REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1500/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja strankinje JDLBC, rođene **.**.**., 28. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Potvrđuje se točka 1. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., Policijske postaje V., KLASA: UP/I-216-01/25-03/380, URBROJ: 511-14-05-25-1 od 24. travnja 2025.
II. Ukida se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., Policijske postaje V., KLASA: UP/I-216-01/25-03/380, URBROJ: 511-14-05-25-1 od 24. travnja 2025. i određuje trajanje smještaja u prihvatnom centu na period od najviše jednog (1) mjeseca, a koji teče od 24. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Ovaj sud je zaprimio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., Policijske postaje V., KLASA: UP/I-216-01/25-03/380, URBROJ: 511-14-05-25-1 od 24. travnja 2025. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25; dalje: ZoS).
2. Citiranim rješenjem strankinji ŠDLBC, državljanki Brazila, određen je smještaj u Prihvatnom centru za strance na vrijeme od najduže šest mjeseci.
3. Prema članku 214. stavku 1. ZoS državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ZoS.
4. Prema članku 214. stavku 2. ZoS okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 1. ZoS su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
5. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., Policijske postaje V., KLASA: UP/I-216-04/25- 01/25, URBROJ: 511-14-05-25-5 od 24. travnja 2025. u predmetu protjerivanja strankinji ŠDLBC utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Istim rješenjem određena joj je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine te je određeno da će se prisilno udaljiti u Brazil, odnosno u državu čiji je državljanin.
6. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., Policijske postaje V., KLASA: UP/I-216-01/25-03/380, URBROJ: 511-14-05- 25-1 od 24. travnja 2025, koje je predmet sudske kontrole, određeno je da se strankinja ŠDLBC smješta u Prihvatni centar za strance i to na najkraće moguće vrijeme, najduže do šest mjeseci. Smještaj je određen iz razloga postojanja okolnosti iz članka 214. stavka 2. ZoS.
7. Iz podataka spisa, uključujući i zapisnik o ispitivanju strankinje (uz prevoditelja za portugalski jezik), proizlazi da je strankinja zatečena na području Republike Hrvatske iako joj je protekao rok za dragovoljni odlazak prema ranije donesenom rješenju o protjerivanju (rješenje Policijske uprave b.-p., Policijske postaje S. B. s Ispostavom V.), nakon čega nema reguliran boravak na području Republike Hrvatske, da je prekršajno kažnjena u svezi dolaska na područje Republike Hrvatske radi bavljenja prostitucijom, da strankinja neodređeno navodi da je došlo na područje Republike Hrvatske radi života s dečkom u mjestu koje ne želi naznačiti, a da je na području V. došla u posjet prijateljima za koje ne želi navesti imena.
8. U odnosu na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, valja zaključiti da naprijed navedene okolnosti, u svoj ukupnosti i temeljem čl. 214. stavak 1. i 2. al. 2. i 9. ZoS, opravdavaju zaključak da na strani JDLBC postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.
9. U odnosu na mogućnost da se ista svrha (provedba prisilnog udaljenja i povratka) ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere u smislu članka 213. stavak 1. u svezi članka 212. ZoS. Iz relevantnih činjenica proizlazi da strankinja nema adresu (nekretninu) na kojoj bi boravila u [adresa], a njezino dosadašnje ponašanje, uključujući boravak i kretanje na području Republike Hrvatske nakon što joj je protekao rok za dragovoljni odlazak prema ranije donesenom rješenju o protjerivanju, ne ukazuje na vjerojatnost poštivanja blažih mjera. Kada se ima u vidu izloženo, to je ocjena suda da je primjena blažih mjera u konkretnom slučaju isključena, a što je pravilno utvrđeno i predmetnim rješenjem o smještaju od 24. travnja 2025.
10. Određeni rok ograničenja slobode kretanja od maksimalno šest mjeseci, prema ocjeni suda, ocjenjuje se prekomjernim za postizanje zakonom propisne svrhe i nerazmjernim naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju. Smještaj u prihvatni centar treba ograničiti na najmanje potrebno vrijeme pri čemu sam rok njegova trajanja u smislu članka 212. stavka 2. ZoS-a treba poticati nadležna tijela na ažurno poduzimanje svih potrebnih radnji za osiguranje prisilnog udaljenja stranca. Nastavno tome, sud primjećuje da u rješenju o smještaju nisu navedeni posebni razlozi koji bi opravdavali određivanje smještaja u naznačenom trajanju od šest mjeseci. Stoga, sud smatra primjerenim odrediti rok smještaja od maksimalno jednog mjeseca, a ukoliko se, unatoč svim poduzetim radnjama, ne uspije osigurati prisilno udaljenje u tom roku, postoji mogućnost korištenja ovlasti iz članka 214. stavka 1., odnosno 215. toč. 3. ZoS-a, uz davanje odgovarajućeg obrazloženja (navođenja radnji koje su bez nepotrebnog odgađanja poduzete u cilju osiguranja prisilnog udaljenja i razloga zbog kojih iste u ostavljenom roku ipak nisu dovele do prisilnog udaljenja).
11. Slijedom izloženog, sud je potvrdio rješenje o smještaju strankinje u Prihvatni centar za strance u točki 1. izreke, pozivom na članak 216. stavak 4. ZoS u svezi članka 12. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24; dalje: ZUS), dok je pozivom na članak 216. stavak 4. ZoS-a u svezi članka 12. stavka 1. i članka 117. stavka 1. ZUS-a ukinuo navedeno rješenje o smještaju u točki 2. izreke i odredio smještaj u prihvatnom centru u trajanju do jednog mjeseca. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. JD F. D. O. – Prihvatni centar za strance, ... ..., [adresa] – e mailom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava v., Policijska postaja
..., [adresa]
3. u spis
