REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3617/2023-22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa]. Mikulići 40, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 5. Ugovora o kreditu broj 266- 152/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. srpnja 2008., a koja glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,5% (nulacijelihpet posto) iznosa kredita."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 544,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2008. po stopi koja je za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.553,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 21. srpnja 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 266-152/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem kojega je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 108.800,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za EUR važećim na dan korištenja kredita. Dalje navodi kako je kredit otplaćivan u mjesečnim ratama, kako je tuženik koristio nepoštene odredbe ugovora kojima je određeno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini od 0,5 % iznosa kredita, a navedenu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer za tuženika prilikom obrade kredita nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Tvrdi da je tuženik takvu ugovornu odredbu jednostrano nametnuo i da tužitelj o istoj nije mogao pregovarati niti je tu ugovornu odredbu mogao promijeniti, već je takvu odredbu morao prihvatiti kako bi kredit bio realiziran. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita ništetna te da tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 544,00 EUR koliko je iznosila sporna naknada.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare budući da je predmetna naknada naplaćena 29. srpnja 2007., smatra da tužitelj nema pravo tražiti isplatu sporne naknade, smatra da ugovaranjem naknade za jednokratne troškove obrade kredita nije narušeno načelo savjesnosti i poštenja, tvrdi da je imao troškove obrade kredita koji odgovaraju naplaćenom iznosu naknade, ističe da se troškovi obrade i odobravanja kredita razlikuju od drugih troškova i kamata, detaljno opisuje postupak obrade zahtjeva za kredit te slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a od tužitelja traži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave i saslušan je tužitelj. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje RU.

4. Nije sporno da su stranke dana 21. srpnja 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 266-152/2008 kojim je u članku 5. ugovoreno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,5% iznosa kredita. Među strankama sporno je li navedena ugovorna odredba protivna prisilnim propisima, odnosno je li ugovaranjem naknade za jednokratne troškove obrade prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, korisnika kredita, odnosno je li takva ugovorna odredba ništetna. Također, sporna je visina potraživanja, odnosno je li predmetna naknada naplaćena i u kojem iznosu.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je u banci dočekao već pripremljen ugovor, da je isti pročitao, da je tek tada vidio spornu ugovornu odredbu, da predmetnu naknadu prilikom ranijih razgovora nitko nije spominjao, da je naknada bila uvjet za dobivanje kredita, odnosno da je istu morao platiti kako bi dobio kredit te da nije dobio nikakva dodatna pojašnjenja vezano za naknadu i troškove koji se istom namiruju. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

6. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi iz čl. 5. nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije niti mogao pregovarati o spornoj naknadi.

7. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

8. Obveza korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru jednokratne troškove obrade bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj odredbi ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi koja je sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

9. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično ništetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

10. Iz isplatnog naloga – obračuna od 30. srpnja 2008. (list 121 spisa) proizlazi da su tužitelju naplaćeni troškovi obrade u iznosu od 3.921,70 HRK što prema tečaju na dan plaćanja 7,209000 HRK za 1 EUR iznosi 544,00 EUR, a što odgovara iznosu od 0,5% od iznosa kredita (108.800,00 EUR). S obzirom na to da je visina naplaćene naknade utvrđena na temelju dostavljenih isprava, provođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnost ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.

11. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

13. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

14. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 10. listopada 2023. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 18. travnja 2024., 12. rujna 2024., 11. studenog 2024. i 26. ožujka 2024. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,55 EUR.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima