REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4015/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica DL, protiv tuženika VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Orešić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vlaste Zajec u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 311/2019 od 23. kolovoza 2019. u dijelu kojim je tuženiku VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo isplatiti tužitelju GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, iznos od 5.194,19 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 644,55 eura od 19. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 758,27 eura od 8. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. travnja2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 379,14 eura od 6. prosinca 2018. do isplate,

sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vlaste Zajec u Zagrebu poslovni broj Ovrv-311/2019 od 23. kolovoza 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sve s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 418,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi kako potražuje naknadu za korištenje poslovnog prostora u [adresa], površine 151,75 m2 za razdoblje od studenog 2017. do prosinca 2018., koji prostor tuženik koristi bez valjane pravne osnove. Navedeni prostor se nalazi na zk.č.br. 3333, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi kako je tužitelj sa društvom Tescom d.o.o., zastupanom po direktoru ML, sklopio Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora dana 28. svibnja 1999. Da se tuženik nalazi u predmetnom prostoru bespravno zbog čega je pokrenut postupak radi njegova iseljenja pred ovim sudom broj Ps-251/18. Kako je tuženik navedenim postupanjem stekao korist u vidu neplaćanja zakupnine za predmetni prostor to tužitelj od njega na ime naknade koristi prema čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, podredno čl. 165. Zakona o vlasništvu potražuje istu u visinu zakupnine sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 6 od 2. svibnja 2016.). Slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu na ime naknade koristi koju je imao od predmetne nekretnine iznos od 39.135,65 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik osporava tužitelju aktivnu legitimaciju jer iz izvatka iz poslovnih knjiga priloženog uz prijedlog za ovrhu proizlazi kako su to poslovne knjige Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva. Osporava datum dospijeća potraživanja tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika te osnovu i visinu potraživanja. Ističe prigovor zastare. Kasnije u tijeku postupka tuženik više ne osporava visinu potraživanja u pogledu matematičkog obračuna.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 18. ožujka 2019. (list 3), izvatke iz zemljišnih knjiga (list 22-24), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 6 od 2. svibnja 2016. (list 25-26), Uredbu o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu od 19. lipnja 1997. (list 27-28), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 28. svibnja 1999. (list 29-31), Zapisnik od 22. ožujka 2017. (list 32), Zapisnik od 8. siječnja 2018. (list 33), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 26. travnja 2016. (list 36-41), uvid u spis ovog suda Ps-251/18, Rješenje tužitelja od 10. listopada 2024. (list 99-107 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZL (list 53-54) i GL (list 95-96). Sud je saslušao navedene svjedoke na okolnost sadržaja i sastavljanja Zapisnika od 22. ožujka 2017. i od 8. siječnja 2018., iako ih je tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, iz razloga što je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka osporio vjerodostojnost predmetnih zapisnika. Slijedom navedenog isti su predloženi sukladno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Sud nije izveo dokaz uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Mirka Hvale od 16. travnja 2021. (list 108-122) niti je izveo dokaz saslušanjem tuženika i očevidom na licu mjesta s obzirom da su navedeni dokazni prijedlozi predloženi protivno odredbi čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, a nije riječ o dokazima koje stranke bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadom koristi koju je tuženik ostvario neosnovanom uporabom poslovnog prostora na I. katu i prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 151,75 m2, u razdoblju od studenog 2017. do prosinca 2018. u visini 5.194,19 eura (ranije 39.135,65 kn).

6. U konkretnom je predmetu sporna osnova potraživanja tužitelja, posebno je li tuženik posjedovao predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju bez osnove te s tim u vezi pasivna legitimacija. Sporna je i aktivna legitimacija te je li osnovan prigovor zastare.

7. Prvenstveno valja reći da iako tužitelj naknadu koristi za uporabu tuđe nekretnine potražuje temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP). Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, izraženom na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

7.1. Odredbom čl. 164. st. 1. ZVDSP-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Dok je odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

8. Radi donošenja odluke o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] iz koje proizlazi da je nekretnina u A1 uknjižena u ½ dijela kao općenarodna imovina te je kao organ upravljanja navedena stambena uprava NO-A općine Donji Grad, Zagreb, te u ½ dijela društveno vlasništvo koji upis vrijedi za sve udjele na B listu (vlastovnici).

8.1. Iz sadržaja Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/10-13/16, URBROJ: 251-04-51-1/001-24-67 od 10. listopada 2024. proizlazi da se poslovni prostor na I. katu i prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 151,75 m2, vraća u vlasništvo ĆL te je obveznik naknade (vraćanja) Grad Zagreb.

8.2. Prema odredbi čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/2011, 64/2015, dalje ZZKPP) Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

8.3. Prema odredbi čl. 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, dalje Zakon o naknadi) obveznik naknade u naravi je fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano.

8.4. Prema tome Grad Zagreb je kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo RH ili treće fizičke osobe. (Tako i VSRH u odluci broj Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022.)

9. Iz navedenog slijedi da je za utuženo razdoblje (od studenog 2017. do prosinca 2018.) tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora. Na ovaj zaključak nije od utjecaja ni to što je u izvatku iz poslovnih knjiga pored tužitelja naznačeno i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o.

10. U skladu s citiranim odredbama, a radi utvrđivanja osnove tužbenog zahtjeva na isplatu koristi od posjedovanja tuđe nekretnine, odnosno radi utvrđenja poštenja tuženikova posjeda, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ZL i GL te je izvršio uvid u spis ovog suda Ps-251/2018 i u dokumentaciju koja prileži ovom spisu.

10.1. Iz Ugovora o Zakupu poslovnog prostora od 28. svibnja 1999. proizlazi da je tužitelj Grad Zagreb sklopio sa poduzećem Tescom d.o.o. [adresa], ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], a koji se poslovni prostor sastoji od 12 prostorija na I katu i prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 151,75 m2, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je ugovorena visina zakupnine od 5.918,57 kn mjesečno te da je ugovor za poduzeće Tescom d.o.o. potpisao tadašnji direktor ML.

10.2. Uvidom u spis ovog suda broj Ps-251/18 utvrđeno je da je postupak pokrenut povodom tužbe Grada Zagreba protiv ovdje VL radi iseljenja iz poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 151,75 m2 (list 34-35 spisa), koji postupak je još u tijeku. Iz priloženog povijesnog izvatka iz sudskog registra (listovi 123-127) razvidno je da je nakon ML, direktor društva Tescom d.o.o. bio VL sve do otvaranja stečajnog postupka 2. svibnja 2017. te da je poduzeće Tescom d.o.o., nakon provedenog stečajnog postupka brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-17/39778 od 10. studenog 2017.

10.3. Iz Zapisnika s uviđaja od 22. ožujka 2017. KLASA 372-05/12-003/18 na listu 32 spisa proizlazi da je isti sastavljen povodom očevida poslovnog prostora [adresa], površine 151,75 m2, Tescom d.o.o. Da su od prisutnih bili GL kao službena osoba, koji se potpisao na zapisnik te ZL kao predstavnik stanara uz broj mobitela [broj telefona], koji nije potpisao zapisnik uz napomenu službene osobe da g. ZL ne želi sačekati sastavljanje zapisnika jer mu se žuri na posao. Nadalje u Zapisniku stoji da je očevidom konstatirano da se u dvorištu adrese [adresa] nalazi poslovni prostor u dnu dvorišta ravno, da su vrata u prostor zaključana. Da je predstavnik stanara ZL zatečen ispred prostora te upućuje službenu osobu da se obrati g. VL na mobilni tel. [broj telefona], te izjavljuje da je korisnik predmetnog prostora VL, koji prostor se sastoji od prizemlja i kata sa internim stubištem.

10.4. Iz Zapisnika s uviđaja od 8. siječnja 2018. KLASA 372-05/12-003/18 na listu 33 spisa proizlazi da je isti sastavljen povodom očevida poslovnog prostora [adresa], površine 151,75 m2, Tescom d.o.o. Da je od prisutnih bio GL kao službena osoba, koji se potpisao na zapisnik. Dalje stoji da je očevidom utvrđeno da se predmetni poslovni prostor nalazi u dnu dvorišta ravno, da su vrata u prostor zaključana i u vrijeme očevida nitko nije zatečen u prostoru. Dalje stoji da je predstavnica suvlasnika ulične zgrade [adresa] gđa D izjavila da se predmetnim prostorom koristi VL, sin direktora Tescom d.o.o. (broj MOB [broj telefona]). Gđa D ne želi potpisati izjavu na zapisnik jer nije predstavnica suvlasnika za zgradu [adresa] i upućuje službenu osobu da se obrati g. ZL, predstavniku suvlasnika koji nije zatečen na adresi u vrijeme očevida.

10.5. Iz iskaza svjedoka ZL u bitnome proizlazi da je predstavnik suvlasnika zgrade [adresa] i 41/3. Oznake /2 i /3 označavaju da je riječ o dvorišnim zgradama. Navodi da je stanar navedene zgrade od svog rođenja, predstavnik suvlasnika negdje od 90.-tih godina. Dvorišna zgrada 41/3 je ciglena zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor kojeg je koristio RL od devedeset i nekoje godine pa sve do penzije, a koji poslovni prostor iza njega je preuzeo VL, sin. Čitava ta zgrada predstavlja poslovni prostor koji zjapi prazan zadnjih 6-7-8 godina od kad je VL otišao. Misli da je dio zgrade koji je kasnije nadograđivan, površine otprilike 20-30 m2, privatni prostor, a ostalo je poslovni prostor. Tamo je bila isključena struja, ne zna kada točno. Trenutno VL koristi drugi poslovni prostor koji se nalazi ispod njegovog (svjedoka) stana, a koji mu je na korištenje dao ŠL. Kada ga se pita za zapisnik od 22. ožujka 2017., (list 32 spisa), navodi da se ne sjeća da je razgovarao s nekim iz Grada Zagreba. Puno ljudi ga je pitalo za taj prostor, ali ne sjeća se je li to bio netko iz Grada. Navodi da je u zapisniku naveden njegov broj mobitela ([broj telefona]), ali se njegov broj mobitela i ime nalazi na kombijima u dvorištu te zgrade. Ne zna točno kada je VL otišao iz spornog poslovnog prostora, ali negdje prije 6-7-8 godina. Navodi da je taj poslovni prostor upisan na Grad Zagreb u GSKG-u. Prostor je veličine sigurno preko 300 m2, otprilike 360 m2. Misli da nije cijeli prostor od Grada Zagreba. Koliko je čuo privatni prostor od otprilike 20-30 m2, je bio od PL, navodno. To je prostor o kojem je ranije govorio u iskazu. Ne zna kako je VL otišao iz poslovnog prostora, odnosno je li otišao, ali zna da ga ne koristi. Ne zna kod koga se nalazi ključ od tog prostora niti da li ga je vratio Gradu Zagrebu. U dvorišnoj zgradi 41/2 i 41/3 postoji više poslovnih prostora, tri poslovna prostora. Nije mu poznato da se tamo održavao očevid u zadnje dvije godine, niti je bio pozvan. Navodi da se u zgradi 41/2 nalaze dva poslovna prostora, jedan od tih poslovni prostora je od ŠL kojeg sada povremeno koristi VL a drugi poslovni prostor je od EL kojeg nitko ne koristi. U zgradi 41/3 se nalazi jedan poslovni prostor kojeg trenutno nitko ne koristi.

10.6. Iz iskaza svjedoka GL proizlazi da je on sastavio zapisnike na listovima 32 i 33 spisa, te se na njima nalazi njegov potpis. Po nalogu ide na adresu gdje treba utvrditi korisnika te se prethodno pripremi da znam o kojem je poslovnom prostoru riječ. U konkretnom slučaju očevid je vršen na adresi [adresa], i to u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi u dnu dvorišta, na kraju - ravno. Ne zna napamet radi li se o broju 41/2 ili 41/3. Ne sjeća se točno koga je tamo zatekao, ali misli da se nitko nije nalazio u tom poslovnom prostoru. Obično ako nikoga ne zatekne, onda za daljnje informacije pita susjede ili predstavnike stanara. Ne sjeća se točno s kim je tada kontaktirao, ali ako je tako napisao u zapisnike, onda je tako bilo. Na očevid je išao po nalogu poslodavca Grada Zagreba i to vrijeme je bilo tri terenska djelatnika te su dobili raspored tko ide na koju adresu. Navodi da je sigurno dva puta bio na očevidu na spornoj adresi, a možda i više puta. Navodi da se na adresi [adresa] u dvorištu nalazi više zgrada pa ne zna da li se osim spornog poslovnog prostora tamo nalazi i neki drugi poslovni prostor. Zna koji točno poslovni prostor treba pregledati jer u bazi imaju fotografije poslovnih prostora. Ne sjeća se konkretno za ovaj slučaj, ali se sjeća da je taj poslovni prostor imao bijelu fasadu i da je na njoj pisalo Tescom ili nešto slično, imao je natpisnu ploču. Ukoliko je poslovni prostor zaključan, raspituju se kod susjeda ili predstavnika suvlasnika, odnosno ne zovu policiju i ne ulaze unutra. Misli da nije u poslovnom prostoru zatekao VL. Ne sjeća se je li u konkretnom slučaju gledao kroz prozor poslovnog prostora ili na drugi način pokušao provjeriti tko se unutra nalazi, ali to obično čini. Obično se predstavnik suvlasnika ili susjed koji je dao izjavu na zapisnik i potpiše, ali postoje i slučajevi kada se ne žele potpisati. Ne zna ima li Grad Zagreb, odnosno služba u Gradu mogućnost pozvati predstavnika suvlasnika da dođe u Grad Zagreb i da izjavu o korištenju prostora. Navodi da zapiše u zapisnik ono što mu kaže predstavnik suvlasnika ili susjed. U konkretnom slučaju nije ušao u sporni poslovni prostor. Ne sjeća se da li je prostor bio otvoren, ali da je bio otvoren bi ušao unutra. Tada ne bi tražio niti razgovarao sa susjedima ili predstavnikom suvlasnika. Uobičajeno pokuca na vrata poslovnog prostora, pokuša otvoriti kvaku, ali ako je zaključano dalje ne ide.

11. U odnosu na identifikaciju nekretnine u pogledu koje se traži naknada za korištenje valja reći da iz Ugovora o zakupu od 28. svibnja 1999., Zapisnika s uviđaja od 22. ožujka 2017. i 8. siječnja 2018. te Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/10-13/16, URBROJ: 251-04- 51-1/001-24-67 od 10. listopada 2024., pa i iskaza svjedoka proizlazi da je riječ o poslovnom prostoru na I katu i prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 151,75 m2, koja zgrada nosi oznaku [adresa]. Pa tako svjedok ZL , kao predstavnik suvlasnika zgrade [adresa] i 41/3, navodi da oznake /2 i /3 označavaju da je riječ o dvorišnim zgradama. U zgradi 41/3 se nalazi jedan poslovni prostor kojeg trenutno nitko ne koristi. Dvorišna zgrada 41/3 je ciglena zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor kojeg je koristio RL od devedeset i nekoje godine pa sve do penzije, a koji poslovni prostor iza njega je preuzeo VL, sin. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno u odnosu na koju nekretninu odnosno poslovni prostor tužitelj potražuje naknadu.

12. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno da tuženik nije kao fizička osoba bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju valja reći slijedeće. Iz oba Zapisnika s uviđaja proizlazi da je tuženik koristio poslovni prostor kako u razdoblju prije utuženja (ožujak 2017.), tako i u utuženom razdoblju. Naime, iako predmetni zapisnici nisu potpisani od strane ZL i gospođe D sud je prihvatio kao istinit sadržaj predmetnih zapisnika u pogledu navoda da je u vrijeme njihova sastavljanja tuženik koristio predmetni poslovni prostor, s obzirom da su isti u bitnome podudarni sa iskazima svjedoka. Iako se svjedok ZL ne sjeća točno je li bio prisutan prilikom sastavljanja Zapisnika iz 2017. godine, ipak navodi da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor sve do unazad 6, 7 ili 8 godina. S druge strane, tuženik ne dostavlja nijedan dokaz u prilog svojim tvrdnjama da je predaja ključeva bila iskomunicirana sa stečajnim upraviteljem i Gradom Zagrebom odnosno da nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom Tescom d.o.o. više nije bio u posjedu poslovnog prostora. Pored navedenog, kako je društvo Tescom d.o.o. brisano iz sudskog registra 10. studenog 2017. to je razvidno da u utuženom razdoblju društvo ni nije moglo biti u posjedu poslovnog prostora već upravo tuženik kao fizička osoba. Na ovaj zaključak suda nije od utjecaja ni činjenica da u trenutku sastavljanja Zapisnika nitko nije zatečen u poslovnom prostoru s obzirom da isto samo po sebi ne znači da tuženik isti ne koristi.

13. Kako je odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano da samo nepošteni posjednik tuđe stvari mora nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, valjalo je utvrditi je li tuženik bio pošteni ili nepošteni posjednik u utuženom razdoblju.

13.1. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13.2. Kako tuženik ni ne tvrdi da bi kao fizička osoba imao pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, a iz Ugovora o zakupu od 28. svibnja 1999. proizlazi da je isti dan u zakup društvu Tescom d.o.o. na neodređeno vrijeme, razvidno je da je svakako brisanjem trgovačkog društva prestao navedeni zakup. Prema tome tuženikov posjed svakako nije pošten od studenog 2017. od kojeg trenutka tužitelj potražuje isplatu koristi za uporabu tuđe nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano od tuženika potražuje isplatu navedene koristi sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

14. U odnosu na prigovor zastare valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 165. st. 2. ZVDSP-a kojom je propisano da traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Kako je tužba (prijedlog za ovrhu) podnesen 23. kolovoza 2019., a sud je u ovom postupku utvrdio da se tuženik u utuženom razdoblju dakle svakako do kraja 2018. nalazio u posjedu poslovnog prostora, to je razvidno da do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan citiranom odredbom. Slijedom navedenog, nije osnovan prigovor zastare.

15. S obzirom da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva u smislu matematičkog izračuna (list 89 spisa), to je sud prihvatio zahtjev tužitelja u visini koju potražuje, a na ime koristi koju je tuženik stekao uporabom predmetne nekretnine prema obračunu sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 26. travnja 2016. za poslovni prostor površine 151,75 m2 u II zoni za djelatnost trgovinu u dvorištu zgrade, uz obračunati PDV, odnosno 379,14 eura (ranije 2.856,61 kn) mjesečno.

16. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a. Rok dospijeća plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa naknade, a kako to potražuje tužitelj, sud smatra primjerenim s obzirom da su navedeni datumi dospijeća (svakog 5. -tog u mjesecu) bili ugovoreni Ugovorom o zakupu od 28. svibnja 1999. dok je isti bio na snazi. U odnosu na zatezne kamate koje tužitelj potražuje od kasnijih datuma dospijeća, valja reći da na dispoziciji tužitelja da traži manji iznos kamata od onih koje mu pripadaju. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Prema tome, valjalo na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vlaste Zajec u Zagrebu poslovni broj Ovrv-311/2019 od 23. kolovoza 2019., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.194,19 EUR (ranije 39.135,65 kn), zajedno sa zateznim kamatama kao pod točkom I. izreke.

17. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine, broj Su-IV- 204/17), to je ukinut platni nalog i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

17.1. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova i to troškova ovršnog postupka u visini javnobilježničke nagrade u iznosu od 122,99 eura uključujući PDV (ranije 926,70 eura) (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, Narodne novine, br. 8/11, 112/12, 114/12). Tužitelju nisu priznati troškovi dostave rješenja o ovrsi s obzirom da se prema čl. 6. Pravilnika za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama ovisno o visini postavljenog zahtjeva, plaća javnobilježnička nagrada u jedinstvenom iznosu, koji iznos je sud priznao tužitelju.

17.2. U skladu s odredbama čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) i to na trošak sudske pristojbu na presudu u iznosu od 98,39 eura te na žalbu u iznosu od 196,79 eura.

17.3. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka (ovršni i parnični) u iznosu od 418,17 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke rješenja.

18. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj

- tuženik po pun.