REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-169/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan u parničnom postupku tužitelja 1. ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika 1. ZAGREBAČKE BANKE d.d., Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija sa sjedištem u [adresa] i 2. B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i dr., 28. travnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza, broj ugovora: 3226635508, kreditna partija: 7105504546, od dana 22. veljače 2012. godine, solemniziran po javnom bilježniku Rini Zujiću, iz Rovinja, broj: Ov-1528/12, pa stoga navedeni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, broj: 329602982, kreditna partija: 7106748993 od 22. listopada 2014. godine, solemniziran po javnom bilježniku Nansi Kopić, iz Pule, Anticova 9/I, broj: OV- 13477/14 od 31. listopada 2014. godine, pa stoga navedeni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.
III. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina, od 6. srpnja 2018. godine kojeg su sklopili I. tuženik Zagrebačka banka d.d. i II. tuženik B2 KAPITAL d.o.o., ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, iz Zagreba, Ilica 297, broj: OV-8076/2018 od 6. srpnja 2018. godine, pa stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke.
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula-Pola Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši uknjižbu brisanja založnog prava upisanog u list C – teretni list pod rednim brojem 2.1, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. , oznake zemljišta zgrada, kuća, štala i dvorište, površine 150m2, upisane na temelju Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012. god., Punomoći 255/2011 od 10. prosinca 2011. godine koja se nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod br. Z-490/12 i Punomoći 291/2012 od 05. siječnja 2012.god. koja se nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod br.Z-819/12 založno pravo u iznosu od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i ostalih uvjeta iz Ugovora, u korist 1- tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Paromlinska 2, upisano pod brojem: Z-3104/12, zaprimljeno 21.03.2012., uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula-Pola Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši uknjižbu brisanja založnog prava upisanog u list C – teretni list pod rednim brojem 3.1, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. , oznake zemljišta zgrada, kuća, štala i dvorište, površine 150m2, upisane temeljem Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 22. listopada 2014. godine i Izjave o istovjetnosti od 31. listopada 2014. godine te Punomoći 234/2014 od 07. siječnja 2014. godine koja se nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod posl. br. Z-684/14 u iznosu od 73.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i ostalih uvjeta iz Ugovora upisano u korist 1-tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, upisano pod brojem: Z-11367/14, zaprimljeno 03.11.2014., uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši uknjižbu brisanja ustupanja založnog prava upisanog u list C – teretni list pod rednim brojem 3.2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., oznake zemljišta zgrada, kuća, štala i dvorište, površine 150m2, upisane temeljem Ugovora o ustupu prijenosa prava i tražbine (ovjeren u uredu javnog bilježnika Mladen Matoš, br: Ov-8077/2018), od dana 06.07.2018, punomoć br. 875/18 (ovjerena u uredu javnog bilježnika Anite Škurjanec, broj: Ov-5706/2018) od 03. srpnja 2018. godine koja se nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod posl.br. Z-32242/18, uslijed prijenosa prava potraživanja upisanog ovosudnim rješenjem posl.br. Z- 11367/14, u iznosu od 73.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i ostalih uvjeta iz ugovora s imena ovlaštenika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, u korist novog ovlaštenika: B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, upisano pod brojem: Z-1770/2019, zaprimljeno 05.02.2019., prvenstveni red upisa: Z-11367/2014, uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima parnične troškove u roku od 15 dana od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužiteljima DO i ĐO da solidarno tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb naknade parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužiteljima DO i ĐO da solidarno tuženiku B2 KAPITAL d.d. Zagreb naknade parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 9. rujna 2022. tvrdi da je 22. listopada 2014. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, broj ugovora: 3239602982, kreditna partija: 7106748993, solemniziran po javnom bilježniku Nansi Kopić, u Puli, broj: OV-13477/14 od 31. listopada 2014. (dalje u tekstu: Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza) između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora, tužitelja SO kao korisnika kredita i založnog dužnika tužiteljice ĐO kao sudužnika u iznosu kunske protuvrijednosti od 73.000,00 EUR-a, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita s rokom otplate od 33 godine, a tražbina kreditora (ovdje 1-tuženika) dospijeva najkasnije 22. listopada 2048.
1.1. Prije ovoga ugovora o namjenskom kreditu, tužitelj SO je, kao korisnik kredita, s tuženikom Zagrebačka banka d.d., kao kreditorom, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 28/05, kreditna partija: 7102895528 od 29. studenog 2005., koje je solemniziran po javnom bilježniku Alidi Crljenica, iz Pule, broj:
OU-566/05-1 (dalje u tekstu: Ugovor o stambenom kreditu), te Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza, broj ugovora: 3226635508, kreditna partija: 7105504546, od dana 22. veljače 2012., solemniziran po javnom bilježniku Rini Zujiću, iz Rovinja, broj: Ov-1528/12 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu za reprogram), koji su sklopili tuženik kao kreditor, tužitelj SO kao korisnik kredita i založni dužnik i tužiteljica ĐO kao sudužnik, čija je namjena, sukladno članku 4. toga Ugovora, bila reprogram dugovanja po tekućem računu i stambenom kreditu. Člankom 4. Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza ugovoreno je da se navedeni ugovor sklapa za restrukturiranje dugova po Ugovoru o stambenom kreditu i kreditu za reprogram.
1.2. Ugovorom o stambenom kreditu 1-tužitelju DO je 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 89.200,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, uz kamatnu stopu od 4,50% godišnje, na rok otplate od 30 godina. Člankom 2. Ugovora o stambenom kreditu ugovorena je kamatna stopa od 4,50% godišnje s tim da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama 1-tuženika Zagrebačke banke d.d., na čiju je primjenu korisnik kredita (ovdje 1-tužitelj SO) bezuvjetno pristao, budući da se radi o standardiziranom i po 1-tuženiku Zagrebačka banka d.d. unaprijed sastavljenom ugovoru, o čijim pojedinačnim odredbama 1-tužitelj SO kao potrošač nije mogao pregovarati, niti na iste utjecati. U vrijeme zaključenja Ugovora o stambenom kreditu 1-tužitelj SO i 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, nisu utvrđeni niti egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametra koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope. Prema mišljenju tužitelja, sama odredba o visini kamatne stope i njezinim promjenama sastavljena je nerazumljivo i netransparentno. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Odredba o redovnoj kamatnoj stopi da je temeljna odredba ugovora o kreditu, bitni sastojak ugovora, te da ista sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) mora biti određena, odnosno barem odrediva. Odredbom članka 272. stavka 1. ZOO-a, utvrđeno je da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Ako je činidba neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. S obzirom da ugovor ne sadrži elemente za određenje kamatne stope, niti su stranke ostavile trećoj osobi da odredi visinu kamatne stope, nego naprotiv, visina kamatne stope isključivo ovisi o volji druge ugovorne strane – 1-tuženika Zagrebačka banka d.d., proizlazi da je predmet 1- tužiteljeve obveze neodređen i neodrediv, odnosno da je odredba o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke ništetna. Nadalje tužitelj ističe, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu 1-tužitelja RO, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano i bez utjecaja druge strane određuje obvezu dužnika, koji promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Nadalje, člankom 7. Ugovora o stambenom kreditu da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 447,19 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Nadalje da je ugovoreno da za slučaj izmjene redovne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika da 1- tužitelj SO pristaje da 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. povisi ili snizi iznos anuiteta (447,19 CHF) te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
1.3. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. je propustio 1-tužitelja UO u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan plasmana predmetnog ugovora (06.12.2005. godine) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke iznosio je 4,772531 kn. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj CHF-a stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Zbog svega gore navedenoga, 1-tužitelj SO je pred Općinskim sudom u Puli-Pola pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnim cijelog Ugovora o stambenom kreditu, te radi isplate preplaćenih anuiteta na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-1363/2019.
1.4. Zbog sve većeg povećanja mjesečnih anuiteta po Ugovoru o stambenom kreditu, 1-tužitelj SO nije mogao redovito podmirivati svoje obveze. Kako bi djelomično podmirio dio svojih obveza koje je imao prema 1-tuženiku Zagrebačka banka d.d., tužitelji su s 1-tuženikom Zagrebačka banka d.d. kao kreditorom sklopili Ugovor o kreditu za reprogram od 22. veljače 2012. godine. Tim Ugovorom 1-tužitelju PO kao korisniku kredita stavljen je na raspolaganje u iznosu kunske protuvrijednosti iznos od 5.000,00 EUR-a (pet tisuća eura) obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Tužitelji da su bili primorani sklopiti ovaj Ugovor o kreditu za reprogram kako bi uspjeli podmiriti dio svojih obveza prema 1- tuženiku Zagrebačka banka d.d.. 1-tuženiku Zagrebačka banka d.d. da je bilo poznato da tužitelji sklapaju Ugovor o kreditu za reprogram jer je u članku 4. stavku 1. Ugovora o kreditu za reprogram navedeno:„Namjena kredita je reprogram potraživanja po tekućem računu i stamb. kreditu.“. Tužitelji da su pristali na sklapanje novog Ugovora o kreditu za reprogram jer su bili na rubu egzistencije zbog svakomjesečnih povećanja anuiteta po Ugovoru o stambenom kreditu, a 1-tuženiku je bila poznata pobuda tužiteljā da žele umanjiti svoju obvezu po Ugovoru o stambenom kreditu, što proizlazi iz članka 4. stavka 1. Ugovora o kreditu za reprogram.
1.5. Dakle tužitelji tvrde da je Ugovor o stambenom kreditu u cijelosti ništetan ugovor. Njegove odredbe da su protivne prisilnim propisima Republike Hrvatske o zaštiti potrošača i moralu društva, a pobuda za sklapanje Ugovora o kreditu za reprogram obveza da je bila smanjenje obveza po ništetnom Ugovoru o stambenom kreditu i podmirenje dijela dugovanja. Kako je Ugovor o stambenom kreditu ništetan i pravno nevaljan, nedopuštena je i pobuda tužitelja za sklapanje novog ugovora (Ugovora o kreditu za reprogram), zbog čega je u cijelosti ništetan Ugovor o kreditu za reprogram.
1.6. Nadalje, kako su se obveze 1-tužitelja IO povećavale po Ugovoru o stambenom kreditu, a kasnije i po Ugovoru o kreditu za reprogram, 1-tužitelj SO nije mogao redovito otplaćivati svoje obveze prema 1-tuženiku, te su zbog nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o stambenom kreditu njegova obitelj i on bili na rubu egzistencije. Kada je u 2013. godini 1-tužitelj SO ostao bez posla, tužitelji su ostali bez sredstava za otplaćivanje Ugovora o stambenom kreditu i 1- tuženik Zagrebačka banka d.d. im je ponudio konverziju Ugovora o stambenom kreditu podignutog u kunskoj protuvrijednosti od 89.200,00 CHF u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR-a, te je sklopljen gore navedeni Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 16. listopada 2014., na način da su ga tužitelji sklopili s 1- tuženikom Zagrebačka banka d.d.. Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 16. listopada 2014. također je ništetan u cijelosti, budući da je u njemu obveza definirana sukladno stanju duga po prethodno zaključenom Ugovoru o stambenom kreditu od 29. studenog 2005., koji je ništetan u cijelosti, s obzirom da sadrži ništetne odredbe, kako o valutnoj klauzuli, tako i o kamatnoj stopi. Tužitelji su pristali na sklapanje novog Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza jer su bili u strahu da će ostati bez doma, već su bili na rubu egzistencije zbog konstantnog povećanja mjesečnih anuiteta po stambenom kreditu, a onda je i 1-tužitelj ostao bez posla što ih je dovelo do samog financijskog kraha. Kako bi se spasili od predstojećeg financijskog kraha i kako ne bi ostali bez svog doma, pristali su na sklapanje Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza.
1.7. Dakle, tužitelji ističu kako je Ugovor o stambenom kreditu u cijelosti ništetan ugovor. Njegove odredbe da su protivne prisilnim propisima Republike Hrvatske o zaštiti potrošača i moralu društva, a pobuda za sklapanje Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza da je bila zatvaranje ništetnog Ugovora o stambenom kreditu i smanjenje mjesečnih anuiteta. Kako je Ugovor o stambenom kreditu ništetan i pravno nevaljan, nedopuštena je i pobuda tužiteljā za sklapanje novog ugovora (Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza). 1-tuženiku Zagrebačka banka d.d. je u trenutku sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza bilo poznato da je Ugovor o stambenom kreditu ništetan i da je razlog za sklapanje novog Ugovora upravo zatvaranje obveza po ništetnom Ugovoru o stambenom kreditu, a da je 1-tuženiku Zagrebačka banka d.d. bilo poznato da tužitelji sklapaju novi ugovor radi zatvaranja Ugovora o stambenom kreditu proizlazi iz samog sadržaja Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza i to njegovog članka 4. u kojemu je navedena namjena kredita: „Namjena kredita je restrukturiranje dugovanja po stambenom kreditu i kreditu za reprogram.“. Da nije bilo ništetnog Ugovora o stambenom kreditu, tužitelji nikada ne bi sklopili Ugovor za reprogram i Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza s 1-tuženikom Zagrebačka banka d.d.. Dakle, upravo je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku tužiteljā da sklope Ugovor za reprogram i Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza i drugi je ugovaratelj (1-tuženik Zagrebačka banka d.d.) to znao i morao znati, slijedom čega su oba ova ugovora bez učinka. Nadalje, u Ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, u članku 9. točki b) Ugovora, ugovoreno je da radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita, temeljem ovog Ugovora, založni dužnik (ovdje 1-tužitelj) založio je nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Puli-Pola, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišnoknjižno tijelo AI, k. o. [katastarska općina] (adresa: [adresa]) sagrađenoj na čest. kat. br. 7/6 ZGR., a što u naravi predstavlja ZGRADA, KUĆA, ŠTALA I DVORIŠTE POVRŠINE 150 M2, a kreditor (ovdje 1-tuženik) nekretninu prima u zalog, a člankom 12. Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza založni dužnik je neopozivo i bezuvjetno dopustio upis hipoteke u korist kreditora na predmetnoj nekretnini, a radi osiguranja uredne naplate cjelokupne tražbine kreditora temeljem ovog Ugovora. Općinski sud u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel izvršio je upis založnog prava na gore navedenoj nekretnini koje je upisano temelje Rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj: Z-11367/2014. 1- tuženik Zagrebačka banka d.d. je svoje potraživanje iz Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza prenio temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbine (ovjeren u uredu javnog bilježnika Mladen Matoš, br: Ov-8077/2018) na trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o. Zagreb (ovdje 2-tuženik), te je u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo prijenosa založnog prava i ustupanje prvenstvenog reda s 1-tuženika Zagrebačka banka d.d. na 2-tuženika B2 kapital d.o.o.. Kako je prema motrištu tužitelja ništetan Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, ništetan je i Ugovor o ustupu prijenosu prava i tražbine s 1-tuženika Zagrebačka banka d.d. na 2-tuženika B2 kapital d.o.o.. 1-tuženik zagrebačka banka d.d. je u trenutku prijenosa tražbine znao da je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza ništetan ugovor, jer mu je bilo poznato da su tužitelji taj Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza sklopili iz straha za svoju budućnost i egzistenciju jer nisu mogli podmirivati svoje obveze po Ugovoru o stambenom kreditu i Ugovoru o kreditu za reprogram, te da je Ugovor o stambenom kreditu ništetan ugovor, jer u sebi sadrži nepoštene odredbe koje su protivne prisilnim propisima o zaštiti potrošača i moralu društva. Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza je ništetan ugovor i kao takav ne proizvodi pravne učinke, pa 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. nije mogao prenijeti tražbinu iz toga Ugovora na 2-tuženika B2 kapital d.o.o., kao i njegove druge pravne učinke. Dakle, Ugovor o ustupu prijenosu prava i tražbine s 1-tuženika Zagrebačka banka d.d. na 2-tuženika B2 kapital d.o.o. ništetan je jer je protivan prisilnim propisanim, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva.
1.8. Stoga tužitelji predlažu da sud nakon provedenog dokaznog postupka prihvati njihov tužbeni zahtjev kako je naveden u izreci ove presude uz dosudu parničnog troška prema troškovniku.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Zagrebačka banka d.d. u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu te ističe prigovor zastare u odnosu na sve/bilo koji iznos dospio prije 8. rujna 2017.
2.1. Tužitelj je u postupku kod Naslovnog suda pod poslovnim br. P-1363/2019 zaista i postavio zahtjev na utvrđenje ništetnosti navedenog CHF Ugovora, međutim, takav zahtjev je u potpunosti neosnovan. Naime, zaključak tužitelja o ništetnosti cijelog CHF Ugovora, a koji se temelji na odredbama koje uređuju promjenjivost ugovorene kamate stope i valutne klauzule - nije osnovan i nema uporište u EU-a i hrvatskom pravu zaštite potrošača, kao ni mnogobrojnim odluka hrvatskih sudova, uključujući odlukama koje su proizašle iz kolektivnog spora, na koji se tužitelj (očito selektivno) poziva. Obzirom da tužitelj ništetnost navedenih ugovora temelji samo na (po njegovim tvrdnjama) ništetnosti CHF ugovora, a CHF ugovor nije ništetan, kako to potvrđuje brojna sudska praksa, to tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti. Čak i da Naslovni sud u postupku P-1363/2019, suprotno sudskoj praksi najviših sudova u RH i suprotno praksi Europskog suda zauzme stav da je CHF ugovor ništetan u cijelosti to ne bi za posljedicu imalo i ništetnost Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza obzirom da je Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza samostalni ugovor neovisan o CHF Ugovoru.
2.2. Tužitelj niti jednom riječju ne navodi kako je navedeni ugovor protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Tužitelj je kontradiktoran sam sebi kada navodi da je pobuda za sklapanje Ugovora o namjenskom kreditu za program obveza bila smanjenje obveze tužitelja. Tužitelj nije smanjio obvezu već je istu povećao sklapajući novi ugovor o kreditu. Tuženik opreza radi skreće pozornost kako je Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza sklopljen u EUR valuti koja nigdje nije utvrđena ništetnom. Također, tuženik skreće pozornost kako je kamatna stopa u Ugovoru o namjenskom kreditu za reprogram obveza za cijelo vrijeme otplata bila smanjivana u korist tužitelja. Početna kamatna stopa je iznosila 10,25% da bi se ista smanjivala na 10,18% pa 9,97% pa 9,71%. Stoga tuženik ističe kako Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza nije ništetan. Osim toga, predmetni kredit je otkazan. Otkazom je Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza prestao postojati, a samim time, ne može se utvrđivati isti ništetnim, kao niti odredbe koje su bile u njemu sadržane. Tako i Visoki trgovački sud RH u novijoj odluci Pž-1342/2014 od 29. ožujka 2018.: „Pravilno je prvostupanjski sud, a suprotno navodima tuženika u žalbi, odbio protutužbeni zahtjev kada je utvrdio da je izjavom o raskidu Ugovora, koju je tužitelj izjavio nakon zaključenja Aneksa I. ugovoru, obuhvaćen i raskid Aneksa budući da se ne može utvrditi ništetnim raskinuti ugovor jer ga više nema“.
2.3. Osim navedenog, ugovor o kreditu otkazan je zbog tužiteljevog sustavnog neplaćanja obveza iz ugovora o kreditu. Tužitelj nije potrošač, on je dužnik. Ukupna neplaćena tražbina tuženika prema tužitelju u vrijeme otkaza ugovora o kreditu, iznosila je EUR 4.807,92 u kunskoj protuvrijednosti.
2.4. Čak i da Naslovni sud u postupku P-1363/2019, suprotno sudskoj praksi najviših sudova u RH i suprotno praksi Europskog suda zauzme stav da je CHF ugovor ništetan u cijelosti to ne bi za posljedicu imalo i ništetnost Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza obzirom da je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza samostalni ugovor neovisan o CHF Ugovoru. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tužitelj niti jednom riječju ne navodi kako je navedeni ugovor protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Tužitelj je kontradiktoran sam sebi kada navodi da je pobuda za sklapanje Ugovora o namjenskom kreditu za program obveza bila smanjenje obveze tužitelja. Tužitelj nije smanjio obvezu već je istu povećao sklapajući novi ugovor o kreditu. Tuženik opreza radi skreće pozornost kako je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza sklopljen u EUR valuti koja nigdje nije utvrđena ništetnom. Također, tuženik skreće pozornost kako se kamatna stopa u Ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra (6M NRS1 za EUR), a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve (članak 2. Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza). Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 127/12 – u daljnjem tekstu „ZID ZPK/12“) dodana je odredba čl. 11.a, koja je u stavku 1. i 2. propisala sljedeće: “(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:
a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i
b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i
c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).
(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.” Uprava banke je na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu „OUP/2013“), kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu. U odredbama poglavlja 3. OUP/2013, naslovljenog „Krediti – načini određivanja visine promjenjive kamatne stope, pod a) Promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope, navedeno je:
„Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat Klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.“ Prema tome, počevši od 1.1.2013. godine kamatna stopa mijenja se su skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M NRS 1 ZA EUR) a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Također, tuženik skreće pozornost kako je kamatna stopa u Ugovoru o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza za cijelo vrijeme otplata bila smanjivana u korist tužitelja. Početna kamatna stopa je iznosila 5,75% da bi se ista smanjivala na 5,54% pa 5,34%. Stoga tuženik ističe kako je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza nije ništetan. Osim toga, predmetni kredit je otkazan.
Otkazom je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza prestao postojati, a samim time, ne može se utvrđivati isti ništetnim, kao niti odredbe koje su bile u njemu sadržane. Tuženik upućuje na sudsku praksu navedenu pod toč. 28. i 29. ovog Odgovora na tužbu.
2.5. Tužitelj ističe kako je Ugovor o ustupu i prijenosu ništetan jer je suprotan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva. Tužitelj niti jednom riječju ne opisuje u čemu je navedeni ugovor protivan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva pa tuženik takav zahtjev predlaže odbiti bez daljnjeg raspravljanja.
2.6. Ni jedna od presuda iz sporova radi kolektivne zaštite potrošača na koju se tužitelji pozivaju ne utječe na pravnu valjanost i opstojnost založnih prava na nekretninama koje su korisnici CHF/EUR kredita (i druge osobe) dobrovoljno dali u zalog radi osiguranja namirenja novčanih tražbina banaka. Založno pravo na nekretnini osigurava namirenje vraćanja kredita kao glavne tražbine te namirenje svih ostalih sporednih tražbina kao što su kamate i troškovi, pri čemu založno pravo osigurava namirenje novčane tražbine kao cjeline (čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
2.7. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta i provede po tuženiku predložene dokaze te da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.
3. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i to iz razloga što on ima sjedište u [adresa].
3.1. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb spori tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti. Smatra kako se ništetnost Ugovora 1 ne može utvrđivati u ovom postupku kao činjenica već isključivo odlukom o glavnoj stvari, odnosno da utvrđenje ništetnosti može biti isključivo odluka o tužbenom zahtjevu, a ne o činjenici. Tužbeni zahtjevi da su postavljeni na način da odluka o istima zavisi o stavu Suda o ništetnosti Ugovora 1, a utvrđenje te ništetnosti da tužitelji dokazuju u postupku posl.br. P-1363/2019 3.2. Tuženik ističe kako je odredbom članka 150. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, br. 159/13,19/15,102/15,70/19,47/20) propisano da kreditna institucija može prodati materijalno značajne iznose plasmana ako su ispunjeni opći i posebni uvjeti propisani Odlukom o kupoprodaji plasmana o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (Narodne novine, br. 124/14, 24/2018) (dalje u tekstu: Odluka). Istim stavkom da je propisano da je kreditna institucija dužna o ispunjavanju uvjeta pisanim putem obavijestiti Hrvatsku narodnu banku (dalje u tekstu: HNB) prije sklapanja ugovora o kupoprodaji plasmana i pri tome dostaviti potpunu dokumentaciju. Iz navedene odredbe proizlazi da kreditna institucija koja namjerava prodati materijalno značajne iznose plasmana mora ispuniti uvjete propisane Odlukom o kupoprodaji plasmana. Dakle, jasno je vidljivo da spomenuta Odluka HNB-a propisuje obveze prodavatelja prije donošenja odluke o kupoprodaji, opće uvjete za kupoprodaju plasmana, financiranje kupoprodaje plasmana, obavještavanje o dostavi cjelokupne dokumentacije vezane za kupoprodaju HNB-u. Slijedom navedenog, kupoprodaja potraživanja sklopljena između I. i II. tuženika da su izvršena u skladu s predmetnom Odlukom. Također, navedenom odlukom HNB je propisao u čl. 3 predmet ugovora o kupoprodaji plasmana navodeći da prodavatelj (ovdje II. tuženik) može ugovoriti kupoprodaju dospjelih nenaplaćenih plasmana. U konkretnom slučaju, tuženik Zagrebačka banka d.d. da je ustupio tuženiku B2 KAPITAL tražbinu nastalu po Ugovoru 3 koji je otkazan, dakle tražbina (plasman) je u cijelosti dospjela te je pokrenut ovršni postupak radi naplate predmetne dospjele tražbine. Slijedom svega navedenog, svaka kupoprodaja plasmana nužno je morala biti odobrena od strane HNB-a te HNB ne bi dao odobrenje za predmetnu kupoprodaju ukoliko je ona suprotna prisilnom propisima samog HNB-a, Zakonu, ustavu i/ili moralu društva. Nositelj tražbine i dokumentacije koja dokazuje visinu i osnovu potraživanja i u duhu HNB Odluke, kupac potraživanja ne mora biti kreditna institucija niti mora imati odobrenje HNB-a za pružanje bankarskih usluga.
3.3. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb nije bio stranka Ugovora 1, 2 i 3, ali smatra kako je tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb u svemu i u svim poslovima s tužiteljima postupao savjesno i pošteno te kako je tužitelja/e upoznao sa načinom izmjene redovne kamate, kao i svim rizicima valutne klauzule u valuti CHF te kako je sa tužiteljima o svakoj pojedinoj odredbi Ugovora 1, 2 i 3 pojedinačno pregovarao. Također, a ukoliko se o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ne čini sama po sebi takvu odredbu nepoštenom, odnosno ništetnom jer je nužno ispunjenje i drugih zakonskih okolnosti, odnosno uvjeta. Obzirom na navedeno jasno je kako su Ugovori 1, 2 i 3 u cijelosti na pravu i volji stranaka osnovani te da nisu ništetni niti u dijelu odredbe, niti u pojedinoj odredbi, a kamoli u njihovoj cijelosti. Nadalje, tuženik smatra kako je eventualna ništetnost dijela odredbe Ugovora 1 na način da je ista promjenjiva sukladno poslovnoj odluci tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb može biti ništetna isključivo u dijelu odredbe i to način da je ništetno podizanje kamatne stope preko početno ugovorene. Dakle, ova eventualna ništetnost dijela pojedine odredbe, nikako ne znači ništetnost čitave odredbe o načinu utvrđenja visine redovne kamatne stope, a kamoli da bi značila ništetnost čitavog Ugovora 1 jer je obveza tužitelja kao dužnika utvrdiva. Identično se odnosi i na eventualno povećanje ugovorenih anuiteta od početno ugovorenih 447,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
3.4. Restrukturiranje dospjelih obveza prema mišljenju tuženika nije i ne može biti nedopuštena pobuda, a niti je tuženik morao znati da je navodno nedopuštena pobuda bitno utjecala na sklapanje Ugovora 3 po tužiteljima. Također, posljedica sklapanja ugovora sa nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla već je takav ugovor bez učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno.
3.5. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na tužbene zahtjeve ad/IV., V. i VI. petita jer je protekao zastarni rok od tri godine za podnošenje brisovne tužbe, ujedno se protivi ovim zahtjevima u iz svih gore naznačenih razloga.
3.6. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb se u svemu ostalom pridružuje navodima i prijedlozima tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb.
4. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 22. listopada 2014., Ugovor o namjenskom kreditu od 29. studenog 2005., Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012., tužba iz predmeta ovog suda posl.br. P-1363/2019, izvadak iz zk, Ugovor o ustupu i prijenosu prava tražbina od 6. srpnja 2018., potvrda od 22. srpnja 2015. o otkazu kredita, otkaz ugovora o kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7105504546, 7106748993.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012., Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 22. listopada 2014. i Ugovora o ustupu i prijenosu prava tražbina od 6. srpnja 2018. te posljedično tome zahtjev tužitelja da se naloži ZK odjelu ovog suda brisanje uknjižbe založnog prava koje je izvršeno temeljem tih ugovora.
7. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice koje ujedno proizlaze iz dokaza uloženih u spis:
- da su tužitelj i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb 22. listopada 2014. sklopili ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveze u kreditu kojim je tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb odobrio tužitelju kredit u iznosu od 73.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, s namjenom restrukturiranja dugovanja po stambenom kreditu koji su te iste stranke sklopili 29. studenog 2005. u kunskoj protuvrijednosti na iznos od 89.200.00 CHF (solemniziran po javnom bilježniku, opskrbljen klauzulom ovršnosti),
- da je tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb putem javnog bilježnika Nansi Kopić 22. srpnja 2015. dao otkaz Ugovora o kreditu od 22. listopada 2014. korisniku kredita tužitelju,
- da su tužitelj i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb 22. veljače 2012. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza na iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti radi reprograma potraživanja po tekućem računu i stambenom kreditu (solemniziran po javnom bilježniku, opskrbljen klauzulom ovršnosti),
- da je tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb po javnom bilježniku Rinu Zujiću dao otkaz ugovora o kreditu pismenom posl.br. OU-165/14-3 30. rujna 2014. i to zbog neplaćanja ugovorne obveze, uz otkazno pismo sudužniku,
- da je između tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb i tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, 6. srpnja 2018. sklopljen Ugovor o ustupu potraživanja, ovjeren po javnom bilježniku OV- 8077/18 i OV-8076/2018 od 6. srpnja 2018.,
- da tužitelj pred ovim sudom vodi posebnu parnicu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb pod poslovnim brojem P-1363/2019 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o stambenom kreditu od 29. studenog 2005. (na iznos od 89.200.00 CHF).
8. Među strankama je sporno jesu li ništetni Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012., Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 22. listopada 2014. i Ugovor o ustupu i prijenosu prava tražbina od 6. srpnja 2018. te posljedično tome osnovanost zahtjeva tužitelja da se naloži ZK odjelu ovog suda brisanje uknjižbe založnog prava koje je izvršeno temeljem tih ugovora, kao i osnovanost prigovora zastare za dio tužbenog zahtjeva pod točkom IV, V, VI koje se odnose na brisane zemljišnoknjižnog upisa založnog prava.
9. Svoju poziciju u ovoj parnici tužitelji temelje na tvrdnji da je Ugovor o stambenom kreditu od 29. studenog 2005. koji je sklopljen s tuženikom Zagrebačka banka d.d. Zagreb ništetan pa da su posljedično ništetni i Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012. i Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 22. listopada 2014.
9.1. U tom smislu valja istači kako je u ovoj parnici riječ o dva zasebna ugovorna odnosa koja su samostalna i neovisna o Ugovoru o stambenom kreditu iz 2005.
9.2. Naime, ništetnost Ugovora o stambenom kreditu iz 2005. predmet je utvrđenja u parnici koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1363/2019, a Ugovor o reprogramiranju kredita iz 2012. i restrukturiranju iz 2014. sklopljeni su pod vlastitim uvjetima i kao takvi predstavljaju zasebni pravni posao.
10. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO-a). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).
11. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO-a).
12. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO-a). Odredbom čl. 22. ZOO-a dopušteno je sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, dakle, dopuštena je ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.
12.1. Odredbe čl. 81 - 87. Zakona o zaštititi potrošača ("Narodne novine", broj 56/03 - dalje: ZZP) određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, a prema tim odredbama se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 82. ZZP-a je određeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a za ovaj slučaj to bi bila:
- odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog (ugovorom predviđenog) naloga
- odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe,
dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću, čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca
- odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije zaključenja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.
12.2. Odredbom čl. 83. ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba ugovora poštena, uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom zaključenja ugovora, te ostale ugovorne odredbe.
12.3. Odredbom čl. 87. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
13. Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 31. listopada 2014. sadrži valutnu klauzulu (EUR) koja je zakonski dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ZOO/05.
13.1. Osim toga predmetni ugovor u čl. 2. jasno propisuje da je redovna kamatna stopa sastavljena od fiksnog i varijabilnog dijela. Zatim da fiksni dio kamatne stope iznosi 2,98 p.p. te da se on ne mijenja tijekom otplate kredita, a da se kao varijabilni dio ugovara 6M NRS1 za EUR (šestomjesečna nacionalna referentna kamatna stopa jedan za euro te da se može tijekom razdoblja otplate kredita mijenjati na više i na niže u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, a na dan sklapanja toga Ugovora da iznosi 2,77 p.p. Redovna kamatna stopa na dan sklapanja toga Ugovora iznosila je 5,75 % godišnje. U razdoblju nakon sklapanja toga Ugovora redovna kamatna stopa je padala i na dan 1. siječnja 2015. iznosila 5,54%, a 1. srpnja 2015. iznosila je 5,34% (pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7106748993 – list 127 spisa).
13.2. Dakle tužitelji su imali cjelovitu informaciju u pogledu načina i parametara promjene kamatne stope, a sukladno tome ona je u razdoblju nakon sklapanja Ugovora o nenamjenskom kreditu za restrukturiranje obveza padala u odnosu na početno ugovorenu, pa stoga tužitelj ni na koji način nije bio doveden u nepovoljniji položaj.
13.3. Sud nije našao da bi ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi toga Ugovora bila ništetna jer je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, o veličini te promjene Ugovorom su bili utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara pa stoga ta odredba nije nepoštena niti u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07). Riječ je o jasnoj i uočljivoj odredbi kojom je preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope ta odredba sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Takva ugovorna odredba, stoga, ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
13.4. Dakle kako nije, nedopušteno ugovarati valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, sud u konkretnom slučaju nije našao razloge za ništetnost predmetnih ugovornih odredbi niti Ugovora u cjelini.
14. Ugovorom o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012. stranke su ugovorile kredit u valuti EUR, s redovnom kamatnom stopom od 10,25% godišnje.
14.1. Kako je već navedeno dopušteno je ugovarati valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu.
14.2. Redovna kamatna stopa na dan sklapanja toga Ugovora iznosila je 10,25% godišnje. U razdoblju nakon sklapanja toga Ugovora redovna kamatna stopa je padala i na dan 1. srpnja 2013. iznosila je 10,18%, na dan 1. siječnja 2014. iznosila je 9,97%, a 1. srpnja 2014. iznosila je 9,71% (pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7105504546 – list 126 spisa). Takva ugovorna odredba, stoga, nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača već je upravo suprotno išla u prilog potrošaču-tužitelju jer je imala za posljedicu pad kamatne stope u odnosu na početnu.
14.3. Dakle kako nije, nedopušteno ugovarati valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, sud u konkretnom slučaju nije našao razloge za ništetnost predmetnih ugovornih odredbi niti Ugovora u cjelini.
14.4. Tužitelj među ostalim tvrdi da je njegova pobuda na sklapanje predmetnih ugovora bila nedopuštena jer da ih je sklopio samo kako bi sanirao obveze proizašle iz Ugovora o stambenom kreditu u CHF-u za kojeg smatra da je ništetan te da su stoga i Ugovor o reprogramu i restrukturiranju ništetni. Činjenica da je tužitelj predmetne Ugovore sklapao kako bi mogao plaćati anuitete kredita i zadržati nekretninu nisu od utjecaja na dopuštenost njegove pobude, odnosno nije riječ o nedopuštenoj pobudi. Pobuda je nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, a osim toga članak 273. ZOO-a propisuje da pobude iz kojih je ugovor sklopljen u pravilu ne utječu na njegovu valjanost.
15. Tužitelj ističe kako je Ugovor o ustupu i prijenosu ništetan jer da je suprotan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva. No, sud nije našao da bi bilo riječ o ugovoru koji je protivan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva, pa je stoga taj njegov zahtjev odbijen.
16. Obzirom da nije utvrđen ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 31. listopada 2014. i Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 22. veljače 2012. valjalo je odbiti i dio zahtjeva tužitelja za utvrđenje nevaljalim upisa u zemljišnim knjigama, odnosno upis založnog prava tuženika Zagrebačke banke d.d., kao i ustup tog založnog prava tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb.
17. Slijedom navedenog sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti pa je stoga odbijen i odlučeno je kao u izreci ove presude.
18. Tuženik B2 KAPITAL D.O.O. Zagreb istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda no sud svoju mjesnu nadležnost temelji na čl. 50. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako je jednom tužbom tuženo više osoba (članak 196. stavak 1. točka 1), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika; a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika.
18.1. Ovaj sud je mjesno nadležan za tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb jer je predmetnim Ugovorima koji se pobijaju ugovorena nadležnost ovog suda, pa je posljedično tome nadležan i za tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb na kojeg je prenio svoja potraživanja po tim Ugovorima.
19. Kako je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan sud nije detaljnije obrazlagao prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na brisanje upisa založnog prava.
20 . Tuženicima je dosuđen parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) jer su u cijelosti uspjeli u ovoj parnici.
20.1. Trošak je odmjeren prema odredbama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).
20.2. Parnični trošak tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb za zastupanje u ovom postupku po punomoćniku odvjetniku obuhvaća samo troškove nužne za vođenje ove parnice o to trošak sastava odgovora na tužbu Tbr.8/1 (100 bodova), zatim zastupanje na ročištima 11. rujna 2023. i 14. ožujka 2025. Tbr.9/1 (2x100 bodova), sastav žalbe 50 bodova, ukupno 350 bodova, uvećano za vrijednost boda i PDV-a iznosi 875,00 EUR. Zbog navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.
20.3. Parnični trošak tuženika B2 KAPITAL d.d. Zagreb za zastupanje u ovom postupku po punomoćniku odvjetniku obuhvaća samo troškove nužne za vođenje ove parnice o to trošak sastava odgovora na tužbu Tbr.8/1 (100 bodova), zatim zastupanje na ročištima 11. rujna 2023. i 14. ožujka 2025. Tbr.9/1 (2x100 bodova), ukupno 300 bodova, uvećano za vrijednost boda i PDV-a iznosi 750,00 EUR. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.
21. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka jer su ovu parnicu izgubili u cijelosti.
U Puli 28. travnja 2025.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
