REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Posl. br. Pp-684/2023

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Luci Farac, uz sudjelovanje zapisničara Vesne Pecotić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene LH iz [adresa], zbog djela prekršaja iz odredbi čl. 33., čl.34., čl.35., čl.38. i čl.39.st.1. t.3. Zakona o zaštiti potrošača, a kažnjivo po odredbi čl. 149. st. 3. u svezi st. 1. t. 49. istog Zakona, pokrenutim optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 21. ožujka 2023.g., a temeljem odredbe čl. 161. st.6. Prekršajnog zakona,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENA: LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1979. u [adresa], od oca L i majke R r. F, s prebivalištem u [adresa], državljanstvo RH, završene SSS, po zanimanju majstor slastičar, zaposlena kao ugostitelj, neudana, majka jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, do sada nekažnjavana,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

što je kao ugostitelj unutar poslovnih prostorija caffe bara "Škatula", Sv. Anton 11, Korčula, u periodu od 15. – 17. 01. 2023.g. prilikom pružanja usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33. , čl. 34., čl. 35. , čl. 38. i čl. 39. t.3. Zakona o zaštiti potrošača, koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je za ugostiteljske usluge koje je pruža za slijedeće artikle:

- veliki makijato-na dan 31. prosinca 2022.god., mpc 11,00 kn/1,46 eur, dana 15. siječnja 2023.god.,mpc 1,50 eur/11,30 kn, ustanovljena razlika u mpc u iznosu od 0,30 kn/0,04 eur, odnosno ustanovljeno poskupljenje za 2,74 %

- bijela kava - na dan 31. prosinca 2022.god., mpc 14,00 kn/1,86 eur, dana 15. siječnja 2023.god.,mpc 1,90 eur/14,32 kn, ustanovljena razlika u mpc u iznosu od 0,32 kn/0,04 eur, odnosno ustanovljeno poskupljenje za 2,12 %,

- negazirani sok u bočici - na dan 31. prosinca 2022.god., mpc 18,00 kn/2,39 eur, dana 15. siječnja 2023.god.,mpc 2,40 eur/18,08 kn, ustanovljena razlika u mpc u iznosu od 0,08 kn/0,01 eur, odnosno ustanovljeno poskupljenje za 0,42 %,

- cedevita - na dan 31. prosinca 2022.god., mpc 14,00 kn/1,86 eur, dana 15. siječnja 2023.god.,mpc 1,90 eur/14,32 kn, ustanovljena razlika u mpc u iznosu od 0,32 kn/0,04 eur, odnosno ustanovljeno poskupljenje za 2,15 %,

- kremasti kolač - na dan 31. prosinca 2022.god., mpc 15,00 kn/1,99 eur, dana 15. siječnja 2023.god.,mpc 2,00 eur/15,07 kn, ustanovljena razlika u mpc u iznosu od 0,07 kn/0,01 eur, odnosno ustanovljeno poskupljenje za 0,50 %,

neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022.g., pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje Eur-a dana 01. siječnja 2023.g. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga,

dakle, okrivljena se koristila nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

te da je time počinila djelo prekršaja iz odredbe čl. 149. st.3. u svezi st.1. t.49., Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/22, 59/23)

U smislu odredbe čl. 140. st.1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka, koji predstavljaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1.Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću pod Klasa:336-02/23-01/1606, Ur. br:443-02-03-19-23-5 od 21. ožujka 2023.g. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljene LH, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci ove presude.

2. Iako je u ovom predmetu bila zakazana glavna rasprava ista nije održana, jer je okrivljena opravdala izostanak, a ovlašteni predstavnik tužitelja se nije odzvao na uredno primljeni poziv, niti je opravdao izostanak.

3. Međutim, prije započinjanja prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret u ovom predmetu po propisu nije prekršaj iz zakonske odredbe koja se okrivljenoj stavlja na teret.

4. Odredom čl. 149. st.3. u svezi st.1. t.49. Zakona o zaštiti o potrošača propisano je da će se kazniti za prekršaj trgovac fizička osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu odredbi čl. 34.do 40. istog Zakona, dok je materijalnom odredbom čl. 33. istog Zakona zabranjena nepoštena poslovna praksa.

5. Nepoštenom poslovnom praksom prema čl. 34. Zakona o zaštiti potrošača smatra se zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa, dok prema čl. 35., čl. 36. i čl. 37. istog Zakona zavaravajuću poslovnu praksu predstavljaju zavaravajuće radnje i zavaravajuća propuštanja, a za zavaravajuće radnje su davanje netočnih ili zavaravajućih informacija o proizvodima ili uslugama, i to npr. o cijeni, svojstvima, dostupnosti, oglašavanju proizvoda na način koji nije u skladu sa stvarnim stanjem, a zavaravajuća propuštanja su zatajivanje ključnih informacija potrebnih za donošenje odluke, ne pružanje informacija o cijeni, dodatnim troškovima ili uvjetima prodaje.

6. Nadalje, prema čl. 38. Zakona o zaštiti potrošača agresivnom poslovnom praksom se smatra korištenje uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, čime se u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će se umanjiti sloboda izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom ili uslugom, te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji, koju inače ne bi donio.

7. Također je odredbom čl. 39. st.1. t.3. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj potrebno voditi računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bile tolikog značaja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

8. Dakle, trgovac se smatra odgovornim za nedopušten utjecaj ako je svjesno iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošači nalaze, dok te okolnosti moraju biti takve prirode da umanjuju sposobnost potrošača da razumno prosuđuje i donosi odluke.

9. Osim navedenog, korištenje agresivne i nepoštene poslovne prakse u smislu odredbe čl. 38. i čl. 39. st.1. t.3. Zakona o zaštiti potrošača znači da trgovac provodi radnje ili pristupa potrošaču na način koji narušava osnovna prava potrošača, odnosno nepravedno i manipulativno ponašanje, koje utječe na potrošačevu sposobnost da slobodno i informirano odlučuje o kupnji, kao i primjenu agresivnih metoda, a što uključuje uznemiravanje, prijetnju, prisilu, uključujući fizičku silu ili nedopušten utjecaj kako bi se potrošača natjeralo na kupnju.

10. U ovom konkretnom predmetu u kojem je sud vezan elementima nepoštene prakse koju je naznačio tužitelj, povećanje cijena uslijed promjene valute, samo po sebi, ne predstavlja nepošten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

11. Također uvođenje Eur-a kao službene valute u RH prema mišljenju ovog suda nije ona "nesretna ili druga okolnost" kakvu u vidu ima odredba čl. 39. st.1. t.3. Zakona o zaštiti potrošača, koja bi bila takvog značaja da bi mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, jer promjena službene valute, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije uvođenja Eur-a i na samom početku njegove uporabe, nije takva okolnost koja bi mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da ne primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obaveze dvojnog iskazivanja cijena prije i nakon 01. siječnja 2023.g.

12. S obzirom na izloženo, navedena radnja povećanja cijena višim nego su bile važeće 31. prosinca 2022.g. prilikom pružanja usluga nema težinu protupravnog postupanja u smislu odredbe čl. 149. st.3. u svezi st.1. t.49. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Radi navedenog, djelo za koje se okrivljena tereti, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu ne predstavlja prekršaj iz navedene zakonske odredbe, jer u činjeničnom opisu djela prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine bitna obilježja zavaravajuće, odnosno agresivne poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača, tako da je okrivljenu trebalo osloboditi od optužbe.

14. Slijedom izloženo riješeno je kao u izreci ove presude, a u smislu odredbe čl. 161. st.6. Prekršajnog zakona.

15. U smislu odredbe čl. 140. st.1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka, koji predstavljaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Korčuli, 28. travnja 2025.g.

Zapisničar

Sudac

Vesna Pecotić

Luca Farac

NAPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove Stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku, a može se na istom mjestu izjaviti i usmeno na zapisnik.

DOSTAVITI:

• okrivljenoj

• ovlaštenom tužitelju

• pismohrani