Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KE, zastupanog po braniteljima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 2. ožujka 2023., broj: 29 Pp-3986/2021, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika KE, a po službenoj dužnosti, ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 1.061,78 eura pod točkom V. izreke pobijane presude.

p r e s u d i o j e :

II. U povodu žalbe okrivljenika KE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24) okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), koju je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, dužan platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 165,00 eura (stošezdesetpet eura), s time da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 3 (tri) obroka do svakog idućeg 15. dana u mjesecu, a ako okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KE, te se u pobijanom a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 euro, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Uz kaznu određeno je oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem u iznosu od 1.061,78 eura.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzetoj imovinskoj koristi, navodeći u bitnom da Za vrijeme pandemije COVID-a ugostitelji nisu smjeli posluživati hranu i piće u zatvorenom prostoru te je tako okrivljenik u svoju ugostiteljsku djelatnost obuhvatio i spornu terasu, za koju je opravdano smatrao da je obuhvaćena rješenjem ishođenim 2013., a za koju terasu od 2013. inspektori nikada nisu utvrdili da nije obuhvaćena tim rješenjem, pa je opravdano tijekom perioda od 9 godina, okrivljenik razumno mogao očekivati da je prostor terase sastavni dio rješenja od 12. srpnja 2013., te okrivljenik iz opravdanih razloga nije znao niti je mogao znati da je njegovo postupanje, odnosno djelo zabranjeno, odnosno bio je u zabludi o protupravnosti prekršaja. Okrivljenik smatra da mu je K izrekao previsoku kaznu, s obzirom na sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje je utvrdio, a da pritom nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost na strani istog, a koje očito nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja visine kazne. Osobito se ističe olakotna okolnost njegova ranija neosuđivanost te okolnosti da je prekršaj počinjen uslijed pandemije COVID virusa i Odluka Stožera civilne zaštite donesenih radi sprečavanja pandemije, uslijed čega je rad okrivljenika bio otežan i ograničen, radi čega je upravo došlo do samog prekršaja, a radi čega je upravo prvostupanjski sud trebao primijeniti zakonsko ublažavanje kazne pa čak osloboditi okrivljenika od kazne. Osobito se ističe kako je okrivljenik u cijelosti otklonio sve štetne posljedice predmetnog postupanja, odnosno ispunio je sve minimalne tehničke uvjete za njegovu vrstu ugostiteljskog objekta, a što je sama inspektorica potvrdila u svojem iskazu. Što se tiče izračuna same visine imovinske koristi ostvarene počinjenim prekršajem, ističe da nije jasno na koji način je došao do spomenutog iznosa, kada je i sam inspektor na raspravi izjavio kao je nemoguće utvrditi predmetni iznos, te prvostupanjski sud donosi odluku na temelju pretpostavke okrivljenika, koji je vrlo lako mogao izjaviti da je imovinska korist bila 10,00 kn, odnosno 1,33 eura, pa se postavlja pitanje kako bi onda inspektor utvrdio visinu predmetne imovinske koristi.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Karlovcu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje FE, više turističke inspektorice te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

9. U vezi navoda žalitelja da za vrijeme pandemije COVID-a ugostitelji nisu smjeli posluživati hranu i piće u zatvorenom prostoru te je tako okrivljenik u svoju ugostiteljsku djelatnost obuhvatio i spornu terasu, za koju je opravdano smatrao da je obuhvaćena rješenjem ishođenim 2013., a za koju terasu od 2013. inspektori nikada nisu utvrdili da nije obuhvaćena tim rješenjem, pa je opravdano tijekom perioda od 9 godina, okrivljenik razumno mogao očekivati da je prostor terase sastavni dio rješenja od 12. srpnja 2013., te okrivljenik iz opravdanih razloga nije znao niti je mogao znati da je njegovo postupanje, odnosno djelo zabranjeno, odnosno bio je u zabludi o protupravnosti prekršaja, ističe se da kako je u rješenju o MTU od 12. srpnja 2013. izričito navedena veličina terase od 35,80 m2, a okrivljenik je koristio površinu terase od 81 m2 suprotno izdanom rješenju o MTU, što mu se optužnim aktom stavlja na teret i koju činjenicu je okrivljenik priznao u obrani, to je potpuno neuvjerljivo pozivanje okrivljenika na zabludu u konkretnom slučaju.

10. Također, okrivljenik je u obrani naveo da je zbog nastupanja pandemije počeo koristi navedenu površinu terase, pa je nedosljedno i time neuvjerljivo, što sada navodi u žalbi, da je takvu površinu koristio devet godina.

11. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja dana 25. prosinca 2024. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), koji propisuje niži raspon kazni za prekršaje iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), koji se okrivljeniku stavljaju na teret, te su navedene izmjene Zakona blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/24), te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimumu propisanom navedenim izmjenama Zakona, vodeći računa o tome da ne postoje naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, što neosnovano traži žalitelj.

13. U vezi navoda žalitelja da se oslobodi od kazne, ističe se da je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa time što je okrivljenik naknadno ishodio rješenje o MTU za navedenu površinu terase ne predstavlja otklanjanje štetnih posljedica, već prestanak daljnjeg protupravnog ponašanja, te stoga u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od zakonskih uvjeta za primjenu instituta oslobođenja okrivljenika od kazne, pa nema osnove za primjenu istog, što potpuno neosnovano traži žalitelj.

14. Nadalje, u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, ističe se da prema pravnom stajalištu ovog suda ako izreka presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja u kojem je navedeno da je okrivljenik određenim postupanjem, odnosno propustom ostvario imovinsku korist, prvostupanjski sud ne može donijeti odluku o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi. Stoga je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlasti koje ima po zakonu i time počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, pa je stoga trebalo u povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti ukinuti odluku o oduzimanju imovinske koristi.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.