Poslovni broj: Povrv-12/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šostar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1783/19 od 23. svibnja 2019. godine, u dijelu kojim se nalaže tuženiku IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, iznos od 190,85 EUR (1.438,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.03.2019. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO), koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 684,85 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III.Odbija se tužitelj sa zatraženim iznosom troškova postupka, preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika IJ, [adresa], kao ovršenika, te ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-1783/2019, od 23. svibnja 2019., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; dalje – OZ).

2. Tuženik je kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno izjavio prigovor, u kojem vrlo paušalno navodi da javni bilježnici nisu ovlašteni postupati u povodu prijedloga za ovrhu. Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, u bitnome naveo da su navodi tuženika iznijeti u prigovoru bez pravne osnove, da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa trgovačkim društvom Hrvatski Telekom d.d., od 20. listopada 2015. postao vlasnik predmetnog potraživanja, da je u skladu s odredbama čl. 80. ZOO-a obavijestio tuženika o ustupu. Nadalje se ističe da se tužiteljevo potraživanje odnosi na naknadu za nepodmirene račune za utuženo razdoblje – odnosno za period od srpnja do prosinca 2022. godine, na ime mjesečne pretplatničke naknade i potrošnje za mobilni broj u skladu s ugovorenom tarifom "Najbolja L tarifa" koju je tuženik ugovorio s Hrvatskim Telekomom d.d. Isto tako, radi se i o nepodmirenom dugu za mobilni uređaj kojeg je tuženik kupio prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa. Nadalje, navodi da se temeljem računa za veljaču 2019. radi o potraživanju tužitelja na ime naknade zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 1.438,00 kn / 190,85 EUR. Zaključno, predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

4.Tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja sa pripadajućim prilozima na očitovanje, međutim se tuženik nije očitovao na isti (list 67 spisa).

5.Predmet ovog spora je isplata duga po računima za period od srpnja do prosinca 2022., potom o nepodmirenom dugu za mobilni uređaj kojeg je tuženik kupio prilikom ugovaranja mobilnih usluga, te potraživanja tužitelja na ime naknade zbog prijevremenog raskida ugovora.

6.Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u: izvod iz otvorenih stavaka dužnika (list 4 spisa), Okvirni Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja (list 30-36), Zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma sa Ugovorom o kupnji uređaja i otplatnim planom (list 37-39 ), preslike računa (list 40-58), Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (dalje u tekstu - Opći uvjeti poslovanja) (list 59-64).

7.Sud je izveo sve po strankama predložene dokaze, a sukladno čl. 221. ZPP- a nije ovlašten dokazivati činjenice koje stranke nisu iznijele, osim ukoliko bi posumnjao da stranke raspolažu zahtjevima kojima nisu ovlaštene raspolagati.

8. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu – ZPP) budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Pri tome se posebno navodi da je ovaj sud, dana 3. lipnja 2022. donio presudu, poslovni broj Povrv-367/2019-36, kojom se platni nalog djelomično održava na snazi i to u dijelu u kojem je tuženik dužan tužitelju platiti utužene iznose po računima, no djelomično je ukinut u dijelu koji se odnosi na naknadu tužitelja zbog prijevremenog raskida ugovora pozivajući se pritom na čl. 18. Općih uvjeta poslovanja, budući je sud ocijenio da odredbe članka 18. Općih uvjeta predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014, 110/2015), jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora trgovca, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U tom smislu je sukladno uspjehu u sporu, tužitelju dosuđen i razmjerni dio zatraženog iznosa troškova postupka.

10.Na spomenutu presudu je tužitelj uložio žalbu te je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj Gž-2325/2022-2 od 26. srpnja 2022. djelomično ukinuo pobijanu presudu, i to u točkama II. i IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Točkom II. je naloženo da prvostupanjski sud odluči o troškovima žalbe tužitelja u konačnoj odluci. Županijski sud u svojoj odluci navodi da su počinjene povrede odredaba ZPP-a, iz čl. 354. st.2. t.11. Naime, drugostupanjski sud, u najbitnijem, navodi da je prvostupanjski sud previdio popuste koje je tuženik ostvario prilikom sklapanja ugovora, točnije popust na usluge i popust na uređaj – čime je tuženik spomenute usluge platio manje od onog iznosa koji bi inače platio, pa se stoga ne može bez dodatnog obrazlaganja pozivati na to da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama, u smislu Zakona o zaštiti potrošača.

11.Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kao i u odnosu na ranije spomenuto rješenje Županijskog suda u Zagrebu, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u ukinutom dijelu, osnovanim.

12.Odredbom čl. 9. ZOO-a određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.Odredbom čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisane su pravne posljedice prijevremenog raskida. Predmetnom odredbom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da Pretplatnik koji raskine Pretplatnički ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije.

14.U čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14), propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, ali se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. istog zakona.

15.Budući da je, dakle, tuženik prilikom zasnivanja ugovornog odnosa bio upoznat s time da će ostvariti popuste i na mobilni uređaj i na usluge koje je koristio, time se i po stajalištu ovog suda ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, bez obzira što je bilo riječ o adhezijskom ugovoru. S time u vezi, nesporno je utvrđeno da je tuženik bio upoznat sa svojim obvezama i pravima prilikom zasnivanja ugovornog odnosa, znao je da ostvaruje popuste ukoliko koristi više usluga predmetnog pružatelja telekomunikacijskih usluga, te ovaj sud nije našao da bi se radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi, pa posljedično i ništetnoj odredbi Općih uvjeta.

16.Osim toga, u ukinutom dijelu ranije prvostupanjske presude, tužitelj je i potraživao naknadu u visini popusta koje je tuženik ostvario – dakle kao povoljnijoj naknadi za tuženika, te po stajalištu ovog suda, a obzirom na ranije izneseno, tužitelj ima pravo osnovano potraživati i tu naknadu kao razliku.

17.Slijedom navedenog, kako je tužitelj svoje potraživanje u iznosu od 190,85 EUR dokazao, a tuženik nije dokazao da ne bi bio u obvezi platiti iznose koje potražuje tužitelj, predmetno potraživanje je ocijenjeno osnovanim.

18.Sud je odlučio o troškovima postupka primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, pri čemu su troškovi nastali u fazi postupka kada je bio ovršni - odmjereni u skladu s čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” br.: 8/11,114/12) te se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 21,24 EUR, zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 5,31 EUR, sukladno čl. 8. citiranog Pravilnika. Sud nije priznao tužitelju trošak dostave te administrativne troškove obzirom da isti nisu dokazani. Tužitelj, nadalje, ima pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 66,36 EUR, zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 16,59 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15), odnosno u skladu sa zatraženim troškom iz ovršnog prijedloga. Tužitelju pripada trošak sastava podneska od 4. veljače 2020. u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za iznos PDV-a, od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023; dalje – Tarifa) budući se sukladno sudskoj praksi ima primijeniti tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke, potom trošak pristupa na ročište dana 22. prosinca 2021. u iznosu od 50,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR, sukladno Tbr. 9. toč 2. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife, budući se nije meritorno raspravljalo na ročištu jer dostava poziva za tuženika nije bila uredna. Nadalje, priznat je tužitelju trošak pristupa na ročište dana 16. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR, sukladno Tbr. 9. toč 2. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife, budući se nije meritorno raspravljalo na ročištu jer se tuženik ranije ispričao zbog nedolaska na isto. Potom, tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište dana 5. travnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR, sukladno Tbr. 9. toč 2. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife budući se nije meritorno raspravljalo na ročištu jer dostava poziva za tuženika nije bila uredna. Nadalje, tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište dana 5. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 9. toč 1. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife, potom trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 10. toč 1. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife, nadalje za podnesak tužitelja od 27. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za iznos PDV-a, od 25,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr.7. toč.1.Tarife, te na koncu trošak pristupa na ročište održano 20. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa iznosom PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 9. toč 1. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife. Tužitelju se nadalje priznaje i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR u skladu sa Tar.br.2. st.1. u vezi s Tar. br.1.st.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine”, broj: 37/2023). Dakle, tužitelj ima pravo na ukupni iznos parničnih troškova u iznosu od 948,54 EUR.

18.1. Kako je, međutim, prvostupanjska presuda od 3. lipnja 2022. ukinuta samo djelomično, i to u toč. II. i IV. izreke, dok je u toč. III. izreke presude određen parnični trošak u iznosu od 1.986,79 kn / 263, 69 EUR, time će i ta presuda postati pravomoćna i ovršna u nepobijanom dijelu, stoga će tužitelj imati pravo na dosuđeni trošak iz spomenute presude ostvarivati i prisilno. U tom smislu se ukupni priznati trošak iz prethodne točke obrazloženja u iznosu od 948,54 EUR ima umanjiti za dosuđeni iznos iz presude od 3. lipnja 2022. u iznosu od 263, 69 EUR, stoga se tužitelju tako ovom presudom dosuđuje parnični trošak u iznosu od 684,85 EUR.

19.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici, 28. travnja 2025.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Luka Perković.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- presuda nepravomoćna

- kal. 30 dana