Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4831/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PERLA SVJETSKA PUTOVANJA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŠA, zastupane po branitelju Draganu Mijoču, odvjetniku u odvjetničkom društvu MIJOČ & BAKIĆ d.o.o. iz Splita, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom od 30. ožujka 2023., broj: 18. Pp-1912/2021, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe PERLA SVJETSKA PUTOVANJA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŠA te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da je pobijana presuda nejasna, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a na razlozima koje navodi sud prvog stupanja ne može se temeljiti pravilna i zakonita presuda u ovom postupku. Iz obrazloženja pobijanog rješenja je razvidno da sud prvog stupnja svoje stajalište prije svega zasniva na zapisniku o inspekcijskom pregledu ovlaštenog inspektora, međutim, ne može ovaj dokaz biti baza presude kojom se okrivljenici proglašavaju krivima. U situaciji kada ne postoji niti jedan objektivan, nepristran dokaz koji bi potkrijepio sporno utvrđenje inspektora, smatraju nezakonitom i nepravilnom presudu prvog stupanja. Ističu da su okrivljenici u potpunosti negirali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, te je okrivljeni ad.2. napisao predmetni dopis i uručio inspektoru, upravo zbog uvjeta koji su u to vrijeme vladali, a govore o svjetskoj pandemiji uzrokovanoj korona virusom. Na upit suda da li je omogućio uvid u dokumentaciju tijekom nadzora okrivljenik je izjavio da nije bio spreman i da mu nije omogućio nadzor već je rekao da će se pisano očitovati, kao što je i učinio. Isto tako zamolio je sud da se njegovo očitovanje na nadzor inspekcije uzme kao dopuna njegove obrane jer smatra da je ovo ciljano uništenje hrvatskog gospodarstva. U dijelu svoje obrane okrivljeni ad.2. je detaljno obrazložio kakve točno su probleme u razdoblju korona virusa mali poduzetnici nailazili, a što je posljedično utjecalo na nepostupanje po nalogu inspektora. U konkretnom slučaju se radi o tome da okrivljenik ad.2. u kritično vrijeme nije imao mogućnost omogućiti nadzor inspektoru i pružiti mu traženu dokumentaciju, upravo zbog teških uvjeta na tržištu uvjetovanih pandemijom virusa COVID-19, te se obvezao traženu dokumentaciju dostaviti naknadno, što je u konačnici i učinio. Viši turistički inspektor MA je u potpunosti potvrdio takve navode okrivljenika, te je dodatno naveo da je u međuvremenu dobio e-mail od gospođe UA kojom ista od njega zahtijeva povlačenje optužnog prijedloga za okrivljenike, navodeći da joj se okrivljenik ad.1. u međuvremenu ispričao, a da se okrivljenik ad.2. obvezao pisanim putem na povrat sredstava uplaćenih za ekskurziju. U konkretnoj situaciji je slučaj da okrivljenik ad.2. po traženju inspektora baš u tom trenutku nije mogao istom pružiti na uvid traženu dokumentaciju, upravo iz razloga pretrpanosti administrativnim obvezama prema Republici Hrvatskoj, ministarstvima i drugim tijelima. Naslovni sud kod donošenja odluke ne cijeni u dovoljnoj mjeri činjenicu da je prijaviteljica UA u međuvremenu odustala od prijave budući joj je od strane okrivljenika naknađena šteta, a da se ovaj postupak vodio isključivo zbog toga što ovlašteni tužitelj po prijedlogu prijaviteljice nije povukao optužni prijedlog. Okrivljenici se protive i izrečenoj prekšajnopravnoj sankciji, jer naslovni sud nije potpuno u pravilno utvrdio činjenično stanje, nije ni u potrebnoj mjeri vrednovao brojne olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a prije svega da okrivljenici nisu do sada prekršajno kažnjavani, te da su izostale bilo kakve štetne posljedice, a okrivljenici nisu naknadno počinili niti jedna prekršaj, te je sud trebao primijeniti institut ublažavanja kazne. Okrivljenik ad.1. od samog svojeg osnutka, a poglavito tijekom pandemije COVID-19, za vrijeme nadzora i u današnje vrijeme nema otvorenih obveza po javnom davanjima prema Republici Hrvatskoj. S obzirom na izostanak štetnih posljedica, dosadašnju nekažnjavnost okrivljenika, iznimno tešku financijsku situaciju uzrokovanu COVID-19 u kojoj se nalazi okrivljenik pod 1 i koja ga je gurnula na sam rub egzistencije, kao i općenito aktualna gospodarska situacija u Republici Hrvatskoj u kojoj je gospodarstvo upalo u krizu, nedvojbeno je da bi se primjenom odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona ostvarile specijalna i generalna prevencija.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka MA, višeg turističkog inspektora, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. Neosnovano žalitelji navode da iz obrazloženja pobijanog rješenja je razvidno da sud prvog stupnja svoje stajalište prije svega zasniva na zapisniku o inspekcijskom pregledu ovlaštenog inspektora, međutim, ne može ovaj dokaz biti baza presude kojom se okrivljenici proglašavaju krivima, te u situaciji kada ne postoji niti jedan objektivan, nepristran dokaz koji bi potkrijepio sporno utvrđenje inspektora, smatraju nezakonitom i nepravilnom presudu prvog stupanja.

9. Naime, iz obrazloženja presude jasno je vidljivo da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na obrani okrivljenika kojom su priznali relevantne činjenice, kao i na iskazu svjedoka MA, višeg turističkog inspektora, čemu je sukladna priložena dokumentacija, čime je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, te predstavlja zakonski temelj za donošenja odluke.

10. Također, navodi žalitelja da su okrivljenici u potpunosti negirali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, te je okrivljeni ad.2. napisao predmetni dopis i uručio inspektoru, upravo zbog uvjeta koji su u to vrijeme vladali, a govore o svjetskoj pandemiji uzrokovanoj korona virusom, te na upit suda da li je omogućio uvid u dokumentaciju tijekom nadzora okrivljenik je izjavio da nije bio spreman i da mu nije omogućio nadzor već je rekao da će se pisano očitovati, kao što je i učinio, a isto tako zamolio je sud da se njegovo očitovanje na nadzor inspekcije uzme kao dopuna njegove obrane jer smatra da je ovo ciljano uništenje hrvatskog gospodarstva, a u dijelu svoje obrane okrivljeni ad.2. je detaljno obrazložio kakve točno su probleme u razdoblju korona virusa mali poduzetnici nailazili, a što je posljedično utjecalo na nepostupanje po nalogu inspektora, nisu razlozi isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika.

11. Naime, odredbom članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako inspektoru ne omogući obavljanje nadzora ili mu na bilo koji drugi način onemogući pregled ili ne osigura uvjete za neometan rad ili na njegovo traženje privremeno ne obustavi poslovanje nadziranog objekta za vrijeme inspekcijskog nadzora kada inspektor ne može na drugi način obaviti inspekcijski nadzor ili utvrditi činjenično stanje (članak 63. stavci 1. - 4.).

12. Kako je II-okr. ŠA u obrani priznao da nije omogućio nadzor inspektoru, te je u okviru obrane priložio dopis poslan inspektoru 15. listopada 2021. u kojem je naveo da do daljnjeg bilo kakav inspekcijski nadzor neće biti moguć dok god su oni mali poduzetnici diskriminirani u odnosu na velike glave, te je i svjedok MA, viši turistički inspektor, naveo da mu odgovorna osoba ŠA nije omogućio nadzor te svu potrebnu dokumentaciju vezanu za ugovor koji je sklopljen 4.12.2019., to su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, odnosno onemogućavanje inspektoru obavljanja nadzora.

13. Nadalje, nema zakonske osnove da osoba koja je prijavila Državnom inspektoratu Republike Hrvatske nepravilnosti iz Zakona o turističkoj djelatnosti, zahtijeva da Državni inspektorat Republike Hrvatske odustane od optužnog prijedloga u vezi prekršaja onemogućavanja obavljanja nadzora inspektora, pa niti isprika okrivljenika prijaviteljici, niti povrat novca u vezi nerealiziranja ugovora istoj, nisu od nikakvog značaja za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, što neprihvatljivo ističu žalitelji, te je stoga navod žalitelja da bi se u konkretnom slučaju trebao primijeniti članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona, neutemeljen, budući za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret nema zakonske osnove za primjenu instituta oslobođenja okrivljenika od kazne, s obzirom da okrivljenici u odnosu na taj prekršaj nisu otklonili ili umanjili posljedice prekršaja ili naknadili štetu koja je njime prouzročena, ili platili ili ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

14. Također, bilo kakvo nezadovoljstvo okrivljenika odlukama Vlade Republike Hrvatske, ne može predstavljati razlog da se inspektoru ne omogući nadzor i uvid u traženu dokumentaciju, a subjekt nadzora ne može odlučivati da zbog njegovog nezadovoljstva bilo kakav daljnji inspekcijski nadzor neće biti moguć, što je protuzakonito učinio II-okr., posebno uzevši u obzir odredbu članka 61. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten fotografirati ili snimiti osobe, pregledati, fotografirati ili snimiti zgrade, objekte, poslovne prostorije i druge prostorije i prostore, luke, privremena radilišta, izvođenje radova, objekte namijenjene za rad s pripadajućim prostorima, prostorijama i instalacijama; stambene prostorije i prostore u kućanstvima ili stambene zgrade u kojima se obavlja djelatnost odnosno rad, zemljišta, životinje, proizvode, uređaje, opremu, sredstva rada, vozila, poslovne knjige, registre, evidencije, audio i video zapise, društvene mreže, mrežne stranice, računalne programe, dokumente, ugovore, isprave i drugu poslovnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u poslovanje pravne i fizičke osobe te obavljati i druge radnje u skladu s posebnim propisom.

15. Nadalje, navodi žalitelji da u konkretnoj situaciji je slučaj da okrivljenik ad.2. po traženju inspektora baš u tom trenutku nije mogao istom pružiti na uvid traženu dokumentaciju, upravo iz razloga pretrpanosti administrativnim obvezama prema Republici Hrvatskoj, ministarstvima i drugim tijelima, neprihvatljivi su, budući su iz obrane okrivljenika vidljivi potpuno drugi razlozi za onemogućavanja obavljanja nadzora inspektoru, ali niti takvi razlozi, koje tek sada okrivljenici iznose u žalbi, ne predstavljaju opravdanje za njihovo protupravno ponašanje.

16. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano navode žalitelji, ističući da je pobijana presuda nejasna, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a na razlozima koje navodi sud prvog stupanja ne može se temeljiti pravilna i zakonita presuda u ovom postupku.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona, te nisu prestroge, time više što su novčane kazne ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma jer je za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 30.000,00 do 120.000,00 kuna (3.981,68 do 15.926,74 eura), te za odgovornu osobu u rasponu od 3.000,00 do 20.000,00 kuna (398,17 do 2.654,46 eura), a sve okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika, te nema osnove za dodatno ublažavanje izrečenih novčanih kazni, što neosnovano traže žalitelji.

18. Nadalje, u konkretnom slučaju nije primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (NN 67/23), koji je stupio na snagu dana 29. lipnja 2023., te propisuju neznatno niže raspone kazni za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, jer s obzirom na izrečene znatno ublažene novčane kazne, a prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, budući isti ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

19. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.