Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4249/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. te II-okr. odgovorne osobe KC, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), odlučujući o žalbama I-okr. pravne osobe HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., II-okr. odgovorne osobe KC, te tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnijetim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. veljače 2024., broj: 8. Pp-16821/2022, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbi I-okr. pravne osobe HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. te II-okr. odgovorne osobe KC, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u točki I. izreke u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke iz točke I., žalbe I-okr. pravne osobe HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. te II-okr. odgovorne osobe KC, su bespredmetne.

p r e s u d i o j e :

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku i potvrđuje se prvostupanjska odluka u točki II. izreke, u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 8.090,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, te su okrivljenici oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki II. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, I-okr. pravna osoba je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da je pobijana presuda u točki I. proturječna sama sebi i razlozima presude te se ne navode razlozi o odlučnim činjenicama. Sud uopće nije uzeo u obzir činjenicu, a kako je već navedeno i u samoj pisanoj obrani prvookrivljenika, da je potrebno evidentirati stvarni rad radnika, njegovo ukupno radno vrijeme, odnosno vrijeme u koje radnik doista radi, a da su radnici radili noćnu smjenu u vremenu od 19 do 7 sati s prekidom službe u noćnoj smjeni onako kako je predviđeno tada važećim grafikonom voznog reda. Pogotovo je istaknuto da u programu prvookrivljenika vezano na evidenciju radnog vremena (ERV) nije dana mogućnost da se u istom danu unesu podaci o dva početka radnog vremena, nego ukupan broj sati, a čega se prvostupanjski sud u svojoj presudi uopće nije dotakao. Iz priložene dokumentacije vidljivo je da izvršnim radnicima ispravno evidentirano radno vrijeme te da ni u jednom segmentu nisu bili zakinuti. Svi podaci o radu radnika (efektivni sati, dodatak za rad noću, prekovremeni sati, početak i završetak radnog vremena itd.) vode se posebno po danima te ukupan fond sati za cijeli mjesec. Prvookrivljenik je o novom rasporedu radnog vremena izvršnih radnika obavijestio i Radničko vijeće, a koje je s istim bilo suglasno, pa je razvidno da nikakve namjerne pogreške nije bilo, nego se radi isključivo o programskom (softwerskom) rješenju vođenja evidencije radnog vremena.

4. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, II-okr. odgovorna osoba je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da napominje da se evidencija radnog vremena za sve radnike vodi sukladno internim aktima HŽ Infrastrukture koji su usklađeni s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnom vremenu radnika. U prilogu dostavlja i evidencije radnog vremena navedenih radnika za mjesec listopad 2021. iz kojih su vidljivi efektivni sati, redovni sati noću, prekovremeni sati, dodatak za rad nedjeljom, dodatak za rad subotom, dodatak za rad noću, dodatak za primopredaju službe, početak i završetak radnog vremena radnika. Sve navedeno vodi se posebno po danima te ukupno evidentiran fond sati za cijeli mjesec.

5. Protiv prvostupanjske presuda, u oslobađajućem dijelu, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da su okrivljenici oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu, s obrazloženjem da nije dokazano da su okrivljeni počinili opisano djelo, pri čemu se kao primjer ističe radnik UC i njego rad na dan 8. listopada 2021. i 9. listopada 2021. Vezano uz tog radnika konstatira se da je on u naravi u to vrijeme radio u noćnoj smjeni od 19,00 do 7,00 sati sljedećeg dana, s tim da je ta smjena imala prekid rada. Činjenični opis predmetnog prekršaja utvrđen je uvidom u evidenciju radnog vremena radnika, koje evidencije su ujedno i činjenična podloga obračuna plaća radnika. U tim evidencijama nigdje za ove radnike nije zabilježen rad u smjeni od 19,00 do 7,00 sati sljedećeg dana, već je zabilježen njihov rad u vremenu kako je to navedeno u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja. Uvidom u taj činjenični materijal jasno je razvidna povreda dnevnog odmora ovih radnika, budući da u prijelazu iz jedno u drugi radni dan nema distance od 12 sati. Važno je naglasiti da su kreatori ove evidencije sami okrivljenici, te je isto tako važno naglasiti da su radnici radili upravo onako kako je evidentirano, te da im je sukladno istim tim evidencijama obračunata i njihova plaća, pa ovi radnici u utuženo vrijeme niti su radili od 19,00 sati jednog dana do 7,00 sati drugog dana, niti im je takav rad plaćen, slijedom čega obrazloženje suda cijeni pogrešnim i nepotpunim.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenika su bespredmetne, a žalba tužitelja je neosnovana.

8. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je pobijanom presudom za djelo pod točkom I. izreke počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

9. Naime, točkom 1. optužnog prijedloga okrivljenicima se, između ostalog, stavlja na teret da za radnika RC, zaposlenog na poslovima radnog mjesta manevrist na željezničkom kolodvoru Knin: 1. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 15 minuta s pripadajućom diferencijacijom za noćni rad u trajanju od 2 sata i 15 minuta; 2. listopada 2021. su evidentirali nepostojeći rad u trajanju počev od 3 sata i 45 minuta do 7,00 sati; 6. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 45 minuta, 7. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 15 minuta s pripadajućom diferencijacijom za noćni rad u trajanju od 2 sata i 15 minuta; 8. listopada 2021. su evidentirali nepostojeći rad u trajanju počev od 3 sata i 45 minuta do 7,00 sati; 12. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 45 minuta; 13. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 15 minuta s pripadajućom diferencijacijom za noćni rad u trajanju od 2 sata i 15 minuta; 14. listopada 2021. su evidentirali nepostojeći rad u trajanju počev od 3 sata i 45 minuta do 7,00 sati; 18. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 45 minuta, 19. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 15 minuta s pripadajućom diferencijacijom za noćni rad u trajanju od 2 sata i 15 minuta; 20. listopada 2021. su evidentirali nepostojeći rad u trajanju počev od 3 sata i 45 minuta do 7,00 sati; 24. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 45 minuta; 25. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 15 minuta s pripadajućom diferencijacijom za noćni rad u trajanju od 2 sata i 15 minuta; 26. listopada 2021. su evidentirali nepostojeći rad u trajanju počev od 3 sata i 45 minuta do 7,00 sati; 30. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju od 3 sata i 45 minuta, na koji način su postupali protivno odredbi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), čime su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

10. Međutim, prvostupanjski sud je u točki I. izreke pobijane presude okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično navedeno da za radnika RC, zaposlenog na poslovima radnog mjesta manevrist na željezničkom kolodvoru Knin: 1. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 15 minuta, 6. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta, 7. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 15 minuta, 12. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta, 13. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 15 minuta, 15. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta, 19. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 15 minuta, 24. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta, 25. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 15 minuta, 30. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta,

11. Slijedom navedenoga, okrivljenicima se ne stavlja na teret optužnim prijedlogom da za navedenog radnika 15. listopada 2021. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme radnika u trajanju 3 sata i 45 minuta, pa je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog u navedenom dijelu, čime je počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti,

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je u povodu žalbi okrivljenika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na točku I. izreke, s time da će sudac prvostupanjskog otkloniti istaknute nedostatke, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbi, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

13. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe u točki II. Izreke u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu.

14. Naime, okrivljenicima se optužnim aktom stavlja na teret da u naznačenom razdoblju radnicima UC, RC, TC nisu tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata omogućili korištenje prava na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno, čime su počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 13. i stavka 2. Zakona o radu.

15. Nadalje, odredbom članka 228. stavka 1. podstavka 13. i stavka 2. Zakona o radu (sada članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu) propisan je prekršaj pravne i odgovorne osobe ako radniku ne omogući korištenje dnevnog odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 74.), te je materijalnom odredbom propisano da tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

16. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe za navedeno djelo s obrazloženjem da iz evidencije o radnom vremenu radnika proizlazi da su radnici radili na način preciziran pod točkom II. optužnog prijedloga i u izreci ove presude, jer je primjerice, radnik UC **.**.2021. radio od 19:00 do 23:35 sati, 9. listopada 2021. od 04:35 do 07:00 sati i 10. listopada 2021. od 19:00 do 23:35 sati. U naravi je radnik UC radio u noćnoj smjeni s prekidom rada, a kako proizlazi iz obrane drugookrivljenika i iskaza svjedoka ŠC, te na taj način noćna smjena započinjala je u 19:00 sati i završavala u 07:00 sati pa je između završetka jedne smjene i početka druge smjene bilo 12 sati, pa u tom smislu radnici su imali pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati.

17. Nadalje, kako je cit. odredbom izričito propisano da u okviru svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno, a u skladu sa sudskom praksom razdoblje od dvadeset četiri sata računa se od početka rada u danu npr. od 19,00 sati do sljedećeg dana u 19,00 sati, te se utvrđuje je li u tom razdoblju radnik imao 12 sati dnevnog odmora, a niti iz samog optuženju te iz evidencija o radnom vremenu radnika UC, RC i TC nije razvidno da radnici prema rasporedu radnog vremena nisu imali dnevni odmor od 12 sati neprekidno u okviru razdoblja od dvadeset četiri sata, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema dokaza da bi okrivljenici počinili navedeni prekršaj.

18. Slijedom navedenoga, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom oslobađa okrivljenike od optužbe, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u odnosu na točku II. Izreke pobijane presude.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.