Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-259/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Vučinić u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-2982/2019-31 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-2982/2019-31 od 7. veljače 2025..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 336-24/2007, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od **.**.2007., potvrđeno od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl.br. OV19379/2007 dana 23. svibnja 2007., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi :"…Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s primijenjenom kamatnom stopom.", pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 31.01.2008. do 01.10.2015.

II- Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u kamati isplati iznos od 7.031,62 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate koje teku od 6. veljače 2008. g. do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj : 336-24/2007, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od **.**.2007., potvrđeno od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl.br. OV19379/2007 dana 23. svibnja 2007., kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak. IV- Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 8.494,26 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate koje teku od 3. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

V-Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da naknadi tužitelju MT,u OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročene troškove postupka u iznosu od 6.788,60 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, ili podredno da ukine prvostupanjsku presudu u predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 781,25 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. U presudi nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik, te su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, odnosno dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 22. svibnja 2007. godine broj 336- 24/2007 između stranaka u postupku, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postajanja obveze po tom Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tužene (članak 6. stavak 1. i 2.) i valutna klauzula u CHF (članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak 3.) te isplata razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po tome ugovoru zbog povećanja kamatne stope i valutne klauzule.

8. Prema članku 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) i članku 322. stavak 1. važećeg Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, dok je prema odredbama članka 109. i 110. ZOO/91 (i članka 327. i 328. ZOO/05), pravo na isticanje ništetnosti neograničeno. Prema pravilu iz članka 107. ZOO/91 (i članku 326. stavak 1. ZOO/05), ništetan ugovor bez obzira na uzrok ništetnosti ne može postati valjanim, ako nakon sklapanja ništetnog ugovora otpadne razlog ništetnosti, osim iznimno, ako je zabrana bila manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen.

9. Propisima o zaštiti potrošača utemeljenih na Direktivi 93/13/EEZ, štiti se javni interes, pa povreda propisa o zaštiti potrošača nije zabrana manjeg značaja koja se može naknadno otkloniti. Naknadno sklapanje aneksa ugovora temeljem izmijenjenih odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju ne dovodi do valjanosti odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora i promjenjivoj kamatnoj stopi ( u tom smislu odluka broj Rev-3010/94 od 8. listopada 1994.). Kasnija izmjena ništetnih odredbi nije zapreka da se naknadno utvrdi njihova ništetnost (tako i u odlukama broj Rev-1628/86, broj Rev-2868/2018, broj Rev-18/2018).

10. Obzirom da se tužitelj pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovao tuženik, o pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak iz osnovnog ugovora i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, odlučivao temeljem ove presude.

11. Osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapao tuženik u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa. U konkretnom slučaju, iz stanja predmeta proizlazi da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, a niti nakon toga, sve do zaključenja glavne rasprave, nije predlagao dokaze na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, kao i procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli izražena u valuti švicarski franak, kao i promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke mogla imati na njegovo financijsko stanje. Budući tuženik nije dokazao da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak i riziku promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na pravomoćnu presudu donesenu u kolektivnom sporu, ocijenio i zaključio da je ništetna odredba osnovnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u valuti švicarski franak, kao i da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Tuženik tvrdi da je pobijana presuda u suprotnosti sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom sporu. Iz razloga prvostupanjske presude ne proizlazi da je tužbeni zahtjev na isplatu usvojen zbog nepoštenosti ugovora o konverziji, kako se to sugerira u žalbi, već po osnovi prava tužitelja na restituciju zbog ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom u oglednom sporu broj Gos-1/2019, sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu sa ZID ZPK, valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF, pri čemu je istaknuto da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzimao stajalište o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima konkretnog slučaja, primjerice i pitanja osnovanosti kondemnatornih zahtjeva nakon sklapanja ugovora o konverziji.

13. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ZOO/91, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora, jednako kao i članku 323. stavak 1. ZOO/05, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Okolnost da je jedna strana izvršila činidbu u ispunjenju obveze iz ništetne ugovorene odredbe rezultira za drugu stranu kojoj je činidba izvršena obvezom restitucije. Smisao obveze restitucije jest uspostava stanja kakvo je bilo prije negoli je vjerovnik obveze restitucije izvršio činidbu u ispunjenju ništetne ugovorne obveze. Kada je riječ o ispunjenju novčane obveze, vjerovnik obveze restitucije u pravilu ima kondikcijski zahtjev za vraćanje bez osnove stečenog novčanog iznosa.

14. Temeljeno pitanje u ovom sporu je pitanje jesu li sklapanjem Dodataka 1. ugovora primjenom ZID ZPK, otklonjene posljedice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF iz osnovnog ugovora i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke.

15. Prema članku 106. ZOO/91 (jednako kao i članku 325. ZOO/05), kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima važiti taj drugi ugovor, ako bi to biIo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora. U smislu navedene odredbe da bi konverzija spriječila posljedice ništetnosti, ugovor mora biti utvrđen ništetnim, kako bi potom konvalidirao u valjani pravni posao.

16. U vrijeme sklapanja Dodataka br. 1 primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 4. veljače 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi kao novog instituta procesnog prava, pokrenutog po udruzi "Potrošač".

17. Sklapanje aneksa osnovnog ugovora o kreditu primjenom ZID ZPK zapravo predstavlja "prinudnu zakonsku konverziju" kojom se, bez pristanka banke kao vjerovnika, u cilju sprečavanja nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize, stvaraju novi uvjeti na način da se mijenja valuta u ugovorenoj valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Izmjena takvih uvjeta primjenom ZID ZPK, izvršena prije pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora, nema za posljedicu isključenje prava potrošača na restituciju. Činjenica da je zbog promjene propisa banka bila u obvezi izmijeniti valutu u ugovornoj valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne rezultira prestankom prava tužitelja na restituciju. Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

18. U prilog svoje teze o isključenju prava na restituciju zbog sklapanja ugovora o konverziji, tuženik se poziva na stajalište Suda Europske Unije u predmetu C-567/20, A. H. protiv Zagrebačke banke d.d.. Odredbe ZID ZPK ne uređuju, niti isključuju pravo na restituciju potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji. Prema općem, načelnom stajalištu Suda Europske Unije, ugovorne odredbe koje se temelje na obvezujućim ili dispozitivnim odredbama nacionalnog prava, pa tako i odredbama ZID ZPK, isključene su iz područja primjene Direktive 93/13, zbog pretpostavke da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka u određenim ugovornim odnosima ( predmet C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, C-593/22, First Bnk SA., C-192/20 Prima banka Slovensko, C- 567/20 po prethodnom pitanju u sporu protiv Zagrebačke banke, i dr. ).

19. Tako se u predmetu C-452/18 Ibercaja Banco, razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinaka proglašavanja odredbe nepoštenom. Prema stajalištu Suda EU, može se smatrati „nepoštenom” odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13. Nadalje, prema stajalištu Suda EU zauzetom u predmetu C-118/17 M od 14. ožujka 2019. činjenica da su određene ugovorne odredbe za koje se utvrdilo da su nepoštene, ugovorom zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

20. Izložena stajališta Suda EU, u navedenim odlukama o pravima potrošača utemeljenih na Direktivi 93/13, idu u prilog osnovanosti zahtjeva za restituciju nakon obnove ugovora.

21. Provedenim vještačenjem, kojem stranke nisu prigovarale, utvrđeno je da postoji razlika s osnove razlike u kamatnoj stopi od 7.031,62 eura, a s osnova razlike u tečaju od 8.494,26 eura, u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi do 4. veljače 2016. kada je sklopljen ugovor o konverziji i iznosa kojeg je po toj osnovi tuženik obračunao prilikom sklapanja ugovora o konverziji.

22. Budući sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen je zahtjev za isplatu.

23. Iz navedenog, dakle proizlazi da ugovorne (parnične) stranke sklapanjem aneksa ugovora temeljem ZID ZKP/15 nisu mogle suglasnošću volja otkloniti ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti valutnoj klauzuli, a taj učinak nije bilo moguće postići niti jednostranom odlukom tuženika.

24. Naknadno (sklapanjem aneksa) nije moguće otkloniti razloge ništetnosti osnovnog ugovora budući zakonski razlozi ništentosti nastaju sklapanjem osnovnog pravnog posla sa učinkom ex tunc, ništetnost nastupa ex lege i sud na ništetnost pazi ex offo, slijedom čega sud svojom odlukom samo utvrđuje ništentost koja je nastala kada su se za to ispunili zakonom predviđeni razlozi.

25. Aneks ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, jer se isti niti odredbama ZID ZKP/15, a niti navedenim Aneksom/konverzijom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odnosa kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i tečaja valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

26. Nesporno je da je između parničnih stranaka provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali ta činjenica ne može isključiti pravo i mogućnost tužitelja na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, kao u konkretnom slučaju, tužitelja valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja.

27. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je prvostupanjski sud po prijedlogu tužitelja utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

28. Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

29. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

30. Dakle, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

31. Neosnovano tuženik prigovara i odluci o trošku. Troškovi postupka dosuđeni su pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu je trošak tužitelja odmjeren u skladu s odredbama članka 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa).

32. Iz ovih razloga je, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u cijelosti.

33. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 28. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić