Poslovni broj Pn.59/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja CAPITALIS d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, OIB: 89609642697, 20210 Cavtat, Zvekovica, Odvojak IV/4, zastupano po direktoru TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika JA, glavni urednik Dubrovačkog vjesnika, 20000 Dubrovnik, Vukovarska 17/IV, nakladnika DUBROVAČKI VJESNIK d.o.o., OIB:71342575080, 20000 Dubrovnik, Vukovarska 17/IV, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, iz Zagreba, radi objave ispravka informacije, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 24. travnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, tuženika, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Vicka Kisića odvjetnika u Dubrovniku, 28. travnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Obvezuje se tuženik u prvom, a najkasnije u drugom izdanju internetskog portala Dubrovačkog vjesnika, i to istim fontom slova kao u naslovu i tekstu napisa objavljenog na tom internetskom portalu od 18. kolovoza 2023. godine, na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora, objaviti ispravak objavljene informacije, slijedećeg sadržaja:

ISPRAVAK NETOČNE INFORMACIJE

U napisu objavljenom u internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023. godine, pod naslovom: Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?, uz dvije fotografije Straduna na kojima su vidljiva dva manja teretna vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. i pješaci, s naznakom: „Kamioni na Stradunu punom turista“, te uz video zapis Straduna uz naznaku da je fotografije i video kamiona na Stradunu u blizini Garišta u kojoj djelatnici građevinske tvrtke istresaju šut dok turisti prolaze uputila jedna čitateljica kako bi ukazala na, kako ga ona naziva, „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto po Stradunu“, uz navod da je to napisala čitateljica, uz čuđenje kako se to uopće može dopustiti, bez bilo kakve provjere istinitosti te informacije, neistinito je objavljeno:

-da je vozilima koje ulaze u Grad istekla dozvola ulaska, pošto je vozilima trgovačkog društva Capitalis d.o.o. registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] odlukama Grada Dubrovnika od 3. veljače 2023. godine, 16. svibnja 2023. godine i 17. kolovoza 2023. godine u razdoblju od 13. veljače 2023. godine do 15. studenoga 2023. godine odobreno prometovanje u pješačkoj zoni Povijesne jezgre Grada Dubrovnika, i to ulicama Sv. Dominika, Pred Dvorom i Placa, a za potrebe prijevoza građevinskog materijala za Akademis – Centar kompetentnosti,

-da komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira, pošto nikakva dozvola za prometovanje nije ni istekla, tako da nema a niti je bilo potrebe za bilo kakvim „reagiranjem komunalnog redara“,

-da vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. na samom Stradunu blokiraju prolaz pješacima,

-da su djelatnici trgovačkog društva Capitalis d.o.o. bezobrazni.“

II. Obvezuje se tužitelj u roku od 15 (petnaest) dana tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od1.606,15 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2025., pa do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je u napisu objavljenom na internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023., čiji je tuženik glavni urednik, pod naslovom: Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?, uz dvije fotografije Straduna na kojima su vidljiva dva manja teretna vozila trgovačkog društva Captalis d.o.o. i pješaci, te uz naznaku: „Kamioni na Stradunu punom turista“, te uz video zapis Straduna, objavljeno je da je fotografije i video kamiona na Stradunu u blizini Garišta u kojoj djelatnici građevinske tvrtke istresaju šut dok turisti prolaze uputila jedna čitateljica kako bi ukazala na, kako ga ona naziva, „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto po Stradunu, te je potom objavljeno da je čitateljica, uz čuđenje kako se to uopće može dopustiti, napisala: „Rasuti tereti, vožnja vozilom bez dozvole ulaska u povijesnu jezgru jer je istekla, blokada prolaza pješacima na samom Stradunu…buka, galama, prašina (rasipanje šuta iz vreća na kamion na samom Stradunu), bezobrazni djelatnici (radnici), u sred sezone! Komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira! Vozila ulaze 2-3 puta tjedno, nekad i po više puta u danu“.

1.2. Tužitelj tvrdi da je u tom napisu, bez da se pokušalo na bilo kakav način provjeriti istinitost te informacije, neistinito objavljeno:

-da je vozilima koje ulaze u Grad istekla dozvola ulaska, pošto je vozilima trgovačkog društva Capitalis d.o.o. registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] odlukama Grada Dubrovnika od 3. veljače 2023. godine, 16. svibnja 2023. godine i 17. kolovoza 2023. godine u razdoblju od 13. veljače 2023. godine do 15. studenoga 2023. godine odobreno prometovanje u pješačkoj zoni Povijesne jezgre Grada Dubrovnika, i to ulicama Sv. Dominika, Pred Dvorom i Placa, a za potrebe prijevoza građevinskog materijala za Akademis – Centar kompetentnosti,

-da komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira, pošto nikakva dozvola za prometovanje nije ni istekla, tako da nema a niti je bilo potrebe za bilo kakvim „reagiranjem komunalnog redara“,

-da vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. na samom Stradunu blokiraju prolaz pješacima,

-da su djelatnici trgovačkog društva Capitalis d.o.o. bezobrazni.

1.3. Nadalje, navodi da je tom netočnom i neprovjerenom informacijom tužitelju grubo narušen ugled, zbog čega je tužitelj 25. kolovoza 2023. u skladu sa člankom 40. Zakona o medijima podnio zahtjev za ispravak objavljene informacije, naslovivši ga na VA, urednika portala Dubrovačkog vjesnika, u kojem je tužitelj zatražio da se, po primitku tog zahtjeva, na tom portalu, poštujući odredbu članka 41. Zakona o medijima, dakle bez promjena i dopuna, te na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora (ni u kojem slučaju među reagiranjima ili pismima čitatelja), objavi ispravak objavljene informacije, koji je doslovno glasio:

„Poštovani gospodine VA, obraćam Vam se u ime i po nalogu trgovačkog društva CAPITALIS d.o.o. iz Zvekovice, čiju punomoć Vam dostavljam u prilogu. Naime, u napisu objavljenom u Vašem internetskom portalu od 18. kolovoza 2023. godine, pod naslovom: Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?, uz dvije fotografije Straduna na kojima su vidljiva dva manja teretna vozila trgovačkog društva Captalis d.o.o. i pješaci, te uz naznaku: „Kamioni na Stradunu punom turista“, te uz video zapis Straduna, objavili ste da Vam je fotografije i video kamiona na Stradunu u blizini Garišta u kojoj djelatnici građevinske tvrtke istresaju šut dok turisti prolaze uputila jedna čitateljica kako bi ukazala na, kako ga ona naziva, „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto po Stradunu, te ste potom objavili da je Vaša čitateljica, uz čuđenje kako se to uopće može dopustiti, napisala: „Rasuti tereti, vožnja vozilom bez dozvole ulaska u povijesnu jezgru jer je istekla, blokada prolaza pješacima na samom Stradunu…buka, galama, prašina (rasipanje šuta iz vreća na kamion na samom Stradunu), bezobrazni djelatnici (radnici), u sred sezone! Komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira! Vozila ulaze 2-3 puta tjedno, nekad i po više puta u danu“.

U tom napisu neistinito ste objavili:

-da je vozilima koje ulaze u Grad istekla dozvola ulaska, pošto je vozilima trgovačkog društva Capitalis d.o.o. registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] odlukama Grada Dubrovnika od 3. veljače 2023. godine, 16. svibnja 2023. godine i 17. kolovoza 2023. godine u razdoblju od 13. veljače 2023. godine do 15. studenoga 2023. godine odobreno prometovanje u pješačkoj zoni Povijesne jezgre Grada Dubrovnika, i to ulicama Sv. Dominika, Pred Dvorom i Placa, a za potrebe prijevoza građevinskog materijala za Akademis – Centar kompetentnosti,

-da komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira, pošto nikakva dozvola za prometovanje nije ni istekla, tako da nema a niti je bilo potrebe za bilo kakvim „reagiranjem komunalnog redara“,

-da vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. na samom Stradunu blokiraju prolaz pješacima,

-da su djelatnici trgovačkog društva Capitalis d.o.o. bezobrazni.

Tom netočnom informacijom, čiju autentičnost niste ni pokušali provjeriti, mojoj stranci je teško narušen ugled.

Zbog toga se u skladu sa člankom 40. Zakona o medijima zahtijeva da, po primitku ovog zahtjeva, u Vašem internetskom portalu poštujući odredbu članka 41. Zakona o medijima, dakle bez promjena i dopuna, te na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora (ni u kojem slučaju među reagiranjima ili pismima čitatelja), objavite ispravak objavljene informacije, slijedećeg sadržaja:

ISPRAVAK NETOČNE INFORMACIJE:

U napisu objavljenom u internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023. godine, pod naslovom: Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?, uz dvije fotografije Straduna na kojima su vidljiva dva manja teretna vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. i pješaci, s naznakom: „Kamioni na Stradunu punom turista“, te uz video zapis Straduna objavili ste da Vam je fotografije i video kamiona na Stradunu u blizini Garišta u kojoj djelatnici građevinske tvrtke istresaju šut dok turisti prolaze uputila jedna čitateljica kako bi ukazala na, kako ga ona naziva, „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto po Stradunu“, uz navod da je to napisala čitateljica, uz čuđenje kako se to uopće može dopustiti, objavljeno je neistinito:

-da je vozilima koje ulaze u Grad istekla dozvola ulaska, pošto je vozilima trgovačkog društva Capitalis d.o.o. registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] odlukama Grada Dubrovnika od 3. veljače 2023. godine, 16. svibnja 2023. godine i 17. kolovoza 2023. godine u razdoblju od 13. veljače 2023. godine do 15. studenoga 2023. godine odobreno prometovanje u pješačkoj zoni Povijesne jezgre Grada Dubrovnika, i to ulicama Sv. Dominika, Pred Dvorom i Placa, a za potrebe prijevoza građevinskog materijala za Akademis – Centar kompetentnosti,

-da komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira, pošto nikakva dozvola za prometovanje nije ni istekla, tako da nema a niti je bilo potrebe za bilo kakvim „reagiranjem komunalnog redara“,

-da vozila trgovačkog društva Capitalis d.o.o. na samom Stradunu blokiraju prolaz pješacima,

-da su djelatnici trgovačkog društva Capitalis d.o.o. bezobrazni.

Također, zadržavajući pri tome pravo ostvarivati naknadu pričinjene štete, traži se da se uz ispravak ove netočne informacije objavi i isprika vašeg nakladnika, sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o medijima.“

1.4. Uredniku portala Dubrovačkog vjesnika VA taj zahtjev tužitelja je poslan preporučenom poštanskom pošiljkom od 25. kolovoza 2023. i on ga je primio 31. kolovoza 2023., a istog dana ga je primio i nakladnik Dubrovački vjesnik d.o.o., kojemu je taj zahtjev dostavljen na znanje, uz zahtjev da se u skladu s člankom 22. stavak 1. Zakona o medijima, pored ispravka objavljene informacije, objavi i isprika nakladnika. S tim zahtjevom je upoznat i tuženik, kao glavni urednik Dubrovačkog vjesnika, koji je dopisom pod brojem 125/2023 od 1. rujna 2023. u skladu s člankom 42. stavak 5. Zakona o medijima obavijestio tužitelja da njegov zahtjev ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog sukladno primjenjivim odredbama Zakona o medijima, a to iz razloga jer da se objava ispravaka i isprike ne može istodobno zahtijevati, a da u konkretnom slučaju nema mjesta objavi isprike, s obzirom da je očigledno da se radi o informacijama za koje je moguć ispravak, te da zbog toga tuženik, kao glavni urednik, nije dužan objaviti ispravak i ispriku na objavljenu informaciju. Na takav način je tuženik, pogrešno tumačeći mjerodavne odredbe Zakona o medijima, poglavito odredbe članka 42. stavak 4. i članka 22. stavak 1. Zakona o medijima, odbio postupiti u skladu s obvezom iz članka 41. Zakona o medijima, zbog čega tužitelj u skladu sa člankom 46. Zakona o medijima podnosi tužbu, te traži da sud prihvati tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci ove odluke.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev budući da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici, slijedom čega nema pravni interes za vođenje iste. Tuženik tvrdi da u utuženom članku, pa tako ni u informacijama za koje tužitelj tvrdi da su neistinite, nije spomenut naziv tužitelja niti su navedeni ikoji drugi podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti da se radi upravo o tužitelju. Uvidom u fotogaleriju jasno se vidi da na kamionu (i to tek kad se iskoristi opcija zoomiranja) piše naziv DEUS d.o.o., a činjenica da je ovdje tužitelj osnivač društva DEUS d.o.o. je irelevantna jer jedini subjekt koji bi eventualno imao pravni interes tražiti objavu ispravka u ovom slučaju jest društvo DEUS d.o.o., i to putem svojeg zakonskog zastupnika, a koje se nije obratilo ni sa kakvim zahtjevom tuženiku i/ili nakladniku Dubrovačkog vjesnika glede ovog članka. Tuženik ukazuje da se u objavljenoj fotografiji Odobrenja za prometovanje pješačkim zonama NE spominje tužitelj (niti društvo DEUS d.o.o., kad smo već kod toga) nego se jedino spominju određene registarske oznake i to bez ikakvog daljnjeg navođenja vlasnika vozila, dok ne postoji javno dostupna baza vlasnika/korisnika vozila temeljem registarskih oznaka. Dakle, smatra da tužitelj i iz navedenog razloga nema potreban pravni interes iz čl. 40. Zakona o medijima budući da objava fotografija vozila i objava registarskih oznaka (kako na fotografijama vozila tako i u sklopu gore spomenutog Odobrenja) sami za sebe NE predstavljaju informacije koje vrijeđaju prava i interese ovdje tužitelja, kao i da tužitelj nije razjasnio koja bi to prava ili interesi, na koji način i kojom informacijom bili povrijeđeni objavom utuženog članka, čime je ostvaren razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva iz članka 48. stavka 3. Zakona o medijima.

2.2. Nadalje, navodi da je točno da je tužitelj dostavio zahtjev za ispravak objavljene informacije, međutim tuženik nije bio u obvezi objaviti takav ispravak zbog nekoliko okolnosti predviđenih odredbom članka 42. stavka 4. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13). Svrha ispravka je ispravljanje netočne i nepotpune informacije, a tužitelj svojim dopisom od 25.08.2023. godine prelazi zakonske okvire i svrhu ispravka informacija. Tuženik prvenstveno ističe kako bi objava ispravka na način na koji ga je predložio tužitelj bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima, pa ga sukladno članku 42. stavku 4. točki 3. Zakona o medijima glavni urednik nije bio u obvezi objaviti. Naime, tužitelj u svojem dopisu traži objavu ispravka i isprike. Glavni urednik u svom odgovoru obavještava tužitelja da u konkretnom slučaju nema mjesta objavi isprike, s obzirom da se očigledno radi o informacijama za koje je moguć ispravak te da zbog navedenog nije dužan udovoljiti takvom zahtjevu. Glavni urednik u zadnjem odlomku svojeg dopisa jasno navodi da će objaviti traženi ispravak pod uvjetom da tužitelj pristane na objavu ispravka, ali ne i isprike, na što tužitelj nikada nije odgovorio povratno tuženiku nego je podnio ovu tužbu. Smatra da tužitelj ne može „ukloniti“ dio svog zahtjeva (misli se na objavu isprike) kako je to učinio u ovom slučaju jer time sud po prirodi stvari ne odlučuje o istom onom zahtjevu kojeg je tuženik odbio objaviti, i to upravo iz tog razloga. Tužitelj se obratio uredniku portala sa zahtjevom za objavom ispravka i zahtjevom da se objavi isprika nakladnika (pri čemu tužitelj nije naznačio nikakav tekst isprike) te je predmet ovog spora upravo odgovoriti na činjenicu je li glavni urednik bio u pravu kada je odbio postupiti po zahtjevu tužitelja iz razloga iz kojih je to učinio. Tužitelj je taj koji se obratio tuženiku zahtjevom u kojem je kumulirao ispravak i ispriku i na taj način odredio predmet ovog spora. Tužitelj je mogao i trebao uputiti zahtjev za ispriku nakladniku i zatim, ako smatra da ima pravo sudskim putem tražiti ispriku, to i učiniti.

2.3. Na okolnost da tužitelju nisu povrijeđena prava i interesi, navodi da je 18.08.2023. dobio mail (s tekstom i fotografijama kamiona na Stradunu) čitateljice Dubrovačkog vjesnika koja je svoje tvrdnje potpisala imenom i prezimenom, ali sa željom da ostane anonimna. Tuženik je objavio na internetskim stranicama Dubrovačkog vjesnika fotografije snimljene na Stradunu i izjavu čitateljice (što sadržajno predstavlja utuženi članak). U objavljenom tekstu nigdje se ne spominju niti registracije vozila, niti tužitelj. No, na jednoj od fotografija koje je priložila čitateljica, jasno se vidi ispod vjetrobranskog stakla vidljivo istaknuto rješenje Klasa 340-09/23- 01/101, Ur broj 2117-1-03-23-02, a koje rješenje je izdano 2. veljače 2023. U tom vidljivo istaknutom rješenju navodi se, da ono vrijedi od 2. veljače do 16. svibnja 2023., odnosno da je ono isteklo kako tvrdi čitateljica. Rješenje od 17. kolovoza, koje spominje tužitelj, ne vidi se na slici i nije bilo istaknuto na vjetrobranu pa nije niti moglo biti spomenuto u tekstu (kao što se u tekstu izrijekom ne spominju ni detalji vidljivi na slikama). Prema tome, upravo su vozači parkiranih vozila, isticanjem rješenja koje je isteklo, osnovano doveli u zabludu čitateljicu (pa time i tuženika), a ako su doista imali nekakvo rješenje izdano 17.08.2023., navedeno rješenje nisu istaknuli na vjetrobranskom staklu nego su istaknuli nevažeće rješenje, pa da je u vrijeme objave utuženog članka objavljena točna informacija da je vozilima sa fotografija istekla dozvola. Nadalje, tuženik smatra da navedene informacije (dojmovi jedne osobe) uopće ne mogu biti podložni ispitivanju točnosti(netočnosti) pa samim time niti ne mogu biti predmetom traženja objave ispravka.

3. Tijekom postupka pročitane su isprave u spisu predmeta, i to napis objavljen na internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023. (stranica 7-8 spisa), impressum Dubrovačkog vjesnika (stranica 9 spisa), izvod iz sudskog registra za tužitelja (stranica 10-11 spisa), Rješenja Grada Dubrovnika, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu o odobrenju za prometovanje pješačkim zonama od 3. veljače 2023., 16. svibnja 2023. i 17. kolovoza 2023. (stranica 12-17 spisa), Ugovori o zakupu javne površine zaključeni između Grada Dubrovnika i tužitelja od 28. ožujka 2023. i 28. travnja 2023. (stranica 18-23 spisa), zahtjev za ispravak informacije od 25. kolovoza s potvrdama o primitku (stranica 24- 28 spisa), obavijest tuženika od 7. rujna 2023. (stranica 29 spisa), izvod iz sudskog registra za tvrtku Deus d.o.o. (stranica 58-59 spisa), saslušan je svjedok UA (stranica 63-65 spisa) te su saslušane parnične stranke – zakonski zastupnik tužitelja i tuženik (stranica 65-67 spisa).

4. Dana 23. studenog 2023,g, pod poslovnim brojem Pn-34/2023 donesena je presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.110,29 EUR u roku od petnaest dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na isti od dana presuđenja.

5. Na navedenu presudu žalbu je izjavio tuženik, te je povodom navedene žalbe Županijski sud u Splitu svojim rješenjem donesenim pod posl.br.Gž-2867/2023 od dana 19. prosinca 2023.g. ukinuo prvostupanjsku presudu, te predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. U navedenoj odluci viši sud navodi da je potrebno da sud u ponovljenom postupku pravilno utvrdi (ne)pravilnost tužbenog zahtjeva s obzirom na zakonske norme koje su citirane u odluci, pravilno utvrdi činjenično stanje kojim tužitelj mora dokazati da informacija nije točna, da se odnosi na istoga i da mu je povrijeđeno neko pravo odnosno da su nastupile štetne posljedice za istoga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak netočne informacije, objavljene u napisu objavljenom na internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023., čiji je tuženik glavni urednik, pod naslovom: "Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?".

7. Između stranaka nije sporno:

- da je u napisu objavljenom na internetskom portalu Dubrovačkog vjesnika od 18. kolovoza 2023. objavljen naslov: "Revoltirana čitateljica upozorava: Može li netko zaustaviti ovaj „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto?", uz koji su objavljene slike Straduna uz videozapis Straduna te je objavljen tekst: "Fotografije i video kamiona na Stradunu u blizini Garišta u kojoj djelatnici građevinske tvrtke istresaju šut dok turisti prolaze uputila nam je jedna čitateljica kako bi ukazala na, kako ga ona naziva, „stradunocid“ koji traje cijelo ljeto po Stradunu, te je potom objavljeno da je čitateljica, uz čuđenje kako se to uopće može dopustiti, napisala: „Rasuti tereti, vožnja vozilom bez dozvole ulaska u povijesnu jezgru jer je istekla, blokada prolaza pješacima na samom Stradunu…buka, galama, prašina (rasipanje šuta iz vreća na kamion na samom Stradunu), bezobrazni djelatnici (radnici), u sred sezone! Komunalni redar na upit i uvid u dozvolu koja je istekla uopće ne reagira! Vozila ulaze 2-3 puta tjedno, nekad i po više puta u danu“,

- da je tuženik glavni urednik Dubrovačkog vjesnika,

- da je tužitelj 25. kolovoza 2023. uputio zahtjev kojim je zatražio da se objavi ispravak objavljene informacije,

- da je tužitelj u zahtjevu od 25. kolovoza 2023., nakon zahtjeva za ispravak, naznačio da zadržavajući pri tome pravo ostvarivati naknadu štete, traži se da se uz ispravak netočne informacije objavi i isprika nakladnika, sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o medijima,

- da je tuženik zaprimio zahtjev za ispravak informacije i dopisom koji je punomoćnik tužitelja zaprimio 7. rujna 2023. obavijestio tužitelja da tako postavljenom zahtjevu na može udovoljiti jer smatra da se ispravak i isprika ne mogu istovremeno zahtjevati, da smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta objavi isprike jer se radi o informacijama za koje je moguć ispravak, te ukoliko je voljan da se ispravak objavi bez isprike da će isti objaviti,

- da ispravak informacije nije objavljen,

-da je tužba podnesena 15. rujna 2023.

8. Između stranaka je sporno:

- točnost činjenica iz objavljene informacije,

- je li tuženik bio u obvezi objaviti ispravak informacije i to na način kako je tužitelj to zahtjevom zatražio, te

- je li objavom predmetnog članka povrijeđeno pravo ili interes tužitelja.

9.1. Odredbom članka 40. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022, dalje u tekstu: ZM) je propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

9.2. Odredbom članka 48. ZM-a je propisano da je rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenice u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku je kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenice iz objavljene informacije, s time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka. Razlozi zbog kojih glavni urednik nije dužan objaviti ispravak informacije taksativno su navedeni u članku 42. stavak 4. ZM-a.

10.1. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je pregledao isprave iz spisa predmeta, saslušao svjedoka VA i parnične stranke. S obzirom da se ponovljeni postupak proveo pred drugim sucem, parnične stranke su ponovno saslušane, dok je iskaz svjedoka VA pročitan, kao i isprave koje prileže spisu. Također sud je (a navedeno je ranije predložio tuženik) izvršio uvid u sporni objavljeni članak, s obzirom da, kako navodi i viši sud, slike u ispisanoj verziji nisu dostatne i snimka se ne može pregledati, a za odluku o predmetu spora nužno je pregledati izvorne sporne objavljene materijale kako bi se utvrdilo činjenično stanje. Sud je kao suvišne odbio dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci ŠA, ĐA, LA, AA, OA, RA, FA i KA, te pribavljanja izvatka iz Prekršajne evidencije za tužitelja, a što će detaljnije biti obrazloženo u nastavku.

10.2. Svjedok UA je u bitnom iskazao da je novinar u Dubrovačkom vjesniku i autor predmetnog članka, da je u redakciji zaprimljen e-mail čitateljice s njezinom izjavom i fotografijama sa Straduna, da je na jednoj od fotografija bilo prikazano rješenje o odobrenju za prometovanje pješačkim zonama iz kojeg je bilo razvidno da je odobrenje isteklo 13. svibnja 2023., da iz tog razloga nije bilo sumnje da je riječ o točnoj informaciji i radi čega nije radio dodatnu službenu provjeru u svrhu utvrđenja točnosti informacije, da su oni zaprimljenu izjavu i fotografije objavili 17. kolovoza 2023. te da se u tekstu nigdje ne spominje ime tužitelja niti je iz dostavljenih fotografija razvidno o čijim se vozilima radi. Dodao je i da su istu vijest objavili i drugi lokalni portali. Smatrao je da se radi o točnoj informaciji jer je tako proizlazilo iz dostavljene fotografije, a sada nakon primitka tužbe i pošto je tužitelj sve pojasnio zna da se nije radilo o točnoj informaciji. Na dodatna pitanja, naveo je da iz dostavljenih fotografija nije datumski razvidno kada su snimljene i da se jedino vidi da je bilo ljetno doba. Smatrao je da ne postoji potreba provjeriti točnost informacije pojašnjavajući da jako rijetko dobiju fotografije iz kojih je jasno razvidno da je odobrenje bilo isteklo, bez obzira što na fotografijama nije bio vidljiv datum kada su snimljene. Naime, čitatelji obično dostavljaju fotografije snimljene mobitelom te smatra da se radilo o fotografijama koje su neposredno prije bile snimljene. U svojem poslovanju pokušavaju kontaktirati pošiljatelje e-mailova kada im nešto nije jasno, a u konkretnom slučaju da je iz dostavljene izjave čitateljice i poslanih fotografija bilo sve jasno radi čega je nisu dodatno kontaktirali već su na portalu objavili članak. Na prvoj fotografiji ispod naslova članka da se ne vide podaci o tužitelju i da osobno nije znao tko je u to vrijeme radio na Stradunu. Svjedoku je poznato da u gradskoj jezgri postoji posebna regulacija prometa, da se rješenja o odobrenju za prometovanje pješačkim zonama u kojima je vidljivo razdoblje i vrijeme odobrenja za prometovanje moraju jasno i vidljivo istaknuti, da Grad Dubrovnik poziva prijaviti nepravilnosti i kršenje propisa u svrhu osiguravanja reda u prometu u gradskoj jezgri, da smatra da je tužitelj bio u prekršaju jer nije istaknuo važeće odobrenje za prometovanje pješačkim zonama, da u članku nije tvrtka tužitelja nije navedena ni u naslovu ni u tekstu ni na objavljenim fotografijama i da nije kontaktirao tužitelja prije objave članka.

10.3. Zakonski zastupnik tužitelja EA je naveo da ima građevinsku firmu pod nazivom Capitalis d.o.o., koja izvodi građevinske radove za Turističku i ugostiteljsku školu čiji je osnivač Dubrovačko-neretvanska županija, u projektu pod nazivom Akademis-Centar kompetentnosti. Građevinski radovi se izvode na objektu koji se nalazi u ulici Od Garišta od veljače 2023. i sada su brzo u kraju. U odnosu na rješenja o odobrenju za prometovanje pješačkim zonama je naveo da se radi o ispravama koje se moraju ishoditi u svrhu obavljanja predmetnih radova i to kako bi se vozila mogla pojaviti na Stradunu i prometovati na javnim površinama, a u odnosu na ugovore o zakupu javne površine koje je njegova firma zaključila s Gradom Dubrovnikom, da su zaključeni u svrhu montaže skele na javnoj površini, a što je također bilo u vezi s obavljanjem predmetnih građevinskih radova. U navedenom periodu jedino je njegova građevinska firma izvodila radove na toj lokaciji. Naime, radi se o objektu od javnog interesa te je njegova obnova financirana sredstvima Europske unije. Izvođač radova je po zakonu dužan istaknuti tablu na mjestu izvođenju radova iz koje je razvidan datum početka i završetka radova, izvođač radova, nadzor, kako se radovi financiraju, zabrana prilaska radovima i sl. U konkretnom slučaju na mjestu izvođenja radova je od početka izvođenja radova bila istaknuta tabla sa ranije navedenim podacima, pa je tako na istoj navedeno da je njegova firma izvođač radova. Ta je tabla još uvijek istaknuta obzirom mora biti istaknuta cijelo vrijeme dok traju radovi. Predmetni članak je objavljen u kolovozu 2023. godine. Njegovo je mišljenje da se ovdje nije radilo o objavi članka u svrhu obavještavanja javnosti i zaštite javnog interesa već da se isključivo radilo o privatnom interesu osobe koja je slala e-mail redakciji. Naime, poznato mu je da su u svibnju 2023. godine iste fotografije koje su u dostavljene na redakcijski e-mail, bile dostavljene u Ured gradonačelnika i da su se te fotografije sada iskoristile i dostavile redakciji, međutim nije htio detaljnije ulaziti u daljnja objašnjavanja o čijim se privatnim interesima radi. Smatra da je objavom članka došlo do povrede poslovnog ugleda njegove firme. Naime, kao prvo objavljena je neistinita informacija. Nadalje, nitko od novinara ga nije kontaktirao kako bi provjerio je li se radi o točnoj ili netočnoj informaciji, a njegovo je mišljenje da se jednim pozivom ili e-mailom sve moglo provjeriti prije objave članka. Bio je vrlo revoltiran jer ga se nije ništa kontaktiralo, a objavljuje se neistina. Takvo postupanje apsolutno šteti poslovnom ugledu firme te pošto nije napravio ništa loše, ne želi bez potrebe snositi posljedice neprovjeravanja informacija kao u konkretnom slučaju.

Na dodatna pitanja njegovog punomoćnika, odgovorio je da su na objavljenoj fotografiji ispod naslova članka, vidljivi naziv tvrtke, adresa, OIB i kontakt brojevi telefona, da je informacija objavljena na više portala, da je on prema svima reagirao zahtjevom za ispravak informacije i da su drugi portali po primitku dokumentacije kojom dokazuje da je objavljena netočna informacija, odmah objavili ispravak informacije.

Na dodatna pitanja punomoćnika tuženika, odgovorio je da je na objavljenim fotografijama razvidno mjesto gradilišta, vozila tužitelja te fotografija rješenja o odobrenju za prometovanje pješačkim zonama iz koje je vidljivo ime tužitelja Capitalis d.o.o. te da se po njegovom shvaćanju svim time u objavljenom članku spominje ime tužitelja, da je tvrtka Deus d.o.o. firma u vlasništvu tužitelja te da se vozilima te firme, koja također imaju posebnu dozvolu za prometovanje, koristi za obavljanje građevinskih radova, da je bio upoznat s odgovorom tuženika i da je smatrao da isti nije adekvatan, kao i da bi bilo korektno da je tuženik postupio kao i drugi listovi ako je već objavio informaciju koja nije točna te je iz tog razloga podnio tužbu radi ispravka informacije.

U ponovljenom postupku z.z. tužitelja (iskaz str. 124-125) navodi da u cijelosti ostaje pri ranije danom iskazu i da nema što dodati. Na pitanje suda da pojasni dio svog iskaza u kojem je naveo da su ispod naslova članka vidljivi naziv tvrtke, adresa i broj telefona tužitelja navodi da se to odnosilo na prikazano na slici na listu spisa 7, te da se radi o natpisu na vratima vozila lijevo na fotografiji. Na upit suda da konkretnije pojasni u čemu bi se ogledala šteta za tužitelja, z.z. tužitelja navodi da ga je više od 20 ljudi zvalo jer je povezalo njegovu firmu sa objavljenim, da smatra da je u smislu daljnjeg razvoja poslovanja ugrožavajuće kada te povezuju sa terminom „stradunocid“, to više jer smatra da je sve učinjeno sa zlom namjerom, odnosno da je osoba koja je poslala fotografije iste slikala ranije, i to u svibnju, a dostavila ih u kolovozu i predstavila ih kao tada snimljene. Na upit svog punomoćnika navodi da su ljudi koji su bili predloženi kao svjedoci oni koji su mu se javili vezano za objavljene informacije, neki od njih su podizvođači, a neki su ljudi čiju robu koristi prilikom radova, te su se oni također osječali prozvanima člankom. Na upit zamjenika punomoćnika tuženika na koju tvrtku je mislio odgovarajući na pitanje suda, z.z. tužitelja navodi da je mislio na tvrtku Capitalis. Na pitanje da li mu je netko od kooperanata ili suradnika nakon ovog članka otkazao suranju isti odgovara da su bili vezani rokovima i ugovorom, pa za konkretni posao nije. Na daljnji upit da navede da li sada surađuje sa kooperantima s kojima je spomenuo da je ranije surađivao, z.z. tužitelja navodi da sa jednim nije, a sa preostalom trojicom da. Dalje upitan da li se tužitelj izričito spominje u članku navodi da izričito u tekstu nije, ali je vidljivo iz fotografija, te da se dovodeći ovo sve u vezu moglo zaključiti o kome se radi, kako je i naveo u svom iskazu.

10.4. Tuženik JA, glavni urednik Dubrovačkog vjesnika, naveo je da radi 34 godine u medijima, ima znatno iskustvo kao glavni urednik i poznate su mu odredbe Zakona o medijima. Kao glavnom uredniku prva razina se sastoji u odluci o objavi neke informacije. U konkretnom slučaju je zaprimljen e-mail čitateljice na info Dubrovačkog vjesnika, a koji e-mail vidi više ljudi, među njima i on. Po primitku e- maila, a kako se nalazio u Splitu, otvorio je kamere koje su javno dostupne i preko kojih se vidi Stradun te je svojim opažanjem vidio da je točno ono što piše u e-mailu, dakle da se u tom trenutku na lokaciji kod ulice Od Garišta nalazilo nekoliko vozila. Dostavljene fotografije su bile eksplicitne te je bilo vidljivo da je na vjetrobranskom staklu istaknuto rješenje iz kojeg proizlazi da je odobrenje za prometovanje isteklo. Iz tog razloga nije dalje reagirao jer je imao izjavu, fotografije te je vidio ono što se događa u tom trenutku. Nije javio novinarima da bi trebalo raditi dodatnu provjeru jer je smatrao da je na vjetrobranskom staklu istaknuta valjana službena isprava. Nakon objavljenog članka je stigao zahtjev za ispravak informacije i ispriku nakladnika te je postupio po proceduri koja je u Hanza mediji uobičajena. Poslao je dopis pravnicima u Splitu i u Zagrebu tražeći pravni savjet. Ako se dva pravnika slože za odluku o objavi ispravka ili odbijanju zahtjeva, onda glavni urednik postupa po suglasnoj odluci pravnika, a ako se ne slože onda odlučuje glavni urednik. On je pravnoj službi rekao da nema primjedbi na sadržaj traženog ispravaka, osim što je napomenuo da je uočio da se istovremeno traži ispravak i isprika, a to se u praksi ne može. Dobio je dva ista mišljenja, i to da je potrebno zatražiti samo ispravak bez isprike, te mu je pravna služba sastavila odgovor na zahtjev, kojeg je potpisao. Što se tiče sadržaja objavljenog članka, stoji pri tome da su objavili onu informaciju koja je bila vidljiva iz dostavljene fotografije. U odnosu na izjavu z. z. tužitelja da se radi o fotografijama iz svibnja, njegovo je mišljenje da to nije točno jer zašto bi netko prigovarao zakonitosti fotografija s važećim odobrenjem za prometovanje, dakle zašto bi netko tvrdio da je netko u prekršaju ako je u trenutku kada je fotografija navodno snimljena odobrenje važeće. U trenutku kada je objavljena informacija je bila točna. Jedino što je za njega bilo sporno jest traženje dvije stvari odjednom, što je smatrao da nije moguće. Kada su poslali odgovor tužitelju, on nije reagirao već je reagirao podnošenjem tužbe. Smatra da je i pitanje isprike također pitanje u nadležnosti glavnog urednika te je iz tog razloga smatrao da se ne može objaviti ispravak kako je zatraženo. Drugih razloga zbog kojih ne bi bio dužan objaviti ispravak nije našao. Istaknuo je da on nije provjeravao istinitost tvrdnji koje su navedene u zahtjevu za ispravak i da te tvrdnje u trenutku kada je zahtjev za ispravak zaprimljene nisu bile potkrijepljene dokumentima i dokazima, a nije na njemu da provjerava istinitost tvrdnji. On je bio spreman objaviti ispravak informacije kako je tužitelj to zatražio, da tužitelj uz to istovremeno nije tražio objavu isprike nakladnika, što pravno nije moguće. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li u članku igdje spominje tužitelj, tuženik odgovora da se u članku ne spominje tužitelj.

U svom iskazu danom u ponovljenom postupku (stranica 125-126 spisa) u cijelosti je ostao pri ranije danom iskazu. Upitan od suda navodi da je i dalje voljan, odnosno smatra da je njegova zakonska obveza objaviti zatraženi ispravak, te da je u ovom slučaju razlog zašto je to na zahtjev tužitelja odbijeno taj što se istovremeno tražila i isprika, a njegov stav u pogledu ispravka je da se tekst ispravka se objavljuje bez ulaženja u sadržaj istog osim ako je uvredljiv. Na upit suda da pojasni dio ranijeg iskaza u kojem navodi da je provjerio putem kamera da je ono što je navedeno u zapimljenom e-mailu točno, navodi da se radi o web kamerama koje snimaju Stradun i kojima je moguće pristupiti preko interneta, te da je pregledom istih utvrdio da vozila koja vidi izgledaju isto i u istom su položaju kao na slikama, te time navode koje je iznio tužitelj da se radi o ranije snimljenim slikama smatra netočnima. Nakon te provjere smatrao je da su informacije točne i podobne za objavu. Smatra da je za ovu situaciju bitna ne činjenica da li je tužitelj posjedovao valjanu dozvolu za ulazak vozila u gradsku jezgru, nego koja je dozvola bila istaknuta na vozilu, a što je prikazano na fotografiji.

11. Iskaze saslušanog svjedoka i parničnih stranaka sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne jer su životni, logični i uvjerljivi, u suglasnosti s ispravama iz spisa, te su međusobno u pretežnom dijelu i suglasni, dok se razlikuju u dijelovima koja se uglavnom odnose na njihova subjektivna uvjerenja i tumačenje zakonskih odredbi.

12.1. Razmatrajući sve ranije navedeno, a vezano za odredbe čl. 40.st.1., 46 i 48. st.1 i 3 ZM-a, a i uputu iz odluke višeg suda, ovaj sud nalazi da se prilikom odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u obzir mora uzeti nekoliko pretpostavki i uvjeta koje tim odredbama zakonodavac propisuje. Tu je najprije prva odredba koja propisuje da je svatko, uključujući pravne osobe, ovlašten od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi. U drugoj stoji da ako glavni urednik ne objavi ispravak na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv njega. Naposljetku u čl. 48 ZM-a propisano je da je rasprava u tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenice u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku je dopušteno kao razlog neobjavljivanja dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, s time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja, ili ako postoji neka druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji dužnost objave ispravka.

12.2. U kontekstu prvog uvjeta sud nalazi da je tužitelj ovlašten na podnošenje tužbe, jer radi se o pravnoj osobi i tužitelj smatra da su mu objavljenim informacijama povrijeđeni prava i interesi.

12.3. Kod druge se sama formulacija odredbe koja glasi „ako ne objavi ispravak na način određen zakonom“ ostavlja mjesta različitom tumačenju, pa tako ovdje tužitelj u tužbi kao činjenicu navodi da je glavni urednik odbio objaviti ispravak i da je zbog toga pokrenut ovaj postupak. Nesporno je da ispravak nije objavljen, odnosno nije objavljen u proceduri kako je to u zakonu propisano ako zahtjev zadovoljava uvjete za objavu.

12.5. Tu sada dolazimo do dijela u kojemu je regulirano raspravljanje o tužbi, i tu najprije zakonodavac propisuje da je ono ograničeno na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka. Kako je navedeno u prethodnom odlomku, tužitelj svemu pristupa sa premisom da je tuženik odbio objaviti ispravak, a koja je po stavu suda dvojbena, dok je za odluku u ovom predmetu vrlo značajna. Dakle, tužitelj je dana 25. kolovoza 2023.g. tražio objavu ispravka informacije od tuženika kao glavnog urednika Dubrovačkog vjesnika, sa tekstom koji glasi kao tražena izreka presude, uz navedeno tražeći i objavu isprike nakladnika, te navodeći da zadržava pravo na traženje naknade štete. Tuženik na navedeni zahtjev odgovorio dopisom od 1. rujna 2023.g., kojeg je punomoćnik tužitelja primio dana 7. rujna 2023.g., navodeći da smatra da se objava ispravka i isprike ne može istovremeno zahtijevati jer je za informacije očigledno moguć ispravak, te poziva tužitelja da ako je suglasan da se ispravak objavi bez isprike da će biti i objavljen, a da mu to potvrdi po primitku dopisa. U postupku je utvrđeno da na dopis nije odgovoreno, te da je dana 15. rujna 2023.g. podnesena tužba u ovom predmetu. I u svom odgovoru na tužbu, i tijekom postupka kada je davao iskaz i prvi put, i u žalbi, a posebno upitan kod ponovnog davanja iskaza tuženik navodi da je voljan objaviti ispravak, štoviše smatra da je to njegova zakonska obveza, cijelo vrijeme ističući da je sporno bilo traženje da se istovremeno sa ispravkom objavi i isprika. Po tome, sama dužnost objave ispravka je nesporna, sporno je pitanje koje nije predmet raspravljanja u ovom postupku, jer se tužbenim zahtjevom traži nalaganje tuženiku da objavi ispravak (ne i isprika) i ispravak je ono što bi kao najpovoljniji ishod postupka tužitelj mogao dobiti. Na direktno postavljeno pitanje zašto nije pristao na objavu ispravka z.z. tuženika daje neodređen odgovor i to da „on ima odvjetnika, ono što je bilo ponuđeno nije bilo adekvatno i da smatra da bi bilo korektno da je tuženik postupio kao i drugi listovi kada je objavio informaciju koja nije točna“. Na nastojanja suda u ponovljenom postupku da se spor riješi mirnim putem dat je otprilike isti odgovor.

12.6. Tužitelj dakle inzistira na zaštiti svojih prava u sudskom postupku, što je njegovo pravo s obzirom da su formalni uvjeti propisani gore navedenim uvjetima i zadovoljeni, no time sebi nameče dodatne uvjete i teret dokazivanja jer je da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev on sada dužan dokazati i da mu je povrijeđeno neko pravo ili interes, jer će u protivnom sud odbiti tužbeni zahtjev. No najprije se treba osvrnuti na dokazivanje točnosti informacija i ako bi se dokazivala čija bi to obveza bila u postupku. Zakon izričito propisuje da je tuženiku dopušteno kao razlog neobjavljivanja dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, iz čega tužitelj zaključuje da bi u postupku trebalo dokazivati da je objavljena informacija točna i da je teret dokaza na tuženiku. Sud se ne slaže sa navedenom ocjenom, i to iz razloga jer razlog odbijanja objave ispravka (na način kako je to prije postupka tužitelj tražio) nije stav tuženika da su objavljene informacije točne, nego kako je ranije navedeno činjenica da je istovremeno zatražena i isprika. Time se o točnosti ili netočnosti iznesenih informacija u ovom postupku može raspravljati samo u kontekstu procjene da li je tužitelju povrijeđeno neko pravo ili interes.

12.6. Prilikom ocjene da li je neko pravo ili interes tužitelja povrijeđeno, u ovom konkretnom slučaju najprije je nužno ocijeniti da li je iz objavljene informacije, samo i isključivo iz objavljenog teksta i pratećih fotografija i video zapisa, moguće izvesti zaključak da se ona odnosi na tužitelja. Tužitelj je u ponovljenim postupku predložio da se na okolnost da su povezali objavljenu informaciju sa njime saslušaju svjedoci, za koje u svom iskazu pojašnjava da su osobe koje su i same surađivale na projektu koji se izvodio na Stradunu i da su se ovakvom informacijom i one osjetile prozvane. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem navedenih svjedoka, ne zbog prekluzije koju ističe tuženik jer je točno da u ovakvom postupku nema pripremnog ročišta i obveze da se na njemu iznesu sve činjenice i predlože svi dokazi, već iz razloga što je saslušanje tog broja svjedoka na predložene okolnosti smatrao suvišnim. Razlog zbog kojeg sud smatra da bi to bilo suvišno je taj što je sud uvjeren (i bez saslušanja svjedoka) da određeni broj ljudi čitajući navedeni članak može zaključiti da se radi o vozilima tužitelja. No taj određeni broj ljudi ima prethodna saznanja i povezan je sa tužiteljem ili sa projektom, te zahvaljujući toj činjenici može izvesti takav zaključak. Pitanje jest, može li takav zaključak izvesti bilo koja osoba, odnosno prosječna osoba. Analizirajući sadržaj objavljene informacije (tekst koji je napisan, objavljene fotografije i snimak) sud nalazi da bi odgovor na to pitanje bio ne. Naime, naziv tužitelja nije naveden u tekstu i nije vidljiv na fotografijama, niti se iz onog što je objavljeno sa znanjem prosječne osobe može dovesti tužitelja u vezu sa istima. Kada je upitan da pokaže gdje bi se točno naziv tužitelja vidio z.z. tužitelja je pokazao sliku na stranici 7 spisa, i to vrata vozila lijevo na slici, navodeći da tamo stoji podatak o nazivu firme, OIB i adresa. To se na slici koja je u spisu ne vidi, a ne vidi se ni na slici koja je objavljena na portalu Dubrovački vjesnik, čak ni uz veliko povećanje slike (postaje zrnata i vide se samo obrisi da tamo nešto stoji ali se čak ni ne nadziru slova). Sud ne dvoji da z.z. tužitelja „vidi“ taj natpis na slici, ali zato jer zna da je tamo, zna što piše, i to njegovo znanje (koje je njemu neodvojivo od prosudbe) daje mu uvjerenje da je tako i za svakog drugog. Na objavljenoj fotografiji dozvole za prometovanje na staklu vozila vidljive su registarske oznake vozila kojima je dopušteno prometovati gradskom jezgrom, ali sud smatra da prosječnoj osobi (osim onih koji su zbilja zainteresirani i provesti će dosta vremena istražujući kome vozila pripadaju) veza između navedenog rješenja i tužitelja nije vidljiva, posebno ne instantna, očigledna. Stoga, ako se informacija ne može dovesti u vezu sa nekim (izuzev ako se radi o osobi koja ima prethodna znanja) tada teško da za njega može imati posljedice povredu nekog prava ili interesa, ali ne i nemoguće, stoga se od tužitelja (na kome je teret dokaza) tražilo da pojasni kakva bi to za njega šteta nastala, odnosno u čemu bi se ogledala povreda prava ili interesa. Z.z. tužitelja naveo je da smatra da je njegovo osobno mišljenje da se ovdje nije radilo o objavi članka u svrhu obavještavanja javnosti i zaštite javnog interesa, već da se radilo o privatnom interesu osobe koja je poslala e-mail redakciji, te da on ima saznanja da su sporne fotografije nastale već u svibnju i da su tada dostavljene uredu gradonačelnika, te da je objavom članka došlo do povrede poslovnog ugleda njegove firme jer je objavljena neistinita informacija i da smatra da ga je bilo potrebno kontaktirati prije objave ovakvih informacija. Kasnije nadodaje da je loše za ugled firme ako te povezuju sa terminom „stradunocid“. Sud se ovdje najprije mora osvrnuti na kvalifikaciju „neistinita informacija“. Prilikom procjene da li je informacija bila točna (ne istinitosti, jer zakon traži točnost), sud smatra da je tuženik uložio dovoljno napora u provjeru da li je informacija točna koliko bi se po kriterijima pažnje dobrog urednika moglo očekivati. U e-mailu je napisan subjektivni dojam čitateljice od događanjima na Stradunu, odnosno da se tamo vrše radovi usred sezone (što je točno), dostavljene su fotografije vozila i slika stakla vozila na kojem je istaknuta dozvola za razdoblje koje je prethodilo onome u kojem je e-mail zaprimljen, spominje se buka i isipanje šuta iz vreća (što se može vidjeti i čuti na snimci), te je tuženik na kameri uočio da bi se vozila u trenutku zaprimanja e-maila nalazila na istovjetnoj lokaciji kao na slikama, te nije imao nikakvog objektivnog razloga sumnjati u točnost informacije. Da je tuženik na neki način mogao povezati tužitelja sa informacijom koja se objavljuje (čime se opet vraćamo na ranije obrazloženo) možda bi tužiteljevo očekivanje da ga se kontaktira bilo opravdano, ovako ne. Sud ne želi obezvrijediti dojam tužitelja da je objava ovakvih informacija štetna za ugled firme i da je loše kad te povezuju sa terminom „stradunocid“, ali to je subjektivan dojam i ograničen na samog tužitelja i na nekoliko njemu bliskih osoba, a na koje nije utjecao na način da su mu zbog navedenog otkazali suradnju. Ne nude se nikakvi dokazi da bi mu netko spočitao nešto povezano sa ovim informacijama, da bi ga itko čak i negativno komentirao ili izostanak poslovne suradnje ili nastavka iste pripisao informacijama koje su ovdje objavljene. Stoga zaključujući da se ovdje radi o dojmu koji je tekst članka stvorio kod tužitelja, a da se taj dojam nije i ne bi stvorio kod čitatelja članka koji nisu dodatno informirani o raznim okolnostima, time sud smatra da se ovdje ne radi o informacijama koje su podobne povrijediti pravo ili interes tužitelja.

12.7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog pribavljanja izvatka iz prekršajne evidencije za tužitelja (čijem nepribavljanju se posebno prigovara) jer ne vidi svrhu navedenog, i to povrh svega ranije navedenog o nedostatku očite povezanosti tužitelja sa informacijom, pošto se nigdje ne u objavljenoj informaciji ne spominje kršenje javnog reda i mira ili neki drugi prekršaj, već stvaranje buke i bezobrazluk ali ni jedno ni drugo ne bi nužno, ni samo po sebi, predstavljalo prekršaj, niti bi „čista“ evidencija značila da toga nije bilo.

13. Kako čl. 48 ZM-a propisuje da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja, a slijedom svega što je ranije obrazloženo, sud je odlučito kao u toč.I. izreke.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu od 30. listopada 2023.g. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 31. listopada 2023., 20. studenog 2023., 13. ožujka 2025.g. i 24. travnja 2025.g. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9. toč.1. Tarife) ukupno 400 bodova, trošak sastava žalbe od 8. prosinca 2023.g. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 10. Toč.1. Tarife (gdje se sud kretao u okviru postavljenog zahtjeva), što u skladu s Tbr. 50. Tarife iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za PDV od 25 %, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za žalbu koja je plaćena dana 22. prosinca 2023.g. u iznosu od 106,18 EUR. Stoga je naloženo tužitelju, u roku propisanom člankom 328. stavak 2. ZPP-a, platiti tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.606,15 EUR, sa zateznim kamatama određenim u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 28. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 3 (tri) dana računajući od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Splitu (članak 52. ZM-a)

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. odvjetnik Gašpar Lujak

2. odvjetnik Vedran Vusić