Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ALERTA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe VZ, zastupane po braniteljici Ružici Petrović, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2., članka 298. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2023., broj: 8. Pp-1728/2022, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe ALERTA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe VZ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.400,00 eura i II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2., članka 298. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem braniteljice, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da okrivljenici nisu bili obaviješteni o predmetnom prekršajnom postupku niti su uredno zaprimili pozive. Okrivljenik pod 2/ nije zaprimio pozive za ročište niti je potpisao dostavnice na istima. Općinski sud u Zagrebu nije mjesno nadležan sud za suđenje u predmetnom prekršajnom postupku. Optužni prijedlog na temelju kojega ovlašteni tužitelj temelji nije zakonit jer nedostaje vlastoručni potpis obavijesti o prekršaju koji mu se stavlja na teret kao i o njegovim pravima u postupku. Jedino dokazno sredstvo u ovom prekršajnom postupku ovlaštenog tužitelja jest svjedok, zaposlenik ZAMP-a ĐZ koji je svoj iskaz dao pred zamolbenim sudom i to bez sudjelovanja okrivljenika na raspravi. Sud prvog stupanja cjelokupnu optužbu temelji na iskazu referenta HDS-a ZAMP kao svjedoka, zaposlenika ovlaštenog tužitelja, ĐZ, koji je pristran svjedok čije svjedočenje je upitno s osnova njegovog zaposlenja kod ovlaštenog tužitelja. Zamolbeni sud samo provodi saslušanje svjedoka po uputi glavnog suda, isti ne provodi glavnu raspravu stoga je dokaz na temelju kojeg se temelji ova presuda nezakonit. Zapisnik o izvršenoj kontroli, na temelju kojeg je donesen optužni prijedlog, nije bio potpisan od ovlaštene osobe okrivljenika niti od osobe zaposlenika optuženika. Navedeno je sud mogao utvrditi uvidom u sudski registar za trgovačko društvo ALERTA d.o.o. iz kojeg je razvidno da JZ nije osoba ovlaštena za zastupanje niti vlasnik a nije ni zaposlenik predmetnog trgovačkog društva. Okrivljenik nije potpisao zapisnik o utvrđenom stanju niti je s istim bio upoznat, pa radi navedenog, postupanje ovlaštenog tužitelja je nezakonito te nije utemeljeno na zakonitim dokazima. U obrazloženju pobijena presude sud prvog stupnja nije naveo zbog čega se okrivljenici smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, nije obrazložio zašto predmetni postupak vodi mjesno nenadležni prekršajni sud te da li je okrivljenicima uručena pouka o pravima u predmetnom postupku ili nije te omogućeno sudjelovanje u postupku.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka ĐZ, referenta HDS-a, te uvidom u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2., članka 298. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
8. Navodi žalitelja da okrivljenici nisu bili obaviješteni o predmetnom prekršajnom postupku niti su uredno zaprimili pozive, te okrivljenik pod 2/ nije zaprimio pozive za ročište niti je potpisao dostavnice na istima, neosnovani su, budući je uvidom u spis utvrđeno da je II-okr. odgovorna osoba uredno primala pozive za ročište za sebe kao odgovornu osobu kao i za pravnu osobu.
9. Pogrešno navode žalitelji da Općinski sud u Zagrebu nije mjesno nadležan sud za suđenje u predmetnom prekršajnom postupku. Naime, odredbom članka 98. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da zakonom se može odrediti općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske, te je odredbom članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18), propisana mjesna nadležnost Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva, pa je stoga u ovom predmetu mjesno i stvarno nadležan za postupanje u prvom stupnju Općinski prekršajni sud u Zagrebu. Isto tako prigovor mjesne nenadležnosti može se isticati samo do započinjanja postupka u smislu odredbe članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona.
10. Netočni su navodi žalitelja da optužni prijedlog na temelju kojega ovlašteni tužitelj temelji nije zakonit jer nedostaje vlastoručni potpis obavijesti o prekršaju koji mu se stavlja na teret kao i o njegovim pravima u postupku. Naime, u skladu s odredbama članka 109.a stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ovlašteni tužitelji i to državni odvjetnik, tijelo državne uprave i pravna osoba s javnim ovlastima dužni su prije podnošenja optužnog prijedloga dostaviti počinitelju prekršaja propisanu obavijest, a navedena obveza ne odnosi se na oštećenika tužitelja, a u koju kategoriju ulazi Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP - stručna služba za zaštitu autorskih muzički prava, pa kao takav nije dužan uz optužni prijedlog priložiti pisanu obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona.
11. U vezi navoda žalitelja da jedino dokazno sredstvo u ovom prekršajnom postupku ovlaštenog tužitelja jest svjedok, zaposlenik ZAMP-a ĐZ koji je svoj iskaz dao pred zamolbenim sudom i to bez sudjelovanja okrivljenika na raspravi, te sud prvog stupanja cjelokupnu optužbu temelji na iskazu referenta HDS-a ZAMP kao svjedoka, zaposlenika ovlaštenog tužitelja, ĐZ, koji je pristran svjedok čije svjedočenje je upitno s osnova njegovog zaposlenja kod ovlaštenog tužitelja, ističe se da je prvostupanjski sud po slobodnoj ocjeni dokaza prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i uvjerljiv, koji je detaljno svjedočio o provedenoj kontroli, te je u prvostupanjskom postupku u potpunosti utvrđeno činjenično stanje, a okrivljenici koji su uredno pozvani na ročišta u žurnom postupku, nisu iskoristili svoje pravo sudjelovanja u istom, što im je omogućeno urednim pozivanjem. Isto tako okrivljenici u žalbi ne poriču utvrđene činjenice, već jedino neosnovano dovode u pitanje nepristranost saslušanog svjedoka.
12. Navodi žalbe da zamolbeni sud samo provodi saslušanje svjedoka po uputi glavnog suda, isti ne provodi glavnu raspravu stoga je dokaz na temelju kojeg se temelji ova presuda nezakonit, netočni su, budući u konkretnom slučaju nije provedena glavna rasprave, već je po prijedlogu tužitelja proveden žurni postupak, u kojem se, u smislu odredbe članka 222. stavka 2. Prekršajnog zakona, provode pojedine radnje sukladno ovome Zakonu pri čemu se ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i vođenju.
13. Također, neosnovano navode žalitelji da zapisnik o izvršenoj kontroli, na temelju kojeg je donesen optužni prijedlog, nije bio potpisan od ovlaštene osobe okrivljenika niti od osobe zaposlenika optuženika, te je navedeno sud mogao utvrditi uvidom u sudski registar za trgovačko društvo ALERTA d.o.o. iz kojeg je razvidno da JZ nije osoba ovlaštena za zastupanje niti vlasnik a nije ni zaposlenik predmetnog trgovačkog društva, te okrivljenik nije potpisao zapisnik o utvrđenom stanju niti je s istim bio upoznat, pa radi navedenog, postupanje ovlaštenog tužitelja je nezakonito te nije utemeljeno na zakonitim dokazima.
14. Naime, kako nije posebno propisan postupak obavljanja kontrole javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela od strane ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, već se radi o internoj odluci ovlaštene udruge HDS-a o načinu provođenja kontrole te angažiranju referenata HDS-a koji će takve kontrole obavljati, to niti za zapisnik koji se sastavlja prilikom kontrole nisu propisana posebna pravila, pa niti da isti mora biti potpisan od strane okrivljenika niti dostavljen okrivljenicima, te u vezi s time neutemeljeno ističu žalitelji da postupanje ovlaštenog tužitelja je nezakonito te nije utemeljeno na zakonitim dokazima.
15. U vezi navoda žalitelja da u obrazloženju pobijena presude sud prvog stupnja nije naveo zbog čega se okrivljenici smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, nije obrazložio zašto predmetni postupak vodi mjesno nenadležni prekršajni sud te da li je okrivljenicima uručena pouka o pravima u predmetnom postupku ili nije te omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe se da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio na temelju čega je utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika u ovom predmetu, te nije bio dužan obrazlagati svoju zakonom propisanu mjesnu nadležnost, budući nije bilo takvog prigovora u postupku, kao i prvostupanjski sud je detaljno naveo datume i urednost dostave pozivanja okrivljenika, čime su isti uredno upozoreni o svojim pravima, s time da okrivljenici pogrešno ističu primjenu odredbi članka 109.a Prekršajnog zakona, što je naprijed već obrazloženo.
16. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedena djela u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, jer je za prekršaj iz članka 296. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn, a za prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2., članka 298. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kn, te za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kn.
17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 28. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.