 od 30. studenog 2022. odbijen je zahtjev BŽ (tužiteljevog pokojnog oca) za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je točkom 1. rješenja KLASA: UP/II-361-05/23-26/38, URBROJ: 531- 03-4-2-24-3 od 20. veljače 2024. poništio prvostupanjsko rješenje, te točkom 2. odbio zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik u pobijanom rješenju navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito uslijed formalnih razloga, pri čemu, suštinski prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog rješenja da se ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi iz čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrđenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), također utvrđuje zahtjev tužitelja neosnovanim. Pritom tuženik usporedbom snimki DOF 5/2011, DOF5/2014/2016, DOF5/2017/18 i DOF5/2019/20, Google earth snimke iz 2023., te Google street view fotografija iz ožujka 2012. i rujna 2022. utvrđuje da zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na karti DOF 5/2011, već da je na toj snimci vidljiva ili temeljna ploča ili prizemnica vidljiva na Google street view fotografijama iz ožujka 2012., a koja da je potom u cijelosti uklonjena te je na njezinom mjestu sagrađena zgrada na koju se odnosi zahtjev za ozakonjenje.

3. Tužitelj u tužbi osporava utvrđenje tuženika da je zgrada vidljiva na snimci DOF 5/2011 u cijelosti uklonjena te na njenom mjestu sagrađena katnica koja je predmet zahtjeva. Navodi da tuženik i sam potvrđuje da je na DOF5/2011 vidljiva siva, pravokutna površina, koja može predstavljati, kako tuženik osporavanim rješenjem navodi, temeljnu ploču ili najvjerojatnije prizemnicu s dvostrešnim krovom velikog kuta (gotovo ravni krov), koja je vidljiva na Google street view fotografijama iz rujna 2012. Nastavno ističe da činjenicu izgradnje predmetne zgrade u razdoblju prije 21. lipnja 2011. godine dodatno potvrđuje Uvjerenje DGU, a posebice skica izmjere katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] iz 2001., na kojoj je skici jasno vidljivo da je predmetna zgrada bila ucrtana u katastru već 2001. godine, oznaka „G.Z.“ (gospodarska zgrada), u nešto manjoj tlocrtnoj površini obzirom da se ista nadograđivala prije 21. lipnja 2011.g. Stoga je na karti DOF5/2011 nedvojbeno vidljiva zgrada u svim dijelovima relevantnim za ozakonjenje. Tužitelj potvrđuje da je naknadno izvršena nadogradnja etaže na postojeću građevinu, no osporava utvrđenje tuženika da se radi o potpunom uklanjanju i izgradnji nove građevine. Napominje da mu nije poznato kada je njegov otac, pokojni BŽ, koji je bio u posjedu predmetne nekretnine, nadogradio kat na postojeći objekt, no tvrdi da je predmetna nadogradnja izvedena na način da se temelji ni vanjski zidovi građevine koja je izgrađena do 21. lipnja 2011. g. nisu uklanjali, niti su dovedeni u pitanje konstruktivni elementi zgrade. Ukazuje da je nejasno na temelju kojih je činjenica tuženik zaključio da se u konkretnom slučaju radi o uklanjanju predmetne građevine i izgradnji nove, ističući da je isti netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je propustio pribaviti nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka, te omogućiti tužitelju izjašnjavanje radi zaštite njegovih prava i pravnih interesa. Zaključno tužitelj ističe da je pristupio uklanjanju predmetnog nadograđenog nezakonitog dijela građevine, te da će objekt vratiti u prvobitno postojeće i zakonito stanje, sa svim dijelovima za ozakonjenje, pa smatra da se u konkretnom slučaju može primijeniti čl. 20. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, sukladno kojoj se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.). Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Tužitelj je na održanoj raspravi dodatno istaknuo da je prije 2011. postojala cijela građevina koja je vidljiva na fotografijama dostavljenim uz tužbu (list 14. - 23. spisa), te se radilo o zgradi s dvije prostorije odijeljene zajedničkom zidom koji se pružao točno po liniji krova. Potvrdio je da je nakon 2011. njegov pokojni otac izveo intervencije na zgradi na način da je na istočnom dijelu uklonjen dio zidova, prošireno je prizemlje te je podignut kat, pri čemu opisani „novi dio" jest onaj koji na slici izvedenog stanja danas predstavlja veći dio građevine s katom. Međutim, zapadni dio građevine je još od prije 2011. pa do danas ostao apsolutno neizmijenjen, a radi se o dijelu građevine koji ima jedna vrata s juga i prozor sa zapada, i taj dio građevine prikazan je na fotografijama na listu 14. do 16. spisa, te 21. i 23. lista spisa. Taj dio građevine sa svim svojim zidovima i krovom apsolutno je identičan od 2011. pa do danas, te je od ostatka zgrade odvojen zidom, te može opstati neovisno o ostatku građevine, pa stoga smatra da se taj dio zgrade može ozakoniti.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje svjedoka, provođenje očevida na licu mjesta i vještačenje po vještaku građevinske struke), smatrajući da odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika može donijeti i na temelju materijalne dokumentacije koja prileži spisu i navoda samog tužitelja, bez provođenja dodatnih dokaza, koje će lakše i uz manje troškova moći provesti prvostupanjsko tijelo.

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut zahtjevom pok. BŽ (tužiteljevog oca, preminulog tijekom prvostupanjskog postupka) za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je postupak potom nastavljen od tužitelja. Iz snimke izvedenog stanja dostavljene u tijeku postupka proizlazi da je predmet zahtjeva zgrada nepravilnog tlocrtnog oblika, u većem dijelu visine prizemlje i kat (dvostrešnog kosog krovišta), a u manjem prizemnica (jednostrešnog kosog krovišta).

11. Upravna tijela odbila su zahtjev tužitelja (odnosno njegovog pok. oca), uz obrazloženje da se ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi iz čl. 2. st. 1. i st. 2. ZPNIZ-a, budući da usporedbom snimke DOF 5/2011 i današnjeg stanja proizlazi da je zgrada (ukoliko je i vidljiva na snimci DOF 5/2011) naknadno nadograđena. Pritom prvostupanjsko tijelo zaključuje da su na snimci DOF 5/2011 vidljivi samo temelji, dok tuženik zaključuje da je vjerojatno riječ o prizemnici s dvostrešnim krovištem velikog kuta, za koju utvrđuje da je naknadno u cijelosti uklonjena te potom izgrađena zgrada koja je predmet ozakonjenja.

12. Tužitelj je tijekom spora ustvrdio da je prizemni dio većim dijelom postojao u vrijeme snimke DOF 5/2011, nakon čega je istočni dio proširen i na tom dijelu podignut kat, dok je zapadni dio (koji danas predstavlja prizemni dio zgrade) ostao nepromijenjen, te smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 20. st .4. ZPNIZ-a.

13. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade u smislu čl. 2. st. 1. i 2. u svezi čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a, odnosno ozakonjenje tog prizemnog dijela nakon što tužitelj ukloni nadograđeni i prošireni dio.

14. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

15. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

16. Sukladno čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a, rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

17. Razmatrajući svu dokumentaciju priležeću spisu, te uspoređujući navode tužitelja s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu te javno dostupnim podacima na koje se poziva tuženik (DOF 5 snimke sačinjene od 2011. – 2022., Google earth i Google street view snimke iz 2012. i 2022.), Sud smatra da upravna tijela nisu potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje, te da osobito tuženik za svoje utvrđenje da je zgrada vidljiva na snimci DOF 5/2011 naknadno u cijelosti uklonjena, ne daje nikakve materijalne dokaze.

18. Naime, iako nije sporno da na snimci DOF 5/2011 nije vidljiva (čitava) zgrada koja je predmet zahtjeva, te da je zgrada koja je predmet zahtjeva u sadašnjim gabaritima vidljiva tek na kasnijim snimkama, Sud smatra da upravna tijela nisu dovoljno pažljivo ispitala navode tužitelja da je (vidljiva) prizemnica manjih dimenzija naknadno u dijelu nadograđena, te da je isti spreman postupiti po čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a i ukloniti nadograđeni dio.

19. Iako prvostupanjsko tijelo uvidom u DOF 5/2011 utvrđuje da se radi samo o temelju (bez zidova i stropne konstrukcije), u prilog tvrdnji tužitelja da je na snimci DOF 5/2011 vidljiva prizemna zgrada prikazana na dostavljenim fotografijama (l. 14. -23. spisa) govori i utvrđenje tuženika da se na snimci DOF 5/2011 nazire objekt približnih dimenzija 4,92 x 6,41 m, te da se najvjerojatnije radi o prizemnici s dvostrešnim krovištem vidljivoj na Google street view fotografijama iz ožujka 2012., kao i okolnost da je u katastru upisana gospodarska zgrada odgovarajuće površine (32 m2).

20. Nastavno, Sud smatra da tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja, a imajući u vidu da i sam u obrazloženju navodi da je na snimci DOF 5/2011 najvjerojatnije vidljiva zgrada (prizemnica dvostrešnog gotovo ravnog krovišta), nije proveo dokaze iz kojih bi mogao izvesti zaključak da je predmetna zgrada potom u cijelosti uklonjena, te da je potom na njezinom mjestu izgrađena potpuno nova zgrada. Osim što provedeni dokazi ne daju podlogu za takav zaključak, usporedbom fotografija dostavljenih od tužitelja uz tužbu (a koje prikazuju zgradu koja odgovara opisanoj prizemnici), te fotografija zgrade koja je predmet ozakonjenja, ne može se otkloniti tvrdnja tužitelja da izdvojeni prizemni dio sadašnje katnice zapravo predstavlja "polovicu" nekadašnje prizemnice, koja je nakon 2011. u istočnom dijelu proširena, te nad tim dijelom izgrađen kat.

21. Slijedom navedenog, pobijano se rješenje tuženika iz navedenih razloga ne može ocijeniti zakonitim, dok se nezakonitost prvostupanjskog rješenja dodatno očituje i u formalno – pravnim razlozima koje navodi tuženik.

22. Stoga je valjalo na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo upotpuniti činjenično stanje, na način da će uvidom u DOF 5/2011 te po potrebi provođenjem dodatnih dokaza (pribavom podataka od katastra glede vremena evidentiranja građevine, uvidom u Google street view i Google earth povijesne podatke, građevinskim vještačenjem) utvrditi je li na snimci DOF 5/2011 vidljiva prizemna zgrada prikazana na fotografijama koje prileže ovome spisu, nastavno odgovara li (dio) te zgrade prizemnom dijelu zgrade koja je predmet ozakonjenja, te konačno ispunjava li taj dio uvjete za ozakonjenje u slučaju uklanjanja preostalog nesporno naknadno izgrađenog dijela zgrade. Ukoliko odgovor bude potvrdan, tada je potrebno postupiti po čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a te tužitelja pozvati da ukloni naknadno izgrađeni dio zgrade i dostavi ispravljenu dokumentaciju, te ovisno o svemu navedenom, donijeti rješenje o izvedenom stanju za taj dio zgrade ili zahtjev odbiti.

23. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istome priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište za raspravu, za svaku radnju u visini od visini od 500 bodova – 1.000,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR) (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 2.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (500,00 € - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 €. Tužitelju je također priznat trošak prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa]

– [adresa], no ne putem osobnog automobila (kako je to zatraženo), već putem javnog prijevoza na predmetnoj relaciji, i to na temelju čl. 24. u svezi čl. 6. i čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 8/88, 3/94, 150/05) u dvostrukom iznosu visine prosječnog troška autobusne karte, koji je prema objavljenom cjeniku javnog prijevoznika (www.arriva.com.hr) na dan 14. travnja 2024. iznosio 14,40 EUR.

U Rijeci 28. travnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I.-III. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv tč. IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijanog dijela presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Ronaldu Kotoraju, odvjetniku u Puli, Bože Gumpca 53/A

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz spis upravnog postupka