REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-413/2022-93
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pravnicima iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 18A, protiv tuženika NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZAGREBU, Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4, OIB: 84838770814, zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, Tuškanac 37A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice pravnice u sindikatu BO, i punomoćnice tuženika odvjetnice Tamare Crnkić Gotovac, dana 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, NACIONALNOJ I SVEUČILIŠNOJ KNJŽINICI U ZAGREBU, Zagreb, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, OIB: 84838770814, isplatiti tužiteljici LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.842,28 eura bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini bruto iznos, umanjen za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja je za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i to na iznos od:
- 81,37 EUR počevši od 16.03.2012. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.04.2012. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.05.2012. godine pa do isplate;
- 78,72 EUR počevši od 16.06.2012. godine pa do isplate;
- 73,47 EUR počevši od 16.07.2012. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.08.2012. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.09.2012. godine pa do isplate;
- 52,48 EUR počevši od 16.10.2012. godine pa do isplate;
- 47,23 EUR počevši od 16.11.2012. godine pa do isplate;
- 52,48 EUR počevši od 16.12.2012. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.01.2013. godine pa do isplate;
- 57,73 EUR počevši od 16.02.2013. godine pa do isplate;
- 60,35 EUR počevši od 16.03.2013. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.04.2013. godine pa do isplate;
- 65,60 EUR počevši od 16.05.2013. godine pa do isplate;
- 73,47 EUR počevši od 16.06.2013. godine pa do isplate;
- 65,60 EUR počevši od 16.07.2013. godine pa do isplate;
- 73,47 EUR počevši od 16.08.2013. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.09.2013. godine pa do isplate;
- 76,09 EUR počevši od 16.10.2013. godine pa do isplate;
- 68,22 EUR počevši od 16.11.2013. godine pa do isplate;
- 73,47 EUR počevši od 16.12.2013. godine pa do isplate;
- 68,22 EUR počevši od 16.01.2014. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.02.2014. godine pa do isplate;
- 81,37 EUR počevši od 16.03.2014. godine pa do isplate;
- 41,98 EUR počevši od 16.04.2014. godine pa do isplate.".
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 18. ožujka 2017. navodi da je zaposlenik tuženika te da je čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14., dalje: ZR), propisano da zaposlenik koji radi u otežanim uvjetima rada ima pravo na povećanu plaću. Otežani uvjeti rada te iznos povećane plaće u smislu čl. 94. ZR-a, za zaposlenike zaposlene u sustavu znanosti i visokog obrazovanja određeni su u čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN, 142/10., dalje: KU), zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja dana 22. listopada 2010. godine. Sukladno odredbama čl. 58. KU-a, kojima je propisan način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti, tuženik je bio dužan temeljem prethodno izrađene procjene opasnosti izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima (dalje: Popis radnih mjesta), a koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti izvorima opasnosti. Predmetnim je odredbama također propisana obveza poslodavca da Popis radnih mjesta izrađen u suradnji sa sindikalnim povjerenikom u roku od petnaest dana dostavi Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, kao i obveza poslodavca da jednom godišnje ažurira podatke iz Popisa radnih mjesta.
Nadalje, kod tuženika je dana 30. lipnja 2016. od strane ovlaštene osobe izrađena Procjena rizika, Revizija 0, RN 712-026/16 (dalje: Procjena opasnosti) kojom je sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN, 5/84.) utvrđeno da je tužiteljica tijekom pretežnog dijela radnog vremena izložena izvorima opasnosti, slijedom čega je njezino radno mjesto istom Procjenom opasnosti klasificirano kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, i to zbog rada u okolnostima predviđenim u čl. 3. toč. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN, 5/84.). Tuženik svoju obvezu izrade Popisa radnih mjesta iz čl. 58. KU-a nikada nije ispunio, slijedom čega kod tuženika isti nije izrađen, niti je dostavljen Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.
Tužiteljica navodi da, unatoč navedenom propustu tuženika da izradi Popis radnih mjesta, ima pravo na dodatak na plaću temeljem svog faktičnog rada u posebnim uvjetima rada, odnosno faktične izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada i to temeljem čl. 94. ZR-a kao i temeljem odredbi samog KU-a. Naime, čl. 56. KU-a propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Iz sadržaja navedene odredbe jasno proizlazi da izrada Popisa radnih mjesta ne može biti osnova prava na dodatak na plaću, već samo jedan od načina na koji se utvrđuje da zaposlenik radi na poslovima s posebnim uvjetima rada. Tuženik je 19. siječnja 2016. donio Pravilnik o ustroju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Klasa: 023-01/16-01/1, Urbroj: 474-02-01-16-1 (dalje: Pravilnik), kojim su između ostalog, uređeni ustroj tuženika, organizacija rada, radna mjesta i opisi poslova za iste, broj zaposlenika, njihove ovlasti, odgovornosti i posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu na svakom radnom mjestu. Nadalje, čl. 20. Pravilnika određeno je da će se svi ugovori o radu sklopljeni sa zaposlenicima uskladiti s Pravilnikom u roku od trideset dana računajući od dana njegova stupanja na snagu, slijedom čega su tužiteljica i tuženik sklopili novi ugovor o radu 1. veljače 2016. Međutim, donošenjem navedenog Pravilnika nije došlo do značajnih organizacijskih promjena u samom ustroju tuženika, niti su se uvjeti rada radnog mjesta tužiteljice promijenili, već se promijenio isključivo naziv radnog mjesta tužiteljice, budući da tužiteljica cijelo vrijeme trajanja svog radnog odnosa kod tuženika obavlja u suštini iste poslove, odnosno poslove koji su u Pravilniku navedeni pod opisom radnog mjesta službenik I vrste – viši konzervator restaurator, a za koje radno mjesto tužiteljica ima zaključen ugovor o radu od 1. veljače 2016. godine., dok je prije toga obavljala iste poslove na radnom mjestu – konzervator. Dakle, upravo poslovi navedeni u Pravilniku pod opisom radnog mjesta tužiteljice, koji između ostalog obuhvaćaju i poslove čišćenja, dezinfekcije, konzerviranja i restauriranja knjižnične građe, a za koje je Procjenom opasnosti utvrđeno da se obavljaju u posebnim uvjetima rada, odnosno da je prilikom obavljanja istih zaposlenik izložen izvorima opasnosti, su poslovi koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju u sklopu svog prijašnjeg radnog mjesta službenik I. vrste – konzervator.
Temeljem čl. 54. KU-a, zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada i/ili s izvorima opasnosti pripada dodatak na plaću u visini od 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN, 40/09.), temeljem koje je osnovica za obračun plaće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u utuženom razdoblju iznosila 5.108,84 kuna. Tužiteljica je kroz cijelo utuženo razdoblje redovito radila s izvorima opasnosti odnosno bila je stalno i redovito izložena izvorima opasnosti (od 25% do 50% radnog vremena). Tužiteljica slijedom navedenoga predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da joj po osnovi neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada u razdoblju od 1. veljače 2012. do 27. ožujka 2014., isplati ukupan iznos od 12.832,63 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovu, tako i u visini. Tuženik navodi da se tužiteljica u pogledu pravnog osnova tužbe, poziva na odredbe čl. 54. -58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN, 142/10.) od 22. listopada 2010. (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor), odredbe čl. 3. toč. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN, 5/84., 71/14., dalje u tekstu: Pravilnik), te odredbe čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14., dalje u tekstu: ZR). Tuženik prije svega ističe kako Kolektivni ugovor više ne vrijedi obzirom da je 27. prosinca 2013. donesena odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN, 159- 3337/2013), s danom primjene od dana 28. ožujka 2014. godine. Nadalje, okolnost da je odredbom čl. 94. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada radnik ima pravo na povećanu plaću, sam po sebi ne daje opravdan i dostatan, odnosno, uopće ikakav osnov tužbenom zahtjevu tužiteljice, s obzirom je citirana odredba općeg značenja i neprimjenjiva u konkretnom slučaju.
Kada je u pitanju pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada isti se konkretnije regulira posebnim propisima, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom. Zakon o radu dakle samo predviđa pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, ali ne konkretizira koji su to konkretni uvjeti rada i koje je to konkretno povećanje plaće (postotak povećanja) koji bi se mogao primijeniti. Opisani je stav zauzela i sudska praska. Tuženik navodi da tužiteljica nije u pravu kada tvrdi da Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada iz čl. 58. Kolektivnog ugovora nije osnova (priznavanja) prava na dodatak na plaću. Tužiteljičina subjektivna ocjena da ona faktično obavlja rad u posebnim uvjetima pozivom na Procjenu opasnosti, Revizija 1,RN 712-026/16 koju je tuženik izradio u 2016. ne predstavlja valjan osnov zaključku da bi se radilo o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada u smislu čl. 3. toč. 18. Pravilnika, i to za razdoblje 2012., 2013. i 2014. godine, jer bi se radilo o retroaktivnoj primijeni iste. Tuženik navodi da je izrađena procjena opasnosti isključivo u svezi s opasnostima i rizicima iz Zakona o zaštiti na radu te pravima i obvezama iz tog zakona i obvezom iz čl. 7. st. 3. ZR-a. Izrađena procjena opasnosti odnosno revizija procjene sama po sebi, ne predstavlja osnovu za bilo kakvu isplatu ili dodatak na plaću, već tek nakon izrade procjene sindikalni povjerenik i poslodavac pristupaju izradi popisa radnih mjesta kod kojih eventualno treba primijeniti uvećanje za posebne uvjete rada (čl. 58.) i koji popis tek onda može predstavljati osnov za neko eventualno priznavanje prava i isplatu. Tuženik je, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, u svim godinama utuženog razdoblja, temeljem valjanih i tada aktualnih Procjena opasnosti sačinjavao Popise radnih mjesta s posebnim uvjetima rada iz čl. 58. Kolektivnog ugovora, te iste dostavljao nadležnom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Tužiteljica se ne nalazi niti na jednom od popisa koji se odnose na razdoblje 2011., 2012. i 2013., odnosno ovdje utuženo razdoblje. Tuženik navodi da, osim što nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva, tužiteljica nije dokazala niti visinu, navodeći da je traženi dodatak na plaću u visini od 12% osnovice za izračun plaća u javnim službama. Opisani je izračun proizvoljan, paušalan, površan i neosnovan kao uostalom i čitava tužba i tužbeni zahtjev. Tuženik stoga predlaže sudu odbaciti tužbu, odnosno, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao u cijelosti neosnovan te obvezati tužiteljicu na naknadu troška parničnog postupka.
3. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud je 8. prosinca 2020. donio presudu poslovni broj Pr-551/2017-52 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 12.832,63 kn (1.703,18 eura - Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) bruto sa zakonskom zateznom kamatom te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu do 13.750,00 kn.
4. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnijela je tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu ZPP) u kojoj u bitnome predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
5. Županijski sud u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužiteljice, rješenjem poslovni broj Gž R-484/2021-2 od 9. veljače 2022. (str. 225-230 spisa) utvrdio je da je žalba tužiteljice osnovana i ukinuo je citiranu prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a odluka o troškovima povodom žalbe ostavljena je za konačnu odluku.
6. U obrazloženju citirane drugostupanjske odluke županijski sud u bitnome navodi da je prema odredbi čl. 58. st. 4. KU popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada morao biti sačinjen zajednički od strane poslodavca, ili ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, i sindikalnog povjerenika, pa je nepravilna ocjena prvostupanjskog suda da nije odlučno je li popis radnika donesen na propisan način. Drugostupanjski sud ocjenjuje da propust tuženika da postupa na način propisan važećim pravnim propisima, ne može ići na štetu tužiteljice te je tužiteljica ovlaštena u postupku dokazivati radi li na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Drugostupanjski sud dodaje da iz stanja spisa proizlazi da se sindikalna povjerenica VO dopisom od 10. ožujka 2011. očitovala na reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima kod tuženika, ali procjena opasnosti tek predstavlja podlogu na temelju koje poslodavac i sindikalni povjerenik sačinjavaju popis radnih mjesta i zaposlenika s posebnim uvjetima rada, pa njezino očitovanje nije dokaz da je popis zaposlenika sačinjen u skladu s čl. 58. st. 4. KU. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je u prvostupanjskom postupku sud propustio na valjani način utvrditi je li u konkretnom slučaju Popis zaposlenika za 2012. i 2013. godinu sačinjen sukladno odredbama čl. 58. st. 3. -5. KU.
7. Sukladno uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku je valjalo nakon provođenja vještačenja po vještaku za zaštitu na radu utvrditi je li tužiteljica u utuženom razdoblju radila u posebnim uvjetima rada, i je li bila izložena izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, odnosno ako jest, u kojem postotku od ukupnog radnog vremena.
8. Tužiteljica je u ponovljenom prvostupanjskom postupku, na ročištu glavne rasprave 17. siječnja 2023. izjavila da ostaje kod tužbe i svih dosadašnjih navoda, te je predložila provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu, sa zadatkom da napravi procjenu je li tužiteljica u utuženom razdoblju radila u otežanim uvjetima rada. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 29. siječnja 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika po utuženoj osnovi potražuje ukupan iznos od 1.842,28 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci.
9. Tuženik je u ponovljenom prvostupanjskom postupku na ročištu glavne rasprave 17. siječnja 2023. izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, protivio se provođenju vještačenja po vještaku zaštite na radu, te je predložio saslušanje svjedoka PO iz društva Ergonomika d.o.o. koje je izradilo procjenu opasnosti i sastavilo popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, te svjedoka ĆO, stručnjaka zaštite na radu, sve na okolnost izrađenih procjena opasnosti. Nadalje, tuženik na ročištu 3. ožujka 2025. navodi da ne osporava matematički izračun tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, ali i dalje osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te tužiteljici naložiti isplatu parničnog troška tuženiku, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.
10. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme od 01.12.2008. (str. 5-6 spisa), ugovor o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme od 01.02.2016. (str. 7-8 spisa), Odluku o plaći od 01.02.2016. za tužiteljicu (str. 8/2 spisa), Procjenu opasnosti, Revizija 1, RN 712- 026/16 (str. 9-12/2 spisa), opis poslova radnog mjesta višeg konzervatora- restauratora (str. 13 spisa), presliku objavljene Odluke o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (str. 21 spisa), dopis tuženika od 21.04.2011. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (str. 22 spisa), Popis poslova s posebnim uvjetima rada (str. 23-26, 30, 32 spisa), popis zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (str. 27, 29, 33 spisa), dopis tuženika od 09.03.2012. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (str. 28 spisa), dopis tuženika od 01.02.2013. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (str. 31 spisa), Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (str. 34-51 spisa), sudsku praksu (str. 55-56, 87-95, 103-107/2, 174-177, 204-214 spisa), Ugovor od 01.10.2010. o pružanju usluge revizije procjene opasnosti (str. 62-64 spisa), ponudu ERGONOMIKE d.o.o. za izradu revizije procjene opasnosti i reviziju procjene opasnosti pri radu s računalima (str. 65-66 spisa), upit tuženika br. 06-2010 za ponudu za izradu revizije procjene opasnosti i reviziju procjene opasnosti pri radu s računalima (str. 67 spisa), narudžbenicu br. 252/2013 od 27.06.2013. (str. 68 spisa), izvatke iz Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika (str. 69-74 spisa), Očitovanje od 10.03.2011. na reviziju procjene opasnosti (str. 108 spisa), zapisnik s ročišta od 12.02.2019. i 14.03.2019. u predmetu Pr-550/2017 (str. 117-119, 121-122 spisa), saslušao svjedokinju LOE i JO, obje na ročištu 16.04.2019. (str. 131-134 spisa), saslušao svjedokinju OO na ročištu 13.07.2020. (str. 170-171 spisa), Pravilnik o izradi procjene opasnosti (str. 178-184 spisa), saslušao je tužiteljicu na ročištu 26.10.2020. (str. 185-186 spisa), saslušao svjedoke PO i FO, oboje na ročištu 29.01.2024. (str. 276-278 spisa), Reviziju procjene opasnosti iz veljače 2011. i studenog 2013. (str. 284-461 i 666-960, 462-651 i 963-1033 spisa), kao što je provedeno i vještačenje s područja zaštite i sigurnosti na radu po EKSPERT d.o.o., vještak Ivica Jurički (nalaz i mišljenje od 03.03.2023., str. 237-244 spisa, pisano očitovanje od 01.06.2023. i 08.07.2024., str. 260-263, 659-664 spisa, usmeno očitovanje od 29.01.2024., str. 276-278 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
11. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za rad u posebnim uvjetima, za razdoblje od 1. veljače 2012. do 27. ožujka 2014., u ukupnom bruto iznosu od 1.842,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate.
13. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. veljače 2012. do 27. ožujka 2014. zaposlenik tuženika, i to od 1. prosinca 2008. do 1. veljače 2016. na radnom mjestu – službenik 1. vrste - konzervator, a od 1. veljače 2016. nadalje na radnom mjestu viši konzervator – restaurator. Nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva konačno uređen podneskom tužiteljice od 29. siječnja 2025. niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno je li tužiteljica u utuženom razdoblju radila u posebnim uvjetima rada, te ima li pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada na temelju odredaba čl. 54.-58. KU u utuženom razdoblju.
14. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka za radno mjesto službenice I. vrste – konzervator u odjelu u središnjoj službi za pohranu i zaštitu – odsjek za restauraciju i mikrografiju. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između stranka za radno mjesto viši konzervator restaurator – Odjel zaštita i pohrana.
15. Uvidom u Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (str. 21 spisa), utvrđeno je da je navedenom odlukom Vlade Republike Hrvatske od 27. prosinca 2013. otkazan Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (KU), s otkaznim rokom od tri mjeseca od dana stupanja na snagu odluke, iz čega proizlazi da predmetni kolektivni ugovor vrijedi do 27. ožujka 2014. godine. S tim u vezi nije osnovan prigovor tuženika da se KU više ne primjenjuje, s obzirom da je bio na snazi u utuženom razdoblju do 27. ožujka 2014.
16. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu tuženika od 21. ožujka 2002. (str. 72-74 spisa) utvrđeno je da su određeni poslovi tužiteljičinog radnog mjesta konzervator – radno mjesto službenika I. vrste, i to: kontinuirana kontrola knjižnične građe radi utvrđivanja očuvanosti, mikroklimatskih uvjeta pohrane, higijene prostora i načina korištenja cjelokupnog fonda Knjižnice, periodička kontrola ispravnosti pohranjenog sigurnosnog mikrofilma, testiranje novih konzervatorsko-restauratorskih metoda, konzerviranje kože i pergamene, konzerviranje i restauriranje jako oštećenih rukopisa na papiru ili pergameni, inkunabula, atlasa i sl. tiskane građe, konzerviranje i restauriranje grafika, originalnih crteža, rukopisnih karata, planova i sl. Analiza uzoraka oštećene građe i materijala za restauriranje. Uvođenje novih metoda uvezivanja i opremanje knjižnične građe radi optimalne pohrane i korištenja.
17. U dopisu tuženika Ministarstvu znanosti i obrazovanja (dalje: Ministarstvo) od 21. travnja 2011. s prilozima (str. 22. do 27 spisa) navodi se da se Ministarstvu nakon izrade revizije procjene opasnosti dostavlja popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada sukladno odredbama čl. 54. -58 KU, u kojem popisu (str. 26-27 spisa) se ne navodi radno mjesto tužiteljice niti njezino ime u popisu zaposlenika. U dopisu tuženika Ministarstvu od 9. ožujka 2012. s popisom radnih mjesta s posebnim uvjetima rada (str. 28 – 30 spisa), te u dopisu tuženika od 9. ožujka 2012. s popisom radnih mjesta s posebnim uvjetima rada (str. 31 – 33 spisa), također se ne navodi radno mjesto tužiteljice niti njezino ime u popisu zaposlenika. Uvidom u Očitovanje na reviziju procjene opasnosti od 10. ožujka 2011. (str. 108 spisa) utvrđeno je da je nakon izvršene procjene opasnosti kod tuženika u veljači 2011. Sindikalno vijeće kod tuženika dobilo na uvid predmetnu reviziju procjene, te je zaključilo da je analiza obavljena temeljito, te da su predložene mjere prihvatljive, međutim iz navedenog očitovanja, niti iz Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada koji su slani Ministarstvu, nigdje se ne navodi, niti iz istih proizlazi, da je u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada kod tuženika sudjelovao sindikalni povjerenik
18. Svjedok LOE, restaurator majstor specijalist kod tuženika u svom iskazu navodi da joj je poznato da tužiteljica obavlja dezinfekciju i čišćenje knjižničke građe i restauraciju knjiga. Poznato joj je da je tuženik 2016. donio novi pravilnik o ustroju te da je tužiteljica u veljači 2016. sklopila novi ugovor o radu, a poslovi koje je obavljala prije sklapanja navedenog ugovora i nakon toga su identični. Smatra kako tužiteljica od 25% do 50% radnog vremena radi u posebnim uvjetima rada. Ne zna koja kemijska sredstva tužiteljica koristi u svom radu.
19. Svjedok VO u svom iskazu navodi da je radila kod tuženika od 1995. te je 2018. otišla u mirovinu. U navedenom razdoblju radila je kod tuženika na radnom mjestu predmetni bibliotekar u čitaonici društveno-humanističkih znanosti. Također navodi da je 12 godina bila sindikalni povjerenik i to u razdoblju od 2001. do 2013. godine. Navodi i da je bila upoznata da je kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje bila propisana obveza tuženika da izrađuje procjenu rizika kao i popis radnih mjesta i radnika koje rade u posebnim uvjetima rada. Bila je upoznata da je 2011. izrađena procjena opasnosti kao i popis radnih mjesta i radnika koje rade u posebnim uvjetima rada, navedeni popis je vidjela i potpisala. Ističe kako na navedeni popis cijela djelatnost restauracije nije ušla, ni tužiteljičino radno mjesto konzervatora. Radno mjesto konzervatora i preparatora nije ušlo na navedeni popis ali je bio dogovor s poslodavcem da će se to urediti i izjednačiti s istim radnim mjestima u Državnom arhivu međutim do navedenog nije došlo. Nakon toga tek 2015. izrađena je procjena opasnosti.
20. Svjedok OO restaurator majstor kod tuženika u svom iskazu navodi da obavlja iste poslove kao i tužiteljica te da je ista izložena štetnim utjecajima i opasnostima. Radi se o biološkim i kemijskim štetnicima. Konkretno, radi se o raznim plijesnima koji nastaju utjecajima vlage, ako nisu adekvatno pohranjene, osim toga bakterije koje se nisu nikada testirale jer je to jako skupo, najčešće su plijesni iz porodice aspergilus. Negdje do 2014. su koristili čak i neka opasnije kemikalije za dezinfekciju, a onda su prešli na dvapropanol ili etilni 90% alkohol. Rade s otrovnim kemikalijama, sa kloroformom koji je jako hlapljiva i opasna tekućina. Uvjeti rada se nisu mijenjali. Od zaštitnih sredstava imaju maske, rukavice i kute koje kupuju sami. Obzirom na kemikalije i plijesni koje ne možete ukloniti, svi koji se nađu u prostoriji su u opasnosti, a tužiteljica je 25%-50% vremena izložena štetnim utjecajima jer imaju drugih poslova koje moraju obaviti npr. pisanje dokumentacije. Nakon 2016. taj se postotak nije mijenjao.
21. Tužiteljica u svom iskazu navodi da obavlja poslove konzervacije i restauracije starije knjižnične građe npr. knjige, rukopisi, zemljopisne karte, crteži, atlasi, fotografije. Redovito koristi različite kemikalije, organske i anorganske kemikalije npr. alkohol etanol kloroform, amonijak, detil atecat, medicinski benzin, benzen, toluen. Od zaštitne opreme ima maske i rukavice, zaštitne kape i kute, klompe. Uvjeti rada su se mijenjali u toliko što zadnjih par godina mora jednom godišnje obavljati medicinske preglede. Barem 50% radnog vremena smatra da je izložena štetnim utjecajima.
22. Svjedok FO u svom iskazu navodi da radi na radnom mjestu rukovoditelja sigurnosti te da poznaje tužiteljicu kao zaposlenicu koja radi kao knjižničar u restauraciji. Navodi da su angažirali vanjsku tvrtku Ergonimika d.o.o. koja ima ovlaštenja za izradu revizije procjene opasnosti, a revizija se radila svake 2 godine te da su oni sudjelovali u smislu organizatora. Zadnja revizija rađena je prošle godine tj. 2023., a prije toga je rađena prema promjenama tj. ukoliko bi došlo do promjene na određenom radnom mjestu. Angažirali su vanjske stručnjake koji mogu procijeniti da li je tužiteljica konkretno izložena opasnostima ili ne, i koliko vremenski, pa zbog toga navodi da on ne može ulaziti u to. Nakon što je tvrtka Ergonimika izradila procjenu opasnosti, oni su to prezentirali Odboru zaštite na radu, gdje sudjeluje član koji predstavlja zaposlenike. Nakon toga tražili su suglasnost od glavnog ravnatelja da se odobri tj. da je prihvaćena kao dokument. Navodi da se nakon toga stavlja na intranet i šalje se obavijest svim zaposlenicima da se procjena može vidjeti na intranetu. Sindikalni povjerenik nije imao primjedbi, niti su imali povratnu informaciju da bi netko od radnika imao primjedbi.
23. Svjedok PO, kao direktor tvrtke Ergonomika d.o.o. navodi da je njihova tvrtka bila angažirana za izradu procjene opasnosti kod tuženika, i to u više navrata, 2011., 2013., a možda i kasnije. U izradi procjene sudjelovala je radna skupina tj. više članova. Za tužiteljicu navodi da ne zna konkretno na kojem je radnom mjestu radila. Nakon što izrade procjenu, ističe da ju dostavljaju klijentu na čitanje, on potvrđuje da se slaže sa sadržajem, a na Odboru za zaštitu na radu se izdaje suglasnost da je procjena prihvaćena, i koliko zna, nije bilo nikakvih prigovora. Navodi da se prvo prikupljaju podaci od tuženika, popis radnih mjesta, opisi poslova koja ta radna mjesta obavljaju, njihovo radno vrijeme, sredstva rada s kojima rade, kemikalije s kojima rade. Nakon toga pogledaju što su sve poslali te izlaze na teren. Na terenu obilaze sve prostore, intervjuiraju najčešće voditelje odjela ili odsjeka da vide postoje li neki specifični rizici temeljem kojih u procjeni rizika ustvari zaključuju koliko je to radno mjesto rizično. Nakon terena podaci se obrađuju, izrađuje se dokument koji se zove procjena rizika, te je ona propisana pravilnikom. Nakon što je napravljena, klijent ju pročita i vidi jesu li napravili neki propust.
24. Sud je iskaze svjedoka LOE, OO, ĆO i PO ocijenio vjerodostojnima, s obzirom da su logični, uvjerljivi i međusobno suglasni, te suglasni sa iskazom tužiteljice i sa materijalnom dokumentacijom u spisu. Iskaz tužiteljice sud je također ocijenio vjerodostojnim jer je logičan i uvjerljiv, te također suglasan sa iskazima saslušanih svjedoka i dokumentacijom u spisu. Iskaz svjedoka VO sud je ocijenio u najvećem dijelu vjerodostojnim jer je suglasan sa iskazima svjedoka i tužiteljice, osim u dijelu u kojem navodi da je potpisala Popis radnih mjesta uz procjenu rizika iz 2011., u kojem nije prihvaćen vjerodostojnim, s obzirom da to ne proizlazi iz dokumentacije u spisu.
25. Radi utvrđivanja spornih činjenica jesu li poslovi radnog mjesta tužiteljice poslovi s posebnim uvjetima rada sud je proveo dokaz vještačenjem s područja zaštite i sigurnosti na radu po sudskom vještaku Ivici Jurički, EKSPERT d.o.o. Zadatak vještaka je bio izvršiti uvid u procjenu rizika te napraviti procjenu je li tužiteljica u utuženom periodu radila u posebnim uvjetima rada. S tim u vezi neosnovan je prigovor tuženika da je tužiteljica prekludirana dokaznim prijedlogom provođenja vještačenja zaštite na radu, s obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je navedeni dokazni prijedlog tužiteljica iznijela već u podnesku od 20. srpnja 2017. te na pripremnom ročištu 14. ožujka 2019. odnosno svakako prije zaključenja prethodnog postupka na ročištu 14. ožujka 2019. u skladu sa čl. 299. st. 1. ZPP-a.
26. U svom nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2023. koji prileži spisu (str. 237-244 spisa) sudski vještak Ivica Jurički procjenjuje da je tužiteljica u utuženom periodu radila u posebnim uvjetima rada. Sudski vještak zaključuje da je tužiteljica prema izjavama svjedoka cijelo vrijeme radila na istim poslovima, samo joj se promijenio naziv radnog mjesta, kao što je i tužiteljica u svom svjedočenju navodila kojim je opasnim tvarima bila izložena, a iste su prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim vrijednostima svrstane u opasne tvari. Među opasnim tvarima su i amonijak, benzen i biološki agensi, te je izloženost istima uzrok svrstavanja tužiteljičinih poslova u posao s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada.
27. Tuženik je iznio svoje prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u podnesku od 24. travnja 2023. u kojem u bitnome navodi da je isti paušalan i neobjektivan, s obzirom da prije svega počiva na iskazima tužiteljice i saslušanih svjedoka, a ne na Reviziji procjene opasnosti iz 2011. i 2013. godine. Tuženik smatra da su neosnovani navodi tužiteljice da je cijelo vrijeme rada kod tuženika obavljala iste poslove, a s obzirom da je 1. veljače 2016. novim ugovorom o radu promijenila radno mjesto, te od tada radi na radnom mjestu viši konzervator – restaurator.
28. Sudski vještak Ivica Jurički je odgovorio na prigovore tuženika u svom pisanom očitovanju od 1. lipnja 2023. u kojem u bitnome navodi da, s obzirom da se tužiteljici novim radnim mjestom nije promijenio i posao koji je obavljala znači da je 2011. i 2013. godine ista bila izložena štetnostima kao i 2016. godine kada su novom procjenom rizika utvrđene štetnosti na tužiteljičinom radnom mjestu i kada je njeno radno mjesto uvršteno u posao s posebnim uvjetima rada. Iz svjedočenja svjedokinje VO vidljivo je da procjenom opasnosti iz 2011. godine djelatnost restauracije u kojem je radila tužiteljica nije niti obrađivana. Sudski vještak navodi da je iz izjava svjedoka vidljivo da je tužiteljica obavljala istovjetne poslove u cijelom vremenskom periodu u kojem radi kod tuženika pa tako i nakon što je dobila novi ugovor o radu. Sudski vještak nadalje navodi da su prema procjeni rizika tuženika (str. 9 spisa) iz 2016. godine radnici koji rade na tužiteljičinom radnom mjestu bili izloženi kemijskim štetnostima: otrovima, lužinama i drugim korozivima, nadražljivcima, sensibilizatorima, kancerogenim tvarima te biološkim štetnostima u vidu zaraznih materijala. U odnosu na prigovor tuženika kako je pogrešan navod vještaka da tuženik nije ispitivao radni okoliš te stupanj i trajanje izloženosti radnika biološkim agensima vještak odgovara da se u spisu ne nalazi dokument koji bi potvrđivao navedeno ispitivanje. Sudski vještak nadalje zaključuje da je iz iskaza svjedoka navedenih u spisu tužiteljica u cijelom periodu rada kod tuženika radila na istim poslovima, stoga u cijelosti ostaje kod danog pisanog nalaza i mišljenja.
29. Tuženik u podnesku od 18. srpnja 2023. navodi kako ostaje kod iznesenih prigovora te ističe da iz spisu priležećih revizija procjene opasnosti od 2011. do 2013. proizlazi da je trgovačko društvo Ergonomika d.o.o. izvršilo analizu stanja koje je obuhvaćalo analizu primjene osnovnih pravila zaštite na radu, posebnih pravila zaštite na radu, analizu uređivanja zaštite na radu i analizu rizika na radnom mjestu, da je predmetna analiza zaštite na radu provedena na radnom mjestu tužiteljice, što je vidljivo iz analize rizika po radnim mjestima (redni broj radnog mjesta 12). U analizi rizika po radnim mjestima naznačeni su opasnosti te izloženost istima. Tuženik ustraje u prigovoru da je pogrešno utvrđenje vještaka kako je tužiteljica obavljala istovjetne poslove u cijelom periodu rada kod tuženika, te u bitnome ponavlja prigovor iz podneska od 1. lipnja 2023. te predlaže da sudski vještak nadopuni svoj nalaz i mišljenje te u obzir uzme i materijalnu dokumentaciju i to reviziju procjene opasnosti iz 2011. i reviziju procjene opasnosti iz 2013. godine.
30. Vezano za podnesak tuženika od 18. srpnja 2023. vještak se dodatno usmeno očitovao na ročištu 29. siječnja 2024. U svom iskazu sudski vještak navodi da je nalaz i mišljenje izradio temeljem dokumentacije koja prileži spisu, a koju je i popisao u svom nalazu odnosno mišljenju. Navodi kako se ne može u potpunosti očitovati na prigovore tuženika budući da se u istom prigovoru poziva na dokumentaciju koju nije imao na uvid prilikom izrade nalaza i mišljenja. Konkretno se radi o procjeni opasnosti iz 2011., popisu radnih mjesta na kojima su utvrđeni poslovi s posebnim uvjetima rada od 21. travnja 2011. i procjeni opasnosti iz 2013. godine s popisom radnih mjesta na kojima su utvrđeni poslovi s posebnim uvjetima rada od 1. veljače 2013.
31. Sudski vještak se podneskom od 8. srpnja 2024. pismeno očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 18. srpnja 2023. u kojem vještak u bitnome navodi da se revizije procjene opasnosti iz 2011. i 2013. godine nisu nalazile u spisu za vrijeme izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka, te su iste naknadno postavljene u spis. Iz priložene dokumentacije sudski vještak zaključuje da je tužiteljica na predmetnom radnom mjestu kod tuženika bila izložena biološkim agensima i to prilikom rada kod tuženika i prilikom terenskog rada (samostani). Sudski vještak zaključuje da tuženik nije osigurao odgovarajuće uvjete za rad s biološkim agensima (sustavom za provjetravanje ne postiže se adekvatan broj izmjena zraka, nerazrađena tehnologija zaštite od posljedica djelovanja bioloških produkata raspadanja prisutnih u obrađivanoj građi, sprečavanje rasprostiranja spora i drugih organskih tvorevina u prostor i slično). Sudski vještak također zaključuje da tuženik nije osigurao kontrolni pregled zdravstvenog stanja na okolnost izloženosti biološkim agensima za zaposlene koji rukuju starom građom, zatim da nije procjenom opasnosti osigurao utvrditi prirodu, stupanj i trajanje izloženosti radnika biološkim agensima sukladno Pravilniku o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim agensima pri radu. Sudski vještak konačno zaključuje da zbog izloženosti tužiteljice na predmetnom radnom mjestu biološkim agensima i neosiguravanja sigurnih uvjeta rada posao tužiteljice je bio posao s posebnim uvjetima rada zbog izloženosti biološkim agensima prema članku 3. točki 56 Pravilnika o posebnim uvjetima rada.
32. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 3. ožujka 2023., pisano očitovanje od 1. lipnja 2023., usmeno očitovanje vještaka od 29. siječnja 2024., i pisanu dopunu nalaza i mišljena od 8. srpnja 2024. prihvatio u cijelosti kao vjerodostojne, stručne i objektivne, izrađene na temelju spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu, uključujući procjene rizika tuženika iz 2011., 2013. i 2016. godine, i iskaze tužiteljice i relevantnih svjedoka, te je podrobno u nalazu i mišljenju objasnio na koji način je napravljena procjena je li tužiteljica u utuženom periodu radila u posebnim uvjetima rada, odnosno argumentirano je odgovorio na sve prigovore tuženika, stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka s pisanim i usmenim očitovanjima sudskog vještaka kao vjerodostojne. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka posao tužiteljice u utuženom razdoblju na radnom mjestu konzervatora bio je posao s posebnim uvjetima rada.
33. Sud je izvršio uvid u reviziju procjene opasnosti tuženika iz veljače 2011. (str. 666 – 843 spisa), te reviziju procjene opasnosti tuženika iz studenoga 2013. (str. 844 – 1033 spisa), te je utvrdio da radno mjesto tužiteljice nije navedeno u Popisu radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, što u postupku nije sporno. Također iz procjene opasnosti iz 2011. za radno mjesto konzervatora, na kojem radi tužiteljica, navodi se opis radnog mjesta (str. 688 spisa) te iz opisa radnog mjesta proizlazi da tužiteljica na tom radnom mjestu dolazi u doticaj s opasnim kemikalijama i biološkim agensima, a isto proizlazi i iz revizije procjene opasnosti iz 2013. (str. 874 spisa). Uvidom u procjenu opasnosti iz 2016. (str. 9 – 12 spisa) za radno mjesto višeg konzervatora – restauratora, na kojem tužiteljica radi od 1. veljače 2016. utvrđeno je da je opis navedenog radnog mjesta identičan opisu radnog mjesta konzervatora iz revizije procjene opasnosti iz 2011. godine, te revizije procjene opasnosti iz 2013. godine, a to su između ostaloga poslovi čišćenja, dezinfekcije, konzerviranja i restauriranja knjižnične građe, a za koje je Procjenom opasnosti iz 2016. godine utvrđeno da se obavljaju u posebnim uvjetima rada, odnosno da je prilikom obavljanja istih zaposlenik izložen izvorima opasnosti.
34. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima.
35. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje: -da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. za radno mjesto službenice I. vrste – konzervator u odjelu u središnjoj službi za pohranu i zaštitu – odsjek za restauraciju i mikrografiju,
-da je zatim između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016. za radno mjesto viši konzervator restaurator – Odjel zaštita i pohrana,
-da su Pravilnikom o unutarnjem redu od 21. ožujka 2002. određeni poslovi tužiteljičinog radnog mjesta konzervator – radno mjesto službenika I. vrste, i to: kontinuirana kontrola knjižnične građe radi utvrđivanja očuvanosti, mikroklimatskih uvjeta pohrane, higijene prostora i načina korištenja cjelokupnog fonda Knjižnice, periodička kontrola ispravnosti pohranjenog sigurnosnog mikrofilma; testiranje novih konzervatorsko-restauratorskih metoda, konzerviranje kože i pergamene, konzerviranje i restauriranje jako oštećenih rukopisa na papiru ili pergameni, inkunabula, atlasa i sl. tiskane građe, konzerviranje i restauriranje grafika, originalnih crteža, rukopisnih karata, planova i sl. analiza uzoraka oštećene građe i materijala za restauriranje; uvođenje novih metoda uvezivanja i opremanje knjižnične građe radi optimalne pohrane i korištenja,
-da tužiteljica na poslovima svog radnog mjesta redovito koristi različite organske i anorganske kemikalije npr. alkohol etanol kloroform, amonijak, detil atecat, medicinski benzin, benzen, toluen te da od zaštitne opreme ima maske i rukavice, zaštitne kape i kute, klompe,
-da je tužiteljica na predmetnom radnom mjestu kod tuženika bila izložena biološkim agensima i to na mjestu rada i prilikom terenskog rada (samostani), te da je zbog izloženosti tužiteljice na predmetnom radnom mjestu biološkim agensima i neosiguravanja sigurnih uvjetna rada kod posao tužiteljice u utuženom razdoblju bio posao s posebnim uvjetima rada, te
-da je tužiteljica u spornom razdoblju obavljala iste poslove, koje obavlja od 2016. kada se našla na Popisu radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, dok u spornom razdoblju radno mjesto tužiteljice nije bilo uvršteno na Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, što tužiteljica ne spori.
36. Iz iskaza svjedoka VO, koja je kod tuženika 12 godina bila sindikalni povjerenik i to u razdoblju od 2001. do 2013. godine, proizlazi da je bila upoznata da je 2011. izrađena procjena opasnosti kao i popis radnih mjesta i radnika koje rade u posebnim uvjetima rada, u koji nije ušlo radno mjesto tužiteljice, iako je dogovoreno s poslodavcem da će se to radno mjesto uključiti u popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Iz spisa je vidljivo da se sindikalna povjerenica dopisom od 10. ožujka 2011. očitovala na reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima kod tuženika iz 2011. godine, no sud je utvrdio da sindikalna povjerenica nije sudjelovala u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji rade na tim poslovima iz 2011. i 2013. godine sukladno čl. 58. st. 4. KU, s obzirom da dokazi o tome ne prileže spisu, a navedenu činjenicu tuženik nije osporavao.
37. Iz iskaza svjedoka ĆO, koji kod tuženika radi na radnom mjestu rukovoditelja sigurnosti, te svjedoka PO, direktora tvrtke Ergonomika d.o.o., sud je utvrdio da je tuženik za izradu revizije procjene opasnosti angažirao ovlaštenu vanjsku tvrtku Ergonimika, revizija se radila svake 2 godine, posljednji puta 2023. godine, a prije toga rađena je u slučaju bilo kakvih promjena, te sindikalni povjerenik nije imao primjedbi niti bilo tko od radnika.
38. Slijedom svega navedenog, na temelju iskaza saslušanih svjedoka, nalaza i mišljenja sudskog vještaka zaštite na radu od 3. ožujka 2023., i dopune nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2024., sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom periodu radila u posebnim uvjetima rada, te je cijelo vrijeme radila na istim poslovima, samo joj se promijenio naziv radnog mjesta, te je cijelo vrijeme bila izložena opasnim tvarima koje su prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim vrijednostima svrstane u opasne tvari. Među opasnim tvarima su i amonijak, benzen i biološki agensi, te je izloženost istima uzrok svrstavanja tužiteljičinih poslova u posao s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada iz 2016. godine.
39. Na temelju suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka LOE i OO sud je utvrdio da je tužiteljica na svom radnom mjestu ukupno 25%- 50% vremena izložena štetnim utjecajima, a taj se postotak nakon promjerne naziva radnog mjesta 2016. godine nije mijenjao.
40. Prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, dalje u tekstu ZR/09) i čl. 94. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) za otežane uvjete rada, radnik ima pravo na povećanu plaću. Prema čl. 94. st. 2. ZR.-a otežani uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka, su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Nadalje, odredbom čl. 54 KU-a propisano je da se zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti iz čl. 58 st. 1. KU i Popisa radnih mjesta iz čl. 58 st. 3 KU-a utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, pripada dodatak na plaću u visini od 7-15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama.
41. Odredbom čl. 55. KU propisano je da se sukladno Pravilniku o izradi procjene opasnosti, izvorima opasnosti smatraju: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaji tijela, psihofiziološki napori i dr., a prema odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.
42. Prema odredbi čl. 57. st. 1. toč. 2. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno da izloženi izvorima opasnosti.
43. Odredbom čl. 58 st. 1 KU-a propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti, dok je st. 2 propisano da je temeljem te procjene opasnosti, poslodavac dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva, a st. 3 istog članka propisuje da će se na temelju Procjene opasnosti iz st. 1 u svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Nadalje st. 4. istog članka propisano je da će Popis iz st. 3 učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenih poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, st. 5. propisuje da je popis iz st. 3. poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno sa dokazom da je u ustanovi izrađena Procjena opasnosti te će se jednom godišnje sačiniti ažuriranje podataka iz popisa.
44. Temeljem navedenih odredbi KU-a proizlazi da je za ostvarenje prava na dohodak na plaću za posebne uvjete rada potrebno da radnik radi s izvorima opasnosti odnosno da je izravno ili neizravno izložen opasnostima i štetnim uvjetima, te da je ujedno njegovo radno mjesto utvrđeno kao radno mjesto sa posebnim uvjetima rada, odnosno sa izvorima opasnostima i kao da je radnik uvršten na Popis radnih mjesta.
45. U postupku je utvrđeno da tužiteljičino radno mjesto u utuženom razdoblju od 1. veljače 2013. do 27. ožujka 2014. nije uvršteno u Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, ali i da sindikalni povjerenik nije sudjelovao u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji rade na tim poslovima iz 2011. i 2013. godine sukladno čl. 58. st. 4. KU. Stoga sud utvrđuje da Popisi radnih mjesta tuženika iz 2011. i 2013. godine nisu propisno sastavljeni, no ta činjenica ne može ići radnika, odnosno tužiteljice, stoga je tužiteljica ovlaštena dokazivati u postupku radi li na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima (tako i Vrhovni sud RH, Revr-2307/2015), a što je tužiteljice prema ocjeni ovoga suda u dokaznom postupku i dokazala. Slijedom svega navedenog sud je na temelju provedenog vještačenja zaštite na radu, iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije u spisu, nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju faktično i stvarno obavljala poslove kod kojih postoji izloženost izvorima opasnosti (rad sa kemikalijama, rad sa starom građom i biološkim agensima), a koje identične poslove tužiteljica i dalje obavlja u jednakim uvjetima rada, te koje se radno mjesto tužiteljice prema novom Pravilniku iz 2016. godine nalazi na Popisu radnih mjesta sa posebnim uvjetima rada.
46. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da na temelju čl. 54. KU zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada ili sa izvorima opasnosti pripada dodatak na plaću u visini od 7-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Visina osnovice za izračun plaće u javnim službama utvrđena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama temeljem koje je osnovica plaće u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u spornom razdoblju iznosila 5.108,84 kn / 678,46 eura. Sukladno odredbi čl. 57. st. 1 KU-a svi zaposlenici koji od 25% do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti imaju pravo na dodatak na plaću u visini od 12% osnovice za izračun plaće u javnim službama, a u postupku je utvrđeno da je tužiteljica 25% do 50% svog radnog vremena izložena izvorima opasnosti, stoga na temelju čl. 57. st. 1. KU ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 12% osnovice plaće u javnim službama. S obzirom da je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, vodeći se načelom ekonomičnosti sud nije provodio dokaz financijskim vještačenjem, te je usvojio tužbeni zahtjev.
47. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2013. do 27. ožujka 2014. radila u posebnim uvjetima rada, te da je 25% do 50% svog radnog vremena izložena izvorima opasnosti, te da stoga na temelju čl. 54., 55., 56., 57. i 58. KU ima pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 1.842,28 eura bruto, te je odlučeno kao u izreci presude.
48. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju i zatezne kamate na dosuđeni iznos i to tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog bruto iznosa tj. od 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 86. st. 3. ZR/09 i čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine''; br. 115/16) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.
49. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka. Prema čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troška sud odlučuje na određen zahtjev stranke. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, a da tužiteljica nije zatražila naknadu parničnih troškova, dok je tuženik postavio zahtjev za naknadu troška, sud je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. i st. 2. odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
50. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. travnja 2025.
Suda c
Siniša Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
