Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-175/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4206/2024-3 od 6. prosinca 2024., dana 28. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4206/2024-3 od 6. prosinca 2024. u dijelu kojim je odbijen preostali zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. U nepobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 EUR-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe odbijen kao neosnovan.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 62,50 EUR-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj podneskom od 16. rujna 2024. zatražio naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 156,25 EUR-a, te da je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 4/2024 – dalje: OZ) ovrhovoditelju kao potrebne troškove priznao trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 25,00 EUR-a po Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 – dalje: Tarifa), trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji u iznosu od 50,00 EUR-a po Tbr. 11. toč. 6. Tarife i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 18,25 EUR-a, odnosno ukupni trošak u iznosu od 93,75 EUR-a. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Pavla Gagre iz Valpova poslovni broj Ovrv- 8909/2024 od 13. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a, uz obrazloženje da javni bilježnik sukladno odredbi čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a sam po službenoj dužnosti stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje o ovrsi i rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju.
6. Ovrhovoditelj u žalbi osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni Tbr. 32. (ispravno 36.) st. 2. Tarife, u bitnome navodeći da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a u prilog svojih navoda poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., te sudsku praksu citiranu u žalbi.
7. Kako ovrhovoditelj žalbenim navodima ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je javni bilježnik u skladu sa svojom dužnosti iz čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a bez zahtjeva ovrhovoditelja na svoje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8909/2024 od 13. lipnja 2024. stavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te isto mu dostavio s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife, jer punomoćnik ovrhovoditelja nije obavio nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. st. 2. Tarife može smatrati ''pribavom potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti'' za koju je tim propisom predviđena nagrada te je pravilno ocijenio da ovrhovoditelj nema pravo na nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik u ispunjavanju svoje zakonom propisane dužnosti).
8. U ovom konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj u svojoj žalbi, jer se radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji. Naime, pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. doneseno je u postupku izravne naplate, a potvrda pravomoćnosti i ovršnosti je izdana ovrhovoditelju na njegov zahtjev odnosno ovrhovoditelj je poduzeo radnju pribavljanja te potvrde, dok je u ovom konkretnom postupku riječ o postupku izvansudske ovrhe iz čl. 284. OZ-a i ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju vezano za pribavu te klauzule, jer mu je tu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u skladu s propisom iz čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a dostavio javni bilježnik bez njegovog prethodnog zahtjeva.
9. Kako iznesenim žalbenim navodima ovrhovoditelj nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru istaknutih žalbenih razloga ovrhovoditelja, kao i temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon primjenjuje u ovršnim postupcima temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio i materijalno pravo, to je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen preostali zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe.
10. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
11. U nepobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku, prvostupanjsko rješenje nije bilo ispitano u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu 28. travnja 2025.
Sutkinja
Amalija Švegović
