K-314/2017-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog RI, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-79/2017 od 31. siječnja 2017., nakon javno provedene rasprave 13. ožujka i 25. travnja 2025., u prisutnosti okrivljenika, njegovog branitelja Andrije Kuzmanića te zamjenice ODO-a u Splitu CI, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan " R", sin C i I rođene II,  rođen **.**.1995.,  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], sada se nalazi u Zatvoru u Splitu, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez prihoda, bez imovine, neoženjen, bez djece, protiv njega se vode drugi kazneni postupci, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 28. listopada 2016. oko 20,00 sati, u Splitu, na gradskom predjelu Barutana, u Mandićevoj ulici kod kbr. 54, nakon što su ga policijski službenici II. Policijske postaje Split BI i MI, vršeći opservaciju terena uočili da upravlja osobnim vozilom marke "Rover", tip 200, 1.4. reg. oznake [registarska oznaka], i znajući da nema vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom B kategorije istog zaustavili kako bi ga isključili iz prometa te prišli vozilu i to policijski službenik BI sa strane prednjih lijevih vrata, a policijski službenik MI s desne strane vozila, nakon čega je imenovani do pola otovrio vrata s vozačeve strane vozila te povikao na policijske službenike: "Znajte da nemam vozačku dozvolu", pa kad mu je policijski službenik BI rekao da ugasi vozilo i izađe iz istog, u cilju onemogućavanja policijskih službenika da ga isključe iz prometa, odgurnuo poluotovrena vrata vozila prema policijskom službeniku BI i naglo poduzeo vožnju unatrag, kojom prilikom je vratima udario policijskog službenika BI u lijevu nogu, uslijed čega je imenovani policijski službenik pao na tlo i zadobio udarac u lijevo koljeno,

dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njene ovlasti,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilu prema službenoj osobi

– djelo opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se, na temelju čl. 314. st. 1. KZ/11, okrivljenom RI

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Potom se okrivljeniku, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako on u roku od 5 (pet) godina računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. do 27. siječnja 2017.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.

- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan snositi troškove postupka u ukupnom iznosu od 465,44 € (četiristo šezdeset pet eura i četrdeset četiri centa), od čega iznos od 265,44 € ili 2000,00 kn[1] prestavlja trošak provođenja sudskomedicinskog vještačenja, dok iznos od 200,00 € predstavlja paušalni trošak.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj K-DO-79/2017 od 31. siječnja 2017. protiv okr. RI, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-62/2017 od 21. veljače 2017.

2. Na raspravi od 13. ožujka 2025., koja je zbog proteka zakonskog roka od 3 mjeseca počela iznova, prilikom očitovanja o optužom aktu na raspravi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

2.2. U nastavku postupka u dokazne svrhe pročitan je specijalistički nalaz KBC-a Split od 29. listopada 2016. (list 5). Suglasnošću stranaka (list 153) pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Antonija Alujevića od 27. siječnja 2017. (listovi 102- 103), kao i zapisnik o ispitivanju svjedoka II od 19. siječnja 2017. (listovi 86-87). Dalje su pročitani iskazi svjedoka ispitanih na raspravama održanim pred istim sucem i to BI od 28. rujna 2022. (list 158) i MI od 14. studenog 2024. (list 199). Također je pročitan iskaz svjedoka FI ispitanog izvanraspravno na ročištu od 4. travnja 2024. suglasnošću tada prisutnih stranaka (list 192).

2.3. Odbijen je prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka ZI kao navodnog očevica, jer je taj prijedlog nevažan i usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka. Naime, obrana je imala više nego dovoljno vremena ranije iznijeti ovakav dokazni prijedlog (prvo ročište u ovom predmetu održano je još 13. travnja 2021.), a stanje stvari je bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje presude, s obzirom na sadržaj iskaza ispitanih svjedoka i ostale dokaze u spisu.

2.4. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (listovi 213-216) te je potom on ispitan.

3. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni RI počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11.

4. Navedeno kazneno djelo čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti.

5. Tijekom postupka bilo je nesporno da je dana 28. listopada 2016. oko 20,00 sati, u Splitu, na gradskom predjelu Barutana, u Mandićevoj ulici kod kbr. 54, nakon što su policijski službenici II. Policijske postaje Split BI i MI, vršeći opservaciju terena uočili osobno vozilo marke "Rover", tip 200, 1.4. reg. oznake [registarska oznaka] i zaustavili ga te prišli vozilu, i to policijski službenik BI sa strane prednjih lijevih vrata, a policijski službenik MI s desne strane vozila, vozač tog vozila do pola otvorio vrata s vozačeve strane vozila, pa kad mu je policijski službenik BI rekao da ugasi vozilo i izađe iz istog, s poluotovrenim vratima vozila naglo poduzeo vožnju unatrag, kojom prilikom je vratima ostvaren kontakt s policijskim službenikom BI.

5.1. Ovo proizlazi, kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza (odlomak 2.2.).

5.2. No sporno je bilo je li kritične prilike ovim automobilom upravljao okrivljenik ili netko drugi.

6. Naime, okrivljeni RI iznoseći svoju obranu (listovi 24-29 i 339) u bitnom navodi da on nema veze s počinjenjem ovog kaznenog djela jer uopće nije upravljao ovim automobilom već je sjedio na stražnjem sjedištu i to u sredini. Vozio je FI i to je njegov auto. Osim njih dvojice u autu su bili II i KI. Vidio je da je kritične prilike policijski službenik udaren vratima ovog vozila.

6.1. Međutim taj policajac živi u [adresa] nedaleko od okrivljenika i nikad ga nije volio, a i nije znao imena ostalih koji su bili u autu nego je poznavao samo okrivljenika pa je uvjeren da je zbog toga rekao da je on ovo počinio. Ovog policajca poznaje cijeli život jer živi u [adresa], sigurno je nekih 20 puta on hvatao okrivljenika, ali nema nikakav privatni odnos s njim izvan njegovog policijskog uredovanja. U vrijeme događaja okrivljenik nije imao vozačku dozvolu.

7. S druge strane svjedok – oštećeni BI (listovi 91-94 i 158-159) u osnovi navodi da poznaje RI, znao ga je i prije ovog događaja jer je već u odnosu na njega službeno bio postupao. Kritične prilike RI je upravljao automobilom u kojem se pored njega nalazilo još osoba a oštećenik i kolega B su bili u službenom vozilu s vidljivim policijskim oznakama. U Splitu na predjelu Barutana su primijetili automobil kojim je upravljao RI i to na način da su se kolega i oštećenik nalazili izvan svog službenog vozila na križanju [adresa] i ČI. Vidjeli su RI i on je vidio njih. Nakon toga se potonji svojim vozilom udaljio [adresa] te su polako, da on to ne bi primijetio, krenuli prema njihovom službenom vozilu kako bi ga slijedili, i to iz razloga što su od ranije imali saznanja da on učestalo čini prekršaje ili kaznena djela iz domene zlouporabe droga, prometa i sl.

7.1. Tako su par minuta nakon što se on od njih udaljio krenuli vozilom za njim, kretali su se [adresa] i potom iz te ulice skrenuli u Mandićevu. U toj ulici iz suprotnog smjera prema njima dolazilo je vozilo kojim je upravljao RI koji se očito negdje tamo bio okrenuo. Kretao se pravcem od istoka prema zapadu a oni suprotnim pravcem. Uključili su policijsku sirenu na vozilu te se vozilo kojim je upravljao RI tada zaustavilo, tim više što zbog činjenice da je ova ulica vrlo uska nije ni moglo ići dalje. U tom trenutku su i kolega i oštećenik izašli iz policijskog službenog vozila, dok RI nije izlazio iz svog vozila. Tada RI otvara vrata ali još ne izlazi iz vozila već oštećeniku govori "što je BI šta me zaustavljaš znaš da nemam vozačku", u tom kontekstu mu je nešto rekao. Dakle poznavao je oštećenika zbog njegovih ranijih postupanja prema njemu, a uostalom on živi na lokaciji 500 m zračne linije od njegove kuće.

7.2. Tada dolazi do kontakta oštećenika s vratima ovog vozila, sad se više ne može detaljno sjetiti je li RI gurnuo ta vrata ili je oštećenik zapeo za njih. Oštećenik ne može sa sigurnošću reći je li tada pao ili ne, pogotovo iz razloga što su i kasnije s istim ovim okrivljenikom imali sličnu situaciju. Nakon što je na neki način oštećenika neutralizirao okrivljenik počinje kretanje vozilom unatrag na način da se od njih udaljava, pri čemu napominje da je okrivljeniku prilazio s prednje strane njegovog vozila. Krećući se unatrag okr. se kretao brzo, misli koliko god vozilo može voziti u rikverc, sreća što se tada nitko nije nalazio njemu na putu. U jednom trenutku se vozilom okrenuo za 180 stupnjeva i krećući se unaprijed nastavio se udaljavati od njih u smjeru istoka.

7.3. Kada je oštećeniku predočeno da je na zapisnik o svom ispitivanju pred ODO- om u Splitu 25. siječnja 2017. (listovi 91-94) između ostalog naveo da je pao na pod nakon što su ga vozačeva vrata udarila u lijevo koljeno, odgovara da i dalje jednostavno nije siguran je li tada pao na pod, vrata ga jesu zakačila, može li se to baš smatrati udarcem to je pitanje. Vrata su ga zakačila po nozi, pretpostavlja da se htio izmaknuti od te situacije. Kada mu je dalje predočeno da je prethodno rekao da je vozač RI s oštećenikom komunicirao kroz poluotvorena vrata, a potom naglim pokretom otvorio vrata, pojašnjava da nakon što je prvi put otvorio vrata da bi s oštećenikom razgovarao RI ih nije više zatvarao, možda se može govoriti o tome da ih u jednom trenutku još više otvorio, ali ostavlja mogućnost da je zbog kretanja vozila unatrag došlo do šireg otvaranja vrata. Dakle, moglo bi se reći da se to šire otvaranje vrata poklapa s trenutkom kretanja u rikverc.

7.4. Nakon ovog događaja otišao je na hitni prijem KBC-a Split radi ozljede, koliko se sjeća bila je riječ o nekom crvenilu na lijevoj nozi, misli da se radilo o koljenu, pretpostavlja da je nalaz o tom pregledu dostavljen u spis.

7.5. Što se tiče njegovog kolege B ne može se baš precizno izjasniti gdje se on nalazio u trenutku dok je oštećenik u blizini ovih vrata vozila kojim je upravljao RI, više je bio fokusiran na samog RI, a kolegu je primijetio u trenutku kad se RI već svojim vozilom polukružno okrenuo da je tada on ulazio u policijsko službeno vozilo u koje je ubrzo i oštećenik ušao te su nastavili za RI pri čemu je policijskim vozilom upravljao njegov kolega. Nije primijetio da bi tu itko sa strane bio tko je mogao vidjeti ovaj događaj, osim oštećenika, kolege i svih osoba koje su bile u Radićevom autu.

7.6. Od ovih osoba koje su se nalazile u automobilu zajedno s RI kritične prilike nije nikoga prepoznao, bilo ih je još četvero osim vozača, jedan na mjestu suvozača, a troje na stražnjoj klupi. Kasnije je čuo po javnom pogovoru u mjestu da je možda s njima tada bio UI. Osoba po imenu FI nije mu poznata.

8. Svjedok RIG (listovi 95-97 i 199) u bitnom navodi da je kritičnog dana bio u službi zajedno s oštećenikom te je u Trenkovoj ulici primijetio okrivljenika kako upravlja osobnim vozilom marke Rover. S okrivljenikom su se u vozilu nalazile još tri nepoznate mlađe muške osobe. Okrivljenik im je bio poznat iz prijašnjih službenih postupanja te su znali da nema vozačku dozvolu. Radi toga su krenuli za njim te su ga zatekli u [adresa] na način da je išao vozilom njima u susret. Signalizirali su okrivljeniku da se zaustavi, što je on i učinio ali je ostavio uključen motor.

8.1. Potom oštećenik prilazi okrivljenikovom vozilu s lijeve vozačeve strane dok je svjedok vozilu prišao s desne strane. Svjedok je baš prepoznao RI kao vozača tog vozila. Okrivljenik je vrata vozila u kojem je bio otvorio negdje do pola. Okrivljenik je rekao njima policajcima da oni znaju kako on nema vozačku dozvolu a na to mu je oštećenik rekao da ugasi vozilo. Tada okrivljenik naglim pokretom otvara vozačeva vrata do kraja i poduzima radnju kretanja vozilom unatrag velikom brzinom. Svjedok je vidio kako vrata vozila udaraju oštećenika poslije čega je on pao na pod. Nakon toga krenuli su u potragu za okrivljenikom ali ga nisu uspjeli pronaći. Nakon ovog događaja svjedok je nastavio upravljati službenim vozilom.

8.2. Koliko je svjedoku poznato oštećenik je uslijed udarca zadobio ozljedu, zatražio je liječničku pomoć. Koliko zna između oštećenika i članova okrivljenikove obitelji nije bilo privatnih sukoba. Prema članovima okrivljenikove obitelji svjedok i oštećenik postupali su samo službeno.

9. S druge strane, svjedok II (list 87) tvrdi da je ovim vozilom, koje bi bilo u vlasništvu okrivljenikove majke, upravljao FI te bi ona dala ključeve upravo FI jer je on bio jedini koji je imao vozačku dozvolu. Dakle u vozilu bi se nalazili samo njih trojica – svjedok, okrivljenik i FI.

10. Svjedok FI (listovi 84-85 i 192) pred državnim odvjetništvom 19. siječnja 2017. navodi da je on upravljao predmetnim vozilom marke Rover, no na raspravi od 4. travnja 2024. navodi da nije točan njegov prethodni iskaz. Tvrdi da je tim vozilom upravljao RI, kojem je svjedok prethodno prodao taj automobil, iako je formalno u ugovoru kupac bila okrivljenikova majka, no okrivljenik se njime koristio. Također tvrdi da kritičnog dana uopće nije bio s okrivljenikom i njegovim rođakom II. Razlog zbog čega je prije neistinito svjedočio jest što ga je okrivljenikov otac zamolio da preuzme odgovornost za ovaj događaj, a sve kako bi njegov sin bio pušten iz istražnog zatvora.

11. Iz sudskomedicinskog nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniju Alujeviću (listovi 102-103) u bitnom proizlazi da je kritične prigode kod oštećenika bila postavljena dijagnoza kontuzije lijevog koljena, a medicinskoj dokumentaciji navodi se kako se u području tog koljena vidi znak udarca. U slučaju da liječnik pod znakom udarca podrazumijeva oguljotinu ili krvni podljev radilo bi se o lakoj tjelesnoj ozljedi a u slučaju da podrazumijeva crvenilo kože onda se ne bi radilo o tjelesnoj ozljedi. Dakle temeljem ovakve medicinske dokumentacije ne može sa sigurnošću zaključivati da bi oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu.

13. Kod takvog stanja stvari, sud prihvaća kao uvjerljive, detaljne i komplementarne iskaze oštećenika i svjedoka B, tim više što oni nemaju razloga bilo što neistinito iskazivati, jer nisu u nikakvom privatnom konfliktu s okrivljenikom. Napominje se da je iskaz oštećenika, koji se na raspravi zbog proteka vremena nekih detalja nije precizno sjećao, dopunjen iskazom svjedoka B. Osim toga iskazi oštećenika i potonjeg svjedoka potkrijepljeni su i iskazom svjedoka FI s rasprave, kao i sudskomedicinskim nalazom s mišljenjem, iz kojeg je vidljivo da je oštećenik zadobio udarac u lijevo koljeno (iako on ne predstavlja tjelesnu ozljedu).

14. Na drugoj strani imamo obranu okrivljenika, koji tvrdi da nije upravljao predmetnim vozilom već FI, a što potvrđuje i svjedok II. Međutim sud ne vjeruje ovakvoj obrani okrivljenika jer je neuvjerljiva, nelogična i suprotna prihvaćenim dokazima te evidentno usmjerena na njegovu ekskulpaciju. Sud ne prihvaća ni iskaz svjedoka II, jer je prema navodima svjedoka FI riječ o prvom rođaku okrivljenika, koji očito želi potonjeg zaštititi.

15. Prema tome sud utvrđuje da je okrivljenik 28. listopada 2016. oko 20,00 sati, u Splitu, na gradskom predjelu Barutana, u Mandićevoj ulici kod kbr. 54, nakon što su ga policijski službenici II. Policijske postaje Split BI i MI, vršeći opservaciju terena uočili da upravlja osobnim vozilom marke "Rover", tip 200, 1.4. reg. oznake [registarska oznaka], i znajući da nema vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom B kategorije istog zaustavili kako bi ga isključili iz prometa te prišli vozilu i to policijski službenik BI sa strane prednjih lijevih vrata, a policijski službenik MI

– Šljujo s desne strane vozila, nakon čega je imenovani do pola otovrio vrata s vozačeve strane vozila te povikao na policijske službenike: "Znajte da nemam vozačku dozvolu", pa kad mu je policijski službenik BI rekao da ugasi vozilo i izađe iz istog odgurnuo poluotovrena vrata vozila prema policijskom službeniku BI i naglo poduzeo vožnju unatrag, kojom prilikom je vratima udario policijskog službenika BI u lijevu nogu, uslijed čega je imenovani policijski službenik pao na tlo i zadobio udarac u lijevo koljeno.

16. Okrivljenik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih čina, kao i okolnosti da osobe koje prema njemu postupaju su policijski službenici, pa je ipak poduzeo radnje navedene u izreci, s ciljem onemogućavanja policijskog službenika BI da ga isključi iz prometa, u čemu je i uspio jer mu je pobjegao.

17. Okrivljenik tijekom postupka svoju ubrojivost nije osporio, pa stoga sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

18. Stoga je okrivljeni RI kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

19. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, s tim da naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu blaže za okrivljenika pa ih nije trebalo primjenjivati.

20. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio protek vremena od inkriminiranog događaja od preko 8 godina, kao i to što on u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio kazneno osuđivan. Nasuprot tome, okrivljeniku nije utvrđeno postojanje posebnih otegotnih okolnosti.

20.1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina), sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne.

20.2. Stoga je okrivljenik, na temelju čl. 314. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, prema čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od pet godina računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo. Dakle, sud smatra kako će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

21. Prema čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. do 27. siječnja 2017.

22. Konačno, kako je okrivljenik proglašen krivim te je radno sposoban i prije nego što je lišen slobode ostvarivao je prihode (list 137), to je, u skladu s čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 465,44 €. Od toga iznos od 265,44 € ili 2000,00 kn prestavlja trošak provođenja sudskomedicinskog vještačenja, dok iznos od 200,00 € predstavlja paušalni trošak, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.

23. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. travnja 2025.

S U D A C

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO-u u Splitu,

2. okrivljeniku u Zatvor u Splitu,

3. branitelju Andriji Kuzmaniću,

4. oštećenom BI, PUSD, Regionalna protueksplozijska jedinica Split (po pravomoćnosti),

5. u spis.