Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-14305/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Župan, Babić i Antunović d.o.o. iz Zagreba, Radnička 47, protiv tuženika TEHNIKA, OIB: 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplata, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. travnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 28. travnja 2025. godine,

presudio je

I.Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, isplatiti tužitelju SI iz [adresa], na ime razlike plaće iznos od bruto 33.190,83 eura (slovima: tridesettritisućestodevedeseteuraiosamdesettricenta) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 1.697,00 eura od dana 16.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 757,25 eura od dana 16.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.805,20 eura od dana 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.545,40 eura od dana 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.554,19 eura od dana 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.029,52 eura od dana 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.402,78 eura od dana 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.560,69 eura od dana 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.435,77 eura od dana 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.356,30 eura od dana 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.497,60 eura od dana 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.060,31 eura od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.070,43 eura od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 875,68 eura od dana 16.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 798,58 eura od dana 16.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 936,79 eura od dana 16.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 784,76 eura od dana 16.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 936,47 eura od dana 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 951,06 eura od dana 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 772,70 eura od dana 16.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 941,31 eura od dana 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 920,32 eura od dana 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 675,65 eura od dana 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 726,75 eura od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 744,50 eura od dana 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 817,29 eura od dana 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 641,29 eura od dana 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 914,08 eura od dana 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 698,19 eura od dana 16.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 939,97 eura od dana 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 692,76 eura od dana 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 650,04 eura od dana 16.10.2018. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 50.335,73 eura, kao pravno neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d. naknaditi tužitelju SI parnični trošak u iznosu od 8.890,58 €, sa zateznim kamatama tekućim od 28.04.2025..g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11.02.2021. navodi da je u utuženom razdoblju od travnja 2012. do rujna 2018., na temelju Potvrde o sklopljenom ugovoru od radu i upućivanju u inozemstvo, sklopljene dana 15.03.2012. radi izvršenja Ugovora o projektiranja i izvođenja radova na projektu "Projektiranje, realizacija i opremanje Medicinsko- kirurškog centra i Internata u Ain Naadji", bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu referenta za financijske poslove, te je bio upućen na rad u Alžir. Tužitelj tvrdi da mu u utuženom razdoblju tuženik nije plaću pravilno obračunavao, te potražuje od tuženika isplatu razlike plaće s osnove redovnog rada, s osnove prekovremenog rada i naknade plaće za minuli rad.

2. Podneskom od 27.01.2025. (str. 293 - 296 spisa) tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (str. 284 – 288 spisa), odnosno konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 83.526,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, za razdoblje od rujna 2012. do rujna 2018. Zahtjev za isplatom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je tužitelj bio upućen na rad u RJ Alžir temeljem Potvrde o sklopljenom ugovoru o radu i upućivanju u inozemstvo od ožujka 2012. Iz čl. 6. Potvrde vidljivo je kako tužitelju pripada ugovorena plaća u neto iznosu od 2.050.,00 eura za 220 sati rada. Tužitelju je prilikom isplate svake plaće bio uručen obračun plaće. Tuženik se protivi navodima tužitelja da mu je plaća za vrijeme rada u RJ Alžir bila pogrešno obračunata, te kako su mu pogrešno obračunati iznosi koji se tiču naknade za prekovremeni rad, terenski dodatak, te naknade za boravak i smještaj. Tuženik je tužitelju osigurao smještaj. Tuženik je, premda to nije bila njegova obveza, tužitelju isplaćivao i terenski dodatak u iznosu od cca 1.000,00 eura iz kojeg je iznosa tužitelj participirao u troškovima prehrane u iznosu od cca 500,00 eura, dok je ostatak isplaćen na ime terenskog dodatka. Tužitelj je za vrijeme rada u Alžiru bio smješten u stanu kojega je najam plaćao tuženik dok je većina radnika bila smještena u radničkim nastambama u sklopu gradilišta. Tuženik smatra da je u potpunosti isplatio tužiteljeve plaće, te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan. Opreza radi, tuženik je dostavio i preraspodjelu radnog vremena u RJ Alžir, kao i preraspodjelu radnog vremena važeću u RH, važeću tijekom boravka tužitelja u RJ Alžir, a iz kojih je isprava razvidan datum isplate plaće.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Potvrdu od 15.03.2012. o sklopljenom Ugovoru o radu i upućivanju u inozemstvo (str. 25 i 26 spisa), u Pravilnik tuženika od 17.05.2012. o radu RJ Alžir za projekt "Projektiranje, realizacija i opremanje Medicinsko-kirurškog centra i Internata u Ain Naadji" (str. 27 – 33 spisa), izvod iz sistematizacije, opis poslova i radnih zadataka (str. 34 – 50 spisa), u prilog 2 (mjesečne plaće za osoblje iz Hrvatske na bazi 220 sati) (str. 51), u Pravilnik od 15.12.2015. o izmjenama Pravilnika o radu u RJ Alžir vezano za projekt "Projektiranje, realizacija i opremanje Medicinsko-kirurškog centra i Internata u Ain Naadji" (str. 52), u raspodjelu radnog vremena za razdoblje od 2012. do 2018. godine (str. 53 – 63), u obračun plaća za tužitelja (str. 64 – 143 spisa), saslušan je svjedok FI (str. 162 – 164 spisa(, proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na okolnost razlike plaće po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str. 176 – 191 spisa), u tuženikov obračun putnih naloga radnika u RJ Alžir od 05.10.2012. (str. 193 spisa), u prvo pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja (str. 247 i 248 spisa), u drugo pisano očitovanje na prigovore tužitelja (str. 258 i 259 spisa), u ugovor od 23.04.2014. o uređenju međusobnih odnosa na projektu "Projektiranje, realizacija i opremanje Medicinsko-kirurškog centra i Internata u Ain Naadji" izme3đu Ingra d.d. i TEHNIKA d.d. (str. 270 – 272 spisa), u dodatno financijsko vještačenje na okolnost obračuna dodatka za minuli rad (str. 284 – 289 spisa), u zapisnik od 16.01.2023. iz ovosudnog Pr-335/2019 (str. 299 i 300 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi redovnog rada, prekovremenog rada i dodatka s osnove minulog rada za razdoblje od 01.09.2012. do 30.09.2018.

9. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare za sve tražbine koje su dospjele prije veljače 2016. Čl. 139. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da potraživanje iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 11.02.2021. Sve tražbine tužitelja u razdoblju od rujna 2012. do prosinca 2016. su slijedom navedenoga u zastari. Primjerice, tražbina za prosinac 2015. je dospjela 16.01.2016. S obzirom da je tužba podnesena 11.02.2021., od 16.01.2016. do 11.02.2021. je proteklo više od 5 godina što znači da je ta tražbina tužitelja u zastari a posljedično tome i sve tražbine tužitelja koje su dospjele ranije. Prva tražbina tužitelja koja nije u zastari a iza koje također slijede tražbine koje nisu u zastari je za mjesec siječanj 2016. koja je dospjela 16.02.2016. Od 16.02.2016. do dana podnošenja tužbe 11.02.2021. nije proteklo više od 5 godina. S obzirom da tražbina za siječanj 2016. nije u zastari, u zastari nisu niti tražbine koje slijede nakon siječnja 2016. pa do kraja utuženog razdoblja. Dakle, tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan i to za razdoblje od rujna 2012. do prosinca 2015. u visini od 50.335,73 eura (točka II. izreke), dok je neosnovan za razdoblje od siječnja 2016. do rujna 2018.

10. Čl. 6. Potvrde od 15.03.2012. o sklopljenom Ugovoru o radu i upućivanju u inozemstvo navodi se da će tužitelju za obavljanje poslova referenta za financijske i ostale poslove biti isplaćivana plaća u iznosu od 2.050,00 eura neto na bazi 220 sati rada, odnosno 9,32 eura neto. Prekovremeni rad obavljat će se i plaćati sukladno propisima države Alžir, te općim aktima poslodavca.

11. U čl. 12. Pravilnika o radu u RJ Alžir od 09.05.2012. navodi se da će za obavljeni rad na gradilištu radnik imati pravo na plaću u novcu u iznosu određenom tim Pravilnikom (prilog 2) koja će biti isplaćena u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, prema rasporedu isplate plaća u Republici Hrvatskoj. U čl. 14. istog Pravilnika navodi se da plaće radnika u RJ Alžir su utvrđene prilogom br. 2 a sastoje se od osnovne plaće i dodataka na uvjete rada, dodataka na plaću, ukalkulirane naknade za prekovremeni rad za 220 sati. Posebnom odlukom Glavnog direktora može se odrediti plaća za poslove koji nisu predviđeni u tom Pravilniku kao i stmulativni dio plaće za izuzetan doprinos u ostvarivanju rezultata poslovanja. Poslodavac u slučaju poremećaja u poslovanju RJ Alžir. zadržava pravo primjene korekcijskog faktora na obračun plaće. Radnik je dužan raditi i duže od 220 sati mjesečno, ukoliko to zahtijevaju potrebe posla, odnosno ispunjavanje ugovornih obveza poslodavca. Za rad iznad 220 sati mjesečno, poslodavac je radniku dužan isplaćivati naknadu u iznosu od 50 % na satnicu iz priloga 2. za svaki odrađeni sat. Plaća se obračunava i isplaćuje u eurima. U čl. 28. st. 1., a koji se odnosi na završne odredbe, navodi se da za ostala prava i obveze radnika i poslodavca mjerodavne su odredbe zakona o radu, drugih zakona i propisa Republike Hrvatske, te kolektivnog ugovora za graditeljstvo i pravilnika u svezi s radnim odnosom.

12. U čl. 37. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/2008) ugovoreno je da je poslodavac dužan radniku za njegov rad isplatiti plaću koja se sastoji od: osnovne plaće utvrđene po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu, stimulativnog djela plaće po osnovi rezultata rada radnika, dodatka na plaću po osnovi radnog staža, dodatka za otežane uvjete rada. U čl. 38. navodi se da se plaća isplaćuje za razdoblje od mjesec dana a može se isplaćivati i za razdoblje od 15 dana. Plaću je poslodavac dužan isplatiti najkasnije 15 dana nakon obavljenog rada za razdoblje za koje se plaćaj isplaćuje. Čl. 42. regulirana je isplata stimulativnog dijela plaće. Čl. 43. reguliran je dodatak za radni staž od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U čl. 45. reguliran je prekovremeni rad te je navedeno da se prekovremenim radom smatra rad duži od punog radnog vremena, a može se narediti pod uvjetima utvrđenim zakonom. Za prekovremeni rad cijena sata rada radnika povećava se za 50%. Navedeno je regulirano i čl. 43. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo iz 2013. te čl. 41. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo iz 2015. godine.

13. U konkretnom slučaju, bez obzira na tvrdnju tuženika, mjerodavno je ugovoreno hrvatsko pravo, odnosno na radni odnos tužitelja i tuženika primjenjuju se zakon o radu, te drugi pozitivni propisi u RH uključujući Kolektivni ugovor za graditeljstvo, te odredba pravilnika o radu na konkretnom projektu, a dodatak Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na kojeg se poziva vještak je sastavni dio Kolektivnog ugovora za graditeljstvo koji u čl. 41. utvrđuje da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca 0,5%. Neosnovano tuženik navodi da tužitelj nije u tužbi tražio isplatu razliku plaće s te osnove jer je tužitelj u tužbi tražio isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunate plaće po svim osnovama.

14. U čl. 9. st. 3. zakona o radu/14 propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drugačije određeno. To upućuje na činjenicu da iako nije u Dodatku Kolektivnog ugovora za graditeljstvo navedena odredba o dodatku za minuli rad na radnika se primjenjuje u tom slučaju povoljnije pravo a to je odredba čl. 41 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

15. Knjigovodstveno-financijski vještak je u dodatnom financijskom vještačenju (str. 284 – 289 spisa) sačinio izračun tužiteljeve tražbine pod pretpostavkom da se na bruto plaće tužitelja obračunava dodatak za minuli rad po stopi od 0,5% godišnje za svaku godinu radnog staža koju je tužitelj navršio kod tuženika. Vještak je mišljenja kako razlika između ugovorene i primljene plaće za razdoblje od rujna 2012. do rujna 2018., uz primjenu korekcijskog faktora u iznosu od 0,95, u razdobljima u kojima ih je tuženik primijenio u skladu s Odlukama o uređivanju korekcijskih faktora). Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom pravnom predmetu, s obzirom da je izračun sačinjen imajući u vidu odredbe Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a koji su naprijed navedeni.

16. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci pod I i II.

17. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. Zatezne kamate teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, a što je u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14.

18. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a

20. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 306 i 307 spisa).

21. Tužitelj je djelomično uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

22. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 83.526,56 €. Tužitelj je uspio u sporu u iznosu od 33.190,83 eura, odnosno izraženo u postotku 40% VPS-a. Tužitelju bi bio priznat sljedeći trošak: sastava tužbe; sastava podnesaka od 23.11.2021., 25.01.2022., 31.10.2022., 20.03.2023., 30.01.2024., 20.03.2024., 27.01.2025.; zastupanja na ročištima od 02.12.2021., 14.02.2022., 09.10.2024., 07.04.2025. i to za svaku od naprijed navedenih radnji po 629 bodova x 2,00 eura jedan bod jednako 1.258,00 eura; za pristup na ročište za objavu presude 629 eura. To bi ukupno iznosilo 16.983,00 eura, međutim s obzirom da je tužitelj uspio u sporu s 40% navedeni iznos se umanjuje do 40% te se dobije iznos od 6.793,20 eura. Na sve obavljane temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 1.698,30 eura. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 399,08 eura, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ovog spora. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 8.890,58 eura. O sudskim pristojbama sud će odlučiti naknadno pismeno, posebnim rješenjem, po pravomoćnom okončanju spora.

23. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 28. travnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 28. travnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. iz OD Župan, Babić i Antunović iz Zgb

- tuženiku