Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1852/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o., Biograd na Moru, Ulica kralja Petra Svačića 28, OIB:79399174783, zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženice FF kao vlasnice obrta za ugostiteljstvo "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ŽF iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-332/2020-18 od 12. travnja 2024., dana 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-332/2020-18 od 12. travnja 2024. te sudi:
"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra, broj Ovrv- 5925/2019 od 3. prosinca 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 334,59 eura (2.520,95 kuna)[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 65,42 eura (492,89 kuna) od 21. travnja 2019.,
- na iznos od 96,25 eura (725,21 kuna) od 21. svibnja 2019.,
- na iznos od 78,27 eura (589,69 kuna) od 21. lipnja 2019.,
- na iznos od 83,40 eura (628,41 kuna) od 21. srpnja 2019.,
- na iznos od 3,75 eura (28,25 kuna) od 21. kolovoza 2019.,
- na iznos od 3,75 eura (28,25 kuna) od 21. rujna 2019.,
- na iznos od 3,75 eura (28,25 kuna) od 21. listopada 2019.,
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-332/2020-18 od 12. travnja 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra, broj Ovrv-5925/2019 od 3. prosinca 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 762,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 662,50 kn sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.
III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 714,31 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-5925/2019 od 3. prosinca 2019. te je tužbeni zahtjev tužitelja Komunalac d.o.o. odbijen kao neosnovan.
2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
Tužitelj je zatražio trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženice kao vlasnice ugostiteljskog obrta „[obrt]“ radi naplate novčane tražbine u iznosu od 334,59 eura na ime korištenja pružene vodne usluge u poslovnom prostoru obrta tuženice u razdoblju od ožujka 2019. do rujna 2019.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, imajući u vidu odredbu članka 467. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni ona iz točke 11. stavka 2. istoga članka na koju se poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud prvog stupnja po provedenom postupku utvrđuje kako se utuženi računi odnose na potrošnju vode isporučene mjernom mjestu broj 9902139 na adresi [adresa], za nekretninu za koju je tužitelj ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe zaključio s SF (svekrom tuženice). Stoga sud prvog stupnja zaključuje da je obvezno pravni odnos između tužitelja kao isporučitelja vodne usluge i SF kao korisnika te usluge u smislu odredbe članka 3. stavak 1. toč. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, broj 3571/13 iz prosinca 2013. (dalje: Opći uvjeti), zasnovan za mjerno mjesto broj 9902139 za koji su izdani utuženi računi pa da je tužitelj svoje pravo naplate računa mogao ostvariti prema SF kao drugoj ugovornoj strani kroz primjenu odredbi članka 32., 36. i 37. Općih uvjeta te članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
9. Sud prvog stupnja smatra kako nije bilo valjanog osnova tuženici kao vlasnici obrta ispostaviti predmetne račune tim više jer se tim uslugama koriste tri domaćinstva preko istog priključka. Pored toga da se, kraj činjenice da je tuženica 2. lipnja 2016. podnijela tužitelju zahtjev za posebni vodovodni priključak za njen ugostiteljski objekt, a 9. rujna 2016. tužitelj izdao tehničko-tehnološke uvjete za priključenje poslovnog prostora na komunalne vodne građevine - javne vodoopskrbe, ali da poseban priključak za poslovni prostor tuženice nije izveden, tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 46. Općih uvjeta, koja odredba bi prema stavu toga suda bila primjenjiva u slučaju da je tuženica nositelj vodovodnog priključka i vodomjera te da preko istoga koristi vodu za osobne potrebe (potrebe kućanstva) i za poslovnu djelatnost. Kako tuženica s tužiteljem nije u ugovornom odnosu, već vodu koristi preko nositelja priključka, to da nije bilo valjanog osnova da joj se ispostavljaju predmetni računi kada je ugovorna strana treća osoba i kada su preko tog mjernog mjesta korisnici tri kućanstva i poslovni prostor.
10. Odredbom članka 205. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., 46/18, dalje: ZV), koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju, propisano je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge (stavak 1.), cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (stavak 2.).
11. Prema odredbi članka 46. Općih uvjeta određeno je da, ako pojedini korisnik koristi vodu preko istog vodomjera za osobne potrebe i za poslovnu djelatnost, dužan je zatražiti ugradnju posebnog vodomjera za svaku vrstu potrošnje, a ako to ne učini ukupna količina isporučene usluge obračunavat će mu se i naplaćivati po cijeni koja je određena za poslovne djelatnosti. U navedenom smislu, tuženica je podnijela zahtjev za razdvajanje vodovodnog priključka odnosno posebnog vodomjera za svaku vrstu potrošnje - poslovnu i za potrebe kućanstva.
12. Prema članku 3. stavak 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 33/19, na snazi od 18. srpnja 2019., dalje: ZVU) određeno je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju, a ako vlasnika nije moguće utvrditi onda posjednik, a prema članku 42. st. 1. ZVU obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Ugovor o isporuci vodnih usluga sklapa se između isporučitelja i korisnika vodnih usluga, a ugovor se smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge (članak 37. ZVU).
13. Dakle, pravni temelj naplate za pruženu vodnu uslugu je u odredbi članka 39. ZVU prema kojoj je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku od 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, a to može učiniti i novi korisnik (st. 1.), time da prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga (st. 2.).
14. Kako je iz utvrđenja prvostupanjskog suda očito da su po zahtjevu tuženice 2016. izdani tehničko-tehnološki uvjeti za priključenje poslovnog prostora na komunalne vodne građevine - javne vodoopskrbe, a prema odredbi članka 103. st. 1. ZVU korisnik vodnih usluga ima pravo o svom trošku ugraditi pojedinačni vodomjer, ali da poseban priključak za poslovni prostor tuženice nije izveden, odnosno tuženica je propustila izvesti pripremne radove sukladno uvjetima, time da je nedvojbeno koristila vodne usluge tužitelja za potrebe svoje poslovne djelatnosti, to ona zajedno s vlasnikom mjernog mjesta (prethodnim korisnikom) solidarno odgovara za plaćanje vodnih usluga u utuženom razdoblju.
15. Pri tome nije nužno postojanje pisanog ugovora o priključku za zasnivanje obvezno pravnog odnosa između pružatelja vodne usluge i korisnika, u situaciji kada je nedvojbeno da tuženica koristi vodnu uslugu (tako VSRH u odluci u predmetu između istih stranaka poslovni broj Rev-681/2024-2 od 22. svibnja 2024.).
16. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu članka 373. točka 3) ZPP i odlučiti kao u izreci.
17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe članka 166. st. 2. ZPP odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka, a primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. To stoga jer se ne radi o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak po ispunjenju zakonskih pretpostavki prerastao u parnični postupak.
18. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju troškovi postupka i to: na ime sastava tužbe (prijedloga za ovrhu) 50 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: OT), na ime sastava podneska od 2. lipnja 2020. 50 bodova prema Tbr. 8. toč. 1 OT, pristupa na ročišta dana 30. ožujka 2021. i 29. veljače 2024. po 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 1 OT, na ime sastava žalbe 62,5 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. OT, što sve pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 525,00 eura, te na ime PDV-a iznos od 131,25 eura, kao i na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 13,27 eura, pristojbe na žalbu iznos od 26,54 eura te javnobilježničke nagrade 13,27 eura i javnobilježničkog troška 4,98 eura, sveukupno iznos od 714,31 eura.
U Splitu 28. travnja 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Daniela Pivčević
