Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-102/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po od Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn- 558/2020. od 9. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava se djelomično osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-558/2020. od 9. prosinca 2022.

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 22.000,00 kuna odnosno 2.919,90 EUR-a sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci kao i u točki III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži naknadu štete u iznosu od 7.300,00 kuna sa pripadajućim kamatama,

- preinačava u točki II. izreke u odluci o trošku tako da se pored dosuđenog troška tužitelju dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 625,00 kuna odnosno 82,96 EUR-a.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-558/2020. od 9. prosinca 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.000,00 kuna odnosno 2.919,90 EUR-a sa zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci (točka I. izreke), kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.595,80 kuna odnosno 2.069,92 EUR-a (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva naknadu štete u iznosu od 7.300,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, kao i u odluci o trošku (točka III. i II. izreke) žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud nije pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade i da je trebao uvažiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na nastale povrede i okolnosti slučaja. Također smatra da su sve radnje koje je u postupku poduzeo bile potrebne i da mu je stoga trebalo priznati sve zatražene troškove. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, te da mu se dosudi trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke) kao i u odluci o trošku (točka II. izreke) žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da tužitelj nije dokazao nastanak štetnog događaja kao i da sud nije proveo dokaze koje je on predložio. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz dosudu troška postupka kao i troška žalbe.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika osporio žalbene navode, te predložio žalbu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete, dok je djelomično osnovana žalba tužitelja u odnosu na dosuđeni parnični trošak.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, osim što je prvostupanjski sud u dijelu dosuđenog troška pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u štetnom događaju dana 26. ožujka 2018. kada je pao na nogostupu u [adresa] u [adresa] u blizini kbr. 19-27 koji nogostup je bio oštećen i tom prilikom zadobio tjelesne povrede zbog čega smatra da mu pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 29.300,00 kuna.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 22.000,00 kuna odnosno 2.919,90 EUR-a jer je utvrdio da je tužitelj prilikom šetnje sa suprugom nogom zapeo za oštećenje na nogostupu, izgubio tako ravnotežu i pao pri čemu je zadobio tjelesne povrede, a postojanje oštećenja na nogostupu u vidu pukotina, neravnina i na pojedinim mjestima izbočenog asfalta proizlazi iz dostavljenih fotografija, kao i uviđaja na licu mjesta kada je i sud fotografirao lice mjesta prema iskazima tužitelja i njegove supruge koje mjesto je isto kao i na dan štetnog događaja.

9. Nije sporno da se štetni događaj dogodio na području Grada Velike Gorice i da pasivna legitimacija i odgovornost proizlazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18., 110/18., 32/20.) ali da je Grad Velika Gorica u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štete prema trećim osobama sa tuženikom.

10. Sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika iz provedenih dokaza proizlazi da je do štetnog događaja došlo zbog propusta osiguranika tuženika u izvršavanju obveza sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, dok tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja.

12. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sud trebao saslušati i svjedoke ŽJ i AJD koje je on predložio.

Tuženik naime jeste predložio saslušanje tih svjedoka ali ne i na koje točno okolnosti jer iz isprava koje se nalaze u spisu i koje su iste potpisale proizlazi da one nemaju nikakvih saznanja o predmetnom štetnom događaju jer je jedini očevidac bila supruga tužitelja koja je s njim šetala.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da sud nije pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu štete, kao i tuženika da tužitelju ne pripada naknada štete.

Naime, protivno ovim njihovim žalbenim navodima sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja te pravilno zaključio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima a utvrđena težina povreda i sve okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

Kod ocjene visine naknade sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti.

14. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe i tužitelja i tuženika odbiti u odnosu na dosuđenu naknadu štete u ukupnom iznosu od 22.000,00 kuna odnosno 2.919,90 EUR-a, te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) potvrditi.

15. Djelomično je međutim osnovana žalba tužitelja u odnosu na dosuđeni parnični trošak.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku a odluka je obrazložena i navedene radnje za koje je trošak dosuđen, a koje su bile potrebne za vođenje ovog postupka ali je sud trebao dosuditi tužitelju i trošak pristupa na ročište za objavu presude s obzirom da je punomoćnik na isto pristupio a u troškovniku pravovremeno taj trošak zahtijevao. Trošak pristupa na ročište za objavu presude predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku a takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

16. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u ovom dijelu žalbu tužitelja valjalo uvažiti te mu dosuditi i daljnji trošak od 625,00 kuna odnosno 82,96 EUR-a za pristup na ročište za objavu presude.

17. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju ne pripada trošak sastava žalbe jer je uspio samo u odnosu na trošak za pristup na ročište za objavu presude što je neznatan uspjeh, dok tuženiku trošak žalbe ne pripada budući sa žalbom nije uspio.

18. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu tuženika odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za donošenje odluke o žalbi tuženika.

19. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 28. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin