REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-209/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert, predsjednika vijeća, te Vedrana Pavelića izvjestitelja i Lidije Klašnja-Petrović, člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Zrinke Žalac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23. i 36/24 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici po službenoj dužnosti Aniti Pezer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Kov-122/2025-10 od 18. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika EV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Slavonskom Brodu na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor okrivljenom ŽV.
2. Istražni zatvor po tom rješenju može trajati do proteka rokova iz članka 133. ZKP/08., s tim da će sud svakih dva mjeseca ispitivati da li i nadalje postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici po službenoj dužnosti žaleći se zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se okrivljeniku izrekne blaža mjera ili ukine istražni zatvor.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako u žalbi navodi da se žali zbog svih žalbenih osnova sadržajno iz žalbe proizlaze da je upravljena na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora, te u odnosu na izostanak izricanja mjera opreza.
7. U žalbi se navodi da je okrivljenik priznao počinjenje terećenog kaznenog djela, a da je optužno vijeće nedovoljno kritički i to bez uvida u medicinsku dokumentaciju okrivljenika i bez provođenja medicinskog vještačenja utvrdilo da se unutar postojećih zdravstvenih ustanova u sklopu zatvorskog sustava okrivljenika može adekvatno liječiti. Uz to se u žalbi navodi da je koristoljublje o kojem se u ovom predmetu radi radi liječenja, a ne radi stjecanja vlastite zarade, te se napominje da je okrivljenik otac dvoje djece o kojima skrbi, te da se svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom može postići i mjerama opreza kao što su zabrana napuštanja Republike Hrvatske, oduzimanje putne isprave za prelazak državne granice i javljanje nadležnom tijelu.
8. Nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno glede posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i u dostatnoj mjeri obrazložio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći. Pravilno prvostupanjski sud takav svoj stav obrazlaže navodeći da je okrivljenik državljanin Mongoliije, da okrivljenik na području Republike Hrvatske nema prijavljenog prebivališta, boravišta, zaposlenja niti imovine koja bi ga trajnije vezala za ostanak na području Republike Hrvatske. Osim toga, Mongolija nije država članica Europske unije i stoga nema obvezu svoje državljane izručivati drugim državama, pa tako niti Republici Hrvatskoj, radi kaznenog progona. Okrivljenik je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, pa su sve to, prema stavu prvostupanjskog suda, one osobite okolnosti koje s iznimno visokom razinom vjerojatnosti upućuju na opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao napustiti područje Republike Hrvatske i vratiti se u Mongoliju čiji je državljanin i gdje ima prebivalište. Nadalje, s obzirom da je okrivljenik naveo da mu supruga boravi na području Republike Srbije i da ju želi vidjeti, također postoji opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao otići kod supruge na područje Republike Srbije koja nije država članica Europske unije i tako ostati nedostupan za daljnji tijek kaznenog postupka. Ovu argumentaciju prvostupanjskog suda koja je navedena u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su sve navedeno razlozi za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
9. Nije u pravu žalitelj kada navodi da bi mjere opreza koje se navode u žalbi postigle onu svrhu koja se postiže istražnim zatvorom, jer je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je vrlo visok stupanj vjerojatnosti da bi puštanjem na slobodu okrivljenik otišao ili u Mongoliju čiji je državljanin ili u Srbiju gdje mu je supruga i niti jedna od mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08. u tome ga neće spriječiti, osobito stoga što je granica Republike Hrvatske sa Republikom Srbijom relativno blizu.
10. Što se tiče navoda iz žalbe da se koristoljublje ne očituje u uzimanju novca, već radi liječenja, valja imati na umu da je okrivljenik priznao da je protučinidba prijevoz migranata, besplatno liječenje, operacija oka i besplatan stan u [adresa], a upravo takve protučinidbe i predstavljaju koristoljublje koje se ne mora uvijek očitovati u novcu.
11. S obzirom da ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, žalbu okrivljenika je valjalo odbiti kao neosnovanu.
Slavonski Brod, 28. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Silvija Sajfert