REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-3/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari CĐ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025.. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split platiti tužiteljici CĐ iznos od 29.199,01 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 26.544,56 eura počevši od 17. siječnja 2020., te

- na iznos od 2.654,45 eura počevši od 28. travnja 2025.,

kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.026,26 eura sa zateznom kamatom počevši od 28. travnja 2024. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CĐ u dijelu u kojem ista zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 26.544,56 eura za razdoblje od 24. veljače 2017. do 16. siječnja 2020., te na iznos od 2.654,45 eura za razdoblje od 24. veljače 2017. do 27. travnja 2025., te se odbija i preostali dio zahtjeva tužiteljice CĐ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 20. prosinca 2024. pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Split za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je prilikom poroda zbog liječenja od strane tuženika protivno pravilima struke zadobila ozljede u vidu oštećenja rektuma zbog čega je bila podvrgnuta višekratnim operativnim zahvatima slijedom kojih joj je nastupila šteta. Naime, navodi da je pretrpjela fizičke boli, strah, a da i dalje trpi zbog toga duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i ulaganja pojačanih napora, kao i duševne boli zbog naruženosti, a pored toga, navodi i da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom.

1.1. Kako, dakle, tvrdi da da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, tužbenim zahtjevom zahtijeva s naslova neimovinske štete iznos od 26.544,56 eura, a s naslova imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 2.654,45 eura, i to sve sa zateznom kamatom počevši od 24. veljače 2017, pa do isplate i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su djelatnici tužiteljicu liječili prema pravilima struke u skladu s mogućnostima suvremene medicine. Slijedom toga, osporava da bi bilo kakve zdravstvene tegobe kod tužiteljice bile uzrokovane pogrešnim liječenjem ili porođajem kod tuženika.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 4-20, 93-138, 155-172 spisa), presliku izjave svjedokinje CĐĐ (list 34 spisa), presliku izjave BĐ, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode tuženika (list 35-37 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 142-145 spisa), svjedokinje BĐĐ (list 150-152 spisa) kao i dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Zagrebu (list 194-197 i 209-211 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan samo u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva.

5. Između strankama je nesporna činjenica da je ista primljena kod tuženika radi poroda koji je učinjen vaginalno 24. veljače 2017., da je prilikom poroda došlo do ozljede-oštećenja rektuma zbog čega je bila podvrgnuta operativnim zahvatima, ali je između stranaka sporno je li tužiteljica liječena prema pravilima struke, pa imali u tom smislu odgovornosti tuženika da joj naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju tvrdi da je pretrpjela.

6. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu utvrđeno je tužiteljica pri porodu koji se obavio vaginalno došlo do razdora tkiva između rodnice i rektuma sa ozljedom završnog debelog crijeva (rektuma), kao i da ova ozljeda nije povezana sa krivim postupanjem liječnika prilikom porođaja već da je nastala spontano nepovoljnim porođajnim zbivanjima na koje se nije moglo utjecati. Međutim, iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je ozljeda krivo klasificirana i da se nepotrebno pristupilo zahvatu kolostomije umjesto jednostavnom zahvatu rekonstrukcije (primarne reparacije), pa se ozljeda trebala u tom smislu ušiti odmah u rađaonici ili operacijskoj dvorani.

6.1. Suprotno tome, iz nalaza i mišljenja je utvrđeno, da su liječnici tuženika nepotrebno pristupili kolostomiji, dakle, nije učinjeno primarno zbrinjavanje ozljede na adekvatan način s obzirom i da su se na mjestu reparacije ozljede razvile i dvije fistule koje su zahtijevale kasniju operaciju (sigmoidostomija) kao posljedicu prve (kolostomija) koja je bila nepotrebna. Nadalje, iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da je došlo do višemjesečnog oporavka, liječenja, te još jednog operacijskog intraabdonimalnog zahvata i još jednog korektivnog operacijskog zahvata dna zdjelišta (dakle, dvije laparatomije i dvije rekonstrukcije dna zdjelišta).

6.2. Jednako tako, da je sam porod obavljen prema pravilima struke, utvrđeno je i iz iskaza svjedokinje BĐĐ, pa kako je njen iskaz u tom dijelu u skladu s nalazom mišljenjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu, ovaj sud ga i prihvaća kao vjerodostojan.

6.3. Sud prihvaća nalaz Medicinskog fakulteta kao stručan i objektivan, a posebno se ukazuje da su vještaci te institucije stručno i argumentirano otklonili prigovore tuženika u svom usmenom očitovanju.

6.4. Za ukazati je da sud nije uzimao u obzir dokumentaciju dostavljenu na engleskom jeziku (list 38-88 spisa) s obzirom da se ovaj postupak sukladno ZPP-u vodi na hrvatskom jeziku, a s tim u vezi nisu prihvaćene niti tvrdnje Predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode tuženika iz njegove izjave od 27. veljače 2021. (list 35-37 spisa) jer se navedena osoba stavlja u poziciju vještaka u sudskom postupku, a osim toga u onim bitnim elementima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari njegove tvrdnje su suprotne onome što je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu čiji nalaz sud prihvaća kao mjerodavan.

7. Slijedom navedenog, sama inicijalna ozljeda kod tužiteljice nije nastala zbog pogrešnog liječenja ili krivog vođenja porođaja od strane liječnika tuženika, već je tuženik protivno pravilima struke tretirao tu inicijalnu ozljedu na način da je podvrgnuo tužiteljicu operativnom zahvatu koji nije bio potreban posljedice kojeg su zahtijevale još operativnih zahvata. U skladu s tim, sud je utvrdio da postoji odgovornost na strani tuženika, a sve u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima i to prema kriteriju presumirane krivnje u smislu te odredbe.

8. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ista imala doista jake bolove zbog predmetne ozljede, a imala je komplikacije u smislu operacija koje inače ne bi imala, izvedeno joj je crijevo na stomak pa joj je na trbuh stavljena stoma kako bi sadržaj stolice tu izlazio, a sve da bolje zaraste mjesto operacije, što joj je činilo značajne neugodnosti jer je sadržaj stolice izlazio izvan stome, nagrizao joj je kožu na tom mjestu i slično. Utvrđeno je da nije mogla normalno hraniti dijete u smislu da ga nije mogla staviti u normalan položaj za dojenje upravo zbog te stome, a da je ista prouzrokovala neugodne mirise što je osobito dolazilo do izražaja prilikom objeda. Iz iskaza tužiteljice je nadalje utvrđeno da ista ima veliki strah od operacija zbog svih komplikacija koje je doživjela, pa kako bi morala roditi carskim rezom, nije se odlučila na drugu trudnoću iako ima veliku želju za drugim djetetom.

8.1. Sud iskaz tužiteljice prihvaća kao vjerodostojan budući da se isti u bitnome nalazi u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te medicinskom dokumentacijom, pri čemu se ukazuje da sud nije uzimao u obzir dio iskaza tužiteljice koji se odnosi na razdoblje od primitka u bolnicu radi poroda pa do porođaja s obzirom da ista niti nije stručna glede procjene je li tijek liječenja odnosno poroda išao sukladno pravilima struke, a na ta pitanja sudu je dao odgovor Medicinski fakultet u Zagrebu u okviru svog nalaza i mišljenja.

9. Temeljem odredbe članka 19. ZOO-a, a u vezi s člankom 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

9.1. Upravo zbog opisanog postupanja, iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da tužiteljica trpi trajne posljedice zbog ulaganja pojačanih napora u omjeru od 18 %, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ugroženosti prije pristupa svakom operativnom zahvatu, a sekundarni strah jakog intenziteta 15 dana, srednjeg 30 dana, manjeg još oko 60 dana. Nadalje, da je pretrpjela bol jakog intenziteta 9 dana, srednjeg oko 30 dana, manjeg još oko 60 dana, time da je kod tužiteljice zaostalo i naruženje srednjeg stupnja radi zaostalih postoperacijskih ožiljaka trbuha i međice. Tuđa pomoć je prema mišljenju vještaka tužiteljici bila potrebna u razdoblju od 60 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 90 dana po 2 sata dnevno.

9.2. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te cilju kojem služi pravična novčana naknada, kao i dobi tužiteljice (rođena **.**.1990.), a sve na osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a, uzevši u obzir utvrđeno u prethodnim točkama obrazloženja, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete upravo u zahtijevanom iznosu od 26.544,56 eura, pa je tužiteljici toliko i dosuđeno po ovoj osnovi.

9.2.1. Sud je prilikom ocjene pravične novčane naknade uzeo u obzir i činjenicu da su od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% a što je objavljeno u formi pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem SU-IV-47/2020-5.

9.2.2. Pored toga, uzete su u obzir i činjenice utvrđene iz iskaza tužiteljice, a koje su navedene u točki 8. obrazloženja ove odluke.

10. Na osnovi odredbe članka 1095. ZOO-a a u pogledu zahtjeva po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom, ovaj sud smatra da je tužitelju primjerena novčana naknada za pomoć i njegu druge osobe i viša od 6,32 eura neto po satu koliko ista traži. Kako se radi o obimu od 420 sati tuđe pomoći i njege, sud smatra primjerenim iznos od 2.654,45 eura po ovoj osnovi, pa je i po ovoj osnovi dosudio cjelokupno zahtijevani iznos.

11. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je prihvaćen u cijelosti u odnosu na glavnicu tražbine, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

12. Međutim, u pogledu početka tijeka zatezne kamate na neimovinsku štetu, za ukazati je da je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 17. siječnja 2020., sukladno navedenoj odredbi, ista ima pravo na zateznu kamatu upravo od tog datuma, a posebno stoga jer ista nije dokazala je li i kada podnijela odštetni zahtjev prema tuženiku, a s druge strane nije razvidno niti da bi šteta nastala nakon tog datuma, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

13. Glede imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se dosuđuje u novcu tek donošenjem ove odluke, na iznos s naslova tuđe pomoći i njege sud je dosudio zateznu kamatu počevši od donošenja ove odluke pa do isplate dok je odbio dio zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 24. veljače 2017. pa do donošenja ove odluke, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

14. Zatezna kamata dosuđena je po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva, naloženo je tuženiku da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve sukladno odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a. Tako je temeljem tbr. 7.- 9. Tarife dosuđeno tužiteljici po 500,00 eura za sastav tužbe te za zastupanje na ročištima od 14. lipnja 2021., 03. rujna 2021., 05. listopada 2021., te za 14. ožujka 2025. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 3.125,00 eura na što je valjalo pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 338,44 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu 169,22 eura, te trošak plaćenog predujma 1.393,60 eura, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

16. Sud nije tužiteljici dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 18. svibnja 2021. budući da ročište niti nije održano zbog spriječenosti tada uređujućeg suca, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

17. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troška parničnog postupa jer je u smislu odredbe članka 154. ZPP-a tužiteljica bitno više uspjela u sporu od tuženika, a osim toga tuženik nije u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a određeno naveo trošak za koji traži naknadu, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Imotskom, 28. travnja 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku