- 1 -              Poslovni broj: Usž-2236/23-2

Poslovni broj: Usž-2236/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A              

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. M. iz Ž., i M. M. iz Ž., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, S., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-60/23-7 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-60/23-7 od 27. travnja 2023.

                                                        Obrazloženje

1.               Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni  zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-0003/0093, URBROJ: 2181/1-10/03-22-0002 od 12. listopada 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-361-01/17-000475, URBROJ: 2181/01-11-03/20-18-04 od 20. ožujka 2018.  Potonjim rješenjem tužitelj je utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kat.čest.zem 3803/2 k.o. Ž., obujma 410,65 m2 u iznosu od 4.090,07 kn.

2.              Tužitelj M. M. je protiv navedene presude izjavio žalbu u kojoj u bitnom iznosi da je prvostupanjskom presudom povrijeđen i da je prevaren, kako od strane namještenika Grada tako i od samog suda. Smatra da su djelatnici prvostupanjskog tijela trebali doći na lice mjesta i utvrditi postojanje asfaltiranog puta koji je napravila njegova obitelj i na taj način uštedjela Gradu 50.000,00 kn, a da ga se sad zbog toga kažnjava. Ističe da u prvostupanjskoj presudi nigdje nije navedeno u kojim okolnostima i kada je cesta izgrađena, iako je naglašeno da je izgrađena 1991. godine za vrijeme ratnih godina. Pojašnjava da navedeni put koristi sedam obitelji, kao i okolno stanovništvo te da nikad od Grada nije tražio da mu se naknade izvršeni radovi, već traži da mu se taj iznos prebije na način da se svakome tko je uložio u infrastrukturu omogući priznavanje troška. Navodi da samim time što su ga tražili „ugovor“ znači da mu Grad priznaje pravo na prebijanje dugovanja. Ističe da je prvostupanjski sud također pogrešno naveo iznos komunalne naknade (ispravno: komunalnog doprinosa) jer isti nije 4.090,00 kuna, već 3.476,56 kuna ako se plati odjednom.

2.1.              Nadalje navodi da su mu u rujnu 2021. godine susjedi razbili put ispred kuće te da je njegov otac uputio dopis Uredu za upravljanje imovinom Grada S. sa zamolbom da im pomognu istog popraviti, a nakon čega su ga o svome trošku sanirali te dobili prekršajnu prijavu. Opetovano pojašnjava da je zajedno s ocem proširio i asfaltirao pristupni put u dužini od 98 m i oko 3 m širine, a koji put je Gradu S. dan u besplatno vlasništvo. Iznosi da je vrijednost navedene investicije 64.000,00 kuna, a da su njegova i očeva komunalna naknada (ispravno: doprinos) cca 14.000,00 kuna te da nikad nisu tražili isplatu razlike, već samo prebijanje duga. Navodi da time što nije obaviješten kada će biti rasprava i što je u uputi o pravnom lijeku navedeno da „žalbu treba dostaviti u dovoljnom broju primjeraka“ sud povrijedio pravila sudskog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništavanje rješenja tuženika.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Prema ocjeni ovoga suda, Upravni sud u Splitu donio je pobijanu presudu na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koristeći se pritom ovlaštenjem iz odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 29/17., 110/21.,- dalje: ZUS) odnosno, uzevši u obzir činjenice koje su pravilno utvrđene u postupku donošenja osporene odluke. Pri tome taj sud nije povrijedio pravila sudskog postupka kako to pogrešno smatra tužitelj.

6.                Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. dalje: ZoPNIZ), podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

7.              Poseban propis koji ima u vidu naprijed navedena odredba je Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 26/03.-proč.tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., dalje: ZKG). Odredbom članka 31. stavkom 2. ZKG-a propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

8.              Tužitelju je kao investitoru, prethodno opisane stambene zgrade, ozakonjene pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-04/03876, URBROJ: 2181/01-03-01/14-17-11 od 11. travnja 2017., utvrđena visina komunalnog doprinosa u iznosu obračunatom prema obujmu, zoni i namjeni građevine sukladno Odluci o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 39/12., 13/13. i 25/15., dalje: Odluka).

9.               Tužitelj smatra da ga je sukladno odredbi članka 18. Odluke trebalo osloboditi obveze plaćanja komunalnog doprinosa utvrđenog prvostupanjskim rješenjem, budući je izgradio pristupni put koji je dio komunalne infrastrukture.

10.  Navedenom odredbom članka 18. mjerodavne Odluke, uistinu je propisano da Grad može obvezniku komunalnog doprinosa, na njegov zahtjev odobriti izgradnju pristupne ceste (nerazvrstane ceste) vlastitim učešćem, s tim da trošak gradnje ne prelazi iznos komunalnog doprinosa utvrđenog za izgradnju građevine za koji se traži gradnja pristupne ceste (stavak 1.). U tom slučaju, obveznik komunalnog doprinosa dužan je podnijeti zahtjev za odobrenje izgradnje pristupne ceste nadležnom tijelu za komunalnu izgradnju istodobno s podnošenjem zahtjeva za ishođenje lokacijske dozvole ili izvoda iz plana za izgradnju ili rekonstrukciju građevine (stavak 2.). Grad će ishoditi akt kojim se odobrava gradnja pristupne ceste, izvršiti odabir najpovoljnijeg izvoditelja radova pristupne ceste sukladno zakonskim propisima te ugovorom ustupiti gradnju obvezniku (stavak 3.). Stavkom 5. istog članka Odluke propisano je da obveznik komunalnog doprinosa i Grad nakon izdavanja rješenja o komunalnom doprinosu zaključuju ugovor o uvjetima izgradnje.

11.               Odredbom članka 33. ZKG-a je propisano da obveznik komunalnoga doprinosa može uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i sam snositi troškove gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 22. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona te da mu se ti troškovi priznaju u iznos komunalnoga doprinosa, pod uvjetima utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom lokalne samouprave.

12.               U konkretnom slučaju tužitelj nije podnio zahtjev Gradu da mu se odobri izgradnja pristupne ceste niti je s Gradom sklopio ugovor o snošenju troškova građenja pristupne ceste, a što su nužne pretpostavke koje su morale biti ispunjene za primjenu navedene odredbe Odluke. Naime, pri određivanju visine komunalnog doprinosa nije od značaja činjenica što je investitor sam izgradio pristupni put do građevne parcele ako nema zaključen ugovor s jedinicom lokalne samouprave o snošenju troškova građenja objekata i komunalne infrastrukture.

13.              Zaključno, neosnovan je i procesni prigovor tužitelja da je sud povrijedio pravila postupka time što ga nije pozvao na raspravu jer je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, spor riješio bez rasprave. Naime, iako tužitelj u tužbi navodi da prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku, on suštinski osporava pravnu kvalifikaciju utvrđenih činjenica smatrajući da nema mjesta donošenju rješenja tuženika, budući da ga je trebalo osloboditi plaćanja komunalnog doprinosa. Stoga je, a budući da tužitelj i nije zatražio održavanje rasprave, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 36. točke 4. ZUS-a i riješio spor bez održavanja rasprave. Također, su neosnovani i  žalbeni navodi tužitelja usmjereni na manjkavost upute o pravnom lijeku pobijane presude, obzirom da je ista formulirana u potpunosti u skladu s odredbom članka 60. stavka 5. ZUS-a.

14.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a,  odlučiti kao u izreci ove presude

U Zagrebu 16. studenoga 2023.

        Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.