REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-67/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženog Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2022-41 od 27.veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-8/2022-41 od 27.veljače 2025., te se sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 i to Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to Ugovoru o radu s početkom primjene od 1. travnja 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta naziva „Procjenitelj šteta motornih vozila“, te da radni odnos ne prestaje po toj Odluci.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelja, HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vrati na rad u roku od 15 dana po donošenju presude na radno mjesto „Procjenitelj šteta motornih vozila“, a pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I. ove presude, u roku od 15 dana po donošenju presude.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati naknadu plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I ove presude pa do dana povratka na rad i to u mjesečnom bruto iznosu od 1.524,50 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na dužni neto iznos naknade plaće od petnaestog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.555,60 EUR, u roku od petnaest (15) dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjereni iznos troškova od dana 27.veljače 2025. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), a pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 356,18 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 i to Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. travnja 2022., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i to Ugovoru o radu s početkom primjene od 1. travnja 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta naziva „Procjenitelj šteta motornih vozila“, te da radni odnos ne prestaje po toj Odluci.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelja, HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vrati na rad u roku od 15 dana po donošenju presude na radno mjesto „Procjenitelj šteta motornih vozila“, a pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I. ove presude, u roku od 15 dana po donošenju presude.

IV Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati naknadu plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa po Odluci iz točke I ove presude pa do dana povratka na rad i to u mjesečnom bruto iznosu od 1.524,50 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na dužni neto iznos naknade plaće od petnaestog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

V Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.555,60 EUR, u roku od petnaest (15) dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjereni iznos troškova od dana 27.veljače 2025. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), a pod prijetnjom ovrhe.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode i predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nisu počinjene ni druge bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, primjenom odredbe članka 8. ZPP-a te je dao valjane i uvjerljive razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza, koji imaju pravnu i činjeničnu osnovu.

7. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom Odluke tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja od 12. travnja 2022., da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad, na radno mjesto „procjenitelj šteta motornih vozila“, kao i isplata naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa po odluci od 12. travnja 2022. pa do dana povratka na rad i to u mjesečnom bruto iznosu od 1.524,50 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik 12. travnja 2022. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika kojom je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, što je tuženik utvrdio internom provjerom. Utvrdio je da je tužitelj procjenjivao veći broj pojedinih šteta povezanih s osobama koje su se u predmetnim štetama pojavljivale u ulogama osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja ili oštećenika, a za koje je internom istragom utvrđeno da su potencijalno u obliku zločinačkog udruženja postupali prijevarno na štetu tuženika. U devet procjena šteta za koje je bio zadužen tužitelj, utvrđeni su ozbiljni propusti u procjenama, te time i povrede internih akata i pravila struke, te upućuju i na povezanost tužitelja s navedenim osobama,

- da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik tužitelja pozvao na iznošenje obrane te je tužitelj i iznio svoju obranu 25. travnja 2022.,

- da je Sindikat tuženika svojim dopisom od 7. travnja 2022. dao suglasnost na namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelju Odluka o otkazu dana u svezi procjena šteta u predmetima tuženika oznaka AK 14820/2021, MD 543/2021, AO 3486/2020, AK 37357/2018, A018020/2018, AK 10419/2021, AO 9162/2018, AK 7658/2021, AO 3510/2021,

- da je vještačenjem po vještaku diplomiranom inženjeru OC utvrđeno da u predmetima 21 AK 14820 2021, 21 MD 543 2021, 21 AK 37357 2018, 21 AO 18020 2018, 21 AK 10419 2021, 21 AK 7658 2021, 21 AO 3510 2021 oštećenja na vozilima nisu mogla nastati na način opisan u prijavi štete, dok su u predmetima 21 AO 3486 2020 i 21 AO 9162 2018 oštećenja na vozilima mogla nastati na način opisan u prijavi štete,

- da je u predmetu broj 1 vještak utvrdio da je u trenutku procjene štete na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] bilo postavljeno ranije oštećeno halogeno prednje lijevo svjetlo, a na izvidu štete je navedeno višestruko skuplje Bi-Xenon + LED prednje lijevo svjetlo,

- da je u predmetu broj 2 vještak bez upotrebe i jednog posebnog alata, detaljno opisao nepodudaranje oštećenja na vozilu utvrđena temeljem fotografija i same prijave štete,

- da u predmetima broj 3, 5 i 8 tužitelj s 23 godine radnog iskustva nije detaljno fotografirao vozila, što je temeljno pravilo kod procjene štete motornih vozila i izrijekom je propisano člankom 6. Pravilnika o procjeni šteta na motornim vozilima,

- da je vještak u predmetnim štetama upozorio da tužitelj ni u jednom predmetu nije fotografirao vozila u sudarnom položaju, ni uz vertikalno postavljenu mjernu letvu ili traku, a što je prema pravilima struke potrebno kod „odvojenog“ fotografiranja vozila kako bi se mogle usporediti visine pojedinih oštećenja i drugih tragova kontakta na istima,

- da u predmetu broj 6 vještak navodi da oštećenje na vozilu za koje se u prijavi štete navelo da je nastalo udarom u košutu, prema svojoj prirodi nije moglo nastati udarom u meko tkivo životinje već udarom u kruto tijelo pravokutnog oblika (naprimjer rub tovarnog sanduka), a za takav očiti nesrazmjer između oštećenja na vozilu i opisa prijave štete procjenitelj čak ne mora biti ni osobito stručan, niti mu trebaju posebni alati da bi uočio namještenu štetu,

- da je u predmetima broj 8 i 9 vještak detaljno obrazložio prostim okom vidljiv očiti nesrazmjer u stupnju i mjestima oštećenja vozila koja su navodno sudjelovala u sudaru, a za što nije koristio nikakve posebne alate niti je trebao biti osobito stručan,

- da je u svim tim sumnjivim štetama u kojima se nalaze povezane osobe u sličnim ulogama, procjenitelj bio upravo tužitelj,

- da tuženik nije prije redovnog otkaza tužitelja pisano upozorio na mogućnost otkaza,

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se tuženik nije očitovao.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da, uzimajući u obzir da je tužitelj u zadnje 3,5 godine prije otkaza napravio oko 6000 procjena šteta, a tijekom svoga radnog vijeka kod tuženika više od 40000 procjena, što tuženik nije osporio, sedam utvrđenih propusta u četiri godine rada, ne može se smatrati namjernim propustom tužitelja učinjenim na štetu tuženika.

11. Takav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti, jer tuženik tužitelju stavlja na teret upravo procjene šteta kod određenih, povezanih, osoba i takvo ponašanje tužitelja dovelo je do gubitka povjerenja poslodavca u radnika čime su se ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu. Okolnost da je tužitelj prilikom procjene baš tih šteta postupao suprotno odredbama Pravilnika o procjeni šteta na motornom vozilima i Okružnici obzirom da je tužitelj prema tehničkim saznanjima morao utvrditi da oštećenja na vozilima ne odgovaraju opisanim štetnim događajima i da takva oštećenja nisu mogla nastati u prijavljenim sudarima, nije detaljno oštećenja na vozilima fotografirao i nije predlagao rekonstrukciju u spornim štetama gdje su postojale velike nelogičnosti između opisanog načina sudara i nastalih oštećenja, i na taj način počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret zbog čega je predmetni otkaz u potpunosti zakonit i opravdan. To tim više, što je tužitelj dugogodišnji procjenitelj i takvi propusti ne mogu se pripisati njegovom neiskustvu, već pogodovanju određenom krugu osoba. Slijedom svega iznijetog ovaj sud drži kako je tužitelj u konkretnom slučaju svojim postupanjem opisanim u osporavanoj odluci o otkazu nedvojbeno počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog kojeg uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa više nije moguć. Slijedom iznijetog, ovaj sud drži kako je tuženik prilikom donošenja Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2022. u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. - dalje: ZR) prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. Stav je prvostupanjskog suda da je otkaz tuženika nedopušten i jer tuženik kao poslodavac prije otkazivanja nije postupio sukladno članku. 119. stavku 1. ZR-a, odnosno nije prethodno tužitelja pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa. Prema stavu ovoga suda takva obveza poslodavca postoji samo u slučajevima kada zaposlenik krši svoje radne obveze vezane uz obavljanje poslova na svome radnome mjestu, ali je upitno postoji li ona i u situaciji kada tužitelj svjesno vrši procjenu štete suprotno svim internim aktima tuženika. Način na koji je tužitelj obavljao navedene procjene, suprotno savjesnosti u postupanju, tako da se ovakvo postupanje tužitelja ne bi moglo podvesti pod radne obveze iz radnog odnosa kada je poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem zaposlenika istoga dužan pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveze. U navedenom slučaju propust poslodavca da prije otkaza ugovora o radu pismeno upozori tužitelja da ne smije ponavljati takve radnje sama po sebi ne dovodi do nevaljanosti odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, tužitelj je bio procjenitelj u svim navedenim suspektnim procjenama u kojima se nalaze povezane osobe i ne radi se o sitnim propustima koji bi se mogli ispraviti upozorenjem. Činjenica da je tužitelj imao dugogodišnje iskustvo u procjeni šteta dodatno je otegotna okolnost za tužitelja jer je upravo zbog tog iskustva i stručnosti trebao je uočiti i upozoriti na nelogičnosti u pojedinim prijavama štete i onome što je na vozilu uočio i fotografirao u onim predmetima koji se navode u odluci o otkazu, a isti je to propustio učiniti. Svaka prosječna osoba bi iz postupanja tužitelja morala zaključiti da se radi o namjernim propustima, upravo iz razloga što nije uobičajena tolika razina propusta u radu tužitelja, a ujedno su propusti učinjeni baš na predmetima gdje se u različitim ulogama nalaze iste osobe, protiv kojih je tuženik, kao i protiv tužitelja, podnio kaznenu prijavu zbog sumnje u zločinačko udruženje. Teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio dovele su do potpunog gubitka povjerenja tuženika u tužitelja iz kojeg razloga radni odnos istog kod tuženika više nije moguć, čime su se ispunile pretpostavke za otkaz ugovora o radu, bez obzira što tužitelj nije pismeno upozoren na povrede iz radnog odnosa, jer zbog svih okolnosti nije bilo za očekivati od poslodavca da to učini, već je tužitelju predložio sporazumni otkaz ugovora o radu u studenom 2021., što je tužitelj odbio.

13. Slijedom izloženog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude, temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a.

14. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku primjenom odredbe članka 166. stavka 2. te članka 154. stavka 1. ZPP-a, te tuženiku dosuditi zatraženi trošak postupka, po tarifnom broju 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), i to jednokratnu nagradu od 250 bodova, koja obuhvaća četiri radnje u postupku, te dodatnih 50 bodova za svaku daljnju radnju. U ovom predmetu tuženik je imao trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ukupno sedam ročišta, dakle, tuženik ima pravo na trošak u visini od 400 bodova, što sa PDV-om i prema vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura. Tom iznosu valjalo je dodati trošak vještačenja uplaćen po tuženiku, od 1.000,00 eura, tako da trošak tuženika iz prvostupanjskog postupka iznosi 2.000,00 eura. Ostali zatraženi troškovi tuženika za podneske nisu priznati jer nisu bili potrebni, po članku 155.st.1. ZPP-a.

15. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom to mu je temeljem tarifnog broja 10. točki 2. Odvjetničke tarife dosuđen zatraženi trošak za sastav žalbe u visini od 100 bodova, s PDV-om 250,00 eura te trošak plaćene pristojbe na žalbu od 106,18 eura, ukupno 356,18 eura.

U Puli-Pola 28. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić