Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-91/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koji je zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika 1. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Miševć & Jurić d.o.o., 2. ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-772/2018-48 od 28. studenog 2024., 28. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-772/2018-48 od 28. studenog 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem po službenoj dužnosti je odgođena ovrha do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Osijeku vodi pod poslovnim brojem P-305/2022.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017; dalje OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
2.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud nije ovlašten odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti. Nadalje, s obzirom da je predmet parničnog postupka ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koji nije ovršna isprava u ovom predmetu smatra da eventualna ništetnost Ugovora o kreditu ne utječe na ovaj ovršni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz navedenog članka.
6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-772/2018-2 od 14. ožujka 2014. određena ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršnih javnobilježničkih isprava – Ugovora o kreditu broj 5103582141 od 6. lipnja 2007. solemniziranog po javnoj bilježnici Mirjani Borić pod brojem Ov-19273/07 od 12. lipnja 2007. i Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 5103582141 u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od 8. veljače 2016. solemniziranog po javnoj bilježnici Mandici Popović pod brojem Ov-
1210/2016 od 8, veljače 2016,
- da predmetne ovršne isprave predstavljaju potrošačke ugovore,
- da je prvoovrešnik u podnesku od 11. travnja 2022. predložio odgodu ovrhe navodeći da je podnio tužbu protiv ovrhovoditelja radi utvrđivanja dopuštenosti ovrhe zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, a koji postupak se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-305/2022.
7. Na temelju navedenih činjenica i Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., te cijeneći stajalište Suda Europske unije u presudi poslovnog broja C-407/18, prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijenio presudu u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud nije ovlašten odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.
11. Također, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.
12. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut na temelju ovršnih isprava – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 12. lipnja 2007. solemniziranog po javnoj bilježnici Mirjani Borić pod brojem Ov-19273/2007. i Aneksa broj 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 8. veljače 2016. solemniziranog kod javne bilježnice Mandice Popović pod brojem Ov-1210/16, dakle na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu ujedno cijeneći da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi tražbina ovrhovoditelja, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje budući da je sukladno prethodno navedenom Zaključku sa sastanka od 11. ožujka 2022. i pravnom shvaćanju Suda Europske unije ovrhu valjalo odgoditi do okončanja parničnog postupka.
13. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da Ugovor o kreditu broj 5103582141 nije ovršna isprava u ovom postupku pa u slučaju da se u parničnom postupku utvrdi ništetnost njegovih odredbi nema utjecaja na ovaj postupak nisu osnovani. To iz razloga što tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz navedenog Ugovora, te je ista osigurana upravo ovršnim ispravama, a što dovodi do zaključka da eventualna ništetnost tog ugovora utječe na ovaj ovršni postupak.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje.
U Rijeci 28. travnja 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
