Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-3/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri u Zagrebu, protiv ovršenice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sanja Domazet, odvjetnica u Zagrebu, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-345/2021-11 od 19. svibnja 2023., 28. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-345/2021-11 od 19. svibnja 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zadužnici broj OV- 1168/2017 od 9. ožujka 2017. ovjerene po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskom sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10483/2019.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017.; dalje OZ).

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 210. stavak 1. u vezi s člankom 65. stavak 1. OZ-a, te nadodaje da u odnosu na ovršeniku nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a. Osim toga, ističe da predmetna ovršna isprava ne sadrži nepoštene (ništetne) odredbe, te da se radi o ispravi koja je prošla sudsku kontrolu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz navedenog članka.

6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da se postupak izravne naplate vodi radi namirenja tražbine koja je proizašla iz potrošačkog ugovora i da je ovršenica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o [broj kredita] koji je potvrdio javni bilježnik Mladen Matoš pod poslovnim brojem OU-104/2005 od 20. siječnja 2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, te Aneksa br.2. Ugovora i Aneksa br. 2 Sporazuma.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a uvažavajući da sudovi na ništetnost paze po službenoj dužnosti, prvostupanjski sud pozivom na članak 65. OZ- a zaključuje da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, te donosi pobijano rješenje.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, prema stanju spisa predmeta ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izravne naplate protiv ovršenice na temelju ovršne isprave – zadužnice broj OV- 1168/2017 od 9. ožujka 2017. ovjerene po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja proizašle iz Ugovora o [broj kredita] koji je potvrdio javni bilježnik Mladen Matoš pod poslovnim brojem OU-104/2005 od 20. siječnja 2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, te Aneksa br.1. Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1 Sporazuma i Aneksa br.2. Ugovora i Aneksa br. 2 Sporazuma.

8.1. Nadalje, prema stanju spisa predmeta ovršenica je pred prvostupanjski sudom pokrenula parnični postupak protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o [broj kredita] koji je potvrdio javni bilježnik Mladen Matoš pod poslovnim brojem OU-104/2005 od 20. siječnja 2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, te Aneksa br.2. Ugovora i Aneksa br. 2 Sporazuma. Konačno, proizlazi da je ovršenica na temelju članka 210. stavka 1. OZ-a podnijela prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem ističe da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru o kreditu koji je sadržavao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pozivajući se na presudu Suda Europske unije u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.).

9. Dakle, s obzirom da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate protiv ovršenice na temelju ovršne isprave – zadužnice, valja naglasiti da se, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, radi o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je Aneks br.2 Ugovora o kreditu prošao sudsku kontrolu nisu od odlučnog značaja, budući da Aneks br.2 Ugovora o kreditu ne predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku.

10. S obzirom da je postupak izravne naplate pokrenut na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, valja naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. donesen Zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

11. Nadalje, valja naglasiti da je u presudi u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

12. Budući sa je u konkretnom slučaju postupak izravne naplate pokrenut na temelju ovršne isprave - Zadužnice pod brojem OV-1168/2017 od 9. ožujka 2017. ovjerene po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić, a koju je izdala ovršenica u svojstvu dužnika radi osiguranja naplate novčane tražbine iz Ugovora o [broj kredita] koji je potvrdio javni bilježnik Mladen Matoš pod poslovnim brojem OU-104/2005 od 20. siječnja 2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, dakle na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu ujedno cijeneći da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi tražbina ovrhovoditelja, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje budući da je sukladno prethodno navedenom Zaključku sa sastanka od 11. ožujka 2022. i pravnom shvaćanju Suda Europske unije ovrhu valjalo odgoditi do okončanja parničnog postupka.

13. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 28. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković