Poslovni broj: UsI-541/25-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: AB, državljanin Iraka, rođen **.**.1997., zastupan po opunomoćenici Ireni Glogovšek Strahovnik, odvjetnici iz Zagreba, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženika:

Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 28. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/18903, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 11. siječnja 2025. godine.

II. Obustavlja se postupak po tužiteljevom zahtjevu za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

III. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružateljici besplatne pravne pomoći, odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj kao državljanin Iraka i tražitelj međunarodne zaštite tužbom osporava tuženikovo rješenje od 11. siječnja 2025. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH).

U osporavanom rješenju je navedeno da nije dokazano postojanje dviju vojski koje je tužitelj naveo u svom zahtjevu za međunarodnu zaštitu i spomenuo da su te dvije šijitske skupine došle po njega 2017. godine. Također je navedeno da tužitelj nije vjerodostojno dokazao da mu zbog neprakticiranja islama prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka u Irak. Istaknuto je da se u konkretnom slučaju radi o zloupotrebi instituta međunarodne zaštite s ciljem sekundarne migracije. Tužitelj u tužbi i dalje ukazuje na postojanje dviju šijitskih skupina koje je spominjao i u upravnom postupku te ističe da je u osporavanom rješenju stanje u Iraku površno utvrđeno, a da je on neuka stranka.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

Tužitelj je državljanin Iraka te je svoj grad Tal Afar napustio 2017. godine s obitelji prema Turskoj, gdje je ostavio ženu i dvoje djece, a potom se bez dokumenata nastavio kretati preko Grčke prema RH.

Tužitelj je namjeru za međunarodnu zaštitu u RH izrazio 31. listopada 2024. godine, tek nakon što je priveden zbog nezakonitog ulaska u RH.

Prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 11. studenog 2024. godine tužitelj je izjavio da kao A nije prihvaćen od D i P. Istaknuo je da je agnostik i da su ga prijatelji počeli izbjegavati jer ne ide u džamiju. Tužitelj je dalje naveo da su 2017. godine dvije šijitske skupine došle po njega kao agnostika i stavile ga u zatvor, iz kojeg je nakon premlaćivanja i ozljeđivanja ruke izašao nakon tri mjeseca plaćanjem otkupnine.

Iako je istaknuo da je A, tužitelj je tom prilikom za svoje roditelje naveo da su Ž, a također je u pogledu svoje braće najprije naveo da su u Iraku, da bi nakon toga izjavio da želi kod brata u Njemačku.

Tužitelj je prilikom saslušanja 20. prosinca 2024. godine izjavio da je do 2015. ili 2016. godine bio musliman. Za razliku od prethodne izjave (prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu), sada je naveo da su šijitske milicije po njega došle u siječnju 2024. godine i to zbog njegovog bogatstva. Tužitelj je ovom prilikom naveo da je htio otići u Italiju (a ne u Njemačku), jer nije znao za mogućnost traženja međunarodne zaštite u RH.

Tužitelj je također prilikom saslušanja naveo da želi ostati u RH i ovdje dovesti ženu i djecu. Međutim, nakon otpuštanja iz Prihvatnog centra za strance (31. siječnja 2025. godine) tužitelj je već 04. veljače 2025. godine napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i do danas više nije poznato gdje se nalazi, što je na raspravnom ročištu potvrdila i njegova opunomoćenica.

Iako prema svemu navedenom iskazi tužitelja u upravnom postupku sadržavaju brojne kontradiktornosti koje bi ukazivale na općenitu nevjerodostojnost njegovih izjavâ - osporavano rješenje je vrlo kratko i nedostatno utvrđivalo stanje u dijelu Iraka iz kojeg potječe tužitelj. Konkretno, u osporavanom rješenju uopće nije izvršena analiza etničkog sastava i međuetničke situacije u tužiteljevom gradu Tal Afaru, u kontekstu postojanja turkmenskih, arapskih i kurdskih etničkih skupina te u kontekstu postojanja šijitskih i sunitskih vjerskih skupina, a nakon oslobađanja te regije od vlasti tzv. Islamske države.

Sud također ne može smatrati potpunim utvrđivanje stanja u tužiteljevoj regiji Iraka po pitanju postojanja šijitskih vojnih skupina na koje je ukazivao tužitelj, imajući u vidu navode i dokaze koje je iznosio i predočio u svojoj tužbi i uz tužbu, kao ni po pitanju povratka izbjeglica.

S obzirom na to da tuženik u upravnom postupku i u osporavanom rješenju nije potpuno i pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, za sada nije moguće prihvatiti niti tuženikov zaključak o nepostojanju uvjeta za odobravanje međunarodne zaštite na temelju čl. 20. i čl. 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ).

Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev usvojen i osporavano rješenje poništeno.

Međutim, s obzirom na to da je tužitelj još 04. veljače 2025. godine samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite te da do danas nije poznato gdje se nalazi, na temelju čl. 39. st. 2. t. 3. ZMPZ-a smatra se da je odustao od svog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH.

Stoga je na temelju čl. 39. st. 1. ZMPZ-a obustavljen postupak po tužiteljevom zahtjevu za međunarodnu zaštitu u RH.

Sud je na raspravnom ročištu odbio zahtjev za saslušanje tužitelja, s obzirom na to da ionako nije dostupan sudu niti svojoj opunomoćenici.

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak odvjetničkog sastava podneska od 08. travnja 2025. godine, jer taj podnesak po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 28. travnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. odvj. Irena Glogovšek Strahovnik

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335