REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-452/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske - Državne nekretnine d.o.o., OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženika PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica u Zaboku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. ožujka 2025. u nazočnosti zastupnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici za račun trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. isplati iznos od 1.234,30 eura zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom i to:

- na iznos od 617,15 eura od 31. siječnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,43 eura od 19. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,43 eura od 22. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,43 eura od 18. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,43 eura od 21. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 123,43 eura od 18. lipnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 6.912,21 eura sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2021. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 302,80 eura sa zateznom kamatom od 28. travnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.797,20 eura sa zateznom kamatom, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je temeljem članka 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10 i 70/12) odnosno članka 65. Zakona o upravljanu i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13) postala vlasnikom stana na adresi [adresa], oznake stana 7120. Temeljem Ugovora o poslovnoj tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018., sklopljenog između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., Republika Hrvatska je ovlastila društvo Državne nekretnine d.o.o. na upravljanje predmetnom nekretninom. Tuženik je sa svojom obitelji predmetnu nekretninu koristio bez pravne osnove, koju nekretninu je 24. kolovoza 2021. predao u posjed Državnim nekretninama d.o.o. Korisniku stana je naknada obračunata sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000. ("Narodne novine" broj 120/00) prema kojoj se visina utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine, dakle mjesečna naknada za korištenje predmetne nekretnine čija je površina 62,00 m2 iznosi 930,00 kuna. Prema stanju poslovnih knjiga Državnih nekretnina d.o.o. tuženik duguje tužiteljici s osnove korištenja bez pravne osnove predmetne nekretnine za razdoblje od 2016. do lipnja 2021. iznos od 61.380,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u izvatku iz poslovnih knjiga. Sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koje navode iz zahtjeva je tuženik u cijelosti osporio navodeći da predmetni stan nije koristio bez pravne osnove. Stoga tužiteljica tužbom predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 61.380,00 kuna sa zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.

1.1. Podneskom od 9. siječnja 2025. tužiteljica je sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) uredila predmetni tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.146,51 eura sa zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnom stanu u [adresa], oznaka stana 7120, također osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da je visina za naknadu korištenja stana previsoka iz razloga što je stan bio u derutnom stanju. Poriče tvrdnju da je stan koristio bez valjane pravne osnove, naime isti mu je predao general BĐ jer je u to vrijeme bio časnik Hrvatske vojske i dragovoljac domovinskog rata, a ključeve predmetne nekretnine mu je predao AĐ, brat generala. Navodi da nije primao račune za plaćanje najamnine u odnosu na predmetni stan, nego mu je 14. siječnja 2021. dostavljena uplatnica da je dužan platiti iznos za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020.

3. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, tužiteljica navodi da tuženik paušalno osporava da bi Republika Hrvatska bila vlasnik stana u [adresa], oznaka stana 7120 jer iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnica predmetnog stana. Osim toga, iz konkludentne radnje tuženika, a kojom je 24. kolovoza 2021., predao predmetni stan u posjed trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o., nedvojbeno proizlazi da je tim činom tuženik priznao vlasništvo Republike Hrvatske nad predmetnim stanom. Nadalje, tužiteljica u navedenom podnesku ističe kako su neosnovani prigovori tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva jer je tuženik zadužen sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenoga 2000. , koja cijena najamnine za predmetni stan je iznosila 15,00 kn/m2 stambene površine, koja za razdoblje od 2016. do 18. lipnja 2021. iznosi 61.380,00 kuna.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Zapisnik s očevida od 20. kolovoza 2020. (list 3 spisa), Zapisnik o izvršenoj primopredaji nekretnine od 24. kolovoza 2021. (list 4 spisa), izvadak otvorenih stavki na dan 21. listopada 2021. (list 5 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-8 spisa), odgovor tuženika na Zahtjev za mirno rješenje spora (list 9 spisa), potvrda o statusu - Hrvatski branitelj iz Domovinskog rada – dragovoljac (list 13 spisa), preslike računa (list 14-18 spisa), fotografije (list 18-24 spisa), izvod iz zapisnika od 14. studenoga 2013. (list 26 spisa), izvod iz zapisnika od 16. lipnja 2021. (list 27 spisa), sudsku praksu (list 28-29 spisa), Odluku o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (list 32 spisa), povijesna promjena na katastarskim česticama (list 36 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 37 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 38 spisa), potvrdu Državne geodetske uprave i grafički prikaz od 17. ožujka 2022. (list 39-40 spisa), zk izvadak 1815 k.o.

Razvor (poleđina lista 40 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za bespravno korištenje stana na adresi [adresa], u razdoblju od 2016. do lipnja 2021.

6.1. Između stranaka nije sporno da je tuženik koristio predmetni stan, površine 62,00 m2 u razdoblju od 1996. do kraja lipnja 2021.

6.2. Sporno je, je li tuženik dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje stana u spornom razdoblju. Sa tim u svezi sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice, osnova i visina, te je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

7. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava priloženih spisu, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz potvrde Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina, Odjel za katastar nekretnina Zabok, Ispostava za katastar nekretnina Klanjec, Klasa:

014- 08/22-04/21 od 17. ožujka 2022. proizlazi da se zgrada izgrađena na lokaciji [adresa] nalazi na nekretnini i to čk.br. 154, k. o. [katastarska općina],

- da iz izvoda iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina, Ispostava za katastar nekretnina Klanjec, Klasa: 938-07/22- 01/217 od 17. ožujka 2022., proizlazi da je čk.br. 154, k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovnom listu 972, k. o. [katastarska općina] te da je istoj u katastarskom operatu kao posjednik/vlasnik upisana Republika Hrvatska (list 37 spisa),

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Krapina, Ispostava za katastar nekretnina Klanjec, Klasa: 930-04/22-05/16 od 17. ožujka 2022, proizlazi da je čk.br. 154, k. o. [katastarska općina] nastala izmjerom za k.o. Razvor 1983. godine i upisana je posjedovni list 712, k. o. [katastarska općina] na ime posjednika Politička škola SKJ "Josip Broz Tito" Kumrovec, a 2009. godine je otpisana u posjedovni list 972, k. o. [katastarska općina] na ime posjednika Republika Hrvatska (list 36 spisa),

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je na nekretnini i to čk.br. 1472/2 Kuća u [adresa] sa 237 m2 (koja odgovara čk.br. 154, k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu), kao vlasnik upisana Republika Hrvatska te da predmetni stan nije upisan u zemljišnim knjigama kao etažno vlasništvo (poleđina lista 40 spisa).

7.1. Dakle iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana. Time sud nalazi da nije osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice. Činjenica da je tužiteljica upravljanje predmetnom nekretninom povjerila Državnim nekretninama d.o.o., Zagreb nije od nikakvog značaja za njezinu aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

8. Nadalje, iz isprava koje prileže spisu utvrđeno je:

- da su službene osobe Ministarstva državne imovine 20. kolovoza 2020. sastavile Zapisnik prilikom očevida na licu mjesta - stan na adresi [adresa] u [adresa], u predmetu utvrđivanja korisnika, kojom prilikom su utvrdili da stan oznake 7120, koristi obitelj PĐ, te da obitelj PĐ za korištenje stana nema pisano rješenje za korištenje,

- da je ovlaštena osoba Državnih nekretnina d.o.o. 24. kolovoza 2021. sastavila Zapisnik o primopredaji nekretnine, kojeg dana je predan stan na adresi [adresa] od strane PĐ, koji je izjavio da je iz predmetnog stana iselio 30. lipnja 2021.

9. Tuženik saslušan kao stranka je naveo da je bio aktivni djelatnik u vojsci i to u bojnoj Zrinski koja je bila stacionirana u staroj Političkoj školi, a koju bojnu je osnovao general BĐ. Za predmetni stan je čuo od kolega da je slobodan, a obzirom da je njegova supruga bila trudna s njihovom kćeri (listopad 1996.), raspitao se kod generala BĐ za predmetni stan, koji mu je dozvolio ga koristiti dok ne riješi stambeno pitanje. Predmetni stan je koristio od 1996. do kraja lipnja 2021., za koji stan nije imao ugovor o korištenju stanu.

U predmetnom stanu je živio do 30. lipnja 2021., te se iselio na svoj zahtjev, o čemu je obavijestio Državne nekretnine d.o.o. koje su sačinile Zapisnik o izvršenoj primopredaji nekretnine od 24. kolovoza 2021. Nadalje, je naveo da prva saznanja o obvezi plaćanja najamnine za predmetnu nekretninu ima od 2020. godine, od kada su i počeli problemi, uslijed čega je odlučio napustiti stan. Isto tako, predmetni stan je bio u derutnom stanju, na više mjesta je strop prokišnjavao obzirom je s balkona stana koji je iznad predmetnog stana curila voda jer je isti balkon bio otvoren, stoga je smatrao da račune koje je dobio za najam stana, da su bili previsoki po cijeni koja je bila znatno viša nego drugima. Naime, drugima je cijena bila određena u iznosu od 300,00 kuna ili 350,00 kuna, dok je njemu bila određena u iznosu od 900,00 kuna, a radi se o stanovima koji su bili kao i njegov.

10. Iskazu tuženika sud je u cijelosti priklonio vjeru pri čemu iz samog iskaza proizlazi da tuženik ne spori činjenicu prema kojoj je u stan koji je predmetom postupka ušao 1996. pri čemu mu je general BĐ dozvolio da koristi predmetni stan dok ne riješi stambeno pitanje, te je koristio stan sve do 30. lipnja 2021., kada se iselio iz predmetne nekretnine.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje isplatu novčanog iznosa od 8.146,51 eura/61.380,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i to na iznos od 7.529,36 eura od 31. siječnja 2021., iznos od 123,43 eura od 19. veljače 2021., iznos od 123,43 eura od 22. ožujka 2021., iznos od 123,43 eura od 18. travnja 2021., iznos od 123,43 eura od 21. svibnja 2021. i iznos od 123,43 eura od 18. lipnja 2021. do isplate.

12. Takav zahtjev tužiteljica je postavila sa osnove mjesečne naknade za korištenje predmetne nekretnine. Nije sporno da je površina nekretnine 62 m2. Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe pojašnjava da takav iznos traži s osnove korištenja bez pravne osnove nekretnine za razdoblje od 2016. do lipnja 2021. kada je tuženik iselio iz predmetne nekretnine. Tužiteljica osim toga navodi da iznos od 7.529,36 eura potražuje zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2021. za period korištenja 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i siječanj 2021. godine (61 mjesec x 123,43 eura).

13. U ovom slučaju materijalno pravno su mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika. Takvo shvaćanje suda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. prema kojem: “Ako je određena stvar još uvijek nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.”

14. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

14.1. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. Kako je predmet ovog spora nekretnina – stan, a nijedna od stranaka ne tvrdi da bi ta nekretnina promijenila identitet, tužiteljica da bi imala pravo od tuženika tražiti naknadu za korištenje nekretnine, mora dokazati da je tuženik bio nepošteni posjednik stvari jer se prema članku 18. stavak 5. ZVDSP poštenje predmnijeva.

16. Nadalje, prema odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

17. Nesporno je tuženik u utuženom razdoblju koristio stan bez pravne osnove (rješenja), u vlasništvu tužiteljice, što proizlazi i iz iskaza samog tuženika. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi i da je predmetnu nekretninu počeo koristiti po odobrenju generala BĐ koji je do tada koristio predmetnu nekretninu, s obzirom da tuženik nije imao riješeno stambeno pitanje i bio je časnik Hrvatske vojske i dragovoljac domovinskog rata.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održane

1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje:

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

19. S obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021., po stavu ovoga suda u konkretnom slučaju je odlučna činjenica je li tužiteljica u utuženom razdoblju ili razdoblju koje je prethodilo tužbi, od tuženika zahtijevala predaju predmetnog stana u posjed.

20. Iz Zapisnika od 20. kolovoza 2020. sa očevida na licu mjesta, na adresi [adresa] u [adresa], radi utvrđivanja korisnika, proizlazi da su službene osobe Ministarstva državne imovine nakon upoznavanja gospodina PĐ s predmetom uredovanja pregledali stan oznake 7120, kojom prilikom je utvrđeno da obitelj PĐ nema nikakav akt (rješenje) za korištenje predmetne nekretnine.

21. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je napustio predmetnu nekretninu 30. lipnja 2021., a iz iskaza samog tuženika proizlazi da je on iz te nekretnine odselio svojevoljno (da su problemi počeli 2020. godine), o čemu je obavijestio Državne nekretnine d.o.o. koje su sačinile Zapisnik o izvršenoj primopredaji nekretnine od 24. kolovoza 2021.

22. U vremenskom razdoblju od 1996. kada je tuženik uselio u predmetni stan pa sve do kolovoza 2020. kada je sastavljen Zapisnik sa očevida na listu mjesta od strane Ministarstva državne imovine, kojom prilikom je utvrđen korisnik stana, nitko nije ometao tuženika u posjedovanju predmetne nekretnine, a sama tužiteljica od tuženika kao posjednika te nekretnine nikada nije tražila posjed iste, niti je pokrenula bilo kakav postupak radi predaje u posjed, stoga ovaj sud, zaključuje da bi tuženik bio pošteni posjednik predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP u vremenskom razdoblju od 1996. do kolovoza 2020., koji u smislu odredbe članka 164. stavak 1. ZVDSP nije dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje nekretnine za vrijeme dok je bio pošten posjednik nekretnine.

22.1. Naime, po stavu ovoga suda u trenutku kada je sastavljen Zapisnik od 20. kolovoza 2020. kojim je utvrđeno da se tuženik nalazi u predmetnom stanu, da isti koristi bez pravne osnove (rješenja) opravdano je tek od tada tuženika smatrati nepoštenim posjednikom predmetne nekretnine. Iako isti nije imao rješenje o korištenju predmetne nekretnine, isti je počeo koristiti nekretninu po odobrenju generala BĐ. Jasno je da general BĐ nije vlasnik predmetnog stana i da nije ovlašten stan davati trećima na korištenje, međutim uvažavajući činjenicu da je to bilo vrijeme domovinskog rata i da sam vlasnik nekretnine (tužiteljica) dugi niz godina nije brinula o svom vlasništvu niti tražila predaju u posjed predmetne nekretnine (tuženik je napustio nekretninu svojevoljno), ovaj sud zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine od 20. kolovoza 2020., a sve imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021.

22.2. Isto tako, polazeći od iskaza samog tuženika, da svoja prva saznanja o obvezi plaćanja najamnine za predmetnu nekretninu ima od 2020. godine, od kada su i počeli problemi, uslijed čega je odlučio napustiti stan, nameće se zaključak da je opravdano tuženika od 20. kolovoza 2020. smatrati nepoštenim posjednikom predmetne nekretnine.

23. Nadalje, kako tuženik nije ni tvrdio da je tužiteljici kao vlasniku plaćao naknadu za korištenje predmetne nekretnine, stoga tužiteljica kao vlasnik osnovano zahtijeva da joj tuženik naknadi korist koju je imao stanovanjem u toj nekretnini, ali samo za vrijeme dok je bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine. Tuženik je u razdoblju od rujna 2020. do lipnja 2021. posjedovanja predmetnog stana stekao korist za iznos najma koju bi inače trebao plaćati - pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužiteljici (pravna shvaćanja u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1187/2011 od 10. svibnja 2016., Rev-x 1233/2013 od 1. travnja 2014., Rev-2557/2014 od 10. srpnja 2018.).

23.1. U tom smislu je odredbom članka 2. Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ( "Narodne novine" broj 120/00 – dalje: Odluka) propisano da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96), a koji na temelju članka 31. stavka 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 1,99 eura/m2 ili 15,00 kn/m2 stambene površine.

23.2. Kako se radi o stanu površine 62 m2, to bi iznos slobodno ugovorene najamnine iznosio 123,43 eura mjesečno/930,00 kuna mjesečno (62 m2 x 1,99 eura/15,00 kn), što bi za razdoblje od rujna 2020. do lipnja 2021. iznosilo 1.234,30 eura/ 9.299,98 kuna (10 mjeseci x 123,43 eura). Stoga je tuženik u smislu odredbe članka 165. ZVDSP dužan naknaditi korist u iznosu od 1.234,30 eura koju je imao posjedovanjem nekretnine.

24. Tuženikovi prigovori da je cijena u iznosu od 930,00 kuna mjesečno bila previsoko određena za stan koji je bio u derutnom stanu, dok je drugima cijena bila određena u iznosu od 300,00 kuna ili 350,00 kuna, nisu osnovani jer tuženik na te okolnosti nije predlagao nikakve dokaze pa se takav prigovor ocjenjuje kao paušalan.

25. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prema odredbi članka 165. stavak 2. ZVDSP u slučaju kada nepošteni posjednik vrati stvar, vlasnik ima pravo na naknadu svih koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme trajanja posjeda i to njegovo pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

25.1. U konkretnom slučaju, predmetni stan je predan 24. kolovoza 2021., a tužba je podnesena 17. prosinca 2021., pa je u ovom postupku tužiteljica tužbu podnijela unutar trogodišnjeg roka od predaje nekretnine u posjed u smislu odredbe članka 165. stavak 2. ZVDSP. Stoga prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

26. Kako je tuženik bio nepošteni posjednik i tijekom 2021., uključujući i razdoblje odnosno datume koje tužiteljica u svom zahtjevu navodi kao datume dospijeća pojedinih iznosa, to ima za posljedicu, da je osnovan zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zateznih kamata glede dosuđene glavnice upravo na način kako tužiteljica potražuje u tužbenom zahtjevu, pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada zatezna kamata prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO).

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP.

28. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u sporu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29. Tužiteljica je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti (100%), dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 15,15%. Stoga je tužiteljica s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva (100% + 15,15% = 115,15% : 2 = 57,57%) uspjela u omjeru od ukupno 57,57%, a tuženik u omjeru od 42,43%. Kada se uspjeh tužiteljice odbije od uspjeha tuženika dobije se 15,14%, u kojem omjeru je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka.

30. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa). Sud potrebnim troškom za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP cijeni trošak tužiteljice i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. listopada 2021. prema Tbr.7/8 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe od 17. prosinca 2021. prema Tbr.7/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 28. veljače 2022. prema Tbr.8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 9. ožujka 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 23. ožujka 2022. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 27. travnja 2022. prema Tbr. 9/1 u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 7. veljače 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 2. ožujka 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 15. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, što je ukupno 1000 bodova. Kako je vrijednost boda 2,00 eura prema Tbr. 54 Tarife, tužiteljici pripada trošak u iznosu od 2.000,00 eura.

30.1. Trošak pristupa na ročište za objavu presude tužiteljici nije priznat jer ista nije ni pristupila na ročište za objavu presude.

30.1. Tuženiku je u smislu odredbe članka 155. ZPP valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 3. veljače 2022. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 9. ožujka 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 27. travnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 7. veljače 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 13. veljače 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 15. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, što je ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura (Tbr. 54. Tarife), uvećano za 25% PDV-a, iznosi 1.750,00 eura.

30.2. Stoga je omjeru od 15,14% valjalo tužiteljici priznati naknadu troškova parničnog postupka koji su bilo potrebni za njezino vođenje u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP odnosno u ukupnom iznosu od 302,80 eura.

31. Dakle, u preostalom dijelu do ukupno zatraženog iznosa troška parničnog postupka, u iznosu od 1.797,20 eura zahtjev tužiteljice nije osnovan.

32. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenim člankom 29. ZOO, a teče od 28. travnja 2025. kao dana presuđenja pa do isplate.

Velika Gorica, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).