90.P-668/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DOM ZDRAVLJA ZAGREB-ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, OIB: 66896155710, zastupan po odvjetnici Tini Čemerika iz Zagreba, protiv tuženika HZ vl. obrta “ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete u iznosu od 8.427,95 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Tene Farčić, odvjetnice iz Zagreba, s danom objave 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HZ vl. obrta “ [obrt]“, [adresa], da tužitelju DOMU ZDRAVLJA ZAGREB-ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, isplati iznos od 600,00 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu

- zateznih kamata na iznos od 600,00 EUR koje teku od dana 2. travnja 2024. do 27. travnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznosa od 7.827,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 2. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju DOMU ZDRAVLJA ZAGREB-ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, da tuženiku HZ vl. obrta “ [obrt]“, [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete u iznosu od 8.427,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Naime, tvrdnja je tužitelja da je tuženik u kolovozu 2023. godine prije izvođenja radova zamjene ventila na cijevima ispod stropne konstrukcije u poslovnom prostoru tužitelja demontirao spušteni strop sastavljen od metalnih lamela tipa SZ, iako za to demontiranje nije stručan niti je bio ovlašten, radi čega je došlo do oštećenja i uništenja navedenih lamela pa ih nije bilo moguće vratiti u prvobitno stanje. Ujedno navodi da tuženik kao izvođač radova tom prilikom ni na koji način nije zaštitio arhivsku građu koja se nalazi u tom poslovnom prostoru, da je došlo do oštećenja zidova i podne obloge, da je na spuštenom stropu rasvjetno tijelo ispalo iz ležišta te nije vraćeno u prvobitni položaj, kao i da nakon izvedenih radova poslovni prostor nije očišćen, nego je, kao i arhivska građa, ostavljen u prljavom i neurednom stanju. Ističe kako je tuženik postupio protivno odredbi čl. 596. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO).

2. Tuženik u roku iz ovosudnog rješenja od 7. lipnja 2024. nije podnio pisani odgovor na tužbu, već je naknadno, u tijeku prethodnoga postupka, osporio tužbeni zahtjev u osnovi i visini, u bitnome navodeći da je još krajem 2022. godine u istom poslovnom prostoru na zahtjev tužitelja već obavio posao zamjene jednoga stropnoga ventila koji je tada procurio, kojom prilikom je dio stropnih lamela već bio uklonjen od strane tužiteljeva zaposlenika (domara), a sve kako bi se tuženiku mogao omogućiti nesmetani pristup ventilu koji je bio predmet zamjene, kao i da je on (tuženik) prije pristupa obavljanju radova u kolovozu 2023. upozorio domara da ne može izvesti zamjenu postojećih ventila, a da prethodno ne ukloni postavljene stropne obloge.

3. Prije pokretanja ove parnice na prijedlog tužitelja proveden je postupak osiguranja dokaza u ovosudnom predmetu R1-202/2023 u kojem je sukladno rješenju od 10. studenoga 2023. izveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Koraljki Polak Živković, koja je sastavila nalaz i mišljenje iz studenoga 2023.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz zemljišne knjige (list 8 i 9 spisa), dopis tuženika od 20.09.2023.g. (list 10 spisa), dopis pun.tužitelja od 29.09.2023.g. (list 11 do 16 spisa), preslike fotografija (list 17 do 30 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 31 do 49 spisa), dopis pun.tužitelja od 30.01.2024.g. (list 50 do 53 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČZ (list 75 i 76 spisa), svjedoka GZ (list 89 i 90 spisa), svjedoka CZ (list 92 spisa), svjedoka EZ (list 92 spisa), svjedoka RZ (list 111 do 113 spisa), tuženika HZ (list 114 spisa) i vještaka Koraljke Polak Živković (list 76 i 77 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik prvi puta u tužiteljevom poslovnom prostoru na traženje tužitelja obavio intervenciju krajem 2022., a radilo se o zamjeni jednoga stropnoga ventila koji je procurio i izazvao poplavu. Nije sporno da je drugu intervenciju u istom tužiteljevom poslovnom prostoru tuženik na traženje tužitelja obavio u kolovozu 2023., a radilo se o zamjeni ostalih stropnih dotrajalih ventila, i to upravo kako bi se spriječilo njihovo eventualno procurivanje i ponovno poplavljivanje poslovnoga prostora.

7. Na temelju iskaza svjedoka GZ, EZ i RZ te tuženika HZ, koji su u tom dijelu suglasni, sud je utvrdio da je prilikom prve intervencije (kraj 2022. godine) sam tužitelj po svom zaposleniku, domaru RZ, skinuo dio stropnih obloga kako bi se omogućio nesmetani pristup ventilu koji je procurio i izazvao poplavu u poslovnom prostoru tužitelja.

8. Na temelju iskaza svjedoka GZ, EZ, RZ i tuženika HZ, koji su u tom dijelu suglasni, sud je utvrdio kako skinute stropne obloge nakon izvođenja radove zamjene ventila (prilikom obje intervencije), više nije bilo moguće vratiti u prvobitno stanje odnosno položaj.

9. Odredbom čl. 596. st. 3. ZOO-a je propisano da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. S tim u svezi se ističe da sud nije povjerovao iskazu tuženika HZ u dijelu da je u kolovozu 2023. upozorio tužitelja na nemogućnost pristupanja obavljanju posla zamjene postojećih dotrajalih ventila bez prethodnoga skidanja stropnih obloga koje su u tom smislu predstavljale prepreku izvršenju toga posla. Naime, tuženik putem svoga punomoćnika na ročištu 19. studenoga 2024. izjavio da je na tu okolnost usmeno upozorio tužiteljeva domara, a to je RZ, koji je u svom iskazu potvrdio da je predao tuženiku, dok je na ročištu 21. ožujka 2025. iskazao da je na to upozorio djelatnika tužitelja po imenu ČZ (radi se o svjedoku ČZ, voditelju tehničke službe tužitelja). Svjedok RZ koji je u kolovozu 2023. uveo tuženika u posao (otvaranjem poslovnoga prostora u kojem je trebao izvesti radove), je iskazao da mu tuženik nije dao takvo upozorenje. Prema utvrđenju ovoga suda takvo upozorenje nije moralo biti u pisanom obliku, ali se u tom slučaju tuženik po mišljenju suda, kao osoba koja nije ovlaštena za montažu i demontažu spuštenoga stropa, trebao pobrinuti da za to upozorenje pribavi pouzdan dokaz (primjerice pisana suglasnost tužitelja ili potpis djelatnika tužitelja koji je tuženika uveo u posao na radnom nalogu da je dobio takvo upozorenje tuženika i sl.).

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Koraljke Polak Živković, sud je uz ostalo utvrdio da je upitno da li bi i stručna osoba za montažu i demontažu spuštenoga stropa, što tuženik kao vlasnik obrta za instalaterske radove nije, mogla demontirati spušteni strop koji je prije više godina nepravilno izveden na način da nije omogućen pristup ventilima u svakom trenutku i na način da je nepravilno izvješena podkonstrukcija na armaturu međukatne konstrukcije umjesto pomoću čeličnih tipla u beton. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka sud je također utvrdio da je pored činjenice opisanog postavljanja spuštenog stropa vrlo dvojben i odabir SZ tipa upravo zbog forme stropne lamele širine 20 cm i dužine do 4 m izrađene od pocinčane legure aluminija i završno obrađene poliesterskom bojom u prahu, koje se postavljaju da čeličnu podkonstrukciju (češljeve i sidra). Zbog takvog mekanog materijala i obrade te dimenzija lamela i zbog činjenice da se prilikom montaže nabijaju na češljeve, one se prilikom skidanja lako oštećuju (ogrebu) i deformiraju pa se taj strop vrlo rijetko, samo u iznimnim prilikama, postavlja na mjesta gdje je moguće očekivati višekratno otvaranje – ispod instalacije (za havarije ili godišnje kontrole i/ili izmjene dijelova instalacije). Vještak je iskazao da kada se takve lamele jednom skinu, one se praktički više ne mogu upotrijebiti i nemaju nikakvu vrijednost, dakle da eventualno vraćanje lamela nije moguće niti bi sukladno pravilima struke bilo postavljanje novih lamela jer bi se time opet onemogućio pristup ventilima. Prema utvrđenju vještaka, uvijek je obveza izvođača radova ostaviti čist prostor bez ostataka otpadnog i/ili ambalažnog materijala pa navedeno treba biti uračunato u cijenu radova. Na temelju vještačkog nalaza i mišljenja sud je ujedno utvrdio da su oštećenja i zaprljanost podova, kako laminata, tako i linoleuma, starija od kolovoza 2023. pa se ne mogu uračunati u trošak sanacije, kao i da unatoč vidljivoj zaprljanosti zidova, koja je većim dijelom posljedica izvođenja radova zamjene ventila, niti površine na ostalim mjestima nisu čiste. S tim u svezi vještak utvrđuje da je visina štete koju bi tuženik trebao podmiriti jednaka radovima koje bi trebao izvesti u smislu dovršenja radova koje je započeo (odvoz dijelova skinutog stropa) te sanacije zidova u iznosu od 600,00 EUR, dok preostali dio radova nije uputan kao povrat u prvobitno stanje jer ne odgovara pravilima struke. Za potpunu sanaciju prostora, uz zidove, prema utvrđenju vještaka je potrebno sanirati strop ugradnjom odgovarajuće vrste spuštenog stropa s revizijama za pristup instalaciji ispod stropa te pripadnih rasvjetnih tijela, trošak koje sanacije vještak utvrđuje u iznosu od 6.100,00 EUR (bez PDV-a).

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku iz postupka osiguranja dokaza koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i nakon neposrednog opažanja predmeta vještačenja, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda i stranaka tako da u konačnici nikakvih primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje nije bilo.

12. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik ne snosi odgovornost za štetu u smislu troškova sanacije koju bi inače trebalo izvesti sukladno pravilima struke, ugradnjom odgovarajuće vrste spuštenog stropa kako ju je opisao vještak, koja sanacija iznosi 6.100,00 EUR (bez PDV-a), jer takva vrsta stropa nije bila ugrađena u poslovni prostor prije izvođenja tuženikovih radova u kolovozu 2023. Umjesto toga, tuženik prema utvrđenju suda odgovara samo za onu stvarnu štetu koju je vještak utvrdio u visini radova koje je potrebno izvesti u smislu dovršenja radova koje je započeo (odvoz dijelova skinutog stropa) te sanacije zidova, a koja prema utvrđenju vještaka iznosi 600,00 EUR. Na taj iznos tužitelju sukladno odredbama čl. 183. i čl. 29. st. 2. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate, i to sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a od dana presuđenja do isplate po stopi koja je primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Istovremeno, o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je sud utvrdio neosnovanim, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

14. S obzirom na to da je tužitelj u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje; ZPP), utvrđuje da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

15. Tako je tuženiku u trošak parničnog postupka valjalo priznati trošak sastava podneska od 15. studenoga 2024. po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, te zastupanja na ročištima 19. studenoga 2024., 12. veljače 2025. i 21. ožujka 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 800,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 28. travnja 2025.

Sudac:

Sandra Rotar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.