Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-68/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja Zagorje- Tehnobeton d.d., OIB: 68289504926, Varaždin, Podravska ulica 7, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Varkom d.o.o., OIB: 39048902955, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Varaždinu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i direktorice tužitelja HR, na ročištu za objavu presude 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-2446/2024, UPP/OS-Ovrv-204/2024 od 8. travnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku Varkom d.o.o., OIB: 39048902955, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, platiti tužitelju Zagorje-Tehnobeton d.d., OIB: 68289504926, Varaždin, Podravska ulica 7, iznos od 29.674,70 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 938,44 eura zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 8. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Zagorje-Tehnobeton d.d., OIB: 68289504926, Varaždin, Podravska ulica 7, naknaditi tuženiku Varkom d.o.o., OIB: 39048902955, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.296,60 eura, uvećane za pripadajuće zatezne kamate koja teku od 28. travnja 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 2.003,40 eura, tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja od 17. listopada 2024. za određivanje prethodne mjere i to zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos od 29.670,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 938,44 eura zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 8. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotnih poena, kao u cijelosti neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik Rakica Benc iz Varaždina donijela rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2446/2024, UPP/OS-Ovrv-204/2024 od 8. travnja 2024., kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti iznos od 29.674,70 eura zajedno sa zateznim kamatama, uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 938,44 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik, sada tuženik, je podnio pravodoban prigovor kojim je u cijelosti osporio, kako u osnovi, tako i u visini, tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja. Ujedno, ovršenik, sada tuženik, istaknuo je i prigovor zastare.

3. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Varaždinu oglasio se stvarno nenadležnim te je spis dostavio ovome sudu, koji je rješenjem poslovni broj Povrv-68/2024-2 od 18. lipnja 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 17. listopada 2024. tužitelj je naveo kako je prigovor tuženika paušalan, da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora 135/11

– kanalizacijski sustav – Trnovec Bartlovečki objekti Čunica, od 12. svibnja 2011. te njegovih dodataka i to Dodatka I. od 30. studenoga 2011., Dodatka II. od 25. kolovoza 2014., Dodatka III. od 30. lipnja 2015., Dodatka IV. od 30. lipnja 2016. i Dodatka V. od 7. travnja 2017., dok utuženi iznos predstavlja zadržani depozit koji je tuženik zadržavao po svakoj ispostavljenoj situaciji, a isti je tužitelju trebao isplatiti nakon potpisivanja zapisnika o primopredaji izvedene građevine. Nadalje, 10. studenoga 2017. i to u skladu s pozivom tuženika od 7. studenoga 2017., izvršena je primopredaja dokumentacije potrebne za tehnički pregled građevine, a koja dokumentacija je u pozivu tuženika navedena kao uvjet za povrat zadržanog depozita. Nadalje, tužitelj je naveo i da zapisnik o primopredaji nikada nije potpisan, ali da je izvedena građevina u uporabi, a što u skladu s Posebnim uzancama o građenju znači da se primopredaja smatra izvršena s danom početka korištenja građevine od strane tuženika, pa je stoga nastala obveza tuženika da tužitelju isplati zadržani iznos. Vezano uz prigovor zastare, tužitelj je istaknuo da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare priznanjem duga od strane tuženika s obzirom da je sam tuženik 10. veljače 2023. ovjerio Izvod otvorenih stavki od 31. prosinca 2022. i na taj način priznao potraživanje tužitelja, dok je osporio jedino iznos od 708,37 eura, pa u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu tužiteljevo potraživanje nije bilo u zastari. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova te ujedno predlaže donošenje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. U podnesku od 4. studenoga 2024. tuženik je naveo da isti nikada i ni na koji način nije priznao postojanje eventualnog duga prema tužitelju te stoga ostaje kod prigovora zastare. Istaknuo je da Izvod iz otvorenih stavaka nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tuženika s obzirom da je jedina osoba koja je ovlaštena istog zastupati direktor LR. Štoviše, uopće nije razvidno tko je navedenu ispravu potpisao, a da se ne radi o potpisu LR vidljivo je golim okom kada se usporedi njegov potpis na punomoći od 16. travnja 2024. s potpisom djelatnika tuženika na Izvatku otvorenih stavaka. Nadalje, da se nikako ne radi o priznaju duga potvrđuje i dopis tuženika upućen 16. prosinca 2021. punomoćniku tužitelja, a u kojem je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja. Nadalje, tuženik je 31. prosinca 2023. donio Odluku o otpisu obveze prema ovdje tužitelju u iznosu od 29.674,70 eura, kojom odlukom je naložio računovodstvu provedbu odgovarajućih knjiženja, a sve zbog neispunjenja obveze ovdje tužitelja iz Ugovora br. 38/2011 i proteka vremena, odnosno nastupa zastare. Nadalje, tuženik je naveo da je točno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu kao i da je tuženik 7. studenoga 2017. pozvao tužitelja na primopredaju dokumentacije za provedbu tehničkog pregleda i ishođenje uporabne dozvole te da je primopredaja dokumentacije izvršena 10. studenoga 2017., ali da tužitelj nije u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu, odnosno nije tuženiku predao svu potrebnu dokumentaciju i to snimku izvedenog stanja građevine i izradu elaborata prema Zakonu o katastru vodova, pojedine knjige građevinskog dnevnika, pripadajuću atestnu dokumentaciju za ispitivanje elektroinstalacija sukladno zakonskim odredbama, atestnu dokumentaciju ugrađene elektrostrojarske opreme i atestnu dokumentaciju ugrađenih građevinskih materijala, a koja dokumentacija je neophodna je za prijavu i provedbu tehničkog pregleda građevine te zbog navedenog neispunjenja ugovorne obveze tužitelja tehnički pregled nikada nije niti započet i zbog toga uporabna dozvola do danas nije izdana. Nadalje, kako se tuženik obvezao isplatiti 20% ugovorene cijene nakon obostrano potpisanog zapisnika o primopredaji izvedene građevine, a kako taj zapisnik nikada nije potpisan, to nije ispunjen uvjet iz ugovora i tužitelj stoga potpuno neosnovano potražuje od tuženika utuženi iznos.

6. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 9. prosinca 2024. naveo da je u ispravi naziva "Izvod iz otvorenih stavaka na dan 31. 12. 2022.g.", od tuženika izrijekom traženo da ista bude ovjerena pečatom društva i potpisana od osobe ovlaštene za zastupanje društva, pa je stoga jasno je da je tu ispravu u ime tuženika, potpisala osoba ovlaštena za zastupanje društva, a koja ne mora nužno biti direktor LR, već i druga osoba koju je društvo ovlastilo da to učini. Stoga je sasvim neosnovano pozivanje tuženika da spomenutu ispravu navodno nije potpisala ovlaštena osoba jer je iz same isprave sasvim jasno da se traži potpis ovlaštene osobe, a tuženik je tužitelju predmetnu ispravu vratio ovjerenu pečatom i potpisom, da li direktora LR ili druge osobe koju je tuženik ovlastio da to učini. Isto tako, tužitelj je istaknuo da su netočni navodi tuženika da tužitelj nije predao tuženiku svu dokumentaciju potrebnu za tehnički pregled, a čemu u prilog govori i od strane tuženika potpisani zapisnik o primopredaji dokumentacije za tehnički pregled od dana 10. studenoga 2017. Dakle, tuženik je potpisom na zapisnik od 10. studenoga 2017., potvrdio da mu je od strane tužitelja, predana dokumentacija potrebna za tehnički pregled. Netočni su i navodi tuženika da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu jer, da je tome tako, tuženik danas ne bi redovno upotrebljavao predmetnu građevinu. Dakle, tužitelj je u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu, a upravo je tuženik taj koji nije izvršio svoju.

7. U tijeku postupka sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu predmeta i to saldakonti kartice tužitelja od 29. veljače 2024. (list 8 spisa), Ugovora 135/11 (38/2011) od 12. svibnja 2011. (list 54 – 58 spisa), I Dodatka Ugovoru br. 135/11 od 30. studenoga 2011. (list 59 spisa), II Dodatka Ugovoru br. 135/11 (38/2011) od 25. kolovoza 2014. (list 60 – 61 spisa), III Dodatka Ugovoru br. 38/2011 od 30. lipnja.2015. (list 62 – 63 spisa), IV Dodatka Ugovoru br. 135/11 (38/2011) od 30. lipnja.2016. (list 64 – 65 spisa), V Dodatka Ugovoru br. 135/11 (ZTB 38/2011) od 7. travnja. 2018. (list 66 spisa), Poziva za primopredaju dokumentacije potrebne kod provedbe tehničkog pregleda za "Izgradnju kanalizacijskog sustava Trnovec Bartololvečki – objekti Čunica" od 7. studenoga 2017. (list 67 spisa), Zapisnika o primopredaji dokumentacije objekta precrpna stanica PS3, precrpna stanica PS ČUNICA, kišni preljev i okno s grubom automatskom rešetkom od 10. studenoga 2017. (list 68 spisa), Izvatka otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2022. (list 69 spisa),

Dopisa tužitelja od 16. prosinca 2021. – poziv za mirno rješenje spora (list 85 spisa), Odluke tuženika o otpisu obveze od 31. prosinca 2023. s prilozima (list 86 - 89 spisa), VI privremene situacije broj 33-2011-330384 od 15. studenoga 2011. (list 90 spisa), Izvatka otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2023. tužitelja od 27. studenoga 2023. (list 91 spisa), Izvatka otvorenih stavaka na dan 31. listopada 2024. tužitelja od 27. studenoga 2024. (list 97 spisa).

7.1. Nadalje, u tijeku postupka sud je proveo i personalne dokaze i to saslušanjem direktorice tužitelja HR (list 133-134 spisa) te direktora tuženika LR (list 134-135 spisa) te svjedokinje CR (list 135-136 spisa).

7.2. Sud nije proveo ostale predložene dokaze i to dokaz saslušanjem svjedoka ČR, NR i ŽR, kao i dokaz uviđajem na licu mjesta uz provođenje građevinskog vještačenja s obzirom da je iste smatrao nepotrebnima za donošenje meritorne odluke u ovom predmete, a to posebice uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

7.3. Nadalje, sud nije uzeo u obzir dokaze dostavljene sudu uz podnesak tužitelja od 24. veljače 2025. s obzirom da su isti dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle, protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a koja propisuje da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a navod tužitelja da je predmetna dokumentacija pronađena naknado, sud je cijenio kao neuvjerljiv.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.674,70 eura, koji utuženi iznos je tuženik trebao isplatiti tužitelju nakon potpisivanja zapisnika o primopredaji izvedene građevine, a sve to na temelju Ugovora 135/11 (38/2011) od 12. svibnja 2011. i potpisanih Dodataka tom Ugovoru.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora 135/11 od 12. svibnja 2011. s Dodacima (I. -V.), da je tuženik 7. studenoga 2017. pozvao tužitelja na primopredaju dokumentacije za provedbu tehničkog pregleda i ishođenje uporabne dozvole te da je primopredaja dokumentacije izvršena 10. studenoga 2017., da parnične stranke nisu sastavile i potpisale zapisnik o primopredaji izvedene građevine.

9.1. Između stranaka je sporno je li tužitelj u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu i predao tuženiku svu potrebnu dokumentaciju, je li tuženik u obvezi isplatiti 20% ugovorene cijene prema sklopljenom Ugovoru, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, je li tuženik priznao (zastarjeli) dug prema tužitelju, je li predmetna građevina u uporabi.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

11. Prije svega, u konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o građenju, pa su stoga relevantne odredbe čl. 620. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) kojima je propisano da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, s time da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Nadalje, relevantne su i odredbe čl. 214. st. 1. i 2. ZOO-a kojima je propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom čl. 220. st. 1. ZOO-a propisano je pak da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare, dok je odredbama čl. 228. ZOO-a propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, s time da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Konačno, odredbama čl. 240. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, s time da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

11.1. U konkretnom slučaju relevantna je i odredba čl. 4. Ugovora br. 135/11 (38/11) od 12. svibnja 2011. kojom je, između ostalog, propisano da će naručitelj, ovdje tuženik, ugovorenu cijenu platiti izvoditelju, ovdje tužitelju, na sljedeći način: 20% nakon obostrano potpisanog zapisnika o primopredaji izvedene građevine, a koji potpisuju predstavnik izvoditelja, naručitelja i inženjer za investicijski nadzor Hrvatskih voda, dok je odredbom čl. 13. predmetnog Ugovora propisano da se kao dan primopredaje objekta utvrđuje dan kada ugovorne strane, ovlaštenik za investicijskih nadzor Hrvatskih voda i nadzorni inženjer potpišu primopredajni zapisnik.

11.2. Konačno, u konkretnom slučaju relevantna je i odredba čl. 112. Posebnih uzanci o građenju („Narodne novine“ broj 53/91, 35/05) kojom je propisano da ako se naručitelj počeo koristiti objektom prije primopredaje, da se smatra da je primopredaja izvršena na dan početka korištenja.

12. Iz materijalne dokumentacije relevantne za predmet spora, sud je utvrdio sljedeće:

- iz saldokonti kartice od 29. veljače 2024. proizlazi da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 29.674,70 eura,

- iz Ugovora br. 135/11 od 12. svibnja 2011. proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu te da se tužitelj obvezao izvesti radove na kanalizacijskom sustavu – Trnovec Bartolovečki – objekt H i to rokom završetka radova 30. studenoga 2011., ali je navedeni rok dodacima uz osnovni ugovor višestruku produljivan te je u konačnici kao krajnji rok završetka radova određen 30. svibnja 2017.,

- iz Poziva za primopredaju dokumentacije od 7. studenoga 2017. proizlazi da je tuženik pozvao tužitelja da 10. studenoga 2017. u 10.00 sati u prostorijama tuženika preda svu dokumentaciju potrebnu za provedbu tehničkog pregleda i ishođenje uporabne dozvole za radove na „Izgradnji kanalizacijskog sustava Trnovec Bartolovečki – objekti Čunica“, a kako bi se moglo pristupiti povratu zadržanog depozita,

- iz Zapisnika o primopredaji od 10. studenoga 2017. proizlazi da je tužitelj tuženiku predao sljedeću dokumentaciju: građevinske dnevnike – I, III, IV, V i VI, ispitni izvještaj br. 33/2016 o vodonepropusnosti, izvještaj o rezultatima ispitivanja završnog tampona prosinca 2016., izvještaj o postignutoj kvaliteti betona ugrađenog u monolitne konstrukcije, plan betoniranja i nadzora, srpanj 2011., geotehnički izvještaj, kolovoza 2010.,

- iz Izvatka otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2022. proizlazi da prema istom tužitelj od tuženika potražuje iznos od 29.674,70 eura, a da je na isti ispod teksta „potvrđujemo usklađenost otvorenih stavki“ rukom dopisan tekst „osporavam saldo djelomično za 5.337,57 IOS u privitku“ te je potom otisnut pečat tuženika i potpis,

- iz Pojašnjenja, poziv na mirno rješenje spora, PS „Čunica“ od 16. prosinca 2021. proizlazi da je tuženik istim osporio tražbinu tužitelja s osnova Ugovora br. 135/11 od 12. svibnja 2011. i pripadajućih aneksa jer tužitelj nije dostavio dokumentaciju za izradu okončanog obračuna izvedenih radova, a niti dokumentaciju za prijavu i provedbu tehničkog pregleda i izdavanje uporabne dozvole,

- iz Odluke tuženika o otpisu obveze od 31. prosinca 2023. uz popratnu dokumentaciju proizlazi da je tuženik otpisao obvezu prema tužitelju u iznosu od 29.674,70 eura, a na temelju VI privremene situacije br. 33-2011-330384 od 15. prosinca 2011., zbog proteka vremena i neispunjenja obveze vjerovnika (tužitelja) po Ugovoru, tj. zbog nastupa zastare ispunjenja obveze prema dobavljaču.

12.1. Ostalu dokumentaciju u spisu predmeta sud nije našao kao relevantnu za donošenje odluke u ovom postupku.

13. Nadalje, vezano uz sporne činjenice sud je proveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje CR.

13.1. Predsjednica uprave tužitelja HR je prilikom saslušanja navela da 2011. nije bila na sadašnjoj funkciji, a te godine su krenuli radovi na dotičnom projektu, da je 2016. došla na funkciju direktorice financija kod tužitelja, a od 20. prosinca 2017. na poziciju predsjednice uprave, pa da svoja saznanja crpi iz dokumentacije. Nadalje, navela je da su radovi počeli 2011., nakon toga bilo je nekoliko zastoja te su radovi ponovno krenuli 2014., a u razdoblju od 2011. do 2017. potpisano je i nekoliko dodataka inicijalnom ugovoru iz 2011. Istaknula je da je točno da formalne primopredaje investitoru nije bilo, ali je isti stupio u posjed i koristi građevinu, ali nema saznanja kada je tužitelj stupio u posjed. Sporno potraživanje je iz osnove izvedeni radova jer je tuženik od svake situacije zadržavao dio depozita koji je trebao zadržati sve do primopredaje radova i dostave dokumentacije i tužitelj to potraživanje vodi na kontu depozita. Istaknula je da je iz dokumentacije vidljivo da je tužitelj 2017. tražio da se ta sredstva oslobode, a tuženik je tužitelja dopisom od 7. studenoga 2017. pozvao na predaju dokumentacije za provedbu tehničkog pregleda što je i učinjeno 10. studenoga 2017., ali do oslobođenja sredstava nije došlo. O tome se govorilo i na sastancima s tuženikom, a na kojim sastancima su bili prisutni od strane tuženika NR i ŽR. Istaknula je i da je tuženik na kraju svake godine potvrđivao izvode otvorenih stavki, a početkom 2024. je navedeno potraživanje osporeno. Po predočenju izvoda iz otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. navela je da se isti odnosi upravo na potraživanje tužitelja, da je od strane tužitelja potpisan po CR, da se djelomično osporeno potraživanje odnosi na drugi konto (2200) kojeg na tom izvodu niti nema, a vezano uz potpis na strani tuženika navela je da je sasvim jasno da takav dokument ne mogu potpisati osobe koje ne bi imale ovlaštenje.

13.2. Direktor tuženika LR je prilikom saslušanja pak naveo da vezano uz predmetni posao tada bio projektant i nadzorni inženjer na objektu i da mu je zato poznato da je taj projekt izvođen u nekoliko navrata, a da je završen 2017. i da je tada kao nadzorni inženjer predao svu svoju dokumentaciju koja se odnosila na elektrotehničke radove. Nadalje, naveo je da je na poziciju direktora tuženika došao 2021. i tada je pokrenuo pitanje vezano uz predmetni objekt, a s obzirom da isti nema uporabnu dozvolu, te je tražio da se pronađe sva potrebna dokumentacija za ishođenje uporabne dozvole, iako je objekt u uporabi od 2017., ali bez uporabne dozvole s obzirom da tuženik nema drugu alternativu nego koristiti predmetnu građevinu. Zapisnik o primopredaji ne postoji, a 2017. je predan dio dokumentacije, ali ne i sva dokumentacija koja je potrebna za ishođenje uporabne dozvole kao npr. pisana izjava izvođača, snimka izvedenog stanja, pojedine knjige građevinskog dnevnika, kompletna dokumentacija vezana uz elektrotehničke radove. Vezano uz priznanje duga, istaknuo je da o tome nikada nije bilo riječi, da se taj dug mogao voditi jedino knjigovodstveno, ali da dug nikada nije priznat s obzirom da je on (direktor tuženika) jedina osoba koje je ovlaštena na davanje takve izjave, a da on to nikada nije učinio, a kad mu je predočen izvadak otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2022. naveo je da isti nije potpisan s njegove strane, već je na istom potpis referentice iz knjigovodstva tuženika. Naveo je da on kao direktor tuženika uopće ne potpisuje IOS obrasce, da je tražbina tužitelja koja je predmet ovog spora otpisana 2023.

13.3. Nadalje, u svom iskazu, svjedokinja CR navela je da trenutno radi na poslovima voditelja računovodstva kod tužitelja, a da je u vrijeme potpisivanja spornog IOS izvatka bila direktorica ekonomskih poslova, pa je, kada joj se predočio isti izvadak, potvrdila da se na njemu nalazi njezin potpis te da je taj izvadak poslan tuženiku, s time da ne zna čiji se potpis nalazi na tom izvatku od strane tuženika, da je svake godine IOS izvadak vraćen tužitelju s drugim potpisom, ali je napomenula da je svaki IOS izvadak koji tužitelj šalje jednak i da na svakom stoji „žig i potpis osobe za zastupanje društva“, različiti su samo obrasci koje šalju revizori tužitelja kada se radi konfirmacija potraživanja. Nadalje, navela je tuženik nije dužan obavijestiti tužitelja da je isknjižio njegovo potraživanja, a da je tužitelj 5. veljače 2024., kada je dobio otvorene stavke tuženika, vidio da je predmetna obveza otpisana. Tuženik je kontinuirano u razdoblju od 2018. do 2022. potvrđivao IOS izvatke sa zadnjim danom kalendarske godine, s time da je za 2019. i 2022. isto potraživanje potvrđeno konfirmacijom stanja od strane revizora. Isto tako, istaknula je da je općenito praksa kada se radi o zadržanom depozitu da se takvo potraživanje vodi u poslovnim knjigama na jednak način kao što je i vođeno u ovom slučaju, tj. da se isto „drži“ u poslovnim knjigama, a otpisuje se jedino kada za to budu ispunjeni uvjeti.

14. Sud je u prihvatio iskaze predsjednice uprave tužitelja i direktora tuženika, kao i svjedokinje CR jer nije imao razloga posumnjati u njihovu istinitost.

15. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

16. Iz iskaza saslušane predsjednice uprave tužitelja te direktora tuženika sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj za tuženika vršio građevinske radove na kanalizacijskom sustavu – Trnovec Bartolovečki – objekti Čunica i to u razdoblju od 2011. do 2017. godine, s time da su radovi završeni 2017. od kada tuženik i koristi predmetni objekt iako isti nema uporabnu dozvolu (navedeno je u svom iskazu potvrdio sam direktor tuženika). Isto tako, iz gore navedenih iskaza sud je utvrdio i da formalna primopredaja, dakle zapisnički u smislu odredbe čl. 13. Ugovora br. 135/11 od 12. svibnja 2011. , nikada nije obavljena. Međutim, kako je utvrđeno da je tuženik stupio u posjed predmetnog objekta te da isti koristi još od 2017., to se u smislu odredbe čl. 112. Posebnih uzanci o građenju ima smatrati da je tada i izvršena primopredaja, dakle, 2017. godine. S izvršenom primopredajom započeo je i teći trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. ZOO-a za tražbinu koja je predmet ovog postupka (a to imajući u vidu odredbu čl. 4. Ugovora br. 135/11 od 12. svibnja 2011.) te je stoga sasvim jasno da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno 4. ožujka 2024., tražbina tužitelja zastarjela jer protekao trogodišnji zastarni roku. Čak i kada bi se početak tijeka zastarnog roka vezao uz prvi dan nakon dospijeća obveze naznačen u Saldokonti kartici od 29. veljače 2024., dakle, 1. srpnja 2018., a ne od primopredaje objekta tuženiku, tražbina tužitelja bila bi zastarjela.

16.1. Međutim, tužitelj smatra da je tuženik dana 10. veljače 2023. ovjerom Izvatka otvorenih stavaka s danom 31. prosinca 2022. priznao potraživanje tužitelja odnosno da je priznao dug prema tužitelju, dok je jedino osporio iznos od 708,37 eura. Pritom valja napomenuti da je tražbina tužitelja 10. veljače 2023. već bila zastarjela, tako da se u konkretnom slučaju eventualno može raditi o pisanom priznanju zastarjele obveze koje priznanje se u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZOO-a smatra odricanjem od zastare. Općenito valja istaknuti kako priznanje nekog duga, odnosno obveze, mora biti jasno i određeno (clare et distincte) te bezuvjetno, tako da se na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Isto tako, priznanje duga mora biti dano od strane ovlaštene osobe.

16.2. Nadalje, priznanje duga može se doista učiniti potvrđivanjem izvoda iz otvorenih stavaka, ali takav izvod mora biti potpisan od strane zastupnika obaju trgovačkih društava te ovjeren pečatom od strane obiju stranaka. Dakle, da bi priznanje duga potvrđivanjem izvoda iz otvorenih stavaka bilo valjano, potrebno je da isti izvadak iz otvorenih stavki potpišu članovi uprave u ime društva pri čemu moraju navesti tvrtku društva i svoje svojstvo člana uprave. S druge strane, zaposlenici u knjigovodstvu (ili u financijskoj službi) trgovačkog društva, po naravi posla kojeg obavljaju, ne mogu biti punomoćnici po zaposlenju. Za njih se, kao i za sve druge zaposlenike trgovačkog društva, ne može samo po sebi podrazumijevati da su ovlašteni sklapati pravne poslove i preuzimati imovinskopravne obveze u ime društva, a priznanje duga jest preuzimanje takve obveze u ime društva. Pritom je potrebno razlikovati vođenje poslovnih knjiga u koje se evidentiraju poslovne promjene, a što uključuje i potpisivanje otvorenih stavki, od preuzimanju imovinskopravnih obveza za trgovačko društvo kao što je priznanje duga, odnosno priznanje zastarjele obveze. Primjerice, ako je određeni dobavljač ispostavio račun na pet milijuna eura za isporučenu robu, djelatnik u knjigovodstvu će to evidentirati i eventualno potpisati zapisnik o usklađenju u kojem je naveden taj dug, jer je evidencija tog računa činjenica, ali to ne znači da je u ime društva (bez punomoći) priznao da taj dug postoji (jer moguće je da dobavljač nije isporučio robu u ugovorenoj količini ili ugovorene kvalitete i slično, a radnik u računovodstvu po naravi posla kojeg obavlja za to ne mora znati niti donositi zaključke o tome je li roba isporučena u skladu s ugovorom).

16.3. U konkretnom slučaju, na spornom Izvatku otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2022. doista se nalazi pečat tuženika i potpis, ali uz taj potpis nije navedeno o čijem se potpisu radi niti svojstvo osobe koja je stavila taj potpis. Iz iskaza direktora tuženika pak proizlazi da se ne radi o njegovom potpisu, a niti da je on dao nekoj drugoj osobi ovlaštenje za priznanje duga. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza direktora tuženika u tom dijelu (to posebice kada je već na prvi pogled evidentna razlika između potpisu na punomoći s lista 32 spisa, Odluke o otpisu obveze s lista 86 spisa, te potpisa na spornom Izvatku otvorenih stavaka), jer nije životno logično da bi, bilo sam direktor tuženika, bilo treća osoba po njegovom ovlaštenju, priznala dug, odnosno zastarjelu obvezu, a da bi potom bila donesena Odluka o otpisu obveze. Isto tako, sudu je prihvatljivo pojašnjenje direktora tuženika da se na spornom Izvatku nalazi potpis jedne od referentica iz knjigovodstva tuženika (kao što je već ranije rečeno, zaposlenik u računovodstvu ovlašten je potpisati otvorene stavke, ali bez posebnog ovlaštenja, a koje u ovom slučaju nije dano, nije ovlašten dati izjavu o priznanju duga). Nadalje, i svjedokinja CR je prilikom saslušanja navela da su izvadci koji su slani tuženiku na potvrdu svake godine vraćeni s drugim potpisom. Stoga se upravo imajući u vidu navedeno, tužitelj prema mišljenju ovog suda nije mogao bezrezervno pouzdati da bi sporni Izvadak iz otvorenih stavaka bio potpisan od osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva (što je u konkretnom slučaju isključivo LR, a što je vidljivo i u javno dostupnim podacima iz sudskog registra), odnosno od osobe ovlaštene za davanje izjave o priznanju duga (zastarjele obveze), posebice kada je razvidno da uz potpis uopće nije naznačena osoba kojoj navedeni potpis pripada. Uz sve navedeno, tužitelj iskaz direktora tuženika s ročišta za glavnu raspravu od 26. ožujka 2025., gdje je isti izričito iskazao da je on jedina osoba kod tuženika koja je ovlaštena dati priznanje duga, a da on to priznanje u konkretnom slučaju u ovoj pravnoj stvari nije dao, nije osporio, odnosno nije prigovorio takvom iskazu direktora tuženika.

16.4. Slijedom navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio kako Izvadak otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2022. nema značaj priznanja (zastarjele) obveze tuženika prema tužitelj, a što bi pak imalo za posljedicu odricanje tuženika od zastare.

16.5. Kako je u konkretnom slučaju već samom činjenicom primopredaje objekta tuženiku nastala njegova obveza da u skladu s odredbom čl. 4. Ugovora br.135/11 od 12. svibnja 2011. plati tužitelju utuženu tražbinu, kako je od trenutka nastanka te obveze pa do utuženja protekao trogodišnji zastarni rok, s time da je nedvojbeno utvrđeno da se tuženik izjavom nije odrekao zastare u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZOO-a, to za razrješenje ovog spora nije bilo od značaja to je li tužitelj predao tuženiku svu dokumentaciju potrebnu za ishođenje uporabne dozvole, pa sud u tom pravcu nije vršio nikakvu daljnju analizu i izvodio svoje zaključke.

17. Slijedom svega navedenog, sud je našao u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je isti odbio i u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 29.674,70 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i ovršne troškove u iznosu od 938,44 eura, također uvećano za pripadajuće zatezne kamate, o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.

18. O troškovima postupka riješeno je u toč. II. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u svom tužbenom zahtjevu pa je stoga dužan naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. Kao opravdani trošak tuženiku je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 17. listopada 2024., 5. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. u iznosu od po 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak podneska od 4. studenoga 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 2.500,00 eura, na koji iznos tuženik ima pravo i na PDV u iznosu od 25% u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što sveukupno iznosi 3.125,00 eura. Nadalje, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 171,60 eura. Dakle, tuženiku je sveukupno priznat trošak u iznosu od 3.296,60 eura, na koji iznos tuženik ima pravo i na zatezne kamate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a kojoj je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19. travnja 2024. u iznosu od 500,00 eura uvećano za pripadajući PDV s obzirom da spisu predmeta ne prileži takav podnesak tuženika. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak sastava očitovanja tuženika na tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 500,00 eura uvećano za pripadajući PDV s obzirom da je isto očitovanje sastavni dio podneska tuženika od 4. studenoga 2024. (a sastav kojeg podneska je priznat kao trošak tuženiku) te da tuženik predlaže odbiti prijedlog za određivanje prethodne mjere iz istih razloga zbog kojih predlaže i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Isto tako, sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 22. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura uvećano za pripadajući PDV jer isti podnesak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a iz razloga što tuženik u istom samo ponavlja navode iznesene ranije u tijeku postupka. Dakle, tuženiku nije priznat zatraženi troška u iznosu od 2.003,40 eura te je u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan.

19.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

20. Iz istih razloga koji su navedeni ranije u ovoj presudi sud je odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za donošenje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci.

21. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 28. travnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu

2. Tuženiku, po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici u Varaždinu