Poslovni broj: UsI-2768/22-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Brunu Petrovčiću, odvjetniku iz Koprivnice, I. Meštrovića 5, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 28. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/72, URBROJ: 513-04-22-2 od 06. srpnja 2022. godine i rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-415-02/2021-001/00716, URBROJ: 513-007-06/2021-01 od 27. rujna 2021. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 3.750,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 06. srpnja 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi na temelju ovršnih isprava (ovrha na novčanim sredstvima) od 27. rujna 2021. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje o ovrsi.
Tužitelj u tužbi navodi da u prvostupanjskom rješenju o ovrsi ovršne isprave nisu navedene. Tužitelj zatim u tužbi suštinski osporava zakonitost ovršnih isprava te se poziva na zastaru.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršnih isprava od 27. rujna 2021. godine je protiv tužitelja određena ovrha na novčanim sredstvima, radi naplate doprinosa za mirovinsko i za zdravstveno osiguranje.
Međutim, ovršne isprave kao takve uopće nisu navedene u rješenju o ovrsi, što je u suprotnosti s odredbom čl. 141. st. 2. t. 1. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20 - OPZ), iz čega proizlazi nezakonitost tog rješenja.
Dostava ovršnih isprava u spis upravnog predmeta je zatražena tek u povodu žalbe pa se tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju od 06. srpnja 2022. godine na njih pozvao, ali takvo postupanje ne može naknadno dovesti do ocjene o zakonitosti nezakonito donesenog prvostupanjskog rješenja o ovrsi.
Stoga je i osporavano drugostupanjsko rješenje od 06. srpnja 2022. godine (o odbijanju žalbe) nezakonito pa su oba osporavana rješenja kao nezakonita usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Sud je na raspravnom ročištu kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i za provedbu financijskog vještačenja.
U pogledu tužiteljevog pozivanja na zastaru, sud napominje da iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi kako je ovrha - određena osporavanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 27. rujna 2021. godine - u međuvremenu obustavljena posebnim rješenjem od 03. prosinca 2021. godine, zbog toga što je tužiteljevo dugovanje podmireno u cijelosti.
Prema tome, u odnosu na tužitelja su donesene pravomoćne i izvršne ovršne isprave iz kojih je proizlazila njegova obveza plaćanja novčanih iznosa doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tužitelj je naknadno posebnim zahtjevima mogao tražiti samo utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, pa ako je tako i postupio onda o tim zahtjevima treba donijeti posebne odluke u posebnim upravnim predmetima.
Međutim, ako tužitelj nije podnosio zahtjeve za utvrđivanje zastare prava na naplatu do (dobrovoljnog ili prisilnog) podmirivanja svojih dugovanja, tada se više uopće ne može naknadno pozivati na zastaru niti ostvarivati pravo na povrat isplaćenih sredstava - jer njegova dugovanja ne proizlaze iz rješenja o ovrsi koje se kao nezakonito ovom presudom poništava, već iz pravomoćnih i izvršnih ovršnih isprava.
Zakonitost ovršnih isprava se pak ne može preispitivati tek u pravnoj stvari koja se vodi u povodu donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, na temelju izričite odredbe čl. 142. st. 7. OPZ-a.
Ipak, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €.
U Zagrebu, 28. travnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Bruno Petrovčić
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV