Poslovni broj: P-503/2024-44

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Senki Pilepić i Ireni Lerner, odvjetnicama iz Rijeke, protiv tuženika: 1. RAIFFEISENBANK MITTLERE SUDOSTSTEIEMARK EGEN iz Austrije, Paldau a-8341, Paldau 40, OIB: 25376204437, 2. ERSTE CARD CLUB d.o.o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, 3. SVEA EKONOMI d.o.o.Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417,4. DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 06. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, punomoćnika tuženika ad 1. ,ad 4. i ad. 5. te odsutnosti tuženika ad. 2. i ad. 3. a koja presuda je objavljena 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se da je ovrha Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-420/2023 nedopuštena na predmetu ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 363 m2 i to peta etaža 591/10000 idealnog dijela, stan broj 3 na sjeverozapadnom dijelu prvog kata koji se sastoji od sobe, kuhinje i kupaonice s WC-om ukupne površine 15,85 m2 u Rijeci, R. Tomašića 34 određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr- 3372/2010, posl. br. Ovr-3147/2013, posl. br. Ovr-2552/2014 te posl. br. Ovr-4410/2015 nedopuštena.

2. Nalaže se tuženicima da na naknade tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 894,77 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanknjižna vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi ovog suda kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 363 m2 i to peta etaža 591/10000, stan br. 3 na sjeverozapadnom dijelu prvog kata koji se sastoji od sobe, kuhinje i kupaonice s WC-om ukupne površine 15,85 m2. Pred ovim sudom da je u tijeku ovršni postupak koji se vodi pod posl br. Ovr-420/203 a u kojem postupku je ona kao treća osoba upućena rješenjem od 20. ožujka 2024. g. da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema ovrhovoditeljima ad. 2-4 a ovdje tuženicima ad .1-3. Navodi da je u odnosu na FV iz [adresa] već ishodovala pravomoćnu i ovršnu presudu ovog suda posl. br. P-1783/16 kojom se ovrha posl.br. Ovr-235/2009 od 16. veljače 2009. g. utvrđuje kao nedopuštena na predmetu ovrhe iz točke 1. tužbe. Navodi da su se poslovni brojevi ovršnih predmeta mijenjali s vremenom a ovdje tuženici ad .1 – ad. 3. da su pristupili prvom ovršnom predmetu Ovr-235/2009, kasnije Ovr-7310/2015,Ovr- 1283/2020-sada Ovr-420/2023. Općinski sud u Rijeci da je rješenjem posl.br.Ovr- 7310/2015 od 15. srpnja 2019. g. djelomično obustavio postupak u odnosu na opisanu nekretninu za prvo ovrhovoditelja FV. Ovršni postupci vođeni po prijedlozima za ovrhu ovrhovoditelja ad. 2. ad .4. pod posl. br. Ovr-3147/2013, Ovr-2552/2014 i Ovr- 4410/2015 da su spojeni sa sudskim spisom Ovr-1283/2020. Navodi da je kao kupac s IV sada DV i CV kao prodavateljima zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina i to stana opisanog u točki 1. tužbe za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 eura a koju kupoprodajnu cijenu je ista u cijelosti isplatila prije pokretanja ovršnih postupka i ista je stupila u posjed predmetne nekretnine i nalazi se u nesmetanom posjedu do danas od dana 10. studenog 2007. g. kada su je u posjed uveli prodavatelji. Prvotuženik da je pravni sljednik Reiffeisenbank t.- EVT e Gen Austrija koji je brisan iz sudskog registra u Grazu. Trećetuženik da je temeljem otkupa potraživanja stupio na mjesto ovrhovoditelja kao pravni sljednik Banke Kovanica d.d. Varaždin. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad 1. osporava osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da nije bio stranka parničnog postupka koji je treća osoba tj. tužiteljica vodila radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posl .br. P-1783/2019 a presuda u tom postupku da ima učinke samo među strankama. U trenutku pokretanja parničnog postupka P- 1783/2016 tužiteljica da je imala saznanja od njemu jer je iz zemljišnih knjiga bila razvidna zabilježba ovrhe provedena 22. ožujka 2011. g. a treća osoba je pokrenula parnični postupak 21. svibnja 2011. g. Ovrhovoditelj da zabilježbom ovrhe stječe pravo svoju tražbinu namirivati iz vrijednosti nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Navodi da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 297. st. 1. određeno da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da svoju tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti. Čak i da je došlo do stjecanja vlasništva ne nekretninu korist tužiteljice to da ne bi nikako utjecalo na pravo založnog vjerovnika ovdje prvotuženika da se namiruje iz vrijednosti nekretnine. Sukladno čl. 84. st. 2. Ovršnog zakona ovrhovoditelj da zabilježbom ovrhe stječe pravo svoju tražbinu namirivati iz vrijednosti nekretnina i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Poziva se i na odredbu čl. 84. st. 4. Ovršnog zakona kojom je određeno da promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika pa da ni po toj osnovi ne sprječava da taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika. Tužiteljica da se nikada nije upisala kao vlasnik u zemljišnim knjigama a iz zemljišnih knjiga da je razvidno da je založno pravo u korist prvotuženika bilo upisano još 14.03.2006.g. pod brojem Z-3648/2006 odnosno 30.04,.2007. g. pod brojem Z-7347/07 pa ni eventualno vanknjižno vlasništvo ni na koji način ne utječe na dopuštenost predmetnog ovršnog postupka. Navodi da je on čitavo vrijeme trajanja ovršnog postupka a i ranije postupao s povjerenjem u zemljišne knjige dok je tužiteljica dostavila ugovor o kupoprodaji između tuženika ad.2 i ad. 3. kao prodavatelja te nje kao kupca zaključno 20.02.2008. g. odnosno nakon upisa založnog prava u korist univerzalnog pravnog prednika prvotuženika. Pravo vlasništva da se stječe upisom u zemljišne knjige a temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg spominje tužiteljica da nije bilo moguće izvršit upis prava vlasništva jer se prodavatelj obvezao izdati tabularnu ispravu tek po isplati čitave kupoprodajne cijene. Tužiteljica da nije dokazala da je isplatila čitavu kupoprodajnu cijenu. Osim toga ističe da je iz same presude ovog suda od 30. ožujka 2017. g. posl .br. P-1783/16 odnosno iskaza DV i CV razvidno da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji na predmetnoj nekretnini bila upisana hipoteka u korist Raiffeisen zadruge – ovdje prvotuženika te da su se oni obvezali tužiteljici kao kupcu da će izvršiti brisanje hipoteke oprema Raiffeisen zadruzi što nisu učinili. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Drugotuženik u svom odgovoru na tužbu prigovara vrijednosti predmeta spora; navodi da je između Eos Matrix d.o.o. Zagreb i njega sklopljen ugovor o cesiji ovjeren kod Javnog bilježnika Vesne Pučar 29. rujna 2017. g. pod brojem ovjere OV-27892/17 čime je Eos Matrix d.o.o. postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje IV. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer više nije vlasnik potraživanja. Predlaže u odnosu na njega odbaciti tužbu.

4.U svom odgovoru na tužbu tuženik ad.3. Svea Ekonomi d.o.o. osporava navodni posjed i vanknjižno vlasništvo treće osobe tj. tužiteljice. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige i činjenica stjecanja vlasništva upisom u zemljišne knjige da može biti nadjačana stjecanjem vlasništva na temelju zakona. Stoga da navodno stjecanje za koje tužiteljica tvrdi da je izvedeno smatra nevjerodostojnim. Svaka stranka da je dužna po kupoprodaji nekretnina upisati svoje pravo vlasništva jer u suprotnom može snositi posljedice u odnosu na treće osobe koje se pouzdaju u točnost zemljišnih knjiga. Činjenica da od 2008. g. tužiteljica ne bi upisala svoje pravo vlasništva da govori sama za sebe. Upitno da je je li se uopće u vrijeme tog navodnog raspolaganja nekretninom moglo njome raspolagati obzirom na brojne zaloge i ovrhe na njoj. Navodi da nedostaje ovjera potpisa na ugovoru. Tužiteljica da ničim ne dokazuje isplatu kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica da je mogla zatražiti predbilježbu svog upisa dok bude u mogućnosti raspolagati tabularnom ispravom za upis. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženici IV i CV su u svom podnesku poslanom putem maila 10. rujna 2024. g. (l.s.57) naveli da sud treba utvrditi valjanost ugovora koji su ništavi po pozitivnim propisima RH i propisima Europske Unije te da ništav ugovor nije mogao biti predmet cesije. Nekretnina tužiteljice da je trebala biti izuzeta od svih postupaka njezinom prvom tužbom a da nije.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, izvršio uvid u ovršni spis Ovr-420/2023 te saslušao tužiteljicu. Druge dokaze stranke nisu predlagale odnosno tužiteljica je odustala od drugih predloženih dokaza na ročištu 06. ožujka 2025. g.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Tužiteljica je Rješenjem ovršnog suda posl .br. Ovr-420/2023 od 20. ožujka 2024. g. upućena kao treća osoba pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika ad .1 – ad. 3. radi proglašenja da je nedopuštena ovrha na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 363 m2 i to peta etaža 591/10000, stan br. 3 na sjeverozapadnom dijelu prvog kata koji se sastoji od sobe, kuhinje i kupaonice s WC-om ukupne površine 15,85 m2.

9.Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2008. g. ( l.s.13) slijedi da je tužiteljica kao kupac sklopila ovaj ugovor sa CV i IV kao prodavateljima čiji predmet je stan broj 3 u Rijeci, na adresi [adresa] površine 15,85 m2 u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. Kupoprodajna cijena navedena u ovom ugovoru je 30.000,00 eura a u čl. 3. istog ugovora određena je dinamika isplate kupoprodajne cijene a u čl. 4. određeno je da je tužiteljica stupila u posjed predmetnog stana 10. studenog 2007. g. Čl. 6. istog ugovora ugovoreno je da se prodavatelj obvezuje konačnom uplatom ostatka kupoprodajne cijene od 3.000,00 eura izdati kupcu tabularnu ispravu temeljem koje kupac može ishodovati uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama ili u drugim javnim očevidnicima bez daljnjih pitanja ili odobrenja. Taj ostatak kupoprodajne cijene od 3.000,00 eura po odredbi čl. 3. ugovora kupac odnosno tužiteljica se obvezala isplatiti prodavateljima po zaključenju glavnog kupoprodajnog ugovora najkasnije do 01. svibnja 2008. g. Nije sporno da ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2008. g. nije ovjeren kod Javnog bilježnika.

10. Nadalje je sud utvrdio da je Presudom ovog suda posl. br. P-1783/16 od 30. ožujka 2017. g. proglašena nedopuštenom ovrha na istoj nekretnini određena Rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-235/09 od 16. veljače 2009. g. po prijedlogu ovrhovoditelja FV.

11.Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupila predmetnu nekretninu , u naravi garsonijeru površine 15,85 m2 u [adresa] od CV i DV preko agencije Lider, prvu ratu u iznosu od 10.000 eura je platila 10.11.2007. g. i vidjela je nekretninu prije kupnje. Uzela je agenciju koja valjda ima pravnike te zna da su papiri bili čisti osim što stan nije bio etažiran. Konačnu kupoprodajnu cijenu isplatila je 20.02.2008. g. i tada je dobila potvrdu od notara da je isplaćena čitava kupoprodajna cijena te je tada i sklopljen kupoprodajni ugovor. Prodavatelji su joj rekli da će iz iznosa kupoprodajne cijene zatvorit dug kojeg su imali prema Raiffeisen bank d.d. U posjed stana je ušla odmah kada je platila prvu ratu još 10.11.2007. g. Tada da se pojavio ZV koji ju je tužio ali je izgubio spor jer je viši sud proglasio ovrhu nedopuštenom. Prva ovrha da je bila 2009.g. a ona nije ni znala da postoji zabilježba ovrhe. Službenica u zemljišnim knjigama joj je rekla da ne može upisati svoje pravo vlasništva. U vrijeme kupoprodaje nije bilo zabilježbe tuženika ad 2. i ad .3

12. Nesporno je da se tužiteljica nije upisala vlasnicom na predmetnoj nekretnini niti je predala zahtjev za uknjižbu.

13. Među strankama je sporno da li tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu. Odredba čl. 55. Ovršnog zakona propisuje uvjete pod kojima treća osoba može podnijeti prigovor protiv ovrhe. Tako osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužiteljica tijekom postupka ističe da ima to pravo a to bi bilo po njoj vanknjižno vlasništvo stana o kojem je riječ. Vlasništvo nekretnine u smislu odredbe čl .120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje: ZV-a) stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu. Tužiteljica ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva a to je kupoprodajni ugovor od 20. veljače 2008. g. kao valjani pravni posao no bez ovjere i tabularne isprave. S obzirom na činjenicu da je od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora pa do danas protekao rok od deset godina potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a to se tužiteljica ima smatrati vlasnikom predmetne nekretnine. Točno je da nije samo pravo vlasništvo to pravo zbog kojeg bi ovrha na nekretninama kao predmetu ovrhe bila nedopuštena jer se to može priznati i pretpostavljenoj vlasnici. Tuženici ad .1. -ad. 3. su načelno kao ovrhovoditelji temeljem odredbe čl. 79. st. 2. OZ-a zabilježbom ovrhe stekli pravo da svoju tražbinu namire iz sporne nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Zabilježba ovrhe u zemljišnom knjigama ne znači automatski da je ovrha nedodirljiva.

14. Tužiteljica je sklopila kupoprodajni ugovor i isplatila kupoprodajnu cijenu te stupila u posjed predmetne nekretnine prije zabilježbe ovrhe koja je uslijedila 2009. g. dakle, njezino pravo je stečeno prije zabilježbe ovrhe. Kupoprodajni ugovor je sklopljen 20.02.2008. g.; u vrijeme kupoprodaje nije bilo zabilježbe ovrhe tako da primjenom odredbe čl. 79. st. 2. i 3. ovršnog zakona zabilježbom ovrhe ovrhovoditelji ne bi mogli steći pravo namirenja svoje tražbine iz nekretnine tužiteljice jer tužiteljica kao treća osoba svoje pravo vlasništva nekretnine nije stekla kasnije.

15. Temeljem odredbe čl. 166 .st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ZV ) onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari , smatrat će se vlasnikom te stvari ( predmnijevani vlasnik ) i prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja i na slabijem pravnom temelju. Tužiteljica je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, u njezinom je posjedu još od 10.11.2007. g. kada je ušla u posjed i platila prvu ratu i to neprekidno do danas, dakle stekla je svoje pravo prije zabilježbe ovrhe 2009.g.

16. Stoga je tužiteljica dokazala da postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-420/2023 određene pa je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.

17. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije trećetuženika ističe se da je tužiteljica pokrenula parnicu sukladno uputi ovršnog suda ( rješenje od 20. ožujka 2024. g. – l.s. 10) gdje je kao jedan od ovrhovoditelja označen i ovdje trećetuženik. Uvidom u spis Ovr-420/2023 sud je utvrdio da nije došlo do promjene u osobi ovrhovoditelja.

18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, zastupanje po punomoćnici iz redova odvjetnika na ročištu 06.03.2025. g. u visini od 100 bodova te na ročištima 10.09.2024. g. i 05.11.2024. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 750,00 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 48,23 eura i na presudu od 96,45 eura pa je ukupni trošak tužiteljice 894,77 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga. Vrijednost boda određena je po označenom vps-u.

U Rijeci, 28. travnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud , pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 96,54 eura

2. prvotuženiku po punomoćniku

3. tuženiku ad 2. po pun.

4. Tuženiku ad 3. po pun.

5. Tuženici ad .4 i ad .5. po pun.

U Rijeci, 28.04.2025. g.