Poslovni broj: Psp-43/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice OIP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 13.03.2025., dana 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica OIP dana 26.05.2024. smetala tužitelja OI u suposjedu predulaza na katu i tavana kuće na adresi [adresa], u zemljišnim knjigama označeno kao kčbr. [katastarska čestica] i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je zaključala vrata predulaza kata kuće ostavivši ključ s unutrašnje strane brave, a na traženje tužitelja da uđe ista se oglušila te se tuženici zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženici uspostava prethodnog stanja kakvo je prethodilo do smetanja posjeda od dana 26.05.2024. na način da ne ostavlja ključ s unutrašnje strane brave kod zaključavanja vrata predulaza i omogući slobodan ulaz u predulaz i nesmetan prolaz na tavan kuće, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev za zaštitu posjeda u pogledu utuženog istovrsnog čina smetanja posjeda od 31.05.2024.

IV. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 20.06.2024. tužitelj OI zatražio je donošenje rješenja kojim bi se utvrdilo da ga je tuženica ČIP dana 26.05.2024. i 31.05.2024. smetala u suposjedu predulaza na katu i tavana na adresi [adresa], u bitnom navodeći da je sa unutrašnje strane vrata predulaza ostavila ključ zbog čega on svojim ključem nije mogao ući u predulaz niti otići na tavan.

2. Tuženica OIP je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da ona ne može počiniti čin smetanja posjeda jer je ona pošteni suposjednik predmetne nekretnine, da nema interesa niti može sprječavati tužitelja u dolasku u predulaz i na tavan.

3. U provedenom postupku su pročitane isprave u spisu, i to Izjava od 08.06.2022. (str. 8-10 spisa), presuda posl. br. Psp-14/2023-41 od 28.11.2023. (str. 11-16 spisa), rješenje o privremenoj mjeri posl. br. Psp-14/2023-19 od 14.07.2023. (str. 17-20 spisa), Potvrda od 07.06.2024. (str. 21 spisa), dopis od 22.05.2024. (str. 22 spisa), Zahtjev od 03.06.2024. (str. 23-24 spisa), zk izvadak (str. 31-61, 114-186 spisa), uvjerenje o prebivalištu (str. 62 spisa), Ugovor o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini od 11.07.2024. (str. 71-74 spisa), Izjava od 08.06.2022. (str. 75-78 spisa), Potvrda od 24.07.2024. (str. 83 spisa), Zahtjev od 16.09.2024. (str. 84 spisa), Zahtjev od 23.09.2024. (str. 85 spisa), Zapisnik o vještačenju od 23.08.2024. (str. 86-96 spisa),

Zapisnik o vještačenju od 22.07.2024. (str. 97-101 spisa), zapisnik posl. br. P Ob- 166/2016 od 18.09.2024. (str. 110-112 spisa), Potvrda od 30.09.2024. (str. 193 spisa), Potvrda od 16.10.2024. (str. 194 spisa), Potvrda od 16.10.2024. (str. 195 spisa), pregledan je videozapis od 26.05.2024. (str. 207 spisa) te su saslušani svjedok ČI (str. 209-210 spisa), tužitelj (str. 208-209 spisa) i tuženica (str. 209 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet parnice je pružanje posjedovne zaštite tužitelju u pogledu suposjeda predulaza na katu i tavana kuće u [adresa].

6. Iz stanja spisa proizlazi da se između stranaka pred ovim sudom već vodio parnični postupak posl. br. Psp-14/2023 radi istovrsnog smetanja posjeda, samo sa činom smetanja od 04.03.2023., dok su u ovom predmetu utuženi činovi smetanja od 26.05.2024. i 31.05.2024. Iako je u tom parničnom postupku doneseno rješenje posl. br. Psp-14/2023-41 od 28.11.2023. (str. 11-15 spisa) kojim je utvrđen čin smetanja od 04.03.2023. i kojim je tuženici zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće, navedena odluka u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu nije bila pravomoćna, zbog čega tužitelju u slučaju novog istovrsnog smetanja valja priznati pravni interes da ponovno traži posjedovnu zaštitu u novom parničnom postupku, jer nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 265. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), budući da rješenje o ranijem istovrsnom smetanju posjeda nije pravomoćno pa ne predstavlja ovršnu ispravu. Također, iako iz stanja spisa proizlazi da je u tom ranijem parničnom postupku rješenjem posl. br. Psp-14/2023-19 od 14.07.2023. (str. 17-20 spisa) određena i privremena mjera na način da je tuženici naloženo da tužitelju omogući suposjed predulaza i tavana, tom mjerom nije uređeno postupanje tuženice za ubuduće, pa stoga ni ta privremena mjera ne dovodi u pitanje pravni interes tužitelja da zbog ponovljenog istovrsnog smetanja pokrene novi parnični postupak.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi koji žive u istoj kući, s time da tužitelj živi u prizemlju, a tuženica na katu.

8. Na temelju stranačkih iskaza tužiteljice i tuženika (str. 208-209 spisa), koji su u tim dijelovima podudarni, sud utvrđuje:

- da tužitelj povremeno koristi tavan kuće;

- da se do tavana dolazi kroz prostoriju na katu tzv. predulaz;

- da tuženica tu istu prostoriju na katu (predulaz) koristi za dolazak do svojeg stana;

- da se vrata od predulaza inače zaključavaju, s time da ključ imaju i tuženica (radi dolaska do svojeg stana) i tužitelj (radi odlaska na tavan).

9. Iz Potvrde klasa 210-02/24-17/2 od 24.07.2024. (str. 83 spisa) proizlazi da je tužitelj 26.05.2024. u 18,46 sati od Policijske postaje Zaprešić zatražio intervenciju policije navodeći da mu bivša supruga zaključava vrata tavanskog prostora.

10. Iz videozapisa kojeg je tužitelj dostavio uz podnesak od 08.07.2024., a kojeg je sud pregledao na ročištu od 13.03.2025. (str. 207 spisa) u trajanju od 1:21 minutu, proizlazi da tužitelj pokušava otključati vrata predulaza, no ne može jer se iznutra nalazi ključ (vrata imaju staklo pa se vidi kroz njega), s time da je pred kraj snimke tuženica izašla iz svojeg stana u predulaz te se zadržala u toj prostoriji, bez gledanja u smjeru vrata odnosno prema tužitelju.

10.1. Da se radi o snimci koja prikazuje upravo predmetni prostor na katu (tzv. predulaz) potvrdila je tuženica u svojem stranačkom iskazu. Nadalje, da je upravo tužitelj osoba koja na snimci pokuša otključati vrata sud je utvrdio neposrednim opažanjem na raspravi od 13.03.2025. (str. 207 spisa) jer glas osobe sa snimke u potpunosti odgovara glasu tužitelja.

10.2. Protivno navodima tuženice da predmetna snimka predstavlja nezakonit dokaz jer se nju snimalo u njenom domu, valja istaknuti da se ne radi o nezakonitom dokazu jer snimka nije sačinjena ni pribavljena na nezakonit način, budući da je tužitelj snimao samo prostoriju na katu (tzv. predulaz) koja nije dio stana tuženice, nego predstavlja dio kata koji se koristi kako za dolazak u stan tuženice tako i za odlazak na tavan, a taj prostor koji je sniman je u njegovom suposjedu, pri čemu iz sadržaja snimke jasno proizlazi da tužitelj snimku nije sačinjavao sa ciljem snimanja tuženice, nego je ona izlaskom iz svojeg stana slučajno ušla u kadar kamere. No sve i da se radi o nezakonitom dokazu, taj dokaz bi se mogao koristiti u skladu sa čl. 220.a st. 2. ZPP jer je taj dokaz potreban za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj parnici, a s obzirom na ranije iznesene okolnosti nastanka snimke, interes pravilno utvrđenog činjeničnog stanja svakako preteže nad eventualnom povredom prava tuženice zbog izvođenja nezakonitog dokaza. U svakom slučaju, isticanjem ovakvog prigovora tuženica je priznala da se upravo ona nalazi na toj snimci, odnosno da je ona osoba koju se vidi kroz staklo vrata sa druge strane.

11. Iz iskaza tužitelja (str. 208-209 spisa) proizlazi da tavan koristi povremeno, da je u dogovoru sa ocem 26.05.2024. htio otići na tavan radi provjere stanja dimnjaka, no da nije mogao jer su vrata predulaza bila zaključana, a iznutra je bio ključ zbog kojeg nije mogao ući, nakon čega se vratio sa ocem i uzeo mobitel da snimi događaj, da je zvonio i kucao, a da je tuženica bila sa druge strane u prostoriji, da ga je vjerojatno čula ali nije reagirala, da se potom vratio u prizemlje, a onda ponovno pokušao ući ali je bila ista situacija, zbog čega je pozvao policiju.

12. Iz iskaza tuženice (str. 209 spisa) proizlazi da se ne sjeća što se događalo 26.05.2024., no da se sjeća da je tijekom 2024. u više navrata dolazila policija zbog zaključanih vrata, da ne isključuje da joj se nekada može dogoditi da zaboravi izvaditi ključ sa unutrašnje strane, da je možda nekada spavala ili bila u kupaonici.

13. Iz iskaza svjedoka ČI (str. 209-210 spisa), tužiteljevog oca, proizlazi da se sjeća kada je u svibnju 2024. dolazila policija jer nisu mogli ići na tavan, da je on rekao tužitelju da treba ići gore radi dimnjaka no da tužitelj nije mogao ući jer su vrata bila zaključana, da se on tada popeo sa njime i vidio da se sa unutrašnje strane vrata nalazi ključ, da se do danas ne može doći do tavana, da tuženicu nije pitao zašto ne otključa vrata jer ju tamo nije vidio, da je tuženica morala znati da pokušavaju ući jer je ona bila sa druge strane u pretprostoru jer ju je vidio kroz staklo.

14. Dovodeći u međusobnu vezu prethodno izloženi sadržaj dokaza sud utvrđuje da je tužitelj 26.05.2024. htio otići na tavan, ali to nije mogao jer je tuženica zaključala vrata prostorije na katu (tzv. predulaza) i ostavila ključeve sa unutrašnje strane, zbog čega tužitelj nije mogao otvoriti ni svojim ključem otključati vrata predulaza, a posljedično ni doći do tavana. Sud nadalje utvrđuje da je tuženica pritom bila svjesna da tužitelj pokušava otvoriti vrata predulaza radi odlaska na tavan, no unatoč tome nije uklonila ključ sa unutrašnje strane vrata predulaza niti mu je otključala ta vrata kako bi on mogao ući u prostoriju (predulaz).

14.1. U vezi navedenog, valja istaknuti kako iz pregledanog videozapisa jasno proizlazi da tuženica iz svojeg stana ulazi u predprostor, zaustavlja pored prozora te se zadržava na tom mjestu. Iako se iz videozapisa ne može utvrditi da je tuženica gledala u smjeru vrata, imajući u vidu da se ne radi o velikoj prostoriji i da je gornja polovica vrata prekrivena staklom, potpuno je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da ona pritom kroz staklo na vratima ne bi primijetila da se tužitelj nalazi sa druge strane vrata i da ne bi čula zvuk guranja odnosno vađenja ključa sa tužiteljeve strane brave odnosno da nije shvatila da on pokušava otključati vrata. Iako se na snimci ne čuje zvuk zvonca za kojeg tužitelj tvrdi da ga je pritiskao, navedeno nije od značaja jer je tuženica izašla u predulaz te nije mogla ne uočiti tužitelja kako je prethodno pojašnjeno. Nadalje, iako je svjedok ČI (tužiteljev otac) najprije iskazao da tuženicu nije vidio, a potom je iskazao da se ona nalazila sa druge strane vrata, navedena nelogičnost njegovog iskaza ne dovodi u pitanje gornje zaključke suda, jer je relevantno činjenično stanje događaja od 26.05.2024. prije svega utvrđeno na temelju sadržaja videozapisa, dok prema ocjeni suda određene nelogičnosti iskaza ovog svjedoka valja pripisati njegovoj starosti (91 godina).

14.2. Iako je točno da je tuženica kao suposjednica prostorije na katu (predulaza) ovlaštena zaključati vrata i držati ključ u bravi, kao što je i točno da se može raditi o privremenoj situaciji koja nema karakter smetanja posjeda, u ovom slučaju je ipak utvrđeno kako je tuženica svjesno onemogućila tužitelju ulazak u tu prostoriju, jer nije otključala vrata niti uklonila ključ iz unutrašnje brave dok je on pokušavao ući, iako ga nije mogla ne primijetiti u tom njegovom pokušaju ulaska.

15. Po čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 76/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZVDSP) koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu na posjeda (st. 1.), a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije u roku godine dana od dana nastalog smetanja (st. 3.).

16. Po čl. 22. ZVDSP posjednik kojem je posjed smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st. 1.), a sud zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

17. Po čl. 24. st. 1. ZVDSP svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja drugih suposjednika ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

18. Slijedom citiranih odredbi, u pogledu događaja od 26.05.2024. tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu posjeda, jer ga je tuženica propustom otključavanja vrata prostorije na katu (predulaza) odnosno propustom uklanjanja svojeg ključa sa unutrašnje strane brave (čime bi mu omogućila da on sam otključa vrata svojim ključem), iako joj je bilo poznato da on pokušava ući, tužitelja samovlasno smetala u suposjedu prostorije na katu (predulaza) i tavana, bitno mu ograničivši dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti jer zbog toga on uopće nije mogao pristupiti u prostor predulaza i tavan.

19. Zbog navedenog, a budući da je tužba podnesena 20.06.2024., dakle unutar 30-dnevnog roka iz čl. 21. st. 3. ZVDSP od čina smetanja, tužbeni zahtjev u pogledu čina smetanja od 26.05.2024. je osnovan, pa ga je valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke, pri čemu valja napomenuti da tužitelj nema pravo zahtijevati uspostavu ranijeg posjedovnog stanja jer iz njegovog stranačkog iskaza (str. 208-209 spisa) jasno proizlazi da mu je tuženica naknadno omogućila normalan ulazak u prostor predulaza i tavana, pa je dakle ranije posjedovno stanje već bilo dobrovoljno uspostavljeno. Pritom je neodlučno što je između stranaka očigledno ponovno došlo do prijepora oko izvršavanja posjeda (kada je tuženica u rujnu 2024. promijenila bravu na vratima predulaza, koju je tužitelj potom sam uklonio) jer se u ovom predmetu može odlučivati o uspostavi ranijeg posjedovnog stanja samo s obzirom na onaj čin smetanja koji je utužen (od 26.05.2024.), a ne s obzirom na kasnije činove smetanja posjeda, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

20. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji o istovrsnom činu smetanja posjeda od 31.05.2024., valja istaknuti kako je sam tužitelj u svojem stranačkom iskazu (str. 209- 210 spisa) potvrdio da tom prilikom, dok je on pokušavao ući, tuženicu nije vidio u prostoru predulaza (no prethodno je vidio da je došla s posla, iz čega zaključuje da je bila kod kuće).

20.1. Iz Potvrde klasa 511-19-37-24-2183 od 07.06.2024. (str. 21 spisa) proizlazi da je tužitelj 31.05.2024. prijavio Policijskoj postaji Zaprešić da mu je tuženica onemogućila korištenje tavana, prilikom čega je policija izašla na intervenciju, a tuženica je izjavila kako nije imala namjeru onemogućiti tužitelja u korištenju tavana, već da je ključ nesvjesno ostavila u bravi i zaspala, pa nije čula njegovo kucanje.

20.2. Budući da se radilo o suposjedu prostorije na katu (predulaza) te je tuženica zbog toga bila ovlaštena zaključavati vrata, sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženica tom prilikom (31.05.2024.) počinila samovlasno smetanje posjeda ostavljanjem ključeva sa unutrašnje strane brave, jer se iz provedenog dokaznog postupka ne može utvrditi da je ona bila svjesna njegovih pokušaja ulaska u prostor predulaza, budući da je sam tužitelj iskazao kako ju tada nije vidio odnosno da ona nije dolazila u prostor predulaza dok je on pokušavao ući.

20.3. Sud prihvaća kao životno, logično i uvjerljivo objašnjenje tuženice iz njenog stranačkog iskaza (str. 209 spisa) da se nekada zna dogoditi da zaboravi izvaditi ključ iz brave te da može spavati ili biti u kupaonici za vrijeme dok tužitelj pokušava ući, što je uostalom u skladu i sa njenom izjavom koju je kritične zgode dala policiji prilikom njihove intervencije.

20.4. Tužiteljeva tvrdnja iz tužbe o tome da je tuženica 31.05.2024., osim ključa u bravi, vrata sa unutarnje strane blokirala i poduprtim stolcem, ostala je u cijelosti nedokazana, jer ta činjenica ne proizlazi ni iz potvrde MUP-a ni iz iskaza samog tuženika ni svjedoka ČI.

20.5. Za razliku od 26.05.2024., kada je tuženica iz prostora predulaza morala primijetiti tužitelja kako bezuspješno pokušava ući, u situaciji poput one od 31.05.2024. sud ne može utvrditi da se radilo o samovlasnom smetanju posjeda, jer iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženica bila svjesna tužiteljevih pokušaja ulaska i da ih je svjesno opstruirala, odnosno da nije htjela otključati vrata predulaza niti izvaditi svoj ključ kako bi tužitelju omogućila da ih sam otključa. Naime, tuženica je kao suposjednica predulaza ovlaštena zaključavati vrata predulaza jer tužitelj kao drugi suposjednik također ima ključeve, a ostavljanje ključa u bravi je situacija privremenog karaktera koja se u takvim okolnostima – sama za sebe – ne može smatrati samovlasnim smetanjem posjeda (bez da je pritom utvrđeno da je tuženica svjesno opstruirala tužitelja u ulasku).

20.6. Stoga je tužbeni zahtjev u pogledu utuženog čina smetanja od 31.05.2024. valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke.

21. Navodi stranaka o promjenama brave iz rujna 2024., kao i dokumentacija koju su s tim u vezi dostavljali, nisu relevantni za presuđenje u ovoj parnici, jer su u ovom predmetu utuženi raniji činovi smetanja posjeda (iz svibnja 2024.).

21.1. Sud nije izvršio uvid u spis posl. br. Psp-14/2023 jer se isti nalazi na županijskom sudu, kao ni u spis posl. br. Ps-23/2019 jer je u njemu bilo zakazano ročište, a tužitelj niti nije obrazložio koja odlučna okolnost bi se mogla utvrditi uvidom u taj spis.

22. Tužitelj je uz tužbu podnio i zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženici naložilo da ne ostavlja ključ u bravi, međutim budući da iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da ga tuženica nakon podnošenja tužbe više nije smetala u posjedu ostavljanjem ključa u bravi (sam je iskazao da je nakon toga nekoliko puta normalno išao na tavan iako je tuženica bila kod kuće), proizlazi da ne postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete u smislu čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ, pa je prijedlog za određivanje privremene mjere valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

23. Budući da je tužitelj sa tužbom uspio u pogledu jednog utuženog čina smetanja posjeda, dok je u pogledu drugu utuženog čina smetanja posjeda tužbeni zahtjev odbijen, proizlazi da su stranke u postupku uspjele u jednakim omjerima, pa je sukladno čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno da svaka strana snovi svoj trošak postupka, zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. OI iz [adresa];

2. odvjetnik Nikola Bošković-Slivonja.