Poslovni broj: UsI-4749/24-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Knauf insulation d.o.o. Novi Marof, Varaždinska 140, OIB: 36020246002, zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Orehovecu, odvjetniku iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tuženika:
Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 28. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/20- 01/40, URBROJ: 513-04-22-3 od 26. siječnja 2022. godine i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/20-13/7, URBROJ: 513-02-3010/8-20-1 od 13. ožujka 2020. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 13. ožujka 2020. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je naložena uplata daljnjih obračunatih zateznih kamata (do dana plaćanja) u iznosu od 5.235,83 kn na iznos carinskog duga od 2.613.652,20 kn, utvrđenog prethodnim prvostupanjskim rješenjem od 20. veljače 2020. godine.
Tužitelj u tužbi suštinski osporava točku V. i zapravo cijelo to ranije prvostupanjsko rješenje od 20. veljače 2020. godine. U točki V. tog rješenja je tužitelju već načelno naloženo plaćanje daljnje zatezne kamate, koja se obračunava od dana donošenja tog rješenja do dana plaćanja carinskog duga. Tužitelj smatra da zatezne kamate nisu mogle početi teći prije isteka paricijskog roka određenog rješenjem od 20. veljače 2020. godine te ističe da je carinski dug platio u tom paricijskom roku.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelju je prvostupanjskim rješenjem carinskog tijela od 20. veljače 2020. godine naloženo plaćanje uvoznog carinskog duga po 50 uvoznih carinskih deklaracija, pri čemu je za svaku uvoznu carinsku deklaraciju dug posebno obračunat, pa i na ime zateznih kamata - koje su obračunate od dana nastanka svakog posebnog carinskog duga do dana donošenja tog rješenja (točka III. rješenja).
Nadalje je u točki IV. tog rješenja utvrđen rok za plaćanje carinskog duga (deset dana po primitku rješenja; paricijski rok), a u točki V. je tužitelju načelno određena i dužnost plaćanja daljnjih zateznih kamata od dana donošenja tog rješenja do dana plaćanja duga.
Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tuženik kao drugostupanjsko tijelo odbio žalbu protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2020. godine, a tužitelj je 05. srpnja 2024. godine povukao tužbu kojom je osporavao ta rješenja pa je upravni spor koji se vodio pred ovim sudom pod brojem UsI-641/22 obustavljen pravomoćnim rješenjem od 08. srpnja 2024. godine. Nakon toga je nastavljen ovaj upravni spor, prethodno prekinut do pravomoćnog okončanja spomenutog upravnog spora u predmetu UsI-641/22.
Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjsko rješenje carinskog tijela od 20. veljače 2020. godine pravomoćno pa ga tužitelj više ne može osporavati svojim tužbenim navodima u ovom upravnom sporu. To dalje znači da je tužitelju pravomoćno u posebnoj upravnoj stvari naloženo plaćanje obračunatih zateznih kamata na sva pojedina carinska dugovanja po 50 uvoznih carinskih deklaracija, za razdoblje od nastanka svakog pojedinog carinskog duga do dana donošenja spomenutog prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2020. godine.
Time je pravomoćno riješeno pitanje početka toka zateznih kamata pa tužitelj to pitanje ne može ponovno pokretati u ovom upravnom sporu.
Tužitelju nadalje treba napomenuti da paricijski rok naveden u točki IV. pravomoćnog rješenja od 20. veljače 2020. godine - kao i inače - samo predstavlja rok u kojem se ne može tražiti ni ostvarivati prisilna naplata utvrđenih dugovanja, ali to istovremeno ne znači da za vrijeme toka paricijskog roka na pojedine iznose dugovanja ne teku daljnje zatezne kamate, sve do dana plaćanja tih dugovanja. Tužitelju je već i u točki V. tog pravomoćnog prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2020. godine načelno naloženo i plaćanje daljnjih zateznih kamata, do dana plaćanja carinskog duga, što je u potpunosti u skladu s odredbom čl. 114. t. 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 09. listopada 2013. godine o Carinskom zakoniku Unije (Uredba), u kojoj je propisano da se zatezne kamate naplaćuju na iznos uvozne carine sve do dana plaćanja.
Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 13. ožujka 2020. godine je tužitelju nakon plaćanja (03. ožujka 2020. godine) cjelokupnog duga po rješenju od 20. veljače 2020. godine (uključivši i plaćanje obračunatih zateznih kamata do dana donošenja rješenja od 20. veljače 2020. godine) ponovno naloženo plaćanje daljnjih zateznih kamata, ali sada u određenom (obračunatom) iznosu, s obzirom na to da su te kamate sada obračunate od 20. veljače 2020. godine do dana plaćanja 03. ožujka 2020. godine.
Stoga je i ovo novo prvostupanjsko rješenje od 13. ožujka 2020. godine u cijelosti pravilno i zakonito, jer je utemeljeno na već spomenutoj odredbi čl. 114. t. 1. Uredbe.
Zbog toga je onda pravilno i zakonito i osporavano tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2022. godine o odbijanju tužiteljeve žalbe pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 28. travnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Tomislav Orehovec
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV