REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-47/2020-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja COLE GRADNJA d.o.o. Sesvete, Vrbnička 12, OIB: 89631110205, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, Radnička cesta 37/B, protiv tuženika AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 4, OIB: 6764155147, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 4, OIB: 6764155147, isplatiti tužitelju COLE GRADNJA d.o.o., Vrbnička 12, 10360 Sesvete, OIB:89631110205, iznos od 2.065,63 eura (dvije tisuće šezdeset i pet eura i šezdeset i tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. listopada 2019. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 4, OIB: 6764155147, isplatiti tužitelju COLE GRADNJA d.o.o., Vrbnička 12, 10360 Sesvete, OIB:89631110205, iznos od 78.230,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25.771,75 eura od 12. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 12.641,85 eura od 6. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 39.816,84 eura kn od 6. prosinca 2019. do isplate,

koje se do 29. prosinca 2019. obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentne stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 2.065,63 eura od 12. rujna 2019. do 30. rujna 2019.“

III. Nalaže se tužitelju COLE GRADNJA d.o.o., Vrbnička 12, 10360 Sesvete, OIB: 89631110205, naknaditi tuženiku AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o., Jadranski trg 4, 51000 Rijeka, OIB: 6764155147, trošak parničnog postupka u iznosu od 16.637,50 eura (šesnaest tisuća šesto trideset i sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je kao izvođač radova s tuženikom kao naručiteljem radova, 1. veljače 2019. sklopio Ugovor o izvođenju radova, broj 07- 7469-2018. Predmetnim Ugovorom tuženik je naručio, a tužitelj preuzeo obvezu izvođenja građevinskih radova i to gips kartonskih i soboslikarskih radova na gradilištu/građevini Trgovačkog centra Srdoči (hala A, B i C s pripadajućim okolišem). Tužitelj je u skladu s Ugovorom započeo s obavljanjem radova, međutim, njihovo je obavljanje tijekom ugovornog razdoblja bilo otežano zbog više razloga i to bez krivnje tužitelja. Naime, tuženik je jednostrano i bez prethodnog upozorenja pomaknuo rok za izvođenje radova (i to mjesec dana prije nego što su po Ugovoru radovi trebali biti završeni), uveo u posao nove izvođače radova te ometao radove tužitelja. Tužitelj je kao izvođač radova u posao uveden dana 25. ožujka 2019., a s obzirom na ugovoreni rok od 5 mjeseci za završetak radova (čl. 5. Ugovora), završetak radova po Ugovoru bio je predviđen za 25. kolovoza 2019. Unatoč pomicanju rokova i stalnom ometanjem tuženika u izvođenju radova tužitelja, tužitelj je sve radove izvršio prije roka i to do 15. srpnja 2019., a što je vidljivo iz okončane situacije i građevinskih dnevnika. Prema okončanoj situaciji (račun broj 6-1-5) ovjerenoj 12. rujna 2019. od strane nadzornog inženjera, tuženik je ostao dužan tužitelju isplatiti iznos od 209.740,75 kn. Nadalje, tužitelju nije vraćen, niti mu je plaćen njegov materijal kojeg je ostavio na gradilištu Trgovačkog centra. Tužitelj je nekoliko puta dopisima pozivao tuženika da mu plati navedeni materijal, međutim, na te tužiteljeve zahtjeve tuženik se oglušio. U tužbi je specificirao materijal koji je ostao na gradilištu i za koji potražuje naknadu u ovom postupku. Tužitelj je u tužbi postavio i zahtjev za naknadu štete pozivajući se na činjenicu prema kojoj on nije povrijedio ugovorne obveze već je ugovorne obveze povrijedio tuženik koji je tužitelju sukladno odredbi čl. 619. Zakona o obveznim odnosima dužan naknaditi štetu. Tu štetu je tužitelj zatražio u iznosu od 300.000,00 kn na ime izmakle koristi zbog neobavljenih radova. Dakle, tužitelj je tužbom zatražio isplatu iznosa od 209.740,75 kn prema okončanoj situaciji koju mu tuženik nije platio, iznos od 95.250,00 kn za materijal kojeg je ostavio na gradilištu te iznos od 300.000,00 kn na ime naknade štete u obliku izmakle koristi zbog neobavljenih radova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je tužitelj bio tek jedan od izvođača koje je tuženik angažirao na izgradnji predmetnog trgovačkog centra. Tužitelj je obavljao samo gips kartonske i soboslikarske radove. Rokovi dovršetka gradnje i održavanja tehničkog pregleda bili su dogovarani i koordinirani sa svim izvođačima sukladno dinamici izvođenja radova, što je vidljivo iz zapisnika o koordinacijskim sastancima svih sudionika u gradnji. Osporio je tužiteljeve navode prema kojima je tužitelj do 15. srpnja 2019. izvršio sve ugovorene radove. Naime, tužitelj je nekoliko dana prije prvog zakazanog tehničkog pregleda napustio gradilište. Tužiteljevi radnici su radili na drugim objektima u blizini predmetnog gradilišta, što tuženiku i ostalim sudionicima u gradnji nije ostalo nepoznato te su samo povremeno dolazili na gradilište i odrađivali znatno manji dio posla od nužno potrebnog, a ovlaštene osobe tužitelja se nisu odazivale pozivima tuženika, čime je tužitelj ugrozio dovršetak radova drugih izvođača, provedbu tehničkog pregleda i otvaranje objekta i izložio tuženika opasnosti plaćanja ugovornih kazni zakupnicima prostora. Tuženik je na taj način bio prisiljen uvesti u posao druge izvođače, prije svega kako bi se pravovremeno dovršili radovi u hali C. Naveo je i kako je 26. srpnja 2019. popisan tužiteljev materijal za koji je dogovoreno da će biti ugrađen od strane drugih izvođača, a taj popisani materijal u vrijednosti od 95.250,00 kn u cijelosti je obračunat tužitelju u okončanoj situaciji te je u cijelosti ugrađen u objekte od strane tužitelja i drugih izvođača. Tuženik je ukazao na to da je Sporazumom između stranaka od 13. kolovoza 2019. dogovoreno da će se od okončane situacije odbiti troškovi nastali zbog uvođenja dodatne radne snage i dodatnog materijala, troškovi dodatnog čišćenja unutar hala A, B i C te eventualni dodatni trošak odvoza šute, troškovi električara radi montaže i demontaže rasvjete i vatrodojave u halama A i B te dodatni trošak ispitivanja elektroinstalacija i vatrodojave. Nadalje je naveo kako su stranke 21. kolovoza 2019. sastavile zapisnik o primopredaji radova kojim su popisani svi nedostaci u radovima koje je izvodio tužitelj u halama A i C te je utvrđeno da će na okončanoj situaciji biti umanjen iznos sukladno Sporazumu od 13. kolovoza 2019. Pojasnio je kako je tuženik ispravio okončanu situaciju koju mu je dostavio tužitelj na način da je od iznosa koji potražuje tužitelj odbio troškove uvođenja drugog izvođača (GP MITO j. d.o.o.) radi dovršetka radova koje je trebao izvesti tužitelj u iznosu od 112.570,28 kn, trošak čišćenja i odvoza šute koji je plaćen izvođaču GP KRK d. d. u iznosu od 31.707,00 kn te trošak elektroinstalaterskih radova i dodatnih ispitivanja električnih instalacija i vatrodojave koji je plaćen izvođaču ELEKTROMONT d.o.o. u iznosu od 49.900,00 kn. Iznos koji je tužitelju priznat po okončanoj situaciji (15.563,47 kn) nakon odbitka navedenih troškova u cijelosti je plaćen tužitelju. Tuženik je osporio i tužiteljev zahtjev za naknadu štete jer tužitelj isključivo svojom krivnjom nije izveo one ugovorene radove za koje je tuženik angažirao druge izvođače. Osim toga, nakon što je tuženik angažirao druge izvođače, tužitelj se vratio na gradilište te je dio preostalih radova sam izveo. Ukazao je na to da tužitelj nije ovlašten potraživati naknadu eventualne štete nastale uslijed smanjenja ili izmjena količina ugovorenih radova ako isto ne prelazi 15%. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je pojašnjavao kako je tuženik jednostrano i bez prethodnog upozorenja pomaknuo rok za izvođenje radova i to mjesec dana prije nego što su po Ugovoru radovi trebali biti završeni nakon čega je uveo u posao nove izvođače radova te ometao radove tužitelja. Osporavao je navode tuženika prema kojima se zbog postupanja tužitelja ostali radovi nisu mogli izvršavati. Naime, radovi koje je izvršavao tuženik izvode se pri kraju svih radova, odnosno potrebna je izvedba radova ostalih izvođača koji svoje radove moraju izvršiti prije tužitelja, a kako bi tužitelj bio u mogućnosti obaviti radove na koje se obvezao. Ukazivao je na to da je na gradilištu konstantno bio prisutan veći broj zaposlenika tužitelja koji su svoje radove usprkos ometanjima izvršavali sukladno pravilima struke i na vrijeme. Isticao je kako je izbacivanjem s gradilišta tužitelja 26. srpnja 2019. naručitelj (tuženik) jednostrano raskinuo predmetni Ugovor. Točno je da se tužitelj vratio na gradilište, ali isključivo radi popravljanja već izvršenih radova. Dakle, predmetni Ugovor raskinut je isključivo voljom naručitelja koji tužitelju nije obrazložio navedeno postupanje. Tužitelj, suprotno navodima tuženika, ne može biti kriv za neizvršavanje preostali radova jer ga je tuženik spriječio u daljnjem izvođenju radova i na taj način je tužitelju nanio štetu koju mu je dužan naknaditi. Tužitelj se pozvao i na odredbe čl. 114. i 115. Posebnih Uzanci o građenju koje uređuju prava izvođača u slučaju raskida ugovora za koji je raskid odgovoran naručitelj.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporavao tužiteljeve navode o tome da je tuženik jednostrano i bez prethodnog upozorenja skratio rok za dovršetak radova te da je ometao radove tužitelja. Tuženik je ukazivao na tzv. terminski plan (gantogram) koji čini sastavni dio Ugovora sklopljenog među strankama, kao i svih ostalih ugovora koje je tuženik sklopio s ostalim izvođačima radova na predmetnom objektu. Navedeni terminski plan određuje da su svi radovi na hali A trebali biti dovršeni do 15. srpnja 2019., a soboslikarski i gips kartonski radovi, koje je ugovorio tužitelj, znatno prije tog datuma. Svi radovi na hali B su morali biti okončani do 2. kolovoza 2019. (uključujući i postavljanje reklamnih i drugih oznaka), a soboslikarski i gips kartonski radovi također znatno ranije, dok su radovi na hali C trebali biti okončani do 27. svibnja 2019. Terminskim planom je tehnički pregled objekta trebao biti izvršen 5. srpnja 2019., a otvorenje Trgovačkog centra Srdoči je bilo određeno za 16. kolovoza 2019. Prema tuženikovom tumačenju, ugovoreni rok od 5 mjeseci za izvođenje radova, podrazumijeva prije svega poštivanje rokova i međurokova utvrđenih terminskim planom te otklanjanje svih utvrđenih nedostataka po primopredaji radova. Zapisnik o primopredaji radova su stranke sastavile 21. kolovoza 2019. te su u tom zapisniku posebno utvrđeni nedostaci koje je tužitelj bio u obvezi otkloniti. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije u roku izveo radove, kao i da tuženik nije jednostrano skratio tužitelju rokove izvođenja radova. Isticao je kako su prvi tehnički pregledi, uslijed tužiteljeva kašnjenja s izvođenjem radova, provedeni od 23. do 26. srpnja 2019. za hale A i B, a 1. kolovoza 2019. za halu C, odnosno po proteku rokova utvrđenih terminskim planom. Na tim pregledima su za hale A i B izdane uvjetne primjedbe za izdavanje uporabnih dozvola od strane nadležnog upravnog tijela i to upravo zbog nedovršenosti gips kartonskih i soboslikarskih radova koje je trebao izvesti tužitelj. Zato je tuženik uveo u posao novog izvođača. Isticao je kako je tužitelj kasnio s izvođenjem radova jer su njegovi radnici radove izvodili bez prisustva voditelja radova, a obavljali su i radove na drugom objektu, umjesto na tužiteljevom gradilištu. Osim toga, u srpnju, kada je bilo najpotrebnije poduzeti sve kako bi se radovi pravovremeno okončali, bilo je manje tužiteljevih radnika na gradilištu nego u svibnju. Tužiteljevi radnici su u dane pred prvi zakazani tehnički pregled napustili gradilište, a ovlaštene osobe tužitelja se nisu odazivali na pozive tuženika, čime je tužitelj ugrozio dovršetak radova drugih izvođača, provedbu tehničkog pregleda i otvaranje objekta te je izložio tuženika opasnosti plaćanja ugovornih kazni zakupnicima prostora. Tuženik je dodatno isticao i kako mu tužitelj nije predao bankovno jamstvo iz čl. 6.3. Ugovora što predstavlja uvjet za plaćanje po okončanoj situaciji, sukladno odredbi čl. 13.2. Ugovora. Već zbog navedenog razloga je njegov zahtjev za isplatu po okončanoj situaciji neosnovan.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu. Tijekom postupka saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja AV te zastupnik po zakonu tuženika SV, svjedoci PV, EV, OV, KV i ĐV. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke Violeti Peljušić te po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Jasminki Lilić.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. čl. Zakona parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora je isplata cijene za izvedene gips kartonske i soboslikarske radove na trgovačkom centru Srdoči, a prema okončanoj situaciji broj 6-1-5 u visini od 27.837,38 eura (209.740,75 kn), isplata naknade za tužiteljev materijal koji je ostao na gradilištu u visini od 12.641,85 eura (95.250,00 kn) te naknada štete u iznosu od 39.816,84 eura (300.000,00 kn) koju tužitelj potražuje sukladno odredbi čl. 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) neobavljenih radova.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o izvođenju radova broj 07-7469-2018 od 1. veljače 2019. kojim se tužitelj obvezao izvesti gips kartonske i soboslikarske radove na građevini trgovačkog centra Srdoči (hala A, B i C s pripadajućim okolišem). Sporno je, je li tuženik zbog kašnjenja u izvođenju radova od strane tužitelja angažirao druge izvođače kako bi se radovi pravovremeno završili. Sporno je, jesu li tuženiku nastali troškovi zbog uvođenja dodatne radne snage i materijala radi dovršetka radova te s tim povezani troškovi (troškovi dodatnog čišćenja hale A, B i C, troškovi električara radi montaže i demontaže rasvjete i vatrodojave u hali A i B, dodatni trošak ispitivanja elektroinstalacija i vatrodojave), koliki su bili ti troškovi te jesu li se stranke sporazumjele o tome da će za iznos tih troškova biti umanjena okončana situacija. Sporno je, je li tužiteljev materijal koji je ostao na gradilištu plaćen tužitelju, tj. je li priznat tužitelju kroz okončanu situaciju (je li okončana situacija uvećana za iznos materijala koji je ostao na gradilištu). Sporno je, ima li tužitelj pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 619. ZOO-a jer nije izveo sve ugovorene radove.

9. U odnosu na rok za izvođenje ugovorenih radova ističe se da je Ugovorom predviđen rok od 5 mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao, a sve prema terminskom planu i definiranim međurokovima zatvaranja objekta i primopredaje poslovnih prostora zakupcima (čl. 5. 2. Ugovora). Iz odredbe čl. 1. 4. Ugovora proizlazi da su radovi koje se obvezao izvesti tužitelj, među ostalim određeni i terminskim radnim planom izvođenja radova s opisom aktivnosti te privremenih i stalnih radova koji opisuje slijed i predviđeni vremenski raspored za implementaciju radova (gantogram) izrađen od strane izvođača, usklađen s potrebama i sveobuhvatnim terminskim planom naručitelja i kojeg je prihvatio naručitelj. Stranke su Ugovorom predvidjele i posljedice odstupanja izvođača od terminskog plana u izvođenju radova i ugovorenog roka izvođenja radova ako su ta odstupanja nastala krivnjom izvođača. U tom slučaju tuženik kao naručitelj radova ima pravo raskinuti Ugovor i ustupiti radove drugom izvođaču te ima pravo potraživati plaćanje ugovorne kazne u skladu s odredbama Ugovora (čl. 8. 1.), dok izvođač u tom slučaju ima pravo na dio naknade koji odgovara vrijednostima izvedenih radova prema ispostavljenim i od obje strane ovjerenim situacijama, umanjenim za iznos ugovorene kazne (čl. 8. 2.). Dakle, predmetnim Ugovorom, stranke su, osim konačnog roka izvršenja radova, ugovorile i rokove za izvršenje pojedinih faza radova (što je u skladu i s Posebnim uzancama u građenju – „Narodne novine“ broj 137/21, čl. 28. – 30. Uzanci).

10. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je tužitelj uveden u posao 25. ožujka 2019. (kako to proizlazi iz građevinskog dnevnika na stranici 22 spisa).

Zapisnik o primopredaji radova stranke su sastavile 21. kolovoza 2019. (stranica 320 do 322 spisa) te su utvrdile popis nedostataka na halama A i C koje se izvođač obvezao otkloniti u najkraćem roku, ali ne dužem od 7 kalendarskih dana, a najkasnije do 31. kolovoza 2019. Stranke su također na predmetnom zapisniku navele kako će na okončanoj situaciji iznos biti umanjen sukladno Sporazumu od 13. kolovoza 2019. u prilogu zapisnika kojim Sporazumom je tužitelj dao suglasnost da će od okončane situacije odbiti troškove nastale zbog uvođenja dodatne radne snage i materijala od strane naručitelja kako bi se do tehničkog pregleda izveli svi potrebni radovi na kojima je izvođač radova bio u kašnjenju, troškovi dodatnog čišćenja unutar hale A, B i C uključujući i okoliš te eventualni dodatni trošak na ime odvoza šute, troškovi električara radi montaže i demontaže rasvjete i vatrodojave u hali A i B te dodatni trošak ispitivanja elektroinstalacija i vatrodojave. Predmetni Sporazum potpisale su obje ugovorne strane (AV za tužitelja i EV za tuženika) kao i glavni nadzorni inženjer KLing d.o.o. (stranica 325 spisa). Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije radove izvodio prema terminskom planu (gantogramu) koji predstavlja sastavni dio Ugovora. Naime, sukladno navedenom terminskom planu (stranica 410 i 411 spisa) i prema nalazu i mišljenju vještakinje građevinske struke Jasminke Lilić, dovršetak gipskartonskih radova za halu A bio je predviđen za 13. svibnja 2019., a za ličilačke radove 10. lipnja 2019. Za halu B je dovršetak gipskartonskih radova bio predviđen za 6. svibnja 2019, a za završetak ličilačkih radova 27. svibnja 2019. Tehnički pregled bio je predviđen za 5. srpnja 2019. (a pomaknut je na 23. srpnja prema iskazu SV, zastupnika po zakonu tuženika), a predviđeno otvorenje Centra za 16. kolovoza 2019. Da tužitelj nije izvodio radove u skladu s predviđenim rokovima iz terminskog plana proizlazi već iz činjenice prema kojoj su stranke potpisale primopredajni zapisnik 21. kolovoza 2019. kojim se tužitelj obvezao u daljnjem roku od 7 dana otkloniti nedostatke, iako su međurokovi za dovršetak tužiteljevih radova, prema gantogramu bili predviđeni za ranije datume u svibnju i lipnju (kako je prethodno navedeno). O nepostupanju tužitelja prema terminskom planu svjedočili su tuženikov zastupnik po zakonu SV, svjedok DV (nadzorni inženjer), EV (voditelj projekta) i ĐV (koji je sačinio elaborat neizvedenih gips kartonskih i ličilačkih radova na dan 26. srpnja 2019.). Sve navedene osobe istovjetno su iskazivale o izvođenju radova od strane tuženika na način da je on do lipnja 2019. radio očekivanim intenzitetom, u skladu s terminskim planom, međutim, nakon toga je radio smanjenim intenzitetom, tj. usporenije, zbog čega je tuženik angažirao još jednog izvođača - GP MITO j. d.o.o. kako bi se radovi izveli do kraja i na vrijeme. O nepostupanju tužitelja sukladno predviđenim međurokovima i potrebi za uvođenjem novog (dodatnog) izvođača radova svjedoči i prepiska elektronskom poštom (primjerice, na stranici 133 spisa, 143 do 145 spisa, stranica 156, 157, 158- 160, 162 spisa). Ovdje se dodaje da iz provedenih dokaza, u njihovoj ukupnosti, proizlazi da je tužitelj i nakon 15. srpnja 2019. (koji datum ističe kao dan kada je završio s izvođenjem radova na predmetnom gradilištu) izvodio radove, uklanjao nedostatke te je u konačnici primopredaja radova između tužitelja i tuženika izvršena 21. kolovoza 2019. (stranica 320 spisa). Međutim, neovisno o tome što je primopredaja izvršena u roku iz čl. 5. 2. Ugovora (jer je tužitelj uveden u gradilište 25. ožujka 2019., a odredbom čl. 5. 2. Ugovora je propisan ukupan rok od 5 mjeseci za izvođenje radova), navedeno ne znači da je tužitelj postupao sukladno ugovorenim međurokovima i da nije kasnio u izvođenju radova po određenim fazama predviđenim za određene radove. Osim toga, tužitelj je potpisao i Sporazum kojim je pristao na to da će se od okončanog obračuna odbiti troškovi zbog uvođenja dodatne radne snage, troškovi dodatnog čišćenja i ostali troškovi (stranica 332 spisa) što samo po sebi potvrđuje da je smanjenim intenzitetom rada u završnoj fazi gradnje doveo do potrebe uvođenja novog izvođača (što je potpisivanjem navedenog Sporazuma i sam priznao). Prema tome, a kako provedeni dokazi u svojoj ukupnosti ukazuju na kašnjenje tužitelja tijekom izvođenja radova na način da nakon lipnja 2019. nije obavljao radove po fazama i u rokovima kako se to obvezao Ugovorom, tuženik je (opravdano) angažirao dodatnog izvođača (MITO j. d.o.o.) kako bi se posao dovršio na vrijeme. U tom kontekstu napominje se i da rok od pet mjeseci predviđen Ugovorom predstavlja maksimalan rok za dovršetak radova, sa svim popravcima i uklanjanjem nedostataka i tako ugovoren (maksimalan) rok ne isključuje obvezu pridržavanja terminskog plana izvođenja radova i rokova propisanih tim terminskim planom. Tužitelj se ne može pozivati na to da nije znao za terminski plan jer su o rokovima za izvršenje pojedinih faza radova svi sudionici bili upozoravani na koordinacijskim sastancima, a kako to proizlazi iz zapisnika na stranicama 242 do 319 spisa, poruka putem elektronske pošte koje je tuženik slao tužitelju – stranica 156 do 160 i 162 spisa te iz iskaza saslušanih svjedoka DV, A, ĐV i tuženikovog zastupnika po zakonu koje je iskaze sud s obzirom na njihovu međusobnu podudarnost i podudarnost ispravama u spisu ocijenio vjerodostojnim i istinitim. Osim toga, i Ugovorom sklopljenim među strankama predviđeno je postupanje sukladno terminskom planu koji čini sastavni dio Ugovora (čl. 5. 1.). U tom smislu, tužiteljevo shvaćanje roka predviđenog Ugovorom te u tom dijelu iskaze tužiteljevog zastupnika po zakonu AV i svjedoka KV (voditelja radova) sud nije prihvatio jer su oni suprotni ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

11. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj od lipnja kasnio u izvođenju radova unutar terminskog plana tj. nije mogao izvršiti cjelokupan opseg posla na koji se obvezao Ugovorom, stranke su potpisale Sporazum u vezi okončanog obračuna kojim se tužitelj usuglasio da će se od okončane situacije odbiti troškovi nastali zbog uvođenja dodatne radne snage, dodatnog čišćenja, troškovi električara te dodatni troškovi ispitivanja elektroinstalacije i vatrodojave (stranica 332 spisa). Tuženik je tužitelja, sukladno dogovoru, obavijestio o visini tih troškova putem elektronske pošte dana 17. rujna 2019. te mu je dostavio pregled i rekapitulaciju troškova (stranica 342 – 347 spisa), a od okončane situacije je odbio te troškove i to 112.570,28 kn na ime troškova angažiranja dodatne radne snage, 31.707,00 kn na ime dodatnog čišćenja i odvoza šute te 49.900,00 kn na ime troška električara te ispitivanja električnih instalacija i vatrodojave (stranica 342 i 348 spisa). Međutim, tužitelj, unatoč dogovoru, nije ispostavio ispravljenu okončanu situaciju (umanjenu za navedene iznose).

12. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije ovlašten potraživati cjelokupan iznos po okončanoj situaciji kako je to zatražio u ovom postupku. Navedeno zato jer je prethodno navedenim Sporazumom od 13. kolovoza 2019. ugovorio s tužiteljem da će se od okončane situacije odbiti ti troškovi. Isti dogovor stranke su potvrdile i zapisnikom o primopredaji radova od 21. kolovoza 2019. (stranica 320 do 322 spisa). Iako je tuženik osporavao visinu tih troškova, njegovo osporavanje sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako je obrazloženo u točki 10. ove presude, zbog nedovršetka radova od strane tužitelja, u posao je uveden novi izvođač – GP MITO j.d.o.o. S tim izvođačem tuženik je sklopio i Ugovor o izvođenju radova 30. srpnja 2019. (stranica 429 do 439 spisa) kojim se taj izvođač obvezao izvesti (među ostalim) ličilačke radove i gipskartonske stijene koje nije dovršio izvođač COLE GRADNJA d.o.o., ličilačke radove ispred ulaza hale A te ostale radove prema troškovniku. GP MITO j.d.o.o. je tuženiku ispostavio okončanu situaciju ukupne vrijednosti radova od 196.440,33 kn (stranica 440) te je tuženik od okončane situacije koju mu je ispostavio tužitelj radi uvođenja ovog izvođača u posao odbio 112.570,28 kn. Ovdje se dodaje da i iz nalaza i mišljenja vještakinje Jasminke Lilić proizlazi da je GP MITO j. d.o.o. izveo radove (umjesto tužitelja) u toj vrijednosti. Tuženik, s druge strane, nije dokazao suprotno, niti je u suštini tvrdio da radovi koje je izveo GP MITO j. d.o.o. nisu izvedeni u navedenoj vrijednosti. Što se tiče troškova električara te ispitivanja električnih instalacija i vatrodojave u visini od 49.900,00 kn napominje se da iz nalaza i mišljenja vještakinje Jasminke Lilić proizlazi da je Elektromont izvodio demontažu rasvjete i vatrodojave te ponovnu montažu i spajanje te opreme, a vršilo se i ponovno ispitivanje jake i slabe struje te odimljavanje i vatrodojave od strane ovlaštenih ustanova. U odnosu na troškove ovih radova napominje se da iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, svjedoka PV i EV proizlazi da su električari obavili dvostruki posao zbog kašnjenja ovdje tužitelja. Naime, prvi tehnički pregled objekta (koji je bio 23. srpnja 2019.) prošao je s nedostacima koji su uglavnom bili zbog električarskih radova koji se nisu mogli odraditi do kraja jer svoje radove prethodno nije dovršio tužitelj. U tom smislu Elektromont je za potrebe tehničkog pregleda postavio rasvjetu i vatrodojavu koju je poslije bilo potrebno skidati i iznova montirati kako bi se dovršili radovi za koje je bio zadužen tužitelj i kako bi se nakon toga ponovo izveli električarski radovi, čime su nastali troškovi koje se tuženik Sporazumom od 13. kolovoza 2019. obvezao platiti. Visinu tih troškova potvrdila je i vještakinja Lilić u svom nalazu i mišljenju. Troškovi dodatnog čišćenja i odvoza šute koja je nastala uslijed tih (dodatnih) radova, tuženik je obračunao na način da je uzeo u obzir radove grubog čišćenja materijala (u kolovozu 2019.) u visini od 12.078,00 kn obračunavajući udio tužitelja u obvezi čišćenja u omjeru od 25% od ukupno 487 sati (stranica 346 spisa), dok je troškove odvoza otpada također obračunao razmjerno (udjelu tužitelja u izvođenju radova) u visini od 15% od ukupnih tako nastalih troškova (15% od 130.860,00 kn, stranica 347 spisa). Ovdje se napominje da je prema ispravama u spisu tužitelj očito snosio određene troškove zbrinjavanja otpada i građevinskog materijala (stranica 185 do 188 spisa), ali navedeni računi za odvoz otpada (ispostavljeni tužitelju) ne odnose se na zbrinjavanje otpada u kolovozu koji troškovi su mu oduzeti od okončane situacije. Dakle, a kako je tužitelj Sporazumom pristao na to da se od okončane situacije odbiju prethodno navedeni troškovi, njemu je tuženik dužan po toj osnovi isplatiti iznos od 15.563,47 kn koliko je preostalo nakon što se iznos prethodno navedenih troškova odbije od ukupnog iznosa na koji je izdana okončana situacija (209.740,75 kn). Da tuženik tužitelju nije platio iznos koji je preostao nakon odbitka troškova po okončanoj situaciji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje ekonomske struke Violete Peljušić. Taj nalaz kao i nalaz vještakinje Jasminke Lilić ovaj sud je prihvatio u cijelosti, a s obzirom na to da su predmetni nalazi sastavljeni stručno i objektivno te stranke suštinski nisu na njih imale primjedbi. Pri tom se pojašnjava da je vještakinja Lilić na ročištu održanom 17. ožujka 2025., očitujući se na podnesak tuženika od 12. studenoga 2025. kojim je dao prikaz uvećanja okončane situacije za vrijednost materijala, dopunila svoj nalaz, pojašnjavajući kako je tužiteljev materijal obuhvaćen okončanom situacijom (što je obrazloženo u točki 14. ove presude) i koju je dopunu u cijelosti prihvatio i ovaj sud kao jasnu i logičnu.

13. Slijedom navedenog, a kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj izveo radove obračunate po okončanoj situaciji 6-1-5 te uvažavajući okolnost prema kojoj su se stranke sporazumjele o tome da će od tog iznosa biti odbijen iznos prethodno specificiranih troškova, primjenom odredbe čl. 620. st. 1. ZOO-a te čl. 9. ZOO-a, tužitelju je na ime cijene za izvedene radove prema okončanoj situaciji dosuđen iznos od 2.065,63 eura (15.563,47 kn) koji iznos mu tuženik nije platio. O zakonskim zateznim kamatama na taj dio tražbine odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, s time da su tužitelju priznate zakonske zatezne kamate od 1. listopada 2019. jer je okončana situacija ispostavljena 31. kolovoza 2019., a plaćanje je ugovoreno u roku od 30 dana od ispostavljanja okončane situacije (čl. 13. 2. Ugovora). U preostalom dijelu glavnice kao i u dijelu kamata koje teku na dosuđeni iznos od 2.065,63 eura od 12. rujna 2019. do 30. rujna 2019. , tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu po okončanoj situaciji je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude).

14. U odnosu na dio tražbine koji se odnosi na cijenu materijala kojeg je tužitelj ostavio na gradilištu (12.641,85 eura) ističe se da iz provedenih dokaza, a osobito iz (dopune) nalaza i mišljenja vještakinje Jasminke Lilić proizlazi da je cijena tog materijala obračunata u okončanoj situaciji, odnosno da je okončana situacija uvećana za iznos materijala kojeg je tužitelj ostavio na gradilištu i koji je (nesporno) ugrađen u objekt. Naime, na ročištu održanom 17. ožujka 2025. vještakinja Lilić je pojasnila da predmetni popis materijala obuhvaća 1041 m2 ploča, odnosno ukupno 417 ploča, dok je u okončanoj situaciji obračunato 795 komada ploča, dakle, više od ukupnog broja ploča koje je tužitelj (prema popisima) ostavio na gradilištu. Prema ugovornom troškovniku, (stranica 535 do 549) ugradnja gips kartonskih ploča (knauf DF, knauf H2, aquapanel indoor, fireboard, knauf A3) podrazumijeva ispunu vunom (vuna TVF1, Rockwoll vuna, s popisa tužitelja) i izvedbu potkonstrukcije iz tipskih profila (specificiranih u popisu tužitelja). Prema tome, a kako je u okončanoj situaciji obračunato 795 ploča na način da je situacija uvećana za njihovu vrijednost, istom je, po logici stvari, obuhvaćen i materijal koji je prema ugovornom troškovniku nužan za ugradnju tih ploča. Ovdje se dodaje da su cijene radova formirane na način da je u iste uključen i korišteni materijal (ploče, profili, kamena vuna), a kako to proizlazi iz troškovnika (stranica 535 do 549 spisa) iz čega proizlazi zaključak prema kojem je cijena radova iz okončane situacije (i iz prethodnih situacija) uvećana za tužiteljev materijal. Osim toga, isprave u spisu međusobno su kontradiktorne u odnosu na količinu i vrijednost materijala za koji tužitelj tvrdi da mu nije plaćen pa tako, primjerice, iz popisa materijala na stranici 184 spisa proizlazi da se radi o materijalu vrijednosti 80.710,00 kn (+ PDV), dok iz popisa na stranici 241 spisa proizlazi da se radi o materijalu vrijednosti 76.200,00 kn (ukupno, bez PDV-a), s time da su vrijednosti materijala po pojedinačnim stavkama različite u ta dva popisa. Drugim riječima, očito je da ni sam tužitelj nije siguran za koji materijal potražuje naknadu i koja je njegova vrijednost. Zato je i ovaj dio tužiteljevog zahtjeva ocijenjen neosnovanim (točka II. izreke).

15. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu koju potražuje sukladno odredbi čl. 619. ZOO-a napominje se prije svega da Ugovor između stranaka nije raskinut da bi (eventualno) tužitelj imao pravo na naknadu po toj osnovi, već je tuženik angažirao dodatnog izvođača kako bi se na vrijeme i u cijelosti izveli radovi koje tužitelj nije izveo ili nije izveo u cijelosti. Tužitelj je pri tom izvodio radove uz novog izvođača (GP MITO j.d.o.o.) koji je uveden kao dodatna radna snaga i to do 21. kolovoza 2019. kada je potpisan primopredajni zapisnik. Drugim riječima, ovdje se ne radi o raskidu ugovora pa tako ni o raskidu do kojeg je došlo voljom naručitelja (jer su, primjerice, nakon sklapanja Ugovora prestale potrebe naručitelja za izvođenjem ugovorenih radova) iz kojih bi okolnosti eventualno na strani tužitelja nastalo pravo da ga tuženik isplatom (preostale) naknade dovede u materijalni položaj kao da je tužitelj do kraja izveo radove na koje se obvezao Ugovorom. Dodaje se da su tužitelju plaćeni radovi koje je izveo (u ukupnom iznosu od 1.842.597,84 kn prema nalazu vještakinje Peljušić), a oni koji mu nisu plaćeni, umanjeni za troškove prema Sporazumu od 13. kolovoza 2019., dosuđeni su mu ovom presudom (točka I.). Slijedom navedenog, i ovaj dio tužiteljevog zahtjeva odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).

16. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Kako je tužitelj tek u razmjerno neznatnom dijelu uspio sa svojim zahtjevom, dužan je troškove postupka naknaditi tuženiku.

17. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 1.210,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podnesaka od 14. listopada 2020. i 11. studenoga 2024. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 15. listopada 2020., 20. siječnja 2021., 28. svibnja 2021., 13. listopada 2021., 13. travnja 2022., 1. rujna 2022., 20. siječnja 2025., 17. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 3.327,50 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 16.637,50 eura. Zato je odlučeno kao u točki III. presude.

U Rijeci 25. travnja 2024.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.