REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-138/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NOSIL MARIA iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ISTARSKE ŽUPANIJE – ISTITUTO PER LA MEDICINA D´URGENZA DELLA REGIONE ISTRIANA, zastupanog po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Srđana Simića, odvjetnika iz Pule i zamjenice punomoćnika tuženika ZĐ, odvjetničke vježbenice iz Pule, te presude objavljene 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ISTARSKE ŽUPANIJE – ISTITUTO FORMATIVO PER LA MEDICINA D´URGENZA DELLA REGIONE ISTRIANA, OIB: 40606155880, Zagrebačka 30, Pula, da tužitelju NOSIL MARIU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 343,20 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

-za siječanj 2016. na iznos od 6,36 EUR od 16.02.2016.

-za veljaču 2016. na iznos od 13,77 EUR od 16.03.2016.

-za ožujak 2016. na iznos od 10,78 EUR od 16.04.2016.

-za travanj 2016. na iznos od 21,19 EUR od 16.05.2016.

-za svibanj 2016. na iznos od 28,45 EUR od 16.06.2016.

-za lipanj 2016. na iznos od 29,79 EUR od 16.07.2016.

-za srpanj 2016. na iznos od 5,86 EUR od 16.08.2016.

-za kolovoz 2016. na iznos od 7,78 EUR od 16.09.2016.

-za rujan 2016. na iznos od 9,99 EUR od 16.10.2016.

-za listopad 2016. na iznos od 7,45 EUR od 16.11.2016.

-za studeni 2016. na iznos od 7,43 EUR od 16.12.2016.

-za prosinac 2016. na iznos od 1,77 EUR od 16.01.2017.

-za siječanj 2017. na iznos od 5,18 EUR od 16.02.2017.

-za veljaču 2017. na iznos od 2,35 EUR od 16.03.2017.

-za ožujak 2017. na iznos od 8,67 EUR od 16.04.2017.

-za travanj 2017. na iznos od 13,68 EUR od 16.05.2017.

-za svibanj 2017. na iznos od 15,94 EUR od 16.06.2017.

-za lipanj 2017. na iznos od 4,17 EUR od 16.07.2017.

-za srpanj 2017. na iznos od 10,42 EUR od 16.08.2017.

-za kolovoz 2017. na iznos od 48,27 EUR od 16.09.2017.

-za rujan 2017. na iznos od 13,36 EUR od 16.10.2017.

-za listopad 2017. na iznos od 1,59 EUR od 16.11.2017.

-za studeni 2017. na iznos od 5,42 EUR od 16.12.2017.

-za veljaču 2018. na iznos od 4,95 EUR od 16.03.2018.

-za ožujak 2018. na iznos od 5,40 EUR od 16.04.2018.

-za svibanj 2018. na iznos od 16,66 EUR od 16.06.2018.

-za lipanj 2018. na iznos od 17,11 EUR od 16.07.2018.

-za srpanj 2018. na iznos od 6,39 EUR od 16.07.2018.

-za kolovoz 2018. na iznos od 13,02 EUR od 16.09.2018.

do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećana za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ISTARSKE ŽUPANIJE – ISTITUTO FORMATIVO PER LA MEDICINA D´URGENZA DELLA REGIONE ISTRIANA, OIB: 40606155880, Zagrebačka 30, Pula, da tužitelju NOSIL MARIU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 415,07 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

-za prosinac 2013. na iznos od 114,43 EUR od 16.01.2014.

-za siječanj 2014. na iznos od 4,79 EUR od 16.02.2014.

-za ožujak 2014. na iznos od 4,59 EUR od 16.04.2014.

-za travanj 2014. na iznos od 3,34 EUR od 16.05.2014.

-za svibanj 2014. na iznos od 6,57 EUR od 16.06.2014.

-za lipanj 2014. na iznos od 3,51 EUR od 16.07.2014.

-za srpanj 2014. na iznos od 3,24 EUR od 16.08.2014.

-za kolovoz 2014. na iznos od 95,76 EUR od 16.09.2014.

-za rujan 2014. na iznos od 13,42 EUR od 16.10.2014.

-za listopad 2014. na iznos od 14,39 EUR od 16.11.2014.

-za prosinac 2014. na iznos od 8,02 EUR od 16.01.2015.

-za siječanj 2015. na iznos od 19,71 EUR od 16.02.2015.

-za veljaču 2015. na iznos od 15,68 EUR od 16.03.2015.

-za ožujak 2015. na iznos od 0,84 EUR od 16.04.2015.

-za travanj 2015. na iznos od 3,35 EUR od 16.05.2015.

-za svibanj 2015. na iznos od 3,53 EUR od 16.06.2015.

-za lipanj 2015. na iznos od 6,32 EUR od 16.07.2015.

-za srpanj 2015. na iznos od 25,79 EUR od 16.08.2015.

-za kolovoz 2015. na iznos od 25,16 EUR od 16.09.2015.

-za rujan 2015. na iznos od 8,43 EUR od 16.10.2015.

-za listopad 2015. na iznos od 6,94 EUR od 16.11.2015.

-za studeni 2015. na iznos od 28,26 EUR od 16.12.2015., pa do isplate."

II Nalaže se NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU ISTARSKE ŽUPANIJE - ISTITUTO FORMATIVO PER LA MEDICINA D´URGENZA DELLA REGIONE ISTRIANA, OIB: 40606155880, Zagrebačka 30, Pula da tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.867,06 eur, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28.04.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećana za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na mjestu medicinskog tehničara, a radni odnos tužitelja reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u daljnjem tekstu: Temeljni KU). Rad tužitelja je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Plaća tužitelja regulirana je u čl. 47. KU zdravstva i u čl. 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u čl. 51., 57 i 59., a Temeljni KU u čl. 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja, koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj je od 1.12.2013. do dana podnošenja tužbe kao medicinski tehničar ostvario pravo na povećanu plaću, jer je radila u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg ZORa (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZORa u čl. 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 1.06.2013. do 30.11.2013. propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25% za radna mjesta II vrste". Nadalje, odredbom čl. 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 1.12.2013.) propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25% za radna mjesta II vrste." Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 1.10.2015.) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59a. Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1.10.2015. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužitelju platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te mu je umanjio iznos plaće. Sukladno navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.12.2013. do dana podnošenja tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradila u redovnim radu, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima – čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009.) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 7.08.2014.), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (NN 126/11), čl. 65. KU zdravstva (NN 88/13) i čl. 57. st. 2. Temeljnog KU (NN 143/12). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužitelja, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZORa (ZOR iz 2009.) i pravo iz čl. 94. ZORa (na snazi od 7.08.2014.), a povezano s čl. 69. KU zdravstva (NN 126/11), čl. 59. Temeljnog KU (NN 143/12), a zbog čega je tužitelju isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 09. rujna 2021. tužitelj potražuje ukupno 5.713,19 kuna specificirano kroz mjesece zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Točno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na mjestu medicinskog tehničara, međutim nije točno da je tužitelj ostvario u spornom razdoblju veliki broj prekovremenih sati, kao i navodi da tužitelj ima pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, kao i da mu pripada pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Također nisu točni navodi tužitelja da mu je tuženik pogrešno isplaćivao naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, kao i navodi da tuženik nije tužitelju platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. Tuženik ističe kako u svom radu djeluje u skladu s propisima Republike Hrvatske kao i prema mišljenju Ministarstva zdravstva, Klasa: 053-02/18/220 od 8.5.2018. Da tuženik postupa u skladu sa zakonom potvrđeno je i sličnom presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R-518/16 od 30.5.2017. S obzirom na navedeno, tuženik se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade troškova postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dopis Ministarstva zdravstva i priležeću dokumentaciju (list 11-23), sudske odluke (list 24-26), ugovor o radu (list 29-30), obračunske liste i evidencije (list 31-202), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Zorici Unukić (list 215-238) i dopuna nalaza i mišljenja (list 246-248 i list 297-299) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Presudom Naslovnog suda posl. br. Pr-225/18 od 11. siječnja 2022. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 5.713,19 kuna bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu pa je odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1337/22 od 25. studenog 2024. godine djelomično odbijena žalba tuženika te je potvrđena presuda Naslovnog suda pod točkom I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 415,07 eur / 3.127,34 kuna bruto zajedno sa zateznim kmatama izuzev kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu tekućim za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2015. godine. U preostalom dijelu ukinuta je presuda Naslovnog suda pod točkom I izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos preko iznosa od 415,07 eur do iznosa od 758,27 eur zajedno sa zateznim kamatama kao i pod točkolm II i III izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara.

6. Sporno je među strankama da li je tužitelj u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati, kao i navodi da tužitelj ima pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, kao i da mu pripada pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Također je sporno da li mu je tuženik pogrešno isplaćivao naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, kao i navodi da tuženik nije tužitelju platio prekovremeni rad ostvaren na dane državih blagdana i praznika.

7. Vezano za pravni stav tuženika u pogledu obračune plaća na blagdan i praznike tužitelja i potraživanje koje tužitelj potražuje s tog osnova tužitelj ističe kako ukupni mjesečni fond sati predstavlja umnožak broja radnih dana u mjesecu s brojem radnih sati u danu (8) koji je za svakog radnika isti, ali da uz njega postoji i efektivni mjesečni fond sati koji predstavlja ukupni mjesečni fond sati umanjen za dane državnih blagdana koji padaju u periodu od ponedjeljka do petka i koji je također za sve radnike u Republici Hrvatskoj isti. Kada tužitelj ne radi na blagdan koji pada u periodu od ponedjeljka do petka tužitelj dobije naknadu plaće, kao i ostali zaposlenici, a ako radi bude mu plaćena redovna satnica uvećana za dodatke koji mu pripadaju sukladno Kolektivnom ugovoru. Problem nastaje u slučaju kada tužitelj radi na državni blagdan koji pada u periodu od ponedjeljka do petka, za što mu tuženik isplati plaću, ali u tom mjesecu tuženik od tužitelja traži da odradi puni mjesečni fond sati umjesto efektivni mjesečni fond sati. Prema stavu tužitelja sav rad preko efektivnog mjesečnog fonda sati smatra se prekovremenim radom. Npr. ukoliko je u mjesecu bio jedan blagdan ukupni mjesečni fond sati iznosi 176 sati (22 radna dana x 8 sati dnevno), dok je efektivni mjesečni fond 168 sati (21 radni dan bez blagdana x 8 sati dnevno) ukoliko je tužitelj radio na blagdan tuženik je od njega tražio da odradi svih 176 sati u tom mjesecu te mu za to platio samo redovnu plaću, dok je u stvari redovna plaća tužitelja pokrivala 168 sati efektivnog mjesečnog fonda te je ostalo neplaćeno 8 sati prekovremeno.

8. Tuženik osporava da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremene sate u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan bio na ''standardni'' radni dan, te osporava da bi tužitelju pripadali dodaci na plaću. Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim odredbama nije propisano da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65 Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

9. Treba napomenuti kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Jasno proizlazi da radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR-1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom. U prilog tome u konačnici govori i presuda Županijskog suda u Zagerebu posl. br. Gž R-1047/20 od 07.12.2020.

10. Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl. 51 st. 9 KU/13, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad. Sukladno tome sve sate prekovremenog rada za koje je vještakinja utvrdila da tuženik nije isplatio plaću tužitelju valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i u tome djelu koji se tiče blagdana

11. Tužitelj nadalje tvrdi kako mu tuženik nije isplaćivo dodatke za posebne uvjete rade na sve sate, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate. Odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora/13 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Istim člankom propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a odredbom čl. 59. a Dodatka KU (Narodne novine 96/15) propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sukladno navedenim odredbama proizlazi da je tužitelj za svaki odrađeni sat radi u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što jednako vrijedi za prekovremeni rad. Isto tako, tužitelj je imao jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelju ti dodaci ne pripadaju. Naime, tužitelju se isplaćuju dodaci za prekovremeni rad, ali ti dodaci se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. i 59a. Kolektivnog ugovora zajedno sa dodacima za prekovremeni rad (takav stav potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019., kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž R-588/2020). Sukladno navedenom tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku i po osnovi godišnjeg odmora koja nisu isplaćena u cijelosti.

12. Osim toga u pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu dodataka na plaću sukladno KU sud je primijenio pravni stav Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019. prema kojem pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici proizlazi da "zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Sukladno navedenom prihvaća se zahtjev tužitelja da se i na prekovremene sate obračunavaju dodaci na plaću propisani kolektivnim ugovorom i to kumulativno, a sve sukladno izračunu vještaka u nastavku.

13. U predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zorici Unukić koji sud u cijelosti prihvaća kao objektivno i izrađeno u skladu sa pravilima. Iz nalaza i mišljenja vještaka u bitnome proizlazi da bi tužitelj u slučaju da su mu za prekovremene sate obračunati dodaci za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad i dodatke za prekovremeni rad u iznosu od 4.416,,22 kuna te razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.296,95 kuna odnosno ukupno 5.048,24 kunu kako je sve prikazano u Tabelama 1,2 i 3.Nakon primjedbe tužiteljice vještakinja je u svom očitovanju (list 245 spisa) ispravila nalaz i mišljenje u Tabeli 3 koloni 11 navodi i da je do razlike od 0,02 kune došlo zbog izračuna exell programa, tako da zaključno iznos prekovremenog rada i dodatka na prekovremeni rad iznosi 4.416,24 kune i razlika naknade za godišnji odmor 1.296,95 kuna, odnosno ukupno 5.713,19 kuna.

14. U ponovljenom je postupku provedena dopuna nalaza i mišljenja (list 297-298) sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R- 1337/2022 od 25. studenog 2024. koja je dostavljena vještaku iz koje proizlazi da je u Tabeli 1 izvršen izračun pripadajućih prekovremenih sati tužitelja u cijelom utuženom razdoblju od prosinca/2013. do kolovoza/2018. godine odnosno i nakon prosinca/2015. godine od kada je u primjeni zaključak 153, obračunat je na način tako da je prikazan puni mjesečni fond sati te efektivni (radni) sati (sati koje je Tužitelj morao odraditi u redovnom radu). Efektivne sate čini razlika između punog mjesečnog fonda sati, umanjenog za sate blagdana/državnih praznika, GO-a, BO- a, slobodnih sati, plaćenih dopusta odnosno svih sati koji se odnose na neradne dane koje tužitelj nije bio na poslu, a za iste ima pravo na naknadu plaće kao da je radio. Dakle, u Tabeli br. 1 izvršen je izračun prekovremenih sati:

-stupac 8 i to kao razlika ukupno odrađenih sati rada (stupac 7) u odnosu na broj efektivnih sati (radnih sati koje Tužitelj mora odraditi u redovnom radu, stupac 6) za pojedinačni mjesec

-u stupcu br. 9 prikazani su sati rada po pozivu (prekovremeni rad)

-u stupcu br. 10 prikazani su ukupni prekovremeni sati (stupac 8 + stupac 9)

-u stupcu br. 12 izračunat je broj neisplaćenih prekovremenih sati (stupac 10-11).

Svi prekovremeni sati, od strane tuženika, izračunati su i isplaćeni, sukladno prethodno navedenom, osim za 03/14., 08/14., 06/16., ukupno je manje isplaćeno 13,5 prekovremenih sati koje je tuženik vodio kao preraspodjelu. Dakle, svi prekovremeni sati, od strane tuženika, izračunati su i isplaćeni, sukladno primjeni zaključka 153, vodeći se činjenicom iz zaključka 153 da “mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.“ Nastavno na navedeno, proizlazi da je sam tuženik tumačio zaključak 153 prema načelu jednakosti za sve djelatnike te tužitelj ne potražuje manje isplaćeni prekovremeni rad za rad blagdanom već samo 13,5 neisplaćenih prekovremenih sati po osnovi preraspodjele. Ukupno potraživanje tužitelja odnosi se na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi i navedenih 13,5 sati prekovremenog rada iz preraspodjele. Slijedom navedenog, sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013. čl. 37, 53 i 58, NN143/2013, čl.36, 47 i 51. i NN 29/2018, čl.34, 45 i 49., Zakonu o radu NN 49/09, 61/11, 82/12, 93/14. čl.60, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN136/2002, NN112/2005, NN59/2006, NN55/2008, NN74/2011, NN130/2011, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od prosinca/2013. do kolovoza 2018. godine, da su i za prekovremene sate obračunati dodaci za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi te da je isplaćen prekovremeni rad iz preraspodjele, tužitelj bi primio veću bruto plaću, jednaku izračunu u dopuni nalaza i mišljenja od 03. kolovoza 2021. godine, u iznosu od:

-prekovremeni rad i dodatci na prekovremeni rad 586,13 EUR

-razlika naknade za godišnji odmor u iznosu od 172,14 EUR

ukupno 758,27 EUR.

15. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i njegov ispravak, te konačno i postavio tužbeni zahtjev u skladu sa tim nalazom dok tuženik iako pozvan nije imao nikakvih primjedbi. Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje kao i dopunu kojom je vještak potvrdila i dalje pojasnila izračun iz osnovnog nalaza i mišljenja, a niti stranke nisu imale primjedbe na sačinjenu dopunu nalaza.

16. Dakle ono što jest predmet tužbe i tužbenog zahtjeva je činjenica da tuženik na prekovremene sate koje je pravilno utvrdio nije obračunao dodatak za posebnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za otežane uvjete rade kao i ostale eventualne dodatke koje mu temeljem zakona i kolektivnog ugovora pripadaju a uslijed tako pogrešnog obračuna plaće na mjesečnom nivou pogrešno je obračunata i naknada za godišnji odmor. Vezano za navode iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1337/22 da sud nije uzeo u obzir Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13) valja napomenuti a kako je to pojasnila i vještak financijske struke u svojoj dopuni da je sam tuženik tumačio zaključak 153 prema principu jednakosti za sve djelatnike te tužitelj ne potražuje manje isplaćeni prekovremeni rad odnosno ukupno potraživanje tužitelja odnosi se isključivo na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi. U svakom slučaju valja naglasiti da formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati.Pritom je bitno naglasiti da su predmet ovog spora dodaci na prekovremene sate koje je tuženik obračunao a na iste nisu obračunati dodaci na otežane uvjete rada i posebnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (zbog propustu u sustavu COP-a) pa kako je sama plaća tužitelju bila pogrešno obračunata posljedično tome pogrešno su obračunate i naknade za godišnji odmor.Stoga je tužbeni zahtjev iz svih naprijed iznesenih razloga osnovan u cijelosti, međutim tužiteljici je valjalo dosuditi iznos od 343,20 eur bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate za razdoblje od siječnja 2016. do kolovoza 2018., obzirom je djelomično potvrđena presuda Naslovnog suda u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 415,07 eur sa pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2015. pa je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti jer se radi o presuđenoj stvari zbog čega je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

17. Odluka o zateznim kamatama donesena je temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

18. Tužitelju su sukladno čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak sukladno uspjehu u sporu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 75 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 07.12.2018. 37,5 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 29.07.2020. 18,75 bodova (Tbr 8/3), podnesak od 08.07.2021. 18.75 bodova (Tbr.8/3), za sastav podneska od 09.09.2021. 75 bodova (Tbr.8/1), za pristup ročištu 06.12.2021. 75 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu 19.02.2025. 37,5 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 12.03.2025. 75 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 07.04.2025. 75 bodova (Tbr.9/1) te za pristup na dva ročišta za objavu po 37,5 bodova što sve uvećano za PDV iznosi 1.406,25 eur. Tužiteljici je priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 460,81 eur pa joj je ukupno na ime parničnog troška priznat iznos od 1.867,06 eur.

19. Obzirom da tuženik nije uspio u sporu odbija se njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

U Puli, 28. travnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.