Poslovni broj: Us I-182/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. Zadar, Špire Brusine 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. godine u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 28. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/23-01/112, URBROJ: 513-04-24-2 od 05. prosinca2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA:UP/I-410-23/2023-013/00025, URBROJ: 513-007-13-01-2023-0002 od 17. svibnja 2023. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23- 01/112, URBROJ: 513-04-24-2 od 05. prosinca 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA:UP/I- 410-23/2023-013/00025, URBROJ: 513-007-13-01-2023-0002 od 17. svibnja 2023. godine.

Obrazloženje

1. U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-14/23-01/112, URBROJ: 513-04-24-2 od 05. prosinca 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je neosnovan zaključak poreznog tijela da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 11. lipnja2021. godine ostvaren promet nekretnina između tužitelja kao tužitelja i JŠ kao stjecatelja, te da je promet predmetne nekretnine, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište površine 480 m2, unutar granica građevinskog područja, ostvaren unutar dvije godine od dana stjecanja. Navodi da je porezno rješenje nerazumljivo, da nema odlučne razloge i da se u istome samo prepisuju zakonske norme bez utvrđenja činjenica bitnih za oporezivanje; da porezno tijelo u postupku donošenja rješenja nije postupalo sukladno članku 6. i 7. Općeg poreznog zakona; da je nesporno da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa stjecateljicom; da iz rješenja nije vidljivo na koji način je porezno tijelo utvrdilo da je predmetna nekretnina u naravi građevinsko zemljište obzirom da se nigdje u rješenju ne navodi akt upravnog tijela temeljem kojeg bi bila utvrđeno da se radi o građevinskom zemljištu; da je predmetna nekretnina iako u građevinskoj zoni ali da je na njoj građenje uvjetovano gabaritima građevina na susjednim česticama te da bi se mogao izgraditi neki objekt bilo bi potrebno okrupnjavanjem s drugim česticama. S obzirom na navedeno da vrijednost iste nekretnine se ne bi mogla uspoređivati sa sličnim nekretninama na istom području, koje bi imale uređeni pristupni put; da predmetna nekretnina nije imala osiguran pristup na javnu cestu radi čega se ne može tretirati kao građevinsko zemljište spremno za građenje. Stoga da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine nije jednaka tržišnoj vrijednosti nekretnine koja ima osiguran pristupni put na javnu cestu; da porezno tijelo nije u postupku uzelo u obzir činjenicu da predmetna čestice nije imala pristupni put i da je tužitelj nave4deno pitanje (puta) trebao rješavati sklapanjem Ugovora o zasnivanju prava stvarne služnosti, kojeg je tužitelj sklopio sa ĐŠ, što je u postupku trebalo uzeti kao dokaz; da je porezno tijelo u postupku donošenja rješenja propustilo uračunati kao trošak tužitelju: sastav te ovjeru isprava temeljem kojih je stekao, odnosno otuđio predmetnu nekretninu, te trošak sastava i ovjere ugovora kojim je zasnovao služnost puta u korist predmetne nekretnine; da se radi o Ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljen 21. kolovoza 2019. godine između tužitelja kao kupca i GŠ kao prodavateljice, ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 11. lipnja 2021. godine između tužitelja i JŠ kao kupca, te ugovora o zasnivanju prava stvarne služnosti-služnog kolnog i pješačkog pristupa sklopljenog dana 20. travnja 2021. godine između tužitelja i ĐŠ; da tuženik uopće nije cijenio žalbene razloge i u osporenom rješenju se nije po istima očitovao. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se ponište osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Tužbom je predložio da sud rješenjem odredi odgodni učinak tužbe na način da odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženik od 05. prosinca 2024. i poreznog rješenja od 17. svibnja 2023. godine. Naveo je da je tužitelj umirovljenik i da od mirovine uzdržava sebe i suprugu a da bi se izvršenjem navedenog rješenja ugrozila egzistencija tužitelja i njegove supruge. Priložio je rješenje HZMO. Područni ured u Zadru od 26. studenog 2020. godine kojim mu se priznaje pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 27. lipnja 2020. godine u iznosu od 3.081,54 kn.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 05. prosinca 2024. godine odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA:UP/I-410-23/2023-013/00025, URBROJ: 513- 007-13-01-2023-0002 od 17. svibnja 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina imovinskih prava za 2021. godinu u iznosu od 116.046,97 eura te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 23.209,37 eura.

4. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 11. travnja 2025. godine stranke nisu pristupile iako su uredno pozvane a izostanak nisu opravdale pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 05.prosinca 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito tužitelju utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina imovinskih prava za 2021. godinu u iznosu od 116.046,87 eura te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 23.209,37 eura.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg je dana 21. kolovoza 2019. godine sklopio sa prodavateljicom GŠ, stekao vlasništvo nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi zemljišta unutar građevinskog područja, površine 480 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.o [adresa].

9. Također proizlazio kao nesporno da je tužitelj kao prodavatelj dana 11. lipnja 2021. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa kupcem JŠ, kojim je otuđio predmetnu nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi zemljišta unutar građevinskog područja, površine 480 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.o [adresa]. Dakle, nesporno je da je tužitelj predmetnu nekretninu otuđio (prodao) u roku od 2 godine od dana stjecanje, što predstavlja pravnu osnovu za oporezivanje dohotka stečenom od prodaje navedene nekretnine. Tužitelj niti ne osporava pravni osnov za oporezivanje tj. da je predmetnu nekretninu otuđio u roku od 2. godine od dana stjecanja.

10. Člankom 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16,106/18, dalje: Zakon) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

Člankom 58. stavak 1. Zakona propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

Prema stavku 2. istog članka dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

11. Prema članku 60. stavak 1. Zakona ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojem se nekretnina nalazi, mjestu u kojem se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

12. Člankom 68. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 10/17,128/17,106/18,1/19,80/19,1/20 i 74/20) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavak 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za uporabu. Prema stavku 3. istog članka u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave na nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine.

13. Među strankama je sporno da li je porezno tijelo kod obračunu porezne osnovice i predujma poreza na dohodak i prireza od otuđenja kat. čest. [katastarska čestica], u naravi zemljišta unutar građevinskog područja, površine 480 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.o [adresa], pravilno utvrdilo visinu porezne osnovice te poreza na dohodak i prireza.

14. Tužitelj osporava visinu porezne osnovice te ističe da porezno tijelo nije pravilno utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, odnosno da je tržišna vrijednost utvrđena u većem iznosu nego bi trebala biti, obzirom da predmetna nekretnina s obzirom na svoje karakteristike (oblika, nema pristupni put i sl.) ima manju tržišnu vrijednost nego je porezno tijelo navelo u poreznom rješenju, kada je utvrđivalo poreznu osnovicu.

Također ističe da iznos porezne osnovice i iznos poreza nisu pravilno utvrđeni jer u postupku porezno tijelo nije uzelo u obzir troškove koje je tužitelj imao kod sklapanja i ovjere Ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljen 21. kolovoza 2019. godine između tužitelja kao kupca i GŠ kao prodavateljice, ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 11. lipnja 2021. godine između tužitelja i JŠ kao kupca, te ugovora o zasnivanju prava stvarne služnosti.

15. Nije osnovan tužbeni navod da tržišna vrijednost predmetne nekretnine nije pravilno utvrđena budući da je porezna osnovica utvrđena prema tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine utvrđena prema ugovorenoj vrijednosti i prema Ugovoru po kojem je tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina kod stjecanja nekretnine 2019. godine uvećana za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, koji izračun sam po sebi i nije sporan jer se radi o matematičkom izračunu (primjeni odgovarajuće stope rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda).

16. Navod da kod utvrđivanja porezne obveze nisu uzeti u obzir troškovi koje je tužitelj imao u sastavljanju isprava koje se odnose na predmetnu nekretninu se ne može prihvatiti jer je tužitelj poreznom tijelu priložio navedene isprave (ugovore) ali tužitelj nije poreznom tijelu dostavio dokaze o troškovima nastalim u vezi sastava- ovjere istih isprava.

17. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

18. Prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika nije osnovan.

19. Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

20. U svom prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja, tužitelj nije dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

21. Prema sadržaju odredbe članka 42. ZUS-a odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena je samo iznimno. Razlog za odgodu izvršenja nije u činjenici da će izvršenjem rješenja tužitelju nastati kakva šteta, jer će ona uglavnom nastati svakim izvršenjem. Razlog za odgodu treba biti u činjenici da će nastati takva šteta koja se teško može popraviti.

22. Smisao traženja odgode izvršenja poreznih rješenja je da se tužitelju prije donošenja odluke o meritumu spora (a što može potrajati neko vrijeme), omogući odgoda izvršenja rješenja ukoliko isti na određenom stupnju vjerojatnosti dokaže, odnosno učini vjerojatnim da bi mu izvršenjem konkretnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se kasnije teško mogla otkloniti i popraviti.

23. U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe, tužitelj je prijedlog trebao potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju ili financijskom stanju svoje obitelji (podatke o svojim prihodima ili prihodima drugih članova obitelji ako ima obitelj, podatke o imovini kojom raspolaže kao i imovini članova uže obitelji, eventualnoj štednji, te podatke o svojim ili rashodima obitelji i sl.), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužitelja, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom poreznog duga tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tužitelj u vezi sa navedenim nije dostavio dostatne podatke kojim bi učinio vjerojatnim da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti.

24. Stoga je ovaj sud odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja

U Splitu, 28. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja žalba je dopuštena na temelju odredbe članka 42. st.5. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. Zadar, Špire Brusine 16,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.