Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kzd-63/2020-54

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PO, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku), broj: KOz-DO-64/2020-1 od 6. veljače 2020., nakon javne rasprave održane 30. siječnja 2025., a održane i zaključene 22. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Tatjane Babac, optuženog PO, te opunomoćenika z.z. ošt. Hrvoja Krivića, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08)

optuženi PO, OIB [osobni identifikacijski broj], sin P i HO rođene H, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, zaposlen u vlastitom obrtu, s primanjima od oko 600,00 EUR mjesečno, oženjen, otac četvero maloljetne djece, sa završenom srednjom Elektrotehničkom i prometnom školom u Osijeku za zanimanje elektrotehničar u trajanju od 4 godine, po vlastitom kazivanju srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana u [adresa], prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju od 2017. godine do prosinca 2019., u Čepinu, kao otac djeteta DO rođene **.**.2012., svjestan da djetetu nanosi intenzivnu psihičku i fizičku bol, za vrijeme susreta i druženja s djetetom, učestalo ju tukao kuhačom, remenom i rukama po guzi, obrazu i nozi, gurnuo je na rub stola pa je dobila kvrgu na glavi, dana 26. studenog 2019. ošamario ju po licu uslijed čega je zadobila kontuziju očne vjeđe i periokularnog područja, koje ozljede su lake naravi, uslijed čega je dijete imalo plavice po stražnjici, plakalo i grozno se osjećalo, a nakon toga govorio joj da to ne smije reći mami, da je tužibaba, i da mu je poslala policiju kući, uslijed čega se dijete često rasplakalo i imalo osjećaj krivice, pokazivao joj gdje je zatvor, govorio joj da će ići u zatvor s kriminalcima te joj govorio: "Kako me može moje rođeno dijete staviti u zatvor" uslijed čega je dijete plakalo i vrištalo, a dolaskom kući kod majke nastavilo plakati i preklinjati majku da ne želi da tata ide u zatvor smatrajući da je ono za sve krivo, što je sve kod djeteta izazvalo snažan strah i ugrozilo njezin redovan psihofizički razvoj,

dakle, zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 , 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11).

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KOz-DO-64/2020-1 od 6. veljače 2020. optužen je PO zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 30. siječnja 2025. s obzirom da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

3. Optuženi PO očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti.

4. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje MO, FO te TO. Potom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika s pripadajućom DVD snimkom (list 23-26 spisa), medicinska dokumentacija za oštećeno dijete DO od 27. i 29. studenog 2019. (list 126 i 127 spisa) te od 2. prosinca 2019. (listovi 9 i 10 i 18-21 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1-338/12-4 od 23. studenog 2012. (list 22 spisa), dokumentacija Centra za socijalnu skrb u Osijeku o postupanju u obitelji PO i POŠ od 3. prosinca 2019. (list 36-121 spisa), dopisi majke djeteta POŠ Centru za socijalnu skrb u Osijeku od 4. prosinca 2019. (list 3 spisa), 30. studenog 2019. (list 12-13 spisa), 10. prosinca 2019. (list 30. spisa) i 13. prosinca 2019. (list 136 spisa), SMS komunikacija između razrednice oštećenog djeteta OO i majke djeteta od 13. prosinca 2019 (list 138 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika s pripadajućom DVD snimkom od 5. veljače 2020. (list 150-153 spisa), zapisnik o ispitivanju majke i z.z. ošt. djeteta POŠ sa rasprave od 28. veljače 2023. (list 221-225 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka OO sa rasprave od 28. veljače 2023. (list 225- 226 spisa). Na temelju članka 330. ZKP/08 reproducirana je DVD snimka ispitivanja svjedoka ošt. djeteta DO sa dokaznog ročišta kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 17. siječnja 2020., a koju je sukladno članku 330. stavku 4. ZKP/08 reproducirala stručna osoba Monika Topalov, te je pročitan zapisnik o ispitivanju oštećenog djeteta broj Kir-d-104/2019 od 17. siječnja 2020., omaškom navedena 2019. (list 145-146 spisa). Pročitano je mišljenje psihijatra doc. dr. sc. Mirele Grgić, prim. dr. med. za dijete DO od 22. rujna 2020. (list 196 spisa), presuda Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 2. J-636/16-38 od 9. svibnja 2016. (list 197-199 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-941/2019-6 od 18. prosinca 2019. (list 200 spisa), rješenje Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 2. J-636/16-42 od 27. listopada 2016. (list 201-202 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZO sa rasprave od 28. veljače 2023. (list 226-228 spisa) i mjesečna izvješća voditelja mjere Centra za socijalnu skrb Osijek (list 229-233 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije (list 281-282 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 283-284 spisa) za optuženog PO te je ispitan optuženik.

5. Iznoseći obranu optuženi PO naveo je da su Općinsko državno odvjetništvu u Osijeku i zamjenica predmet utemeljili na dokazima koje on nije pronašao u ovom spisu, nije našao niti jedan dokaz od psihijatra ili psihologa da se njegovo dijete osjećalo loše zbog toga što je on navodno činio. Isto tako nema dokaza, medicinske dokumentacije, odnosno liječnika, da bi DO imala ozljede u vidu hematoma, šljiva, modrica. U cijelom predmetu niti u svjedočenju učiteljice nije našao da bi DO rekla učiteljici da je on nju tukao. Doktorica koja je ispitana kao svjedok iskazala je da nikada nije primijetila nikakve ozljede na DO, a DO je poslala na daljnje pretrage oftalmologu kako bi zaštitila sebe za svaki slučaj. Naglasio je da je Lucijin očuh zaposlen u KBC Osijek i to na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, ali nije liječnik. **.**.2019. DO su na hitnu dovezli njena majka i očuh i u nalazu je konstatirano da je dobila udarac u glavu prema navodima majke i očuha, a očuh radi na tom prijemu. Iz medicinske dokumentacije za DO nigdje ne proizlazi da je dobila posttraumatski konjuktivitis pa zapravo optužnica nema temelja. U nalazu se navodi na latinskom da je dijagnoza utemeljena samo na izjavi ozlijeđenog, odnosno pacijenta tijekom razgovora sa liječnikom, a nije potvrđeno objektivnim pregledom ili dijagnostikom ili radiološkim nalazom. Nema dodatne medicinske dokumentacije pa ispada da DO nije išla nakon šest mjeseci na nikakve kontrole. Prema nalazu DO ima savršen vid. Smatra da je u optužnici napisana posve pogrešna dijagnoza jer dijagnoza na nalazu piše H10.0- mukopurulentni konjuktivitis, a to znači bakterijska infekcija i crvenilo oka, otok kapka i osjećaj stranog tijela ili pijeska u oku. Lucijina učiteljica koja je iskazivala kao svjedok nije ni u jednom trenutku rekla da je DO došla kod nje i rekla da ju tata tuče. DO je izuzetno dijete, a iz njenog iskaza, odnosno njene komunikacije se da iščitati što se njoj zaista dogodilo i da je pod manipulacijom svoje majke, a tako je već trinaest godina. Tako je samoinicijativno iznosila i naglašavala da on parkira na mjestu za invalide, iako ju to nitko nije pitao. Sama je rekla da ju je tukao rukama, kajišom, kuhačom, da je imala kvrgu na glavi. Za te navode, optužba, odnosno državno odvjetništvo, nije prezentiralo niti jedan dokaz kao niti za fizičku niti psihičku bol, na čemu se optužnica temelji. On je učestalo u zadnjih trinaest godina prijavljivan policiji, Centru za socijalnu skrb i državnom odvjetništvu, a sve to od strane majke djeteta POŠ. Ista je prolazila kroz njegovu ulicu gdje živi sa svojom suprugom i djecom i cijelom dužinom ulice trubila sirenom automobila. To je bilo 2016., 2017. ili 2018., ne može se točno sjetiti. Poslije inkriminiranog događaja, bio je na misi sa DO kada je došla njena majka i doslovno ju odvela za ruku, što je prijavio policiji. POŠ je prijavljivala njegovu suprugu da je čupala DO za kosu. Desetak puta je bila policija u njegovoj kući zbog Andrijaninih prijava. Jednom je bez dokaza na prekršajnom sudu osuđen, međutim to je po žalbi palo, a isto je bilo po Andrijaninoj prijavi. Zbog svega što je doživio, smatra da su očevi, kao što je on, u ovoj državi ugrožena vrsta. Ništa što je DO u svom iskazu rekla, njega ne inkriminira. Dapače, iz Lucijinog iskaza je razvodno da je njezina majka neumorna po pitanju manipulativnih radnji, ne birajući sredstava niti razmišljajući o djetetovim osjećajima. U odnosu na Lucijinu kvrgu na glavi, rekao je da su se igrali na joga lopti. Držao je DO za dlanove, a nogama je držao joga loptu po kojoj je ona skakala pri tome sjedeći na istoj, odnosno skakutala. U jednom trenutku mu se izmaknula iz ruku i udarila glavom u stakleni stol koji je nakon toga izbacio iz kuće. To je bila slučajna nezgoda. Nije bio upoznat sa činjenicom da je to Lucijina majka prijavila kao ozljeđivanje. Trenutno DO ima hematom na jagodičnoj kosti desnog obraza. Takva mu je došla za Uskrs, ali si nije dao za pravo da to prijavljuje svim institucijama u ovom gradu, niti to planira. Sveukupno je na ovom sudu bio, što zbog kaznenog, što zbog obiteljskog, 80 puta, a sve ima veze sa Lucijinom majkom. Od 2012. do danas je tražio pet puta da se izmijeni odluka o susretima njega i DO na način da provodi više vremena sa DO. Odluke su većinom išle u njegovu korist. Tamo se je sam zastupao, a ovdje više nema branitelja budući da jedna radnja stoji 400,00 eura plus PDV. Redovito plaća alimentaciju za DO od dana kada se ona rodila. Nikada nije tražio da DO ide živjeti s njim jer je želio da živi sa majkom, budući da je i sam odrastao bez majke te smatra da je majka jako bitna u djetetovom životu. Za onu situaciju kada je DO imala navodnu ozljedu oka, DO i on su se igrali jastucima i koliko se sjeća, on je nju slučajno udario jastukom. Naglasio je da nije DO upozoravao da će ju udariti ako ne prestane, nije spavao, bio je budan, sjedio je u dnevnom boravku na trosjedu i igrali su se. On se sa DO i svojom ostalom djecom blesira, odnosno igra, pa su se tako igrali da se tuku kuhačom i remenom. To je isključivo bilo blesiranje. Ni jedno svoje dijete, pa ni DO, nije nikada rukom udario. Njemu je DO dolazila u masnicama od padova i kvrgama. Jednom je imala traku na glavu sa tri kvrge. Nikada mu nije palo na pamet to prijaviti jer misli da su to bilo ozljede koje može imati svako dijete dok je malo. Svjedokinja FO rekla je kako joj je DO rekla da nju tata ne tuče, a to joj je rekla nakon što su se distancirale od majke u dječju sobu. Tom prilikom je DO rekla majci da nju otac ne tuče, a majka govori da ju tuče. Bez obzira na to, on neće POŠ prijaviti. Unatoč svih ovih 13 godina koje su bile teške i unatoč svim prijavama, nije odustao od svog djeteta niti će to učiniti. Svoju svu djecu uči da imaju kritičko razmišljanje i budu spremna za život. Poriče sve za što se tereti.

6. U postupku nije bilo sporno da je optuženik otac ošt. djeteta DO koja inače živi s majkom, a s ocem ostvaruje susrete i druženja u njegovom domu u [adresa]. Nije sporno da je DO jednom prilikom u inkriminiranom razdoblju dok se nalazila kod optuženika udarila glavom od stol, a također nije sporno da optuženik i djetetova majka nisu u dobrim odnosima.

7. U postupku je bilo sporno je li optuženik zlostavio svoje dijete DO na način da ju je učestalo tukao kuhačom, remenom i rukama po guzi, obrazu, nozi, kao i je li ju s namjerom gurnuo na rub stola, ošamario po licu, pokazivao gdje je zatvor, te ukoliko jest to činio je li isto izazvalo strašan strah i ugrozilo redovan psihički razvoj djeteta.

8. Svjedok oštećeno dijete DO u svom iskazu danom kod suca istrage navela je da živi s majkom i očuhom u Osijeku, a otac ŽO živi u [adresa]. Od kada je bila mala nije živjela s ocem. Kada je bila manja oca je viđala u Obiteljskom centru zato što mama nije dala i ondje se igrala s tatom i plišancima. Sada dolazi kod tate, nekad na par sati, nekad na sedam dana, a preko ljeta idu na more. Tata se prema njoj nekad ponaša zločesto, nekad dobro. Zločesto znači da ju je tukao, ali ju više ne tuče. Ne tuče ju više zato što je dva puta išla pričati kod teta i bila je na sudu, a tati je došla policija i zato ju više ne tuče. Tukao ju je po guzi, obrazu i po nozi, nekad s kuhačom, a nekad s kajišem. To se dogodilo puno puta, ali konkretnih događaja kada ju je tukao se ne sjeća. Kada ju je prvi puta tukao imala je šest godina, sada ima sedam i sa sedam ju je prestao tući. Tata parkira na mjestu za invalide, a nije invalid. Tata nekad viče na nju kada je zločesta, ali ne sjeća se što viče. Tata ne govori ružne riječi. Kada ju je tata tukao osjećala se grozno, plakala je i htjela je ići mami. To je morala ispričati učiteljici OO, a ispričala je i mami. Rekla je i prijateljima pred školom i onim dvjema tetama koje je spomenula. Zapravo, ona je pričala samo s jednom tetom, a mama s drugom. Kod te tete je i crtala. Ne može se sjetiti konkretnog događaja kada ju je tata istukao, a ne može se sjetiti ni kada ju je tata zadnji puta istukao. Nije gledala kakve ozljede je imala kada bi ju tata istukao, ali misli da je imala neke šljive po guzi i oko ju je boljelo kada ju je ošamario. Jednom je išla snimati glavu kada ju je tata lupio, a i dalje ima "čvorugu" iza na glavi. To je bilo jednom davno kada se tata igrao s loptom na kojoj cure vježbaju, imao je neki čarobni šešir na glavi i zezao se s njom te ju je slučajno ili namjerno gurnuo pa se ona lupila u špic stola i iz glave joj je curila krv. Tatu ju je gurkao rukama po prsima i onda ju je tako gurnuo pa je lupila glavom. Misli da je još jednom bila kod doktora, ali se ne može sjetiti zbog čega. Tata joj je znao govoriti da ne priča mami što se događalo kod njega, pri tome misli na tuču. Misli da joj nije govorio što bi se njemu moglo dogoditi ako o tome ispriča mami. Prije nekoliko dana joj je pokazao gdje je sud i da je pokraj suda zatvor te je rekao da će ići u zatvor s kriminalcima i lopovima. Zbog toga se grozno osjećala i plakala je. Nije joj više nikada tako nešto pokazivao.

9. Svjedokinja POŠ u svom iskazu je navela da je ona majka i z.z. ošt. djeteta DO koja je rođena **.**.2012., a optuženik je Lucijin otac. Optuženik i ona su započeli vezu u ljeto 2011., a krajem 2011. ili početkom 2012. započeli su izvanbračnu zajednicu koju je ona napustila nekoliko mjeseci prije poroda zbog neslaganja između nje i optuženika. Dijete je dodijeljeno njoj na brigu i skrb, a optuženiku su određeni susreti i druženja. Misli da je u inkriminiranom razdoblju DO išla na susrete i druženje od 14,30 sati do 19,00 sati utorkom i četvrtkom, a prvi i treći vikend u mjesecu od petka pa do ponedjeljka do odvođenja djeteta u vrtić, a i praznici su bili uređeni. To se u praksi provodilo. Krajem studenog 2019. sa suprugom ĆO čekala je ispred njihove zgrade na Sjenjaku da optuženik vrati DO sa druženja. Čekali su, a optuženik i DO su se neobično dugo zadržali prvo u automobilu, a potom i ispred automobila i nešto razgovarali. Kada je DO došla do njih cijelo se vrijeme osvrtala da li je optuženik još tu i pošli su prema robnoj kući. Pitala je DO što su ona i tata zanimljivo pričali, a ona se počela vrlo čudno ponašati i govorila da ne smije reći jer će biti tužibaba i pri tome se i dalje okretala da vidi da li se optuženik udaljio. Na kraju je rekla da ju je tata ošamario, ali da to ne smije njoj reći. Kada su došli kući vidjela je da DO ne laže jer je vidjela da ima crvenilo na lijevom oku. Slijedeće jutro odvezla je dijete liječniku ZO budući da su dobili termin u 11,00 sati. Bila je sa DO u ordinaciji, DO je liječnici rekla da ju je tata ošamario jer se htjela igrati s njim, a on je spavao, a pri tome je plakala dok je pričala. Ne sjeća se točno da li je to njoj ispričala ili je sve ispričala i njoj i liječnici. Liječnica ih je uputila kod oftalmologa. Tamo nije ulazila sa DO, već je DO sama išla. Medicinsku dokumentaciju vezano uz taj događaj predala je u spis. Sjeća se da su liječnici rekli da je od udarca i rekli su da stavljaju hladne obloge. Nakon toga događaja DO se počela prema njoj otvarati. Jedino što zna o ozljedama od ranije je to da je DO imala veliku kvrgu iza na glavu, a to je vidjela nakon što je DO preuzela u ponedjeljak u vrtiću, a taj vikend je bila kod opt. na druženju. Optuženik joj, nakon što ga je preko SMS poruka upitala što se dogodilo, nije ništa htio reći. Njezin otac je odveo DO liječniku, završili su na snimanju glave, a kvrga je ostala DO na glavi mjesecima, ali na sreću nije ostavilo posljedice na Lucijino zdravlje. Primijetila je da se DO osjećala pritisnuto od strane optuženika da joj ne smije pričati što se događa za vrijeme dok je ona kod opt. pa nije ulazila u detalje, već joj je samo rekla da ju je optuženik tukao kuhačom i kajišem po guzi. Sjeća se da ju je jednom prilikom po guzi udario kada su bili na kupanju na bazenima. To joj je ispričala kada se dogodilo i rekla je da je ona otišla u jednu stranu, a sestra po ocu koja je bila na kupanju s njima na drugu stranu pa optuženik nije znao kako reagirati bojeći se da se djeca ne utope je DO na kraju udario po guzi. Nakon što joj je DO to ispričala, optuženiku je rekla da to ne čini više. Jednom je DO ispričala da ju je optuženikova supruga povukla za kosu zato što je DO vukla psa za rep. Sve ovo utjecalo je više psihički, nego fizički na DO, a najteže je bilo u prosincu 2019. jer je tada optuženik vozio automobilom DO i pokazivao joj gdje se nalazi zatvor te da će zbog nje završiti u zatvoru. Ošt. dijete i dalje živi s njom i sa njezinim suprugom te njihovim mlađim djetetom. Optuženik redovito viđa DO sukladno sudskoj odluci i to dva puta tjedno te prvi i treći vikend u mjesecu od subote ujutro do nedjelje navečer. DO želi ići kod oca i smatra da je ona to sve potisnula. Tijekom 2019. DO je bila loše u smislu da se osjećala krivom za sve, prije svega što je njoj ispričala što se dogodilo i da će optuženik zbog nje u zatvor i zato što svjedokinja manipulira. DO joj je ispričala da mu je morala sjediti u krilu dok joj je on čitao dijelove spisa i govorio da će zbog nje i DO završiti u zatvoru. Rekla je da je na tim papirima vidjela hrvatski grb. Plakala je i govorila mu da ne želi o tome pričati, a sve to skupa po njenim riječima je trajalo jako jako dugo. DO je danas odlična učenica 4. razreda osnovne škole, bavi se atletikom, osvaja redovito medalje, a uz to se bavi i folklorom. Jednom prilikom ju je Lucijina učiteljica porukom izvijestila o tome da je DO u školi plakala pred drugom djecom zato što ju je tata tukao, a učiteljica ju je nakon toga odvela školskom psihologu na razgovor. DO joj je rekla da joj je opt. rekao kako mora reći učiteljici da ju on nije tukao. DO joj je rekla da je kvrgu na glavi zadobila tako što se s tatom boksala. U inkriminiranom razdoblju DO baš nije htjela ići kod oca, prije svega zbog tog psihičkog pritiska koji je on vršio na nju. Nakon što je prijavila optuženika policiji, DO je bila razdražljiva, a od optuženika je dolazila uplakana, odnosno natečenih očiju od plakanja. Zbog događaja iz studenog 2019. kada je DO imala modricu na oku, od nadležnih institucija je zatražila da se privremeno zabrani optuženiku da viđa DO, ali na kraju se to nije usvojilo jer je sve skupa dugo trajalo pa je prošao rok od godine dana. To je predložila sudu zbog psihičkog pritiska koji je optuženik vršio na DO u to vrijeme, a DO joj je to prepričavala pa je tako npr. rekla da mu je policija došla na vrata dok je bio u gaćama, a sjeća se da je to jednom prilikom izjavio i sam optuženik. Tada je spominjala da ju je opt. vozio automobilom i pokazivao joj zgradu suda i zatvora. To je koliko se sjeća prvo spomenula njezinom suprugu kada su prolazili pored zgrade suda. Sada joj optuženik više ne spominje te stvari. Osim kvrge na glavi i modrice na oku, na DO je znala primijetiti modrice, ali ne može reći od kuda to jer je DO vrlo aktivno dijete i kao i svako dijete se i sama udari. DO joj kaže da se igra sa svojom polubraćom i polusestrom kada dođe kod oca. Vjerojatno joj je DO rekla da se udarila u igri sa braćom, ali to je sve normalno jer se i kod kuće zna ozlijediti u igri. Nakon studenog 2019. DO baš i nije voljela ići kod tate. Prije svega zbog tog psihološkog pritiska, ali danas voli ići tamo. Nije primijetila druge modrice na djetetu osim ovoga što je navela, kvrgu na glavi i modricu na oku, odnosno nije znala da optuženik tuče DO, nije vidjela npr. modrice od kuhače, a ni od kajiša, osim ova dva događaja nije vodila DO liječniku. Kritične zgode na DO je vidjela crvenilo na lijevom kapku, a misli da je bilo malo crvenila i na lijevom obrazu. DO je alergična na mačku, psa, plijesan i na brezu.

10. Svjedokinja OO u svom iskazu je navela da je bila učiteljica razredne nastava ošt. DO u prvom i drugom razredu osnove škole. U trećem razredu je bila na bolovanju (školska godina 2021./2022.), a sada je u četvrtom razredu ponovno Lucijina učiteljica. DO je vrlo otvorena i komunikativna djevojčica, pristojna, trudi se ostvariti što bolje rezultate, odlična je učenica. Vrlo je spretna i brza, voli se družiti sa dječacima, ali druži se i sa djevojčicama i jako lijepo pjeva. Ima razvijene radne navike i pozitivan odnos prema radu. DO je u prvi razred krenula 2019. Njoj je majka ošt. djeteta na prvom roditeljskom sastanku rekla da DO živi sa majkom, odnosno da ne živi sa ocem, a otac je ubrzo došao na informativni razgovor. U prosincu 2019. DO je vani ispred škole pred prijateljima iz razreda izjavila kako ju tata tuče, pri tome je plakala. Jedno dijete je došlo po nju i obavijestilo ju o tome pa je ona s DO otišla do stručne službe škole i tražila nadnevak za razgovor. Tom prilikom socijalna pedagoginja je pitala DO zašto plače, ali DO nije odgovorila, samo je plakala i bila je uznemirena, a ona je pedagoginji rekla da su joj djeca prenijela da je DO njima rekla kako ju tata tuče. Po preporuci pedagoginje poslala je istu poruku ocu i majci u kojoj je navela da ukoliko se to još jednom ponovi da će ih stručna služba škole zvati na razgovor. To se više nije ponovilo po njezinim saznanjima. To je bio prvi i posljednji takav događaj. Od početka prvog razreda osnovne škole pa do tog događaja u prosincu 2019. na DO nije primijetila nikada ništa neobično. Kada bi ju pitala kako je, odgovarala bi da je pospana, a tako joj odgovara i danas kada je četvrti razred. Baš ju je jučer pitala kako je pa je odgovorila da je pospana. Nije na DO primijetila da bi nešto utjecalo na njezin redovan psihofizički razvoj. Ona je među boljim učenicima, osim što ne voli matematiku. Od prvog razreda osnovne škole pa do danas na DO nije primijetila bilo kakve ozljede ili modrice. Kroz sve ove godine kako je učiteljica DO nije nikada primijetila na DO, a ni DO joj nije nikada ništa rekla u tom smislu da bi ju otac zlostavljao ili udarao ili zanemarivao ili da bi ona primijetila nekakav psihički pritisak kada bi dijete došlo od oca. Jedini događaj je bio ovaj kada se DO rasplakala ispred škole u prosincu 2019. Misli da DO ima povjerenja u nju kao učiteljicu, ali joj se ne povjerava, ona ne smatra da za tim ima potrebe. Moguće je da se dogodi da DO nekada nema sve zadatke riješene s obzirom da dio vremena provodi na jednoj adresi, a dio vremena na drugoj adresi, ali joj to nije uzimala za zlo. Poznato joj je da je optuženik bio samoinicijativno u njihovoj školi 17. prosinca 2019. Ona nije bila na razgovoru, a bili su ravnatelj, pedagoginja i psiholog.

11. Svjedokinja ZO iskazala je da je u inkriminiranom razdoblju bila obiteljska liječnica ošt. djeteta DO i njezine majke POŠ. Bila je njezina liječnica od kada je DO krenula u školu u prvi razred, pa dvije ili tri godine, a nakon toga oni više nisu bili njezini pacijenti. Jedini puta kada joj je ošt. dijete došlo sa majkom zbog ozljede bio je slučaj ozljede oka. Dijete joj je ispričalo da ju je otac nehotice udario. Rekla je da su se igrali, da ga je ona udarila jastukom i da ju je on malo ošamario. Nje vidjela ništa na oku, ni hematom ni crvenilo, ali vidjelo se malo crvenila na licu. Dijete je plakalo i to joj je kroz plač ispričalo. Dijete je sa majkom poslala na očni, dakle oftalmologu, jer se žalila da ju boli oko. Nikada na DO nije primijetila nikakve ozljede, s time da je DO bila svega četiri ili pet puta kod nje na pregledu zbog viroza, grlobolje i slično. Misli da nije nikada izdavala uputnice za specijalističke preglede po psihijatru ili psihologu, ali ne može sa sigurnošću tvrditi jer se ne sjeća. Iz Lucijinih riječi je shvatila da joj je otac rekao da ne baca jastuk na njega, a da je ona bacala i da joj je on onda oteo jastuk i pri tome ju udario, ali nije shvatila da li ju je namjerno ili slučajno. Pitala je i majku, a ona je rekla da je tako kako dijete kaže. Po tome što joj je dijete reklo, shvatila je da otac nije udario s nekom namjerom, već da ju je otimajući joj jastuk nehotice udario u lice i pri tome zahvatio oko. Na djetetovom oku nije vidjela ozljede. Dijete je poslala oftalmologu poučena iskustvom da bi sebe zaštitila za svaki slučaj. Vidjela je samo crvenilo na jagodičnoj kosti, a prema crvenilu na licu može reći da se radilo o blagom udarcu. Sjeća se da je DO slala na obradu za testiranje na alergije, ali ne može se sjetiti detalja, a nema više niti njezin karton. Kritične zgode nije vidjela crvenilo na Lucijinom oku pa ne bi rekla da se tu radilo o konjuktivitisu. Moguće je da konjuktivitis bude zbog alergije, ali je mogući i posttraumatski konjuktivitis do kojeg dođe nakon traume oka, ali to nije primijetila prilikom pregleda djeteta. Nakon što su na traženje zamjenice ODO u Osijeku svjedokinji predočene liječničke potvrde sa lista 20. i 21. spisa, svjedokinja je navela da je ona te potvrde sastavila. Na potvrdi od 29. studenog 2019. postavila je radnu dijagnozu koju je potvrdio oftalmolog, a potvrdu od 2. prosinca 2019. tražila je majka od nje rekavši da joj to treba kako bi imala potvrdu da je dijete bilo kod nje na pregledu. Misli da joj je to trebalo za Centar za socijalnu skrb. Danas je iskazivala po sjećanju, a kako je napisala u potvrdi je kako je bilo tada i tada je napisala u potvrdi od 2. prosinca 2019. da je pri pregledu bila vidljiva lagano injicirana konjuktiva lijevog oka, a to znači lagano crvena bjeloočnica koja može biti posljedica bilo čega, udarca, plakanja, upada trepavice u oko, odnosno bilo kakvog stranog tijela u oku ili alergije. Zapravo nije niti razmišljala o tom udarcu, već da se provjeri da li je djetetu oštećena rožnica jer se radi o malom djetetu. Kada je sistemska alergija u pitanju, onda u pravilu budu oba oka crvena s time da je moguće ako je na tom jastuku bila pseća dlaka, da je crvenilo jednog oka. Do te injicirane konjuktive moglo je doći i nehotičnim udarcem jastukom. Ako se radilo o udarcu, sigurno je bio blag. Dijete joj je reklo da ju je otac udario jer je bila zločesta jer nije slušala tatu. Ne zna kada je ozljeda nastala jer joj to dijete i majka nisu rekli.

Protekom vremena crvenilo na licu prolazi.

12. Svjedokinja MO iskazala je da je CSS Osijek intenzivno radio u obitelji opt. i majke i z.z. ošt. od Lucijinog rođenja po raznim prijavama i prigovorima, kako oca tako i majke. Ona je kao socijalni radnik godinama bila zadužena za tu obitelj. Od 2021. više ne radi kao socijalni radnik u toj obitelji, a od 2021. pa do unazad nekoliko godina je bila zadužena za tu obitelj. Rekla bi da je u periodu od 2017. pa do prosinca 2019. isto tako radila kao socijalni radnik. Centar izriče mjere obiteljsko pravne zaštite, a onda iste provodi voditelj mjere. Ona nije nikada bila voditelj mjere. Sigurno je jednom bila kod opt. kod kuće kao socijalni radnik, i sigurno jednom kod majke, ali se ne može sjetiti koje je godine to bilo. Situaciju kod opt. i majke ošt. djeteta opisala je kao visoko konfliktno razdvojeno roditeljstvo. DO nikada nije vidjela. Jedina prijava za fizičko nasilje od strane oca prema djetetu bila je ona iz studenog 2019. Ne sjeća se što je točno bilo po srijedi. Ne može se sjetiti koliko su učestalo bile prijave od strane majke ili oca zbog velikog proteka vremena, ali zna da je bilo. Zna da je kolegica TO razgovarala sa ošt. DO kao psiholog. Misli da je taj razgovor bio obavljen vezano uz ovu prijavu iz studenog 2019. Više puta je razgovarala sa opt. i u njihovom Centru, a više puta je i razgovarala sa majkom z.z. ošt. djeteta.

13. Svjedokinja FO iskazala je da je od 10. veljače 2020. do 10. veljače 2021. bila voditelj mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju roditeljske skrbi opt. PO i POŠ, a vezano uz njihovo zajedničko dijete DO. Roditelje ošt. djeteta upoznala je u to vrijeme kada je počela provoditi mjeru u prostorijama Centra. S obzirom da je bila u pitanju intenzivna mjera stručne pomoći, odlazila je jednom tjedno u kućanstvo majke i jednom tjedno u kućanstvo oca. Nakon što je na traženje branitelja optuženika svjedokinji predočeno mjesečno izvješće voditelja mjere sa lista 229-231 spisa, svjedokinja je iskazala da je ona sastavila i potpisala to izvješće. Sjeća se kada je prvi puta srela DO kada je došla u kućanstvo njezine majke gdje dijete živi. DO joj je htjela pokazati svoju sobu i tada je samoinicijativno rekla, bez da ju je išta pitala, da ne voli svoju sestru, da ju mrzi i da ne želi ići na njezin rođendan i da joj je mama rekla da kaže da ju tata tuče, a nju tata ne tuče. Bila je zatečena i iznenađena time što je dijete reklo. Majka joj je rekla: "Nemoj lagati.". Međutim, DO je bila vrlo ustrajna i vraćala je majci. Govorila je: "Rekla si to, ja ne lažem!". POŠ joj je rekla da izađe iz sobe, rasprava između POŠ i DO se nastavila, DO je pokazivala kažiprstom prema mami i govorila: "Pa sad ti mama lagiš". U jednom trenutku nakon toga, DO se sklupčala, stavila ruke preko glave i počela govoriti: "Mene tata tuče, mene tata jako tuče". To je izgledalo kao neka filmska scena, odnosno kao da dijete želi to odglumiti i simulirati. Nije znala što se točno događa, jesu li DO i POŠ imale nekakav razgovor prije nego je ona došla. Koliko se sjeća, misli da je Andrijanin otac slavio 29. veljače rođendan, a da je isti dan trebala biti proslava rođendana Lucijine polusestre. Ranije je prije ovog susreta srela DO u kućanstvu oca i tada joj je rekla da se jako raduje sestrinom rođendanu i da će doći, ali mora pitati mamu, a sada ju je dočekala s riječima da mrzi sestru i da ne želi ići na njezin rođendan. Kada je bila u obitelji optuženika, a da je bila prisutna DO prilikom njezinog nadzora, nije primijetila nikakva odstupanja od normalnog ponašanja. Znala je dočekati ispred zgrade majke optuženika kada bi vraćao dijete majci, više puta je praktički skrivena promatrala te se uvjerila da otac dijete vozi na stražnjem sjedalu, vezano, a ne na prednjem sjedalu kako je majka prigovarala. DO bi nakon što optuženik zaustavi automobil prešla između prednjih sjedala na suvozačevo sjedalo. U automobilu bi se ona i optuženik grlili, mazili, DO bi tipkala po automobilu, odnosno konzolnoj ploči. Bila je raspoložena. Međutim, kada je vidjela da se pojavljuje majka, onda bi se na očigled distancirala od oca, a kako je to opisala u svom izvješću od travnja 2020. Dok je provodila nadzor, nije nikada primijetila neprimjereno ponašanje optuženika kao oca prema ošt. djetetu. Nije upoznata o tome je li optuženik tražio produljenje mjere intenzivne stručne pomoći. Kada je rekla da je bila skrivena, samo je iz daljine od nekoliko metara promatrala dolazak oca i djeteta jer ju je zanimalo je li točno da otac vozi dijete na prednjem sjedalu. Kada je to utvrdila, odmah se pokazala. Kada se majka pojavila, DO je bila na prednjem sjedalu i zato je majka mislila da optuženik vozi dijete na prednjem sjedalu.

14. Svjedok TO u svom iskazu je navela da je kao član stručnog tima postupala u obitelji opt. i majke djeteta kao roditelja djeteta koji žive razdvojeno. Zbog proteka vremena ne sjeća se u kojem je to vremenu bilo, sjeća se da je bilo u više navrata i zbog više stvari, ali se detalja ne sjeća. Ne može se sjetiti je li ikad razgovarala sa ošt. djetetom DO.

15. Iz medicinske dokumentacija za oštećeno dijete DO od 27. i 29. studenog 2019. te 2. prosinca 2019. razvidno je da je ošt. dijete bilo na pregledu na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC Osijek 27. studenog 2019. te je postavljena dijagnoza mukopurulentni konjuktivitis, kao i da je bila na pregledu i u hitnoj oftalmološkoj ambulanti gdje je postavljena dijagnoza kontuzija očne vjeđe i periokularnog područja, kamo je upućena nakon što je pregledana kod liječnika obiteljske medicine ZO.

16. Iz nalaza psihijatra doc. dr. sc. Mirele Grgić, prim. dr. med. za dijete DO od 22. rujna 2020. proizlazi da je dijete dovedeno na razgovor radi procjene njezinog psihičkog stanja, iz istog je razvidno da je dijete izjavilo da joj je lijepo kod oba roditelja, dobro se slaže s ocem, rijetko se svađaju, nije nikada bio agresivan prema njoj, odnosno nije ju tukao.

17. Iz izvatka iz kaznene evidencije na ime optuženika proizlazi kako isti nije kazneno osuđivan, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije na ime optuženika proizlazi da je isti jednom prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.

18. Iskaz svjedoka ošt. djeteta DO glede odlučnih činjenica, odnosno u dijelu u kojem je iskazivala da ju je otac tukao, sud je ocijenio nevjerodostojnim i ne prihvaća ga kao istinit jer je sam sebi kontradiktoran, neživotan, neuvjerljiv, nelogičan, djeluje naučen napamet pa tako dijete prilikom ispitivanja samo postavlja pitanje: „S čime me je tukao?”. Konkretnih događaja se ne sjeća dok se sjeća nekih detalja koji idu na štetu optuženika. Iskaz je protivan materijalnoj dokumentaciji i iskazu svjedokinje ZO koja je navela da joj DO nije rekla da ju otac tuče, već da je čula da je DO to rekla djeci ispred škole. Nadalje, iskaz je protivan obrani optuženika koji poriče da bi tukao DO.

19. Iskaz svjedokinje POŠ glede odlučnih činjenica sud nije prihvatio kao vjerodostojan. Svjedokinja nema neposrednih saznanja o navodnom zlostavljanju djeteta od strane optuženika, već svoja posredna saznanja crpi iz onoga što joj je reklo ošt. dijete, a čiji je iskaz sud u tom dijelu ocijenio nevjerodostojnim kako je naprijed obrazloženo. Pored toga, nije sporno da ista nije u dobrim odnosima sa optuženikom.

20. Iskaz svjedokinje OO sud je ocijenio vjerodostojnim jer je dan jasno, okolnosno i detaljno. Isto tako sud je kao istinit prihvatio iskaz svjedokinje ZO jer je uvjerljiv, jasan, logičan, detaljan. Svjedokinje su nepristrane i nemaju nikakav interes glede toga kakav će ishod imati ovaj postupak.

21. Nadalje, sud je prihvatio kao istinit iskaze svjedokinja MO i FO jer su jasno i uvjerljivo iskazivale o svojim saznanjima do kojih su došle postupajući kao stručne osobe prema roditeljima ošt. djeteta. Bez obzira što je svjedokinja FO provodila mjeru nadzora nakon vremena inkriminacije, radi se o vremenu neposredno nakon vremena inkriminacije i saznanjima koja se odnose na događaje i odnose vezane uz inkriminirano razdoblje.

22. U odnosu na iskaz svjedokinje TO, sud isti nije posebno cijenio jer navedena svjedokinja se zbog proteka vremena nije ničega sjećala.

23. Obranu optuženika sud je prihvatio kao istinitu jer je logična, životna i uvjerljiva. Optuženik je u svojoj obrani detaljno i okolnosno opisao odnos sa svojim djetetom, kao i na koji način je došlo do udarca djeteta glavom u stol i udarca u oko.

24. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud drži da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, odnosno da nije dokazano da je zlostavio svoje dijete DO.

25. Naime, osim iskaza svjedoka ošt. djeteta koji sud glede odlučnih činjenica nije prihvatio kao istinit, a iz razloga kako je naprijed obrazloženo, sva druga eventualna saznanja potječu upravo od ošt. djeteta. Naime, osim iskaza djeteta koji je neuvjerljiv, nema drugih dokaza da bi optuženik dijete tukao kuhačom, remenom ili rukom. Majka ošt. djeteta je iskazala da je samo u dva navrata primijetila ozljede kod DO. Jednom kada je imala kvrgu na glavi, a isto se dogodilo zbog udarca glavom od stol, dok je optuženik uvjerljivo i detaljno opisao kako je došlo do ozljeđivanja, da se isto dogodilo usred igre, dakle nije dokazano da bi optuženik dijete namjerno gurnuo, a u tom dijelu je obrana suglasna iskazu ošt. djeteta DO kada je rekla da su se igrali na lopti za vježbanje. Nadalje, drugi puta kad je majka primijetila ozljedu na djetetu također nije dokazano da bi se radilo o namjernom udaranju. Svjedokinja ZO je navela da joj je dijete reklo da su se igrali jastucima i da se radilo o nehotičnom udarcu, dok je dijete iskazalo da ju je otac ošamario. Zbog navedenog događaja dijete je bilo kod liječnika te je postavljena dijagnoza bila konjuktivitis za koji nije utvrđen točan uzrok. U odnosu na to da je optuženik djetetu pokazivao gdje se nalazi zatvor, valja istaknuti da je ošt. dijete davalo iskaz kod suca istrage nakon vremena inkriminacije i tada je rekla da joj je prije nekoliko dana tata pokazao zgradu suda i zatvor. Dakle, niti je dokazano da je optuženik učestalo tukao dijete niti da dijete ima ikakvih posljedica. Liječnica je iskazivala o tome da je otac nehotice udario dijete u oko, dok je učiteljica iskazivala da je dijete odlična učenica da nema nikakvih problema, da je bio samo taj jedan događaj kada su joj djeca prenijela da im je DO rekla da ju tata tuče dok njoj to dijete nije ponovilo. Nadalje, svjedokinja SO iskazala je da joj je ošt. dijete reklo da joj je mama rekla da kaže da ju tata tuče, a nju tata ne tuče. Dakle, iz niti jednog izvedenog dokaza ne može se na nedvojben način zaključiti da je optuženik zlostavio svoje dijete DO (na način kako ga se tereti) pa da bi takvo ponašanje kod djeteta izazvalo snažan strah i ugrozilo njezin redovan psihofizički razvoj. Dijete je u dobrim odnosima sa svojim ocem, optuženim ŽO, i redovito ga viđa.

26. Slijedom navedenog, a suprotno navodima optužbe, u postupku nije na nedvojben način dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

27. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 28. travnja 2025.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na broj: KOz-DO-64/2020

2. optuženi PO

3. z.z. ošt. djeteta POŠ

4. opunomoćenik z.z. ošt. Hrvoje Krivić, odvjetnik u Osijeku