Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1285/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja LEE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, protiv tuženice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marela Puharić, odvjetnica u Zagrebu, radi raskida ugovora o darovanju, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 20.ožujka 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 28.travnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1/ Raskida se Ugovor o darovanju nekretnina s ugovorom o osnivanju prava osobne služnosti – prava stanovanja zaključen između tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaključen 19. rujna 2016. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića istog dana pod brojem Ov.11099/2016 kao i aneks tom ugovoru od 12. srpnja 2020. godine kojeg su stranke ovjerile kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem Ov.7887/2020 od 3. kolovoza 2020. godine, zbog izmijenjenih okolnosti.

2/ Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj i to u k. o. [katastarska općina] u ZU 1256, kat. čest. [katastarska čestica], E-37, koje je postojalo prije upisa tuženice kao vlasnice nekretnine označene kao: 37. suvlasnički dio:27/1000 etažno vlasništvo (E-37) dijela povezano s vlasništvo stana br. 25. u prizemlju u naravi dvosoban stan u prizemlju građevine, ukupne površine 36,27 čm koji je u Elaboratu etažiranja obojan plavom bojom, a koji se sastoji od slijedećih prostorija: ulaza, gospodarskog prostora, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice, sa sporednim dijelom – spremištem br. 25 ukupne površine 1,42 čm na etaži prizemlja, u elaboratu etažiranja obojano ljubičastom bojom.” te se tužitelj NEE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ima ponovno upisati kao isključivi vlasnik ove nekretnine.

3/ Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka prema Odvjetničkoj tarifi."

II. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.800,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu, u kojoj je naveo da su stranke zaključile Ugovor o darovanju s ugovorom o osnivanju prava osobne služnosti – prava stanovanja, kojim je tužitelj darovao tuženici stan u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 1256 KO [katastarska općina] opisan kao „27/1000 dijela povezano s vlasništvo stana br. 25. u prizemlju u naravi dvosoban stan u prizemlju građevine, ukupne površine 36,27 čm koji je u Elaboratu etažiranja obojan plavom bojom, a koji se sastoji od slijedećih prostorija: ulaza, gospodarskog prostora, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice, sa sporednim dijelom – spremištem br. 25 ukupne površine 1,42 čm na etaži prizemlja,u elaboratu etažiranja obojano ljubičastom bojom", da su ugovor stranke zaključile 19. rujna 2016. godine, a ovjerile pod Ov.11099/2016 kod javnog bilježnika Ante Barbića, da su zaključili i Aneks tom ugovoru dana 12. srpnja 2020. godine, kojeg su ovjerili pod brojem Ov- 7887/2020 kod javnog bilježnika Vlaste Zajec, da je predmet ugovora darovanje predmetnog stana u [adresa], da su u vrijeme zaključivanja ovog ugovora stranke bile izvanbračni supružnici, da je tužitelj utemeljeno vjerovao, s obzirom na njihov dotadašnji odnos uzajamnog poštovanja i ljubavi i s obzirom na kvalitet njihovih međusobnih odnosa, da će oni i ostati u takvoj zajednici života, da je tužitelj učinio ovo darovanje svojoj izvanbračnoj supruzi upravo da je osigura za slučaj njegove smrti, ali da je to učinio isključivo zato što bili u emotivnoj i u životnoj zajednici, da je nedugo nakon zaključenja ovog darovnog ugovora i aneksa istom, tuženica napustila njihovu zajednicu življenja te se preselila u Zagreb na sadašnju adresu, [adresa], da zato tužitelj pretpostavlja da je tuženici i bio cilj dobiti ovu imovinu, a da i nije imala namjeru sa njim održati emotivnu, fizičku i materijalnu zajednicu življenja, da navedeni ugovor nikada nije realiziran, jer nije izvršena primopredaja stana koji je predmet ovog darovanja, jer da, kao što je navedeno, tuženica (obdarenica) živi u [adresa], a da tužitelj živi u navedenom stanu u [adresa], da je ovo tužiteljeva jedina nepokretna imovina, da je on narušenog zdravlja, i da je izgledno da će mu biti neophodna pomoć drugih osoba zbog takvog zdravlja, a druge imovine da nema koju bi mogao ponuditi za navedenu pomoć, da je predmetni stan dobio od Ministarstva obrane kao Hrvatski branitelj, što je i navedeno u čl. 1. st. 2. predmetnog darovnog ugovora, da se u tom ugovoru u čl. 2. navodi da tužitelj daruje ovu nekretninu obdarenici koja je njegova izvanbračna supruga, da mu ona više nije izvanbračna supruga, pa da nama više nikakvog osnova da taj ugovor ostane na snazi, da je tužitelj pozvao tuženicu na sporazumni raskid tog darovnog ugovora, na što da se ona oglušila, pa da zato tužitelj podnosi tužbu predlažući da sud nakon provedenog postupka donese presudu da se raskidaju Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između stranaka 19.rujna 2016. i aneks tog ugovora od 30.kolovoza 2020., zbog izmijenjenih okolnosti, da se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na stan koji je predmet darovanja te da se tužitelj ponovno upiše kao isključivi vlasnik tog stana i da se tuženica obveže da mu naknadi troškove postupka prema odvjetničkoj tarifi.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je najprije istaknula prigovor da je označena vrijednosti predmeta spora preniska i predložila da sud u skladu odredi realnu vrijednost predmeta spora, budući da tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže suda donijeti presudu kojom se raskida ugovor o darovanju nekretnine i da se izvrši njegov upis kao vlasnika, pa da bi tužitelj u slučaju uspjeha u sporu bio bogatiji za vrijednost predmetnog stana, a da prema stvarnom stanju na tržištu nekretnina, je jasno kako je m2 predmetnog stana veći od naznačene vrijednosti spora, da tuženica predlaže da sud odredi vrijednost predmeta spora u visini ne manjoj 200.000,00 kn, da tuženica ne osporava da je s tužiteljem dana 19. rujna 2016. zaključila Ugovor o darovanju nekretnina s ugovorom o osnivanju prava osobne služnosti – prava stanovanja, kojim je tužitelj poklonio tuženici stan u [adresa], označen kao 27/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište ukupne površine1221 m2, povezano s vlasništvom stana br. 25. u prizemlju u naravi dvosoban stan u prizemlju građevine, ukupne površine 36,27 čm koji je u Elaboratu etažiranja obojan plavom bojom, a koji se sastoji od sljedećih prostorija: ulaza, gospodarskog prostora, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice, sa sporednim dijelom - spremištem br. 25 ukupne površine 1,42 čm na etaži prizemlja, u elaboratu etažiranja obojano ljubičastom bojom, a koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, da tuženici ne osporava ni da su stranke sklopile aneks predmetnog ugovora o darovanju dana 12. srpnja 2020., ali da tuženica osporava tvrdnju tužitelja kako je ugovor o darovanju učinjen za slučaj smrti darovatelja, da tuženica želi pojasniti da se s tužiteljem nalazila u izvanbračnoj zajednici počevši od 1999. pa sve do 2022.,da u prilog navedene tvrdnje tuženica prilaže Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ob-173/16 od 15. ožujka 2017., kojim je u izvanparničnom postupku po predlagateljima, ovdje tužitelju i tuženicu, utvrđeno da se isti nalaze u izvanbračnoj zajednici , a koja izvanbračna zajednica traje neprekidno od 1999., kada su stranke uselile u podstanarski stan tuženice u Zagrebu (Ilica), a u izvanparničnom postupku da je odvjetnik stranaka očito pogrešno shvaćao da bi izvanbračna zajednica imala pravne posljedice tek nakon trogodišnje veze stranaka odnosno od sredine 2002., a ne od početka njihove veze, kakvo je stajalište zauzela i sudska praksa, da je potpuno neživotna i maliciozna tvrdnja tužitelja kako je nakon sklapanja navedenog ugovora o darovanju, tuženica napustila izvanbračnu zajednicu, jer joj je cilj bio dobiti imovinu – predmetni stan, bez namjere da s tužiteljem održi emotivnu, fizičku i materijalnu zajednicu, s obzirom da su stranke bile u izvanbračnoj vezi iste kvalitete do ljeta 2021., kada je istu prekinuo tužitelj, da se tuženica nije nalazila u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem dvadeset i dvije godine s ciljem da bi stekla imovinu tuženika, te da bi takva zlonamjerna tvrdnja eventualno imala smisla da su izvanbračni supružnici vrlo kratko boravili u izvanbračnoj zajednici, pa da je unutar kratkog roka tužitelj darovao tuženici stan nakon čega da je ona napustila izvanbračnu zajednicu, da je upravo suprotno, jer je tužitelj darovao tuženici stan koji je i stekao u ovoj izvanbračnoj zajednici nakon sedamnaest godina njezinog trajanja, kao najbitnijoj osobi u svom životu, da je tuženica upravo iz razloga što su stranke razgovarale o mogućnosti da u nekom trenutku prekinu svoju vezu (što im se tada činilo nemogućim), ona, za korist tužitelja, predmetnim spornim ugovorom osnovala osobnu služnost prava stanovanja i to ne plodouživanja, jer su smatrali kako bi u slučaju kada bi i došlo do prekida veze, oni sigurno mogli dijeliti stan (što se ipak pokazalo netočno), da do darovanja nije došlo “preko noći“ i nepromišljeno jer da su stranke spora već tada u momenta darovanja, nalazile u izvanbračnoj zajednici 16 godina, a nakon učinjenog darovanja još 5 godina, da je tuženica imala iza sebe brak iz kojeg ima dvoje djece, pa da je jasno kako su tvrdnje tužitelja navedene u točki II. tužbe potpuno neosnovan, da je tužiteljeva tvrdnje da ugovor o darovanju nikada nije realiziran, neistinita odnosno neutemeljena, jer je u čl. 4. tog ugovora navedeno da se obdarenica nalazi u suposjedu predmetne nekretnine s darovateljem, ovdje tužiteljem, pa da je potpuno jasno kako su stranke od trenutka kada je tužitelj dobio stan zajedno ušli u njegov suposjed tog stana, te da su ga držali u suposjedu do ljeta 2021., kada tužitelj nije dozvolio tuženici da uđe u stan po njenom dolasku tog ljeta u [adresa], da je dakle ugovor o darovanju realiziran, a da u prilog iznesenog navoda, tuženica upire na rješenje Općinskog građanskog suda (dalje OGS), kojim je utvrđeno da se stranke spora nalaze u izvanbračnoj zajednici, te da je u obrazloženju tog rješenja navedeno na koji način stranke borave na adresama u [adresa], gdje je prebivalište tuženice, te u stanu u [adresa], da je u tom rješenju je i opisano kako se od kasne jeseni do svibnja tužitelj nalazi u Zagrebu, a da stranke svako ljeto provode u [adresa], da je ugovor o darovanju sklopljen 19. rujna 2016., da su se stranke nalazile u [adresa] gdje je ugovor i sklopljen, da su ga iste ovjerile kod javnog bilježnika sa sjedištem u [adresa], pa da je iz toga jasno ne samo da se tuženica već nalazila u suposjedu, već da je i nakon sklapanja ugovora zasigurno došlo do predaje su/posjeda po toj osnovi, da je netočna tvrdnja tužitelje da je predmetni stan njegova jedina nepokretna imovina, jer je tuženica vlasnica predmetnog stana, te je kao takav naveden i u zemljišnim knjigama, da tužitelj u prilog svoje tvrdnje niti ne podastire bilo kakav dokaz Naslovnom sudu da nema nekih drugih nekretnina, da i da nema druge imovine, tužitelj potpuno neosnovano navodi da je otpala osnova temeljem koje bi ugovor o darovanju trebao ostati na snazi, jer tuženica više nije tužiteljeva izvanbračna supruga, da se napominje kako Ugovor o darovanju nije sklopljen ni pod kakvim raskidnim uvjetom, da tuženica napominje kako navedena situacija u kojoj je tužitelj dužan tražiti pomoć drugih osoba nije nastupila, te je uopće nejasno što tužitelj hoće postići navedenim tvrdnjama odnosno kako može temeljiti tužbeni zahtjev na događajima koji će se možda dogoditi, a možda i neće, da tuženica ima saznanja, budući da se s tužiteljem nalazila u izvanbračnoj zajednici 22 godine, da tužitelj prima mirovinu u iznosu većem od 850,00 eura, što za prilike prosječnog građanina Republike Hrvatske predstavlja primanja dovoljna za život i plaćanja usluga drugih osoba za eventualno pružanje pomoći, da se tužitelj ne nalazi u nikakvoj životnoj oskudici, jer je na predmetnoj nekretnini prilikom zaključenja ugovora o darovanju, uknjižena osobna služnost prava stanovanja u korist tužitelja, te mu to stvarno pravo ne može biti oduzeto ni ograničeno, da tuženica ima saznanja da tužitelj predmetnu nekretninu iznajmljuje pa da je jasno da tužitelj ima primanja i po toj osnovi, iako je takvo njegovo raspolaganje stanom protivno njegovom pravu koje proizlazi iz prava osobne služnosti prava stanovanja, da tuženica ističe da, ukoliko bi se tužitelj našao u životnoj situaciji da mora potražiti tuđu pomoć i njegu, a da mora iseliti iz stana, te da mu za to mu ne bi bio dostatan iznos njegovih primanja, je ona spremna pripomoći u njegovom uzdržavanju i to najmanje u visini iznosa koji bi se mogao prihodovati od najma predmetnog stana, no navedeno nije predmet ovog spora, da iz svega izloženoga jasno proizlazi da tužitelj nema nikakve osnove za postavljeni tužbeni zahtjev te da on paušalno iznosi činjenice koje nisu ničime potkrijepljene i da slijedom svega navedenog, tuženica predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te da tužitelja obveže naknaditi tuženici troškove prouzročene pokretanjem ovog parničnog postupka.

3. U predmetnoj pravnoj stvari sud je proveo dokazni postupak uvidom u: Ugovor darovanju s ugovorom ostvarivanja prava osobne služnosti od 19.rujna 2016., kada je u potpisu ugovaratelja i ovjeren kod j.b. Ante Barbića pod OV-11099/2016., anex ugovora od 12.srpnja 2020, koji je u potpisu ovjeren dana 03.kolovoza 2020. kod j.b. Vlasta Zajec pod br.OV-78887/2020, zk izvadak za ZU 1256 KO [katastarska općina], saslušanjem parničnih stranaka, uvidom u Rješenje Stambene komisije UP/Io-371-05/97-04/01410 od 05.studenog 1998., Potvrdu ZK odjela ovog suda broj 963/2024 od 22.siječnja 2024., i Uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Makarska Klasa 938-08/24-01/10 od 22.siječnja 2024., iskaze svjedoka i uvidom u Rješenje OGS Zagreb broj R1 Ob- 173/2017-6 od 15.03.2017. te je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

4. Uvidom u zk izvadak za ZU 1256 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica], zgrada i dvorište ukupne površine od 1221 m2, da je sa 37. suvlasničkim dijelom (E 37) povezano vlasništvo stana br. 25, u prizemlju, u naravi dvosoban stan ukupne površine 36,27 č.m koji je u Elaboratu etažiranja obojan plavom bojom, a koji se sastoji od ulaza, gospodarskog prostora, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice sa sporednim dijelom, spremištem br. 25 ukupne površine 1,42 č.m., na etaži prizemlja, u elaboratu etažiranja obojano ljubičastom bojom kao vlasništvo ovdašnje tuženice LE. U C listu (Teretovnici) je na opisanom suvlasničkom dijelu uknjižena osobna služnost - pravo stanovanja, u istom stanu, u korist ovdašnjeg tužitelja.

5. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina s Ugovorom o osnivanju prava osobne služnosti od 19.rujna 2016. utvrđeno je da je sklopljen između ovdašnjeg tužitelja, kao darodavatelja / primatelja osobne služnosti i ovdašnje tuženice, kao obdarenice/vlasnice poslužne nekretnine, da je predmet darovanja nekretnina darovatelja, stan broj 25 u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] ZU 280 KO [katastarska općina], anagrafske oznake, [adresa], površine 36,27 m2, da darodavatelj tu nekretninu daruje obdarenici, koja je njegova izvanbračna supruga, a da obdarenica sa zahvalnošću prima darovanu joj nekretninu, da se obdarenica već nalazi u suposjedu te nekretnine s darodavateljem, koji dozvoljava da se obdarenica, temeljem tog ugovora, bez ikakve njegove daljnje dozvole, upiše kao vlasnica navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, da se darovatelj obvezuje, za slučaj da obdarenica ne uspije upisati svoja prava i prava korisnika osobne služnosti temeljem tog ugovora, zatražiti od svojeg prodavatelja sklapanje aneksa 3. Ugovora o kupoprodaji stana 00133 od 09.kolovoza 1999. ili izdavanje tabularne isprave, da tuženica, kao vlasnik nekretnine, osniva temeljem tog ugovora pravo osobne služnosti prava stanovanja na cijeloj nekretnini iz čl. I. ugovora za korist primatelja osobne služnosti, ovdašnjeg tužitelja, koje pravo ima trajati do njegove smrti, te mu dozvoljava da bez ikakve njene daljnje dozvole, to pravo osobne služnosti upiše u zemljišne knjige. Ugovor je u potpisima ugovaratelja ovjeren kod javnog bilježnika (dalje j.b.) Ante Barbića iz [adresa], dana 19.rujna 2016., pod OV-11099/2016..

6. Uvidom u Aneks ranije navedenog ugovora, koji Aneks je sklopljen 12.srpnja 2020., utvrđeno je da su ga sklopile iste stranke, da su, u odnosu na osnovni Ugovor od 19.rujna 2016., promijenile samo čl. II., tj. opis nekretnine koja je predmet darovanja, prema podacima iz zemljišne knjige, gdje je predmetni stan upisan pod rednim brojem 37, suvlasnički dio 27/1000, E-37, dijela povezan s vlasništvom stan br. 25 u prizemlju građevine ukupne površine 36,27 m2, pobliže opisan u točki 1. tužbenog zahtjeva. I ovaj aneks je u potpisima ugovaratelja ovjeren kod j.b. Vlaste Zajec iz Zagreba dana 03.kolovoza 2020. pod brojem OV-7887/2020. I prezime tuženika u ŽE dok je u osnovnom ugovoru to prezime bilo navedeno samo ŽE

7. Uvidom u Rješenje Stambene komisije Ministarstva obrane RH klasa: UP/Io- 371-05/97-04/01410 od 05.studenog 1998., utvrđeno je da je istim ovdašnjem tužitelju (tada samo po prezimenu ŽE) dodijeljen stan u [adresa] površine 36,27 m2, s pravom otkupa, koji je vlasništvo RH, a dat na upravljanje Ministarstvu obrane.

8. Uvidom u Uvjerenje Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina [adresa] Klasa 948-08/24-01/10 od 22.siječnja 2024. utvrđeno je da se njime potvrđuje kako ovdašnji tužitelj nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodu Odjel za katastar nekretnina Makarska.

9. Uvidom u Potvrdu ZK odjela ovog suda broj 963/2024 od 22.siječnja 2024., utvrđeno je da se istom potvrđuje kako ovdašnji tužitelj nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti tog ZK odjela.

10. Uvidom u pravomoćno Rješenje OGS u Zagrebu broj R1 Ob-173/2017-6 od 15.ožujka 2017. utvrđeno je da se radilo o postupku I. -predlagatelja ŽEE (tužitelja) i II.-predlagateljice LE (tuženice), radi utvrđenja izvanbračne zajednice, da je navedenim Rješenjem utvrđeno da se ti predlagatelji nalaze u izvanbračnoj zajednici koja traje neprekidno od sredine 2002., do dana donošenja tog Rješenja. U obrazloženju je navedeno kako su predlagatelji u svom prijedlogu naveli da od sredine 2002. žive u izvanbračnoj zajednici, koji svoj zajednički život imaju na dvije adrese, u [adresa], gdje da II.- predlagateljica ima stan i u [adresa], gdje da I. - predlagatelj ima stan, da su od kasne jeseni do svibnja u Zagrebu, a da svako ljeto provode u [adresa], da je I. - predlagatelj od 2003. do 2008., izvršio prijavu boravišta u [adresa] na adresi prebivališta II. - predlagateljice, a da je nakon toga tu obvezu zanemario.

11. Na ročištu održanom dana 03.ožujka 2024.proveden je dokazni postupak saslušanjem tužitelja i tuženice, kao parničnih stranaka.

12. Tužitelj ŠEE, je u svom iskazu naveo da je ovu tužbu podnio jer je tuženica drastično promijenila svoje ponašanje prema njemu, da mu je o tome teško govoriti, da je ugovor o darovanju i aneks potpisao svojom voljom, da ga nitk nije nagovarao, niti prisilio, da u stanu, koji je predmet darovanja, i dalje stanuje i da ga nitko ne ometa, ali da mu je prilikom sklapanja ugovora u [adresa] rečeno: "trebao si gledati što potpisuješ", da je tada to smatrao šalom, ali da je kasnije vidio da može bit ometanja pri stanovanju, da je od tuženice doživljavao psihičko i fizičko maltretiranje , da pod tim misli da bi mi tuženica ponekad udarila "plesku" – šamar, da su on i tuženica stanovali 10 do 15 godina, prije svega ovoga, zajedno, da je njenu djecu, sina i kćer smatrao svojima, jer nema svoje djece, da je ponašanje tuženice prema njemu bilo odlično do sklapanja tog ugovora, da su tuženičin sin i kćer od sklapanja Aneksa distancirani prema meni, a da su se prije toga prema njemu dobro ponašali, da je promijenio bravu na stanu, jer je netko pokušao nasilno uči, a da je i prije toga još jednom promijenio bravu, i da ključevi koje tuženica ima nisu više odgovarajući, da je sa tuženicom živio zajedno u Zagrebu, do iza potresa u Zagrebu 2020., da je u [adresa] došao nakon liječenja i nakon toga otišao u Zagreb kada je potpisao Aneks ugovora i u Zagrebu ostao neko vrijeme, da se ne može točno sjetiti koliko dugo, da zna da je poslije Uskrsa došao u [adresa], da je planirao živjeti zajedno s tuženicom, koja je trebala ići u mirovinu, te da su planirali živjeti zajedno, da je razmišljao i o ženidbi kada se oboje presele u [adresa], da je predmetni stan htio ostaviti tuženičinom unuku ŠE, ali da je on tada bio maloljetan, pa da je onda stan darovao tuženici kao njegovoj baki, da taj tuženičin unuk sada ima 19 ili 20 godina, i da ni on niti itko drugi iz tuženičine obitelji s njim ne komunicira, da tuženičina maltretiranja nije prijavio policiji jer to nije njegov nivo, da se nikom drugom nije potužio u svezi toga, da je on prekinuo izvanbračnu zajednicu iz razloga koje je naveo da je zadnji put bio u Zagrebu prije Uskrsa, a poslije sklapanja aneksa, da je kod tuženice ostavio i svu svoju odjeću, da je poslije sklapanja aneksa iz kolovoza 2020. još bio nekoliko mjeseci u Zagrebu, do pred Uskrs (sljedeće godine), da je taj stan jedino mjesto gdje on živi da ga tuženica u tome ne smeta, ali da je nakon aneks rekla da će ona određivati tko će dolaziti u stan te kada i koliko će ostajati, da nije vidio tko je htio nasilno ući u stan, da je sa tuženicom razgovarao i da joj je rekao da bi bilo dobro da vrati stan, a da je ona na to rekla "samo čekaj da se uknjižim".

13. Iskazu tužitelja sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu tog iskaza da bi ga tuženica psihički i fizički maltretirala, jer suprotno proizlazi iz iskaza svih svjedoka, kako onih koji su u srodstvu s tuženicom, tako i onih nesrodnih. Ni dijelu njegovog iskaza da bi se ponašanje tuženice prema njemu drastično promijenilo nakon sklapanja ugovora o darovanju stana u [adresa], sud nije poklonio vjeru, jer iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke Ugovor o darovanju sklopile još 19.rujna 2016., (kada su ga u potpisima ovjerile kod javnog bilježnika), a da su Aneks tog ugovora stranke sklopile nakon skoro četiri godine, dana 03.kolovoza 2020. (kada su u potpisima taj aneks ovjerile kod javnog bilježnika). Da se doista tuženica prema tužitelju loše ponašala nakon sklapanja ugovora o darovanju, tužitelj zasigurno ne bi sa takvom osobom, nakon toliko vremena od sklapanja osnovnog ugovora, sklopio i Aneks ugovora o darovanju.

14. Tuženica LE je u svom iskazu navela da je s tužiteljem živjela od 1998. u izvanbračnoj zajednici, da je tada u tijeku bio njen razvod od bivšeg supruga sada pok. ČE, da su tužitelj i ona najprije živjeli kao podstanari, a da su kada joj je pripao stan u [adresa] prešli u taj stan, da je tužitelj predložio sklapanje darovnog ugovora, da nije izjavljivala prijetnje prema tužitelju već da je naprotiv on nju i njenu kći SE napao jedne prigode na Valentinovo, da je došao ujutro u alkoholiziranom stanju, i da je problem nastao kada je vidio da je ona dobila ružu, a da to je bilo prije sklapanja ugovora, da je do sklapanja koliko misli, dva aneksa došlo zbog promjene prezimena tužitelja, koji se prije prezivao ŠEE, a poslije da je dodao i prezime ŠEE, da je do prekida izvanbračne zajednice došlo u travnju 2021., da se tužitelj javio da ide u [adresa] na par dana i da više se nije ni vratio u Zagreb, da je poslije zvao telefonski i tražio raskid ugovora i prijetio njenoj djeci, a da mu se nakon toga više nije javljala, da u ugovoru ne bi bilo pravo uživanja u korist tuženika da je njena namjera bila uzeti stan, da je u [adresa] bila u ljeto 2021. da je uredno pozvonila na vrata i da joj nitko nije otvorio da je pokušala s ključevima ući u stan ali u tome nije uspjela jer su ključevi bili s unutarnje strane donje brave, a da su na vratima i od ranije bile dvije brave, da poslije toga nije dolazila, niti pokušala nasilno ući u stan, niti joj to pada na pamet, da je s tužiteljem živjela u predmetnom stanu u [adresa] za vrijeme svakog godišnjeg odmora, produženog vikenda, a nekada i običnog vikenda, da su tužitelj i ona u taj stan zajedno dolazili i odlazili, da je ostala zajedno s tužiteljem nakon te svađe na Valentinovo, zbog njegovih obećanja da će se promijeniti i radi osjećaja koje je imala prema njemu, da je otplatila dvadesetak rata po ugovoru o kupnji predmetnog stana, da je platila uknjižbu stana i opremila ga, da je njoj u trenutku prekida izvanbračne zajednice ostalo dvije godine do mirovine i da su nakon toga planirali preseliti se trajno u [adresa], a povremeno dolaziti u Zagreb, da su njena djeca i unuk s tužiteljem bili u jako dobrim odnosima, a da su se ti odnosi poremetili kada je tužitelj otišao i više se nije javljao, da odnosi nisu poremećeni odmah iza sklapanja aneksa veš da su poremećaji nastupili nakon što je tužitelj napustio Zagreb a time i izvanbračnu zajednicu te što joj je poslije prijetio, da ne zna zašto je tužitelj napustio tu zajednicu, da je rekao kako ide u [adresa] na par dana i da se više nije vratio da nije prijavljivala tužitelja, da predmetni stan ne želi za sebe već za svog unuka i da bi htjela da se društvo koje se skuplja u tom stanu makne iz stana, ali da nema ništa protiv da tužitelj u njemu stanuje, da se njen unuk više ne čuje s tužiteljem, da bi rado došao i bio s tužiteljem, ali da ne zna kako bi tužitelj reagirao.

15. Iskazu tuženice sud je poklonio vjeru, jer istinitost tog iskaza proizlazi i iz ostalih provedenih dokaza-iskaza svih saslušanih svjedoka, Ugovora o darovanju i Aneksa OGS u Zagrebu broj R1 Ob-173/2017-6 od 15.ožujka 2017.

16. Na ročištu održanom dana 11. travnja 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HE , koja je u svom iskazu navela da stranke poznaje od 2000.,od kada žive u istom kvartu i istoj zgradi u [adresa], da su već tada stranke živjele zajedno, da su više vremena provodile u Zagrebu, a da bi u [adresa] dolazile ljeti kada bi tuženica imala godišnji odmor, da su stranke po onome što je ona vidjela bile u dobrim odnosima, da je bila i u tuženičinom stanu u [adresa], 4 do 5 dana kada joj je dijete bilo u bolnici u Zagrebu, da su i tada stranke bile u dobrim odnosima, da sada u stanu u [adresa] viđa samo tužitelja i neke nepoznate osobe, koje dolaze kod njega i koje su "nelagodne" za vidjeti, da tuženicu više ne viđa, da se iznenadila kada je prije otp. dvije godine vidjela tužitelja samog u [adresa] i da joj je on tada rekao da je između njega i tuženice gotovo, a da joj detalje zbog čega više ne žive zajedno nije govorio, da je čula da su tužitelj i tuženica sklopili Darovni ugovor u svezi stana u [adresa] i više ništa ne zna, da je tužitelj u predmetni stan uselio 1998. ili 1999., da je s njim uselila i tuženica, da je u opremanje stana najviše uložila tuženica, a da ona to zna jer se s njom družila, a i sada se druži, da je u Zagrebu zbog bolesti sina bila prije otp. osam godina, a da to zna jer joj je sin još išao u srednju školu, a da su mu sada 24 godine, da je u tom stanu u [adresa], tada kada je ona bila sa sinom bio i tužitelj, da je ona bliska i sa tužiteljem i sa tuženicom i da je od oboje čula da su sklopili ugovor jedne prilike kada su zajedno pili kavu, da misli da je to bilo prije potresa u Zagrebu, da misli i da su i tužitelj i tuženica uselili 1999., kada je uselila i ona, a da su u predmetnom stanu, dok su stranke bile u Zagrebu bili susjedi po prezimenu L, da misli da je od razgovora kada su joj rekli da su sklopili ugovor pa do trenutka kada se tužitelj vratio u [adresa] prošlo par godina i da su stranke prekinule vezu.

17. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, jer istinitost tog iskaza proizlazi i iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka, tj. iskaza stranaka i drugih svjedoka.

18. Svjedoci TE, OE, CE, SE i AE, koji svi imaju prebivalište u [adresa] su saslušani putem zamolbenog OGS-a u Zagrebu, na ročištu održanom dana 05.prosinca 2024. u predmetu zapisnik broj Pom- 229/2024.

19. Svjedok TE, nesrodan, je u svom iskazu naveo da je susjed sa tuženicom, koju poznaje još od 1974., a da tužitelja poznaje zadnjih 10-ak godina, jer je živio kod tuženice, te da su znali ponekad popiti piće u obližnjim kafićima u [adresa], da su se znali i posjećivati i viđati u zajedničkom dvorištu, a da je tužitelj navraćao kod njegovog pokojnog oca na gemišt, da se sa ovim strankama viđao samo u Zagrebu, da je tužitelj znao često boraviti u [adresa], a da bi ga tuženica posjećivala da nije primijetio neku promjenu u njihovom odnosu u zadnjih par godina, i da su stranke, prema njegovom mišljenju bile u izvanbračnoj zajednici, da tužitelja ne viđa zadnje dvije godine i da pretpostavlja da je veza stranaka prestala, da ne zna zašto stranke više nisu u izvanbračnoj zajednici, jer da nije u takvim odnosima da bih to pitao mogao pitati tuženicu, da nije primijetio drugačije ponašanje između stranaka i da je tužitelj kod tuženice u Zagrebu, ostajao po par mjeseci.

20. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, jer je taj iskaz, po mišljenju suda, iskren i istinit, i da je svjedok iskazivao ono što je, kao susjed stranaka u [adresa], mogao primijetiti, o odnosu između ovdašnjih stranaka.

21. Svjedok CE, nesrodna, je u svom iskazu navela da je sa tuženicom u prijateljskom odnosu od 1987., da su znale često zajedno piti kavu, da su susjede , a da je bila u dobrim odnosima i sa tužiteljem, kojeg je upoznala 1998., da su viđali kod nje u stanu na kavi, jedno vrijeme skoro svaki dan na adresi njenog stana, [adresa] i da je tada bio prisutan i tužitelj, da se sa strankama viđala i u [adresa] i u [adresa], da je u [adresa] kod njih prije otp.13 godina, bila na ljetovanju, zajedno sa svojom unukom ZE, da su odnosi stranaka, po njenom mišljenju, bili u redu, iako smatram da tužitelj boluje od PTSP-a zbog rata, da je ponekad znao popiti i da je tada bio pričljiviji, ali da nema dojam da je to utjecalo na njihov odnos, da je zajednički život parničnih stranaka, prestao u proljeće 2021. kada je tužitelj otišao iz Zagreba i da smatra kako od tada stranke više nisu u izvanbračnoj zajednici, da joj nije poznato zašto parnične stranke više nisu u izvanbračnoj zajednica da je to i za tuženicu bila svojevrsna nepoznanica, da i prije prestanka izvanbračne zajednice nije primijetila da su odnosi između zahladili i daje po njoj sve bilo normalno, da se ni tuženica u tom smislu nije žalila, da je tuženica financirala kupnju i opremanje stana u [adresa] i da su joj u tome pomagali kćer SE i sestra BE koja radi u Njemačkoj.

22. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, jer je svjedokinja, po mišljenju istinito iskazivala ono što joj je o odnosu između stranaka bilo poznato iz kontakata s njima, kao susjeda, a i ono što je o tome čula od tuženice (npr. da je i tuženica financirala kupnju i opremanje stana u [adresa]).

23. Svjedok AE, nesrodna sa strankama, je u svom iskazu navela da tuženicu poznaje od 1994., a tuženika od 1998., i da joj je tuženica prijateljica, da su se zbog toga često posjećivali u stanovima, a da nisu odlazili u kavane i restorane, da je jednom bila u [adresa] za vikend oko 2000. godine u njihovom stanu, da su tada putovali zajedno i da ih je vozio tužitelj, da su u zadnje vrijem odnosi stranaka bili loši, da je spočetka je to sve bilo lijepo, a u zadnje vrijeme je sve počelo biti lošije jer je tužitelj počeo piti i čak je dolazilo do obiteljskog nasilja i prema tuženici čak i prema njezinoj djeci, da je jedne prilike reagirala policija i u tom vrijeme tuženik bio sklon alkoholu, da ne zna točno kada je prestao zajednički život parničnih stranaka, da je puno prekida, da je tuženica tužitelju silno htjela pomoći i trudila se, ali da on je imao PTSP, i da u jednom trenutku ona to više nije mogla, ali da se točne godine prekida ne može sjetiti, da misli da stranke više nisu u izvanbračnoj zajednici, zbog problema s alkoholom i osobnosti tužitelja, da je primijetila t promjene, da je tužitelj bio sklon alkoholu i da je to počelo prije otprilike 10 godina, da je tuženica financirala kupnju i opremanje stana u [adresa], da misli da je on stan dobio, da je ona otplaćivala neke njegove kredite, i da je cijeli stan opremila, da je često boravila u stanu u [adresa] i da je u to vrijeme još radila.

24. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, jer je, po mišljenju suda, i ova svjedokinja iskreno iskazivala ono što joj je o odnosu između stranaka bilo poznato iz kontakata s njima kao susjeda, a i ono što joj je o tome govorila tuženica (npr. o tome da je tuženica otplaćivala tužiteljeve kredite).

25. Svjedok OE, sin tuženice, a (kako navodi) tužitelja smatra očuhom, je u svom iskazu naveo da mu je tuženica majka, a tužitelj očuh, da je živio s njim i smatrao ga očuhom, da su živjeli 1998. u stanu u llici, 3 godine i da su se onda vratili u stan u [adresa], a koji stan je bio pola pola od njegove majke i oca, da otac nije plaćao alimentaciju, pa da je umjesto toga svoj dio stana" prepisao" tuženici, da su tuženica i on cijelo vrijeme živjeli u [adresa] zajedno, dok se on nije odselio u drugi stan, ali da je tužitelj-očuh, znao čak do 6 mjeseci živjeti sa njima u Zagrebu, a onda da bi na neko vrijeme otišao u [adresa], jer je dolazilo do promjena u njegovom ponašanju , da su te promjene često bile uzrokovane time što je znao popiti, kada bi dobio mirovinu, zbog čega da mu je tužiteljica, prigovarala, te da može reći da se tužitelj brinuo o meni, da je on-svjedok u [adresa] odlazio svako ljeto do 2005. ili 2006.,tj. dok nije krenuo sam odlaziti na ljetovanja, da je tužitelj želio sam pokloniti stan u [adresa] tuženici, jer je želio, da kada on umre, njena djeca i sama tužiteljica imaju gdje ići na more i da to ne bi dobila država ili netko treći, da je između stranaka bilo nekih svađica pogotovo kada bi tužitelj imao više novaca pa bi dosta pio, da je to više bilo psihičko maltretiranje nego fizičko, da bi npr. došao u 4 ujutro pijan, da bi probudio tužiteljicu i provocirao je, da smatra da su to bile neke psihičke boljke, s kojima se tužitelj bori, te ih je izražavao prema tuženici, da je tužitelj sudjelovao i u odgoju njegovog - svjedokovog nećaka ŠE, sina njegove sestre, koji bi sam s tužiteljem bio u [adresa] po par mjeseci, a da je ŠE rođen je 2003., da je zajednički život parničnih stranaka, prestao prije otprilike 3 ili 4 godine, da je tužitelj nakon potresa u Zagrebu i Petrinji otišao u [adresa] i više se nije vratio, a da je prije toga neprestano bio u Zagrebu, a ponekad bi znao otići u [adresa], da je tužitelj sam odlučio prekinuti izvanbračnu zajednicu jer je rekao da ide na par dana nešto obaviti u [adresa] i da se više nikada nije vratio, da je između stranaka bilo razdoblja hladnijih odnosa, i da je s obzirom na prirodu njihovog odnosa i prije prestanka izvanbračne zajednice bilo i puno napetijih situacija, da može reći da bi on da je bio na tužiteljičinom mjestu, odavno napustio takvog čovjeka, ali da je tuženica tužitelja zaista voljela kao i on nju, i da misli da je tako i dan danas, da su ne na tužitelju dok je živio s njima vidjele promjene u njegovom ponašanju, d je izgledao urednije, jer ga je tužiteljica vodila u šoping, da su šetali gradom, što su također i susjedi primijetili, da je tužitelj stan dobio do vojske, odnosno ministarstva, ali cijelo opremanje stana da je financirala tužiteljica.

26. Iskazu ovog svjedoka, iako je sin tuženice, sud je poklonio vjeru, jer smatra da svjedok u svom iskazu nije bio pristran, već da je istinito iskazivao kakvi su doista bili odnosi između ovdašnjih stranaka i kako je došlo do sklapanja ugovora o darovanju. O samom tužitelju je iskazivao kako pozitivne, tako i negativne stvari, te je tako naveo kako tužitelja smatra očuhom, koji se brinuo o njemu, da je tužitelj sudjelovao i u odgoju njegovog-svjedokovog nećaka ŠE, ali i da bi tužitelj, kada bi imao novaca, bio sklon alkoholu i da bi u takvom stanju psihički maltretirao tuženicu. Da je svjedok pristran zasigurno bi o tužitelju iznosio samo negativno, što kod ovog svjedoka nije bio slučaj.

27. Svjedok SE, kći tuženice, je u svom iskazu navela da je tužitelj počeo živjeti sa nama 1998. u zajedničkom kućanstvu nakon što se majka rastala, da je tuženik uglavnom cijelo vrijeme živio sa njima, a da bi, kada bi se on i majka posvađali otišao bio u [adresa], da su i oni često odlazili u [adresa] i da je po njoj taj odnos bio neprekidan, da su svako ljeto smo išli u [adresa], a da je majka čak i vikendima išla, da je i ona sa svojim sinom ŠE često išla u [adresa], da tužitelja njen sin zove didom jer ga je tako i smatrao , da su odnosi između stranaka bili dobri osim kada bi tužitelj popio i onda bi postao neugodan prema tuženici, i kada bi je ona krenula braniti onda je bio neugodan i prema njoj i njenom bratu OE, ali prema njenom sinu ŠE nikada nije bio neugodan, da ne zna zašto stranke više nisu u izvanbračnoj zajednici, da je tužitelj tjedan dana bio u [adresa] te je počeo zvati mamu i govoriti joj da mu je ukrala stan i mislim da je to govorio, jer je njegovo loše društvo utjecalo na njega, da tužitelja kada bi dobio novac ne bi bilo cijeli dan i noć i tako sve dok ne potroši novac, a onda da bi bio mir, da je u tim razdobljima vrijeđao tužiteljicu, a da ju je znao i povući za kosu, da je tužitelj stan u [adresa] dobio od vojske sa pravom otkupa, da ga je otplaćivao prvo on, a nakon dugova da ga je otplaćivala tužiteljica, da je uređenje stana u cijelosti financirala tuženica i ona-svjedokinja, a kuhinju da je opremila njena tetka iz [adresa] BE, da je ona – svjedokinja 2017. otišla odraditi jednu sezonu u ugostiteljstvu kako bi se otplatila zadnja rata za stan, da je tužitelj inicirao darovanje stanja u [adresa], jer on nije imao nikoga osim tuženice i da je htio da stan ostane njenoj obitelji.

28. Iskazu ove svjedokinje, iako je kći tuženice, sud je poklonio vjeru, jer taj iskaz po mišljenju suda, nije bio pristran već iskren. Za tužitelja ova svjedokinja govori da se brinuo o njenom sinu ŠE, koji ga zove didom, ali i da bi tužitelj, kada bi pio alkohol, bio neugodan i prema tuženici, a i prema njoj i njenom bratu, a da prema njenom sinu ŠE nikad nije bio neugodan. Da je svjedokinja pristrana ona bio o tužitelju u svom iskazu govorila samo negativno.

29. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa i samih stranaka, proizlazi da je do faktičnog prestanka izvanbračne zajednice, koja je trajala od sredine 2002. (kako je pravomoćno utvrđenu u Rješenju OGS u Zagrebu broj R1 Ob-173/2017-6 od 15.ožujka 2017.), do ožujka 2021., došlo na način da je tužitelj prekinuo tu izvanbračnu zajednicu, na način da je otišao iz tuženičinog stana u [adresa], u [adresa], kako je tuženici rekao, na par dana u [adresa], i da se nakon toga više nije vratio u Zagreb, već da je, iz [adresa], počeo nazivati tuženicu radi sporazumnog raskida ugovora o darovanju, na što ona nije pristala. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je ta faktična izvan bračna zajednica trajala još i prije 2002., i to od 1998. ili 1999., ali ovaj sud prihvaća utvrđenje o tome iz pravomoćne odluke OGS-a u Zagrebu.

30. Ugovor o darovanju je reguliran odredbama čl. 479. do 498. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- Uredba Vlade RH, u daljnjem tekstu ZOO).

31. Tim odredbama nisu definirani uvjeti raskida ugovora o darovanju, već samo opoziv darovanja iz različitih razloga.

32. Iz sadržaja Ugovora o darovanju, od 19.rujna 2016. i Aneksa tog ugovora, od 03.kolovoza 2020., ne proizlazi da bi se radilo o darovanju s nametom, koja vrsta ugovora o darovanju je definirana odredbama čl. 484. ZOO-a.

33. I sam tužitelj je, kao stranka u postupku OGS-a u Zagrebu broj R1 Ob-173/2017 naveo da tuženica i on svoj zajednički život imaju na dvije adrese i to:" u [adresa], gdje II.-predlagateljica ima stan, te u [adresa], gdje I.-predlagatelj ima stan. Od kasne jeseni do svibnja I.-predlagatelji žive u [adresa], dok stranke svako ljeto provode u [adresa]."

34. Iz iskaza tuženice, a i iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da bi tuženica ljeti, kad god je to mogla, odlazila u [adresa] (za vrijeme godišnjeg odmora, vikendom i sl.), pa ti iskazi potvrđuju i ono što je navedeno u predmetnom Ugovoru o darovanju, tj. da je u vrijeme sklapanja tog Ugovora tuženica već bila u suposjedu predmetnog stana u [adresa], a i da je tužitelj bio u suposjedu tuženičinog stana u [adresa], od jeseni pa do svibnja iduće godine.

35. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj traži raskid ugovora o darovanju zbog izmijenjenih okolnosti. Raskid ugovora je reguliran odredbama čl. 360. do 374. ZOO-a, ali se u svim tim odredbama radi o dvostrano obveznim ugovorima, što predmetni Ugovor o darovanju nije.

36. Ovdašnja tuženica, prema odredbama tog Ugovora o darovanju, nije imala nikakvih obveza ili nameta koje nije ispunila.

37. Do faktičnog prestanka izvanbračne zajednice stranaka je došlo na način da je tu zajednicu napustio upravo tužitelj, a da je bilo i suprotno, tj. da je tuženica napustila tu izvanbračnu zajednicu, to nije razlog za prestanak ugovora o darovanju, na neki Zakonom predviđeni način, a posebno ne za raskid tog ugovora, što tužitelj traži točkom 1. tužbenog zahtjeva. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

38. Točka 2. tužbenog zahtjeva se odnosi na uspostavu zk stanja koje je postojalo prije upisa tuženice kao vlasnice predmetnog stana, temeljem Ugovora o darovanju, o kojoj bi sud raspravljao tek pod uvjetom da je usvojena točka 1. tužbenog zahtjeva (odluka o točki 1. tužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za točku 2. tužbenog zahtjeva).

39. Kako je točka 1. tužbenog zahtjeva odbijena to je odbijen i ovaj tužbeni zahtjev iz točke 2. kao neosnovan.

40. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), te je tuženici priznao troškove sastava odgovora na tužbu u visini od 75 bodova ili 150,00 EUR, prema VPS označenom u tužbi, temeljem Tbr.8. t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023 – dalje OT), pristupa na ročište od 14.12.2020. u visini od 75 bodova ili 150,00 EUR, prema VPS označenom u tužbi, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a. Na ročištu održanom dana 06.02.2024. povećana je VPS na iznos od 20.000,00 eura, pa je, prema toj VPS, sud tuženici priznao troškove zastupanja na ročištima kod ovog suda od 05.03.2024., 11.04.2024., i 20.03.2025., te zastupanja na ročištu kod zamolbenog OGS-a u Zagrebu od 05.12.2024., u visini od po 250 bodova ili po 500,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1., OT-a, odnosno ukupno 2.800,00 eura, koliko je troškova i obistinjeno tuženici u točki II. izreke ove Presude.

U Makarskoj, dana 28.travnja 2025.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP- a).

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice

3. U spis