Poslovni broj: P-1323/2023-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a koja presuda je objavljena 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 9012145281 koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Zorana Vrsalovića broj OU-426/2006 od 07. prosinca 2006 godine u dijelu točke 1. ( valutne klauzule ), te čl. 4 ( odredbi o promijeni kamatne stope ) ,ništetan dok se u preostalom dijelu koji glasi : " u cijelosti " odbija kao neosnovan-

II. Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju JI isplati iznos od 1.292,40 eur-a (slovima: tisuću dvjesto devedeset dva eur-a i četrdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. listopada 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30.lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% te za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

4,08 Eur-a počevši od 15/10/ 2008. godine

7,12 Eur-a počevši od 15/11/2008. godine

2,42 Eur-a počevši od 15/12/ 2008. godine

13.74 Eur-a počevši od 15/01/2009. godine

15,55 Eur-a počevši od 15/02/2009. godine

10,85 Eur-a počevši od 15/03/ 2009. godine

11,90 Eur-a počevši od 15/04/ 2009. godine

9,84 Eur-a počevši od 15/05/2009. godine

7,29 Eur-a počevši od 15/06/ 2009. godine

7,21 Eur-a počevši od 15/07/2009. godine

8,97 eura počevši od 15/08/2009. godine

7,62 Eur-a počevši od 15/09/2009. godine

7,20 Eur-a počevši od 15/10/2009. godine

9,25 Eur-a počevši od 15/11/2009. godine

11,51 Eur-a počevši od 15/12/2009. godine

14,89 Eur-a počevši od 15/01/2010. godine

14,38 Eur-a počevši od15/02/2010. godine

18,71 Eur-a počevši od 15/03/2010. godine

18,63 Eur-a počevši od 15/04/2010. godine

22,83 Eur-a počevši od 15/05/2010. godine

32,59 Eur-a počevši od 15/06/ 2010. godine

26,94 Eur-a počevši od 15/07/2010 godine

40,50 Eur-a počevši od 15/08/2010. godine

35,89 Eur-a počevši od 15/09/2010. godine

35,84 Eur-a počevši od 15/10/2010. godine

46,00 Eur-a počevši od 15/11/ 2010. godine

53,74 Eur-a počevši od 15/12/2010. godine

53,74 Eur-a počevši od 15/01/2011. godine

42,62 Eur-a počevši od 15/02/2011. godine

41,10 Eur-a počevši od 15/03/2011 godine

51,76 Eur-a počevši od 15/04/2011. godine

59,77 Eur-a počevši od 15/05/2011. godine

62,22 Eur-a počevši od 15/06/2011. godine

102,28 Eur-a počevši od 15/07/2011. godine

- 64,26 Eur-a počevši od 15/08/2011. godine

60,66 Eur-a počevši od 15/09/2011. godine

61,44 Eur-a počevši od 15/10/ 2011 godine

61,18 Eur-a počevši od 15/11/2011 godine

66,49 Eur-a počevši od 15/12/2011 godine

69,39 Eur-a počevši od. 150/01/2011 pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u djelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju JI isplati iznos od 449,66 eur-a (slovima: četiristo četrdeset devet eur-a i šezdeset šest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. rujna 2007 godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30.lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% te za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 7,39 Eur-a počevši od 15/09/2007. godine

- 7,28 Eur-a počevši od 15/10/ 2007. godine

- 7,18 Eur-a počevši od 15/11/2007. godine

- 7,06 Eur-a počevši od 15/12/ 2007. godine

- 6,95 Eur-a počevši od 15/01/2008. godine

- 6,84 Eur-a počevši od 15/02/2008. godine

- 15,70 Eur-a počevši od 15/03/ 2008. godine

- 15,45 Eur-a počevši od 15/04/ 2008. godine

- 15,19 Eur-a počevši od 15/05/2008. godine

- 14,92 Eur-a počevši od 15/06/ 2008. godine

- 14,65 Eur-a počevši od 15/07/2008. godine

- 14,38 Eur-a počevši od 15/08/2008. godine

- 14,11 Eur-a počevši od 15/09/2008. godine

- 13,84 Eur-a/ počevši od 15/10/2008. godine

- 13,55 Eur-a počevši od 15/11/2008. godine

- 13,27 Eur-a počevši od 15/12/ 2008. godine

- 12,98 Eur-a počevši od 15/01/2009. godine

- 12,69 Eur-a počevši od 15/02/2009. godine

- 12,40 Eur-a počevši od 15/03/ 2009. godine

- 12,11 Eur-a počevši od 15/04/ 2009. godine

- 11,81 Eur-a počevši od 15/05/2009. godine

- 11,51 Eur-a počevši od 15/06/ 2009. godine

- 11,20 Eur-a počevši od 15/07/2009. godine

- 10,89 Eur-a počevši od 15/08/2009. godine

- 10,58 Eur-a počevši od 15/09/2009. godine

- 10,27 Eur-a počevši od 15/10/2009. godine

- 9,95 Eur-a počevši od 15/11/2009. godine

- 9,63 Eur-a počevši od 15/12/2009. godine

- 9,30 Eur-a počevši od 15/01/2010. godine

- 8,98 Eur-a počevši od 15/02/2010. godine

- 8,64 Eur-a počevši od 15/03/2010. godine

- 8,31 Eur-a počevši od 15/04/2010. godine

- 7,97 Eur-a počevši od 15/05/2010. godine

- 7,63 Eur-a počevši od 15/06/ 2010. godine

- 7,29 Eur-a počevši od 15/07/2010 godine

- 6,93 Eur-a počevši od 15/08/2010. godine

- 6,58 Eur-a počevši od 15/09/2010. godine

- 6,22 Eur-a počevši od 15/10/2010. godine

- 5,87 Eur-a počevši od 15/11/ 2010. godine

- 5,50 Eur-a počevši od 15/12/2010. godine

- 5,13 Eur-a počevši od 15/01/2011. godine

- 4,76 Eur-a počevši od 15/02/2011. godine

- 4,39 Eur-a počevši od 15/03/2011 godine

- 4,01 Eur-a počevši od 15/04/2011. godine

- 3,62 Eur-a počevši od 15/05/2011. godine

- 3,23 Eur-a počevši od 15/06/2011. godine

- 2,85 Eur-a počevši od 15/07/2011. godine

- 2,45 Eur-a počevši od 15/08/2011. godine

- 2,06 Eur-a počevši od 15/09/2011. godine

- 1,65 Eur-a počevši od 15/10/ 2011 godine.

- 1,25 Eur-a počevši od 15/11/2011. godine

- 0,84 Eur-a počevši od 15/12/2011. godine

- 0,42 Eur-a počevši od 15/01/ 2012 godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana. "

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 890,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. travnja 2025.g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 05.12.2006. g. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu u svojstvu potrošača radi kupnje osobnog vozila kojim mu je odobren kredit u iznosu od 16.111,17 CHF u protuvrijednosti u kunama uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu te uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,10 % godišnje. Odredbom čl. 6. ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa da nije uopće navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se uopće utvrđuje ili mijenja kamatna stopa. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018. g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 u dijelu u kojem je između ostalog utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 01.06.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da su ništave ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Poziva se i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.06.2024. g. On kao potrošač da je u dobroj vjeri stupio u kreditni odnos sa bankom te mu je ponuđen kredit sa valutnom klauzulom a bez da su mu predočene moguće štetne posljedice takvog ugovora i sa time skopčani rizici. Navodi da nije mogao utjecati na odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope niti o istima pregovarati. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci prema konačno postavljenom zahtjevu iz podneska od 18.03.2025.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu. Ističe prigovor zastare. Tuženik da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu sukladno Općim uvjetima poslovanja po kojima se kamatna stopa mnijenja pa da se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali ili mogu utjecati na cijenu kredita i na način promjene kamatne stope. Valutna klauzula da je dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Banka da ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima što da je tužitelj i učinio. Zahtjev tužitelja za isplatom da počiva na pogrešnoj premisi da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Eventualna preplata da bi se mogla izračunati jedino da se usporedi ugovor o kredit s nekim drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom. On da nije ni znao niti mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF a tužitelja je informirao o svom okolnostima vezanim uz kretanje tećaja CHF o kojima je imao saznanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužitelja a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijanu Tomljanović Butković.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Neosnovano tuženik prigovara nedostatku pravnog interesa za podizanja ove tužbe uslijed činjenice da je kredit otplaćen jer pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren pa i onda ako kondemnatorni zahtjev nije osnovan

6. Preinaka tužbe je moguća pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku u odnosu na povećanje tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj potražuje ovom tužbom povrat isplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Potražuje i razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima.

8.Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu 05.12.2006. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 16.111,17 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl. 1. istog ugovora ( l.s.9 ) a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 60 mjeseci u 60 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. U čl. 4. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 5,10 % godišnje te da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

9. Nesporno je da je tužitelj otplatio predmetni kredit. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan isplate kredita iznosio 1 CHF= 4,6291920 HRK.

10.Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tuženik je tužitelju dostavio otplatne planove u kojima je izmijenio način obračuna i naplate.

11. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik ako trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

12. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

13.Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopio predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je podigao predmetni kredit radi kupnje osobnog automobila kojeg koristi svakodnevno, u privatne svrhe .

14. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik je tijekom postupka osporavao potrebu provođenja financijskog vještačenja ali ne u smislu da je osporavao izračun tužiteljice već potrebu da se vještaku daje zadatak da utvrdi razliku između visine isplaćenih rata kredita i onih kakve bi bile da se nije mijenjala kamatna stopa već da je ostala na ugovorenih 5,10 % kao i da bi tečajne razlike trebalo promatrati usporedbom sa kreditima u drugoj valuti a ne po početnom tečaju.

15.Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu ništave slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).

16. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze ( čl. 230. st. 3. ZOO- a ). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da bi pravo tužitelja zastarjelo tek 13. lipnja 2019. g ( u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom )a tužba je podnesena 11. lipnja 2023. g. što znali da je zahtjev tužitelja temeljem preplaćene kamate u zastari. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2023. g. zahtjev za preplaćenim tečajnim razlikama nije u zastari ( zastara je nastupila 14. lipnja 2023. )

17. U postupku je dakle prvo trebalo utvrditi da li su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. S obzirom na utuženo razdoblje mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača sa svim izmjenama i dopunama( NN-79/07 i dr. ).

19. Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007. g. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

20. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive i u njima je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u kojem slučaju da dolazi i do izmjene anuiteta iz čega slijedi da su te ugovorne odredbe jasne. No ovdje je trebalo utvrditi da li su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li su poštene u smislu zakonskim odredbi iz čl. 84. ZPP-a iz 2003. g.

21. Analizirajući sadržaj točke 4. predmetnog ugovora o kreditu ocjena je ovog suda da su iste odredbe za prosječnog potrošača nerazumljive. Način i obračun kamata vezan je za više akata tuženika s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovima slijedom čega ovaj sud smatra da navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope uključujući i razloga koji utječu na promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužiteljici kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način.

22. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl .272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava.

23. Unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti kao suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 5,10 % godišnje dok ostali podaci a to je na koji način će se ta kamatna stopa od 5,10 % godišnje mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. U svom iskazu je navela da s djelatnikom banke prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu uopće nije razgovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli.

24. Tuženik je banka - financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade i ima pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope posebno kada zaključuje kredita na duže razdoblje ali banke su u sklapanju takvih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. To podrazumijeva da su dužne nudeći svoje proizvode na tržištu maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Zato je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita a što nije učinio.

25. Slijedom navedenog ugovorna odredba iz točke 4. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu je ništava a posljedično tome i odredbe koje se odnose a promjenu anuiteta i to u smislu odredbe čl. 102. ZZP- a iz 2007. g. Tužitelj u biti zahtjeva isplatu s osnova djelomične ništavosti ugovorne odredbe iz točke 4 .ugovora u dijelu u kojem se odnosi na ovlaštenje tuženika na jednostrano mijenjanje kamatne stope i posljedično tome na povećanje anuiteta. Zato je odbijen zahtjev tužitelja u točki 1. izreke " u cijelosti " jer je bio postavljen tako da je izgledalo kao da tužitelj traži ništavost čitavog ugovora.

26. Tome u prilog govori i okolnost da je stupanjem na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 01. travnja 2014. g. izvršena zakonodavna intervencija za određeno vremensko razdoblje prema kojem zakonu je predviđeno da korisnici kredita bankama plaćaju točno utvrđeni iznos kamatne stope (čl. 11 c) koji ne smije preži maksimalno dopuštenu kamatnu stopu utvrđenu u čl. 11. c tog zakona. To ukazuje na činjenicu da ugovor o kreditu može opstati iako je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništava.

27. Treba reći i da činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu da li su pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužitelem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je upravo bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora.

28.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. U niti jednom postupku koji se vodio vezano za spor kao predmetni nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo kod sklapanja Ugovora o kreditu u valuti švicarski franak. Tužitelj se pozvao na utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev- 2221/2018 i Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik nije predlagao niti jednog svjedoka u prilog svojih navoda pa slijedi da nije dokazao da je tužitelj obaviješten o fluktuaciji tečaja CHF i njegovim rizicima odnosno utjecaju navedenih promjenjivih parametara na novčanu obvezu potrošača

29. Sud je utvrdio ništavim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to odredbe čl .4. u dijelu u kojem je određeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke te odredbe čl. 1. o valutnoj klauzuli.

30. Tuženik je onda u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a. Navedeno se odnosi na preplatu po tečajnim razlikama koje pravo tužitelja nije u zastari.

31. Vještak financijske struke Goranka Šmer Maraš je izračunala preplatu koja predstavlja razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu a primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita što iznosi 449,66 Eur te tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 1.292,40 u utuženom razdoblju.

32. Na nalaz imenovanog vještaka tužitelj nije imala primjedbi te je precizirao svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka koji je onda od strane suda prihvaćen u dijelu za iznos od 1.292,40 eura dok je u dijelu za iznos od 449,66 zahtjev tužiteljha odbijen jer je ovo potraživanje u zastari. Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja (a to je dan uplate tužitelja ).

33. Tuženik nije imao primjedbi na matematički obračun vještaka ali je prigovorio je vještak napravio nalaz kao da se radi o kunskom kreditu; vještak da je trebao usporediti preplatu po predmetnom kreditu sa nekim drugim kreditom koji ima drugu ugovorenu valutu. Ujedno da je trebalo uzeti u obzir i negativne razlike.

34. S obzirom na činjenicu da je sud utvrdio ništavom odredbu čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope nije bilo potrebe utvrđivati po vještaku da li je tužitelj plaćao kamatu sukladno zakonu i propisima niti stavljati vještaku u zadatak kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope. U protivnom se ne bi radilo o ništavoj odredbi ugovora. Isto vrijedi i da izračun tečajnih razlika. Kako je ništava odredba o valutnoj klauzuli CHF to onda nije bilo potrebe davati vještaku u zadatak da usporedi preplatu ovog kredita sa nekim drugim kreditom ugovorenim u drugoj valuti.

35. U odnosu na navode tuženika kako bi se trebali uzeti u obzir i tzv " minusi " odnosno razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog treba reći da tuženik nije postavio takav zahtjev niti protutužbom niti prigovorom radi prijeboja tj. nije brojčano izrazio ni postavio svoj zahtjev. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja bio bi je onda neosnovan i s osnova eventualne tražbine kao naknade štete. Prigovori tuženika na nalaz vještaka nisu osnovani. Vještak je postupio po uputi suda a metodologija kojom se služio je ispravna jer su utvrđene ništavim odredbe o valutnoj klauzuli slijedom čega se ima računati pretplata uzimajući u obzir početni tečaj . Svi prigovori tuženika nalaz vještaka odnose se na pravna pitanja, na zadatak koji je vještaku određen od strane suda. Vještak je na ročištu 17. travnja 2025. g. iskazala da je vještačenje provela prema zadatku određenom joj od strane suda te da je u nalazu iskazala i pozitivne i negativne razlike.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 2.Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u sporu u razmjeru od 74 % a tuženiku razmjeru od 26 % što znači da tužitelju pripada trošak u razmjeru od 48 %. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, sastav podneska od 17.03.2024. g. u visini od 50 bodova (Tbr.8/3) zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 23.01.2024.g., 21.03.2025. g. i17.04.2025. g. u visini od po 100 bodova što sa PDV-om iznosi 1.125 eura a razmjeran dio od 48 % iznosi 540 eura. Tome treba pridodati troškove vještačenja od 350,00 eura pa je ukupni trošak tužitelja 890 eura.

37. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja trebalo je odbiti. Ovo stoga što mu nije priznat trošak sastava podneska od 17.03.2024. g. po100 bodova već po 50 jer se ne radi o obrazloženom podnesku već o preciziranju zahtjeva. Na plaćanje pristojbi tužitelj nije bio ni pozvan.

U Rijeci,28. travnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po pun.

U Rijeci ,28.04.2025.