- 1 -              III Kr 94/2023-3

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 94/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. J.1 i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenog D. J.1 i osuđenog D. J.2 za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2021. broj Kmp-2/2021-28 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2023. broj I Kžmp-1/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjevi osuđenog D. J.1 i osuđenog D. J.2 za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbijaju se kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine Županijskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2021. broj Kmp-2/2021-28, potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2023. broj I Kžmp-1/2022-6, D. J.1 i D. J.2 su zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11. osuđeni na kazne zatvora i to D. J.1 u trajanju od tri godine, a D. J.2 u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. u navedene im je kazne uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to D. J.1 od 9. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020., a D. J.2 od 9. srpnja 2019. do 1. listopada 2019.

 

2. Osuđeni D. J.1 je po svoj braniteljici S. P. K., odvjetnici iz V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i osuđeni D. J.2 po svojoj braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici iz Đ., također iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08., s jednakim prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjeve osuđenika, smatrajući da oba zahtjeva treba odbiti kao neosnovana. Odgovori državnog odvjetnika dostavljeni su na znanje osuđenicima i njihovim braniteljicama.

 

4. Zahtjevi nisu osnovani.

 

5. Osuđeni D. J.1 u svom zahtjevu smatra da je, pored povreda počinjenih u prvostupanjskoj presudi koje su istaknute u žalbi, došlo i do povreda u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč 3. ZKP/08. „…koja je povreda mogla utjecati na presudu zbog razloga iz čl. 468. st. 1. i 2. istog Zakona“. Pritom ističe da „…iz odluke II° presude razvidno je da ne postoje valjana obrazloženja kojima se žalba I.-optuženika odbija kao neosnovana već je ista isključivo bazirana na navodima da pobijana I° presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio način izvršenja kaznenog djela, da se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni se prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud itd. …“.

 

5.1. Gotovo na istovjetan način ovu povredu obrazlaže i osuđeni D. J.2 ističući u zahtjevu da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer da je „…izreka presude proturječna sadržaju spisa, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni….a presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama glede kaznenopravne odgovornosti II - osuđenika...“. Te povrede obrazlaže činjenicom da je drugostupanjski sud bezrezervno prihvatio stav prvostupanjskog suda koji nije sa sigurnošću utvrdio na koji način i u kojim okolnostima je osuđenik počinio terećeno kazneno djelo, niti se je uvjerio u njegovu odgovornost, a niti je na zakonit način cijenio osuđenikovu obranu. Posebno se upire na težinu ozljeda koje je zadobio oštećenik, za koje se u zahtjevu smatra da nije utvrđeno na koji su način nastale te se zaključuje da „…je tijekom postupka jasno utvrđeno da se ne radi o kaznenom djelu pokušaja ubojstva nego eventualno o kaznenom djelu nanošenja teške tjelesne povrede ...“.

 

5.2. Kroz ove postupovne prigovore osuđenici D. J.1 i D. J.2 upiru na to da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., a koju žalbeni sud nije pravilno ocijenio i prepoznao niti ispitao po službenoj dužnosti. Međutim, pravomoćna se presuda u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka može pobijati iz taksativno navedenih razloga, a to, u skladu s čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., nije povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

5.3. Osuđeni D. J.1 u zahtjevu, na jednak način kao i osuđeni D. J.2, ističe i osnovu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., smatrajući da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve navode žalbe osuđenika. Međutim, nije ostvarena niti istaknuta povreda odredaba kaznenog postupaka.

 

5.4. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude vidljivo je da je taj sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na sve odlučne prigovore istaknute, kako u žalbi osuđenog D. J.2, tako i u žalbi D. J.1 te je, u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, razmatrao eventualne povrede zakona. Suprotno tvrdnji zahtjeva, sud drugog stupnja je u točaka 12., 13., 14. i 15. obrazloženja svoje presude odgovorio zbog čega smatra da istaknute bitne povrede odredaba nisu ostvarene, dok je pod točkom 16. tu postupovnu povredu ispitao i po službenoj dužnosti. Drugo je pitanje što se osuđenici D. J.1 i D. J.2 ne slažu s razlozima suda drugog stupnja. Međutim, to još ne znači i da bi taj sud povrijedio svoju dužnost iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu. Stoga nema povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, posebno ne takve kvalitete koja bi mogla utjecati na presudu.

 

6. Oba osuđenika u svojim zahtjevima tvrde da su sudovi počinili povredu iz čl. 469. toč. 2.  ZKP/08., jer da postoje okolnosti koje isključuju njihovu krivnju. U tom smislu osuđeni D. J.2 pojašnjava da „… tijekom nižestupanjskih postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi II – osuđenik počinio predmetno kazneno djelo za koje ga se tereti, kao niti na koji način je oštećenik zadobio povredu, jer to niti jednim relevantnim dokazom nije na pouzdan način utvrđeni ...“.

 

6.1. Osuđeni D. J.1 navedenu povredu kaznenog zakona nalazi u, po stavu osuđenika, nesuglasju između iskaza pojedinih u tijeku postupka ispitanih svjedoka te zaključuje da sud „… u obrazloženju odluke ne navodi valjane razloge prihvaćanja iskaza navedenih svjedoka na čijim se iskazima prema mišljenju Suda temelji optužba, a s obzirom da se iskazi istih u potpunosti u bitnome razlikuju ...“. Nadalje se u zahtjevu ovog osuđenika upire na neprihvaćenje od strane prvostupanjskog suda iskaza svjedokinje B. J. te dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka M. A., D. P. i M. P.. Pritom se u zahtjevu zaključuje  da je sud „…trebao kritički analizirati provedene dokaze i trebao je imati razloge sumnjati u njihove iskaze…evidentno je da prihvaćeni iskazi u cijelosti od strane Suda nemaju dokaznu snagu u kvaliteti koja bi objektivno bila dostatna da podrži optužbu zbog upitne vjerodostojnosti njihova iskaza i činjenice izravne i neposredne zainteresiranosti za ishod ovoga spora...“.

 

6.2. Ovako koncipirani prigovori jasno upućuju da to da su oba zahtjeva u tom dijelu podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tj. iz osnove iz koje se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti. Naime, u čl. 517. st. 1. ZKP/08. taksativno su navedeni razlozi zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti (točno određene povrede materijalnog i procesnog zakona), a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (što sadržajno predstavljaju navodi u ovom dijelu osuđenikovih zahtjeva) nije među njima. U protivnom, dopustilo bi se preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonom predviđenih uvjeta. Stoga su ovi navodi u zahtjevu oba osuđenika potpuno promašeni, a time i neosnovani.

 

7. Jednaka je situacija i s tvrdnjom osuđenog D. J.1 da, prema stavu zahtjeva, u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi zbog kojih je prihvaćen iskaz svjedokinje D. P. te izostaje  valjana analiza većine dokaza, čime se upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. No, kako je to već navedeno u ovoj presudi, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., u skladu s odredbama čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., nije dopušteno isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7.1. No, neovisno o navedenom, treba istaknuti da je prvostupanjski sud u svojoj presudi u odlomcima 9., 10., 11. i 12. jasno naveo koje iskaze prihvaća, a koje ne, navodeći pritom i razloge za to. No, ti su razlozi dani i kroz sveobuhvatnu analizu iskaza svih svjedoka dovedenih u vezu i s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka medicinske struke u dijelu prvostupanjske presude u kojem su navedena činjenična utvrđenja (odlomci 18.-35. prvostupanjske presude).

 

 

8. Slijedom svega navedenog, navodi zahtjeva osuđenog D. J.1 i osuđenog D. J.2 za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. studenoga 2023.

 

 

                                                  Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.