Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-68/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima NP, Ranku Lamzi i Jakši Horvatu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boris Guljaš i Ranko Lamza, protiv tuženika HŽ Infrastuktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB:39901919995, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i tuženika, te uz javnu objavu presude, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, da tužitelju JP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 6.747,18 EUR (šesttisuća-sedamstočetrdesetsedam-eura-osmnaest-centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2023. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, da tužitelju JP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplatiti iznos od 65,31 EUR (šezdesetpeteura-tridesetjedancent), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III/ Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog dijela imoviske štete u iznosu od 65,31 EUR-a, te u dijelu zateznih kamata na iznos od 6.747,18 EUR-a tekućih od 15. veljače 2022. do 20.travnja 2023., kao i u dijelu zateznih kamata na iznos od 65,31 EUR-a tekućih od 20. veljače 2022. do 24.travnja 2025.

IV/ Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995,da tužitelju JP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.116,07 EUR- a (dvijetisuće-stošesnaesteura-sedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu s tuženikom kao poslodavcem, kontinuirano od 12.3.1984. a posljednje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2017., i to na radnom mjestu skretničara u jedinici Željeznički kolodvor Osijek s mjestom rada u, i izvan kućice skretničara BLOK-Čepinska cesta, Kolodvor Osijek. Dana 14.2.2022., na radnom mjestu, u krugu poslodavca, neposredno ispred kućice skretničara BLOK-Čepinska cesta, Kolodvor Osijek, gdje se i inače redovito kreće u obavljanju poslova svog radnog mjesta, tužitelj je ozlijeđen na način da je pao (u nivou) preko betonskog povišenja dimenzija 1m x 1m visine 20 centimetara - koje nije bilo osvjetljeno te zadobila višestruke tjelesne ozljede – poglavito nosa i lica. Predmetna ozljeda priznata je kao ozljeda na radu, nastavno na Prijavu ozljede na radu koju je izvršio tuženik kao poslodavac. Tužitelju je HZMO, Regionalni ured Osijek, priznao, dana 22.2.2022. pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. U razdoblju od 15.2.2022. pa do dana inspekcijskoga nadzora 17.3.2022. mjesto na kojemu se dogodio štetni događaj tuženik je izmijenio na način da je uklonjen predmetni betonski podest te visoko raslinje koje je zaklanjalo svjetlost lampe koja se nalazi na kućici skretničara, no tužitelj raspolaže (službenim) fotografijama mjesta događaja sačinjenima po radniku tuženika GP (neposredno nadređen tužitelju - šef kolodvora Osijek i ovlaštenik tuženika za zaštitu na radu), odmah po štetnome događaju (15.2.2022.). Odmah nakon navedene ozljede na radu tužitelja je u KBC Osijek odvezao prijatelj AP koji je i svjedočio njegovu padu te mu pružio pomoć te je tužitelj obrađen u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC Osijek te potom hitno hospitaliziran na Klinici za neurologiju KBC Osijek. Otpušten je kući 19.02.2022. između ostalog s dijagnozama: VLC nasi et capitis reg. frontalis. Nagnječno-razdorna rana nosa i čeonog područja. Fractura ossis nasi cum dislocatione. Prijelom nosne kosti s pomakom. Haemangioma retrobulbaris bil. in obs. Krvni izljev iza obje očne jabučice. Fibrilatio atriorum. Fibrilacija srčane klijetke. Hipertensio arterialis. Povišen krvni tlak. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio neimovinski i imovinsku štetu. Pretrpio je fizičke boli jakog, srednjeg i slabog intenziteta, primarni i sekundarni dugotrajni strah, trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te mu je kao trajna posljedica ostala i naruženost vrlo uočljiva trećima. Nakon štetnog događaja imao je potrebu za stalnom tuđom pomoći i njegom jer nije mogao samostalno obavljati svakodnevne potrebe, imao je bolove i nelagode pri svakodnevnim aktivnostima što je svakako narušilo njegovu kvalitetu života bez njegove odgovornosti za situaciju u kojoj se našao. Gore navedeno razvidno je i iz medicinske dokumentacije te je razvidno i kako tužitelj ima trajne i zaostale medicinske komplikacije uslijed predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenoga i s obzorom na činjenicu da je tuženik kao poslodavac odgovoran za ozljedu koju pretrpi radnik ako se ozljeda dogodila na radu i u svezi s radom i to po načelu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju, sve sukladno odredbi čl. 17. i 25. Zakona o zaštiti na radu.

1.1. Tijekom postupka tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu ne spori kako je tužitelj kod njega u radnom odnosu te kako je 14.2.2022. doživio štetni događaj - ozljedu na radu upravo na način kako je navedeno i opisano u tužbi. Međutim, tuženik navodi kako se ne smatra odgovornim za predmetnu štetu. Ističe da je proveo zaštitu na radu te navodi da je predmetna šteta isključivo posljedica tužiteljeva ponašanja (nepažnje). Sukladno odredbama članaka 111. Zakona o radu te 25. Zakona o zaštiti na radu - tuženik kao poslodavac odgovara za predmetnu štetu po načelu objektivne odgovornosti poslodavca. Navod tuženika bi provodio zaštitu na radu, nije od važnosti za predmetni postupak jer i provedena zaštita na radu tuženika (poslodavca) ne oslobađa njegove (objektivne) odgovornosti za predmetnu štetu – sve upravo prema čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj je dakle, unatoč tome što je postupao pažljivo, ipak pao a što mu, logično, nije u interesu jer je uslijed pada pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu, a između ostaloga i naruženost kao trajnu posljedicu. Da je tuženik ranije, a ne tek nakon tužiteljeva pada, uklonio samo visoko raslinje koje zaklanja svjetlost na podestu – tužitelj vjerojatno ne bi pao, a zasigurno ne bi pao da je ranije uklonio i predmetni betonski podest. S obzirom na navedeno, tužitelj ističe i da je tuženik, svojim pravovremenim radnjama, svakako mogao utjecati na to da do tužiteljeva pada ne dođe (ili pada bilo koje druge osobe u krugu poslodavca).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja jer smatra da na strani tuženika nema odgovornosti za štetni događaj i štetu koju je pretrpio tužitelj, a visinu novčane naknade po pojedinim vidovima štete kako to tužitelj tužbom potražuje smatra previsoko postavljenom s obzirom na vrstu povrede tužitelja. Tuženik ne čini spornim da je tužitelj u radnom odnosu sa tuženikom na radnom mjestu – skretničar, a kako navodi sam tužitelj od 1984., te da je isti doživio povredu dana 14.02.2022. Tužitelj u tužbi navodi i obrazlaže da je do povrede došlo na način da je isti pao preko betonskog povišenja dimenzija 1m x 1m, visine 20 cm, neposredno ispred kućice skretničara BLOK – Čepinska cesta, Kolodvor Osijek, gdje se i inače redovito kreće u obavljanju poslova svoga radnog mjesta. Za predmetni štetni događaj i štetu tuženik smatra isključivo odgovornim samog tužitelja, na što ukazuju i uvjeti i način na koji se štetni događaj dogodio, a prema prethodno citiranim navodima i opisu samoga tužitelja. Sukladno odredbi čl. 25. st.2. Zakona o zaštiti nas radu (NN br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije moga utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći , unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također prema odredbi članka 1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Tuženik je obavljanje poslova organizirao na način koji jamči sigurne uvjete za rad svih radnika pa shodno tome i tužitelju, naravno uz normalnu i uobičajenu pažnju radnika. Nesporno je iz navoda samoga tužitelja da je isti bio upoznat sa povišenjem gdje se štetni događaj dogodio, te da se isti u okviru obavljanja svojih poslova svakodnevno, tj. redovito tamo kreće i prolazi, te je krivnja za nastanak štetnog događaja isključivo u krajnje nepažljivom ponašanju tužitelj, jer nije postupio s pažnjom prosječno pažljive osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti. Tužitelj je bio radno i zdravstveno sposoban za rad na radnom mjestu skretničara, osposobljen za rad na siguran način, te je isti imao zaštitnu opremu, što znači da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje povrede tužitelja na radu. Kako na strani tuženika nema propusta, te da je štetni događaj u kojem je tužitelj pretrpio ozljedu isključivo posljedica ponašanja i nepažnje tužitelja to nema niti odgovornosti tuženika za štetni događaj i štetu. Slijedom prethodnih navoda tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Odluku o zasnivanju radnog odnosa (list spisa 5), fotografiju kuće (list spisa 6), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list spisa 7-8), opis poslova – sistematizacija radnog mjesta (list spisa 9), Odštetni zahtjev (list spisa 10-13), zapisnik Državnog inspektorata od 13.3.2022. (list spisa 15-21), fotografije (list spisa 22-24), Prijava ozljede na radu (list spisa 25-28), medicinska dokumentacija (list spisa 29-43), med. dokumentaciju za tužitelja (list spisa 64-65), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 69-73), Tablica – fond radnih sati za 2022. godinu po mjesecima (list spisa 91) te je saslušao svjedoke, vještaka i tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio na radnom mjestu.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu – skretničar, od 1984. te da je isti doživio povredu dana 14.02.2022.g.

7. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik odgovoran za nastanak štete, te je li tužitelj pridonio šteti.

8. Iz Odluke o zasnivanju radnog odnosa (list spisa 5) proizlazi da je 12. ožujka 1984. tužitelj zasnovao radni odnos na radnom mjestu kočničara-manerviste-skretničara u Kolodvoru Osijek.

9. Iz fotografija kuće (list spisa 6) proizlazi tužiteljevo radno mjesto – kućica skrentičara, te da je pod neravna površina.

10. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 4. 2017. (list spisa 7-8) proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skrentičar u jedinici Željeznički kolodvor Osijek.

11. Iz opis poslova – sistematizacija radnog mjesta (list spisa 9) proizlazi da, između ostalog, dočekuje vlakove. održava skrentice i iskliznice i odgovoran je za njihov položaj, sudjeluje u manerviranju na području kolodvora, obavlja pregled skrentica i sketničkih likova.

12. Iz Odštetnog zahtjeva s povratnicom (list spisa 10-13) proizlazi da je isti zahtjev podnio tužitelj putem svog punomoćnika tuženiku 21. travnja 2023. a radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 14. veljače 2022.

13. Iz zapisnika Državnog inspektorata od 13.3.2022. (list spisa 15-21) proizlazi da je mjesto događaja u vrijeme sačinjavanja zapisnika izmijenjeno, te da prema iskazu JP je između kućice i tračnica do pružnog prijelaza, na dijelu pješačke stane se nalazilo povišenje, prema dostupnim fotografijama betonski podest dimenzija 100 cm x 100 cm, 20 cm visine sa prilazne strane kućice skretničara. U prilogu zapisnika nalaze se fotografije koje je sačinio BP **.**.2022. nakon saznanja o mjestu događaja. Na fotografijama je vidljiva kućica koja je mjesto rada skretničara, na kućici prema tračnicama nalazi se dvokrilni prozor, Iznad prozora s vanjske strane nalazi se električna svjetiljka. Svjetiljka je u funkciji i usmjerena je da osvijetljava prostor ispred kućice i stazu za pješake ispred kućice. Dolaskom na mjesto događaja utvrđeno je da je sa pješake staze uklonjen betonski podest i uklonjeno je raslinje, te je sve nasuto tucanikom. Nadalje, proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način (toč.6. zapisnika).

14. Iz fotografija (list spisa 22-24) proizlazi da se na stazi koja se nalazi ispred kućice skretničara nalazi povišenje koje izgleda kao stepenica. Pored staze se nalazi grm, a na kućici skrentičara se nalazi svjetlo.

15. Iz Prijave ozljede na radu (list spisa 25-28) proizlazi da je prijavu o ozljedi na radu popuni CP, šef kolodvora, te da se ozljeda dogodila na Čepinskoj cesti,

16. Iz Tablica – fond radnih sati za 2022. proizlazi broj radnih dana, i radniih sati, te broj blagdana i neradnih dana, kao i ukupan fond radnih sati.

17. Iz iskaza svjedoka AP proizlazi da se sjeća da je toga dana tužitelja čekao da ga odveze s posla, kada je vidio da ga dugo nema otišao je vidjeti gdje je i vidio je da leži, rasvjete nije bilo a to je bilo oko 19,00 sati navečer. To mjesto gdje je ležao bilo je puno kamenja, dijelova armature, a to mjesto nalazi se ispred kućice, odnosno, između kućice i ceste. Bila je tamo živa ograda, visine otprilike metar i trideset, i on se na tom mjestu sam više puta potepao. Sa strane na cesti koja je u neposrednoj blizini bili su izvođeni radovi, pravio se podvožnjak. Kada ga je vidio da leži, vidio je da je sav krvav, te ga je podigao i on je otišao u WC u toj kućici za spuštanje rampe. Nakon toga ga je odvezao na Hitnu te je on ostao u bolnici. Više puta je dolazio tamo pa se sjeća da je na pješačkoj stazi, u dijelu gdje ista izlazi na cestu, bilo neravnina te je bilo neravnine i na putu između te kućice i pješačke staze, a tužitelj je pao na putu između kućice i pješačke staze. Naglašava da su neravnine i na stazi između kućice i pješačke staze, a na kojem mjestu je i tužitelj pao. Inače tamo ima rasvjeta od ceste, ali ta rasvjeta nije radila jer je u to vrijeme bila izgradnja podvožnjaka. Na kućici skretničara je isto postojala rasvjeta, ali se ne sjeća je li radila rasvjeta na kućici. Ne zna postoji li danas povišenje gdje je tužitelj pao, jer nije tamo bio. To je jedini pristupni put kućici skretničara.

17.1. Iskaz svjedoka AP sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je tužitelja našao kako leži na stazi, neposredno nakon pada, jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u suprotnosti s iskazom tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja, čiji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim, proizlazi da je tužitelj pao i da nitko nije vidio pad, te da se sam ustao i otišao u WC.

17.2. Iskaz svjedoka AP sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je opisao mjesto štetnog događaja, te da su postojale neravnine na stazi između kućice i pješačke staze, te da rasvjeta od ceste nije radila jer je u to vrijeme bila izgradnja podvožnjaka, jer je iskaz svjedoka u tom dijelu u skladu sa Zapisnikom Državnog inspektorata u dijelu opisa mjesta štetnog događaja, kao i u skladu s iskazom svjedoka DP i tužitelja.

18. Iz iskaza svjedoka DP proizlazi da je u to vrijeme radio i sada radi kod tuženika na radnom mjestu skretničar. Sjeća se da je toga dana došao u smjenu u 18,30 sati, a tužitelj je radio dnevnu smjenu. U vrijeme kada je došao već je bio mrak. Primio je smjenu, a tužitelj je izašao. Nakon jedno 30 minuta, kada je otišao u WC vidio je krv u WC-u i tada ga je nazvao tužitelj te mu je rekao da je on u bolnici, da se potepao i pao i zamolio ga da obriše krv u WC-u. Budući da mu je rekao da se potepao i pao on je sam zaključio da je pao na povišenju. Nije vidio nikakav pad. Što se tiče povišenja, povišenje je bilo vani na stazi kojom se dolazi i odlazi na posao na djelu njihove staze koja povezuje kućicu i pješačku stazu. To povišenje se nalazi na jedno 8-10 metara od kućice i visoko je jedno 30 cm. Vani je bio mrak, bila je zima i nije bilo vidljivo, a sa strane se nalazila živica. Bili su i radovi na podvožnjaku pa nije radila rasvjeta od ceste, misli da nije radila. Radila je rasvjeta na kućici, koliko se sjeća ništa nije moglo ometati svjetlo sa kućice. To svjetlo na kućici osvjetljavalo je područje ispred kućice i moglo se vidjeti. Danas ne postoji povišenje, firma je sanirala to povišenje odmah drugi dan od događaja. Živicu su isto odmah izrezali i porušili. Živica se nalazila uz stazu i povišenje te je živica svojom visinom ometala djelomično pristup svjetla na taj dio. To je jedini pristup kućici. Prilikom obavljanja redovnog posla ne mora izlaziti van, samo u slučaju kvara, a u 40 godina rada to nije morao. Staza na kojoj se potepao tužitelj nalazi se na stazi HŽ-a.

18.1. Iskaz svjedoka DP sud je ocijenio vjerodostojnim jer je suglasan iskazu tužitelja u dijelu u kojem opisuje da je u WC-u vidio tužiteljevu krv, a u dijelu u kojem opisuje mjesto štetnog događaja je u skladu sa Zapisnikom državnog inspektorata i fotografijama uz zapisnik. U dijelu u kojem navodi da je vani bio mrak i da nije bilo vidljivo, iskaz svjedoka DP je u skladu s iskazom svjedoka AP i tužitelja.

19. Iz iskaza tužitelja JP proizlazi da radi od 07,00 do 19,00 sati i da je pao na jedinom prolazu kojeg imamo. Taj dan u 18,45 sati predao je smjenu KP i krenuo je kući. Na toj stazi skrenuo je kraj živice lijevo, zapeo je za stepenicu, pao i ozlijedio se. Rasvjeta je od ulice bila ugašena jer su u to vrijeme bili radovi na podvožnjaku, bila je rasvjeta na stražari – kućici, ali je bila i živica uz stazu i tu stepenicu, pa je ometala osvjetljenje sa stražare. Inače je prolazio tom stazom 1000 puta, ali taj dan je zapeo. Sve je bilo dobro dok je bila ulična rasvjeta, ali kako nije bilo ulične rasvjete, nego samo rasvjeta sa stražare, a nalazila se i živica, taj put tu stepenicu nije vidio. Kada je pao krv mu je curila, nije se odmah mogao niti ustati, a kada se ustao otišao je u donji wc, koji se nalazi u stražari, a tamo se oprao i obrisao ubrusima. Nitko nije vidio kada je pao. Kada se oprao nazvao je AP, koji ga je čekao u Intersparu da ga vozi doma, ali ga je odvezao u bolnicu. Kasnije se javio kolegi KP a on je sam vidio krv na stazi i uplašio se. Ne zna je li on koga zvao. Drugi dan su tu stepenicu očistili s bagerom i živicu su očistili, kao da ništa nije bilo. Na tom radnom mjestu radio je oko 10 godina, a u mirovini je od 1.1.2025. Tada kada je pao krenuo je kući jer je bio kraj smjene, a bio je u radnoj opremi, koju mu je dao HŽ, a to je bila zaštitna odjeća. Taj put je jedini put kojim se kreće i kada treba nešto fizički napraviti. Navedenu česticu su očistili bagerom tj. kašikom od bagera su očistili tu stepenicu. Ta staza se nalazi na HŽ-ovom posjedu. Tom zgodom je hodao normalnom brzinim, nije trčao. ta stepenica je bila i prije nego je pao. Prije nije razmišljao o navedenoj stepenici, kada je bila ulična rasvjeta sve su vidjeli kao na dlanu, a poslije njega je jedan čovjek pao isto i slomio nogu na tom radnom mjestu, ali je pao na ankere koje je ostavio Osijek-koteks koji je radio u neposrednoj blizini podvožnjak.

19.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. Nadalje, u dijelu u kojem tužitelj iskazuje o mjestu štetnog događaja iskaz tužitelja je sukladan iskazu svjedoka AP i DP, te Zapisnikom Državnog inspektorata, a u dijelu u kojem iskazuje da je bio mrak i da nije radila ulična rasvjeta zbog radova na podvožnjaku je u skladu s iskazima svjedoka LP i DP.

20. Iz Nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Ivana Lovrića, prof.prim.dr.sc., dr.med., specijalist opće kirurgije i traumatologije, proizlazi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu: prijelom nosnih kostiju s pomakom. Anatomsko-funkcijska posljedica: jednostrana smanjena prohodnost nosa uvjetovana navedenim prijelomom. Ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 5%. Pretrpljeni i budući fizički bolovi trajali su, i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, lakog intenziteta 30 dana. Zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta. Tužitelj je pretrpio i buduće duševne bolove zbog naruženosti jer su ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u srednjem stupnju uočljivo trećim osobama (opisani ožiljci na nosu i deformitet nosa). Nadalje, tužitelj je pretpio i budući strah i to primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 15 dana. Tužitelj je nakon nezgode osjećao trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha srednjeg i lakog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 7 dana 3 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.

20.1. Na ročištu održanom 18. ožujka 2025. vještak je naveo da ostaje kod svog Nalaza i mišljenja, kojeg je izradio na temelju med. dokumentacije i pregleda tužitelja. U dijelu prigovora koji se odnosi na visinu tj. količinu bolova i straha, može reći da ostaje kod navoda koje je naveo, bolovi i strah su subjektivni osjećaji, a iste je procijenio prema težini ozljeda i kliničkom iskustvu kod takvih ozljeda. U odnosu prigovora tuženika glede naruženosti, može reći da se kod tužitelja radi o ožiljku koji se nalazi na licu te je stoga duševne bolove zbog navedenog ožiljka ocijenio tako kako je ocijenio. Deformitet nosa je utvrdio kliničkim pregledom. Ostaje i kod ocijene smanjenja životne aktivnosti od 5% koju je utvrdio temeljem kliničkog pregleda i med. dokumentacije, a isto se sastoji u jednostranoj smanjenoj prohodnosti nosa, uvjetovanoj navedenim prijelomom nosnih kostiju.

20.2. Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke Ivana Lovrića, prof.prim.dr.sc., dr.med., sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, na temelju pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije, te se vještak na ročištu očitovao na primjedbe tuženika te iste otklonio.

21. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tužitelj nakon završetka svoje smjene, prilikom odlaska s radnog mjesta, pao na stazi koja se nalazi uz kućicu skretničara koje je njegovo radno mjesto i koja je jedina staza kojom se može pristupiti navedenoj kućici skretničara,

- da se navedena staza na kojoj je tužitelj pao nalazi se na čestici tuženika, te da je jedini put kojim se tužitelj kao radnik kreće kada nešto treba obaviti fizički ili u slučaju kvara,

- da je tužitelj pao na dijelu staze na kojem se nalazilo povišenje nalik na stepenicu,

- da je u vrijeme štetnog događaja, oko 18.45 sati 14. veljače 2022. bio mrak, te da nije radila ulična rasvjeta,

- da je na kući skrentičara bila svjetiljka, ali da se uz stazu i to na dijelu gdje se nalazilo povišenje nalazio i grm - živica koja je onemogućavala osvjetljenje staze svijetlom sa kućice skrentičara,

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu: prijelom nosnih kostiju s pomakom, te s anatomsko-funkcijskom posljedicom: jednostrano smanjena prohodnost nosa uvjetovana prijelomom,

- da je tuženik nakon štetnog događaja uklonio navedenu neravninu na stazi, kao i grm – živicu uz stazu,

- da je tuženik bio osposobljen za rad na siguran način (navedeno proizlazi iz Zapisnika Državnog inspektorata).

22. Prema odredbi članka 111. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj: 93/14, dalje ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

23. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23.1. Sukladno čl. 3. st. 14. ZZR-a ozljeda na radu je ozljeda nastala u prostoru poslodavca u kojem radnik obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. Nadalje, sukladno čl. 41. ZZR-a tuženik kao poslodavac je dužan osigurati mjesto rada koje se koristi te da je u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.

24. Svrha primjene pravila zaštite na radu je sprječavanje ozljeda na radu, a za provedbu mjera zaštite na radu prije svega je odgovoran poslodavac. Međutim, time nisu isključene obveze radnika i njegova odgovornost za vlastito zdravlje i sigurnost.

25. U vezi tuženikovih navoda, a kojima se nastoji ustvrditi da je do ozljede na radu došlo krivnjom samog oštećenika, valja odgovoriti da se postojanje doprinosa oštećenika vlastitoj šteti ne predmnijeva, već je na štetniku teret dokaza postojanja uzročne veze između određenog neprihvatljivog oštećenikova ponašanja i nastale štete (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2632/2015 od 23. siječnja 2019.). Kako tuženik takvo ponašanje, koje bi bilo u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnim događajem nije dokazao, ovaj sud je utvrdio da doprinos tužitelja šteti ne postoji.

25.1. Naime, tužitelj je u vrijeme nastanka štete hodao normalnim hodom, te se spotaknuo od neravninu na stazi koju nije mogao uočiti jer adekvatne rasvjete nije bilo. Naime, ulična rasvjeta nije radila zbog radova na prometnici, a rasvjeta – svijetlo koje se nalazilo na kućici skrentičara iako je radilo nije moglo osvijetliti navedeno povišenje na stazi zbog grma – živice koja se nalazila uz stazu i onemogućavala svijetlo. Tužitelj, iako je redovno prolazio navedenom stazom, nije odgovoran za pad i nije istom doprinio. Naime, prije štetnog događaja postojalo je svijetlo od ulične rasvjete, ali na sami štetni događaj nije bilo ulične rasvjete, pa se ne može smatrati tužiteljevim doprinosom činjenica što u mraku nije znao gdje se točno nalazi povišenje na stazi a kako bi spriječio pad. Dakle, tuženik nije dokazao elemente za oslobođenje ili umanjenje njegove odgovornosti sukladno čl. 25. st. 2. ZZR-a i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO), odnosno nije dokazao da je šteta nastala namjernom ili krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe.

26. Slijedom svega navedenoga, tuženik je odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer je šteta - teška tjelesna ozljeda tužitelja - prijelom nosnih kostiju s pomakom, ozljeda teške naravi koje je zadobio na radu, i to mjestu koje se nalazi u prostoru poslodavca i koje radnik koristi prilikom obavljanja posla (čl. 3. st. 14. ZZR- a). Tužitelj je navedenu ozljedu zadobio prilikom pada na neravnini, povišenju na stazi koja se nalazi na tuženikovoj čestici i koja je jedini put tužitelja za pristup kućici i odlazak iz kućice skretničara, i koju tužitelj kao radnik koristi u slučaju da treba nešto obaviti izvan kućice ili u slučaju kvara.

27. Radi utvrđenja visine štete sud je proveo medicinska vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Ivanu Lovriću, te je sud utvrdio da je ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja uvjetovala

1 0

smanjenje životne aktivnosti od 5%. Pretrpljeni i budući fizički bolovi trajali su, i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, lakog intenziteta 30 dana. Zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta. Tužitelj je pretrpio i buduće duševne bolove zbog naruženosti jer su ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u srednjem stupnju uočljivo trećim osobama (opisani ožiljci na nosu i deformitet nosa). Nadalje, tužitelj je pretpio i budući strah i to primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 15 dana. Tužitelj je nakon nezgode osjećao trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha srednjeg i lakog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 7 dana 3 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.

28. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

29. Slijedom toga uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjena životne aktivnosti sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 1100. i 1046. ZOO-a. Nadalje, tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

30. Ovaj sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a ,a imajući na umu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku:VSRH) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim kriterijima: pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, lakog intenziteta 30 dana u iznosu od 1.100,00 EUR-a, straha jakog intenziteta kratkotrajan, srednjeg intenziteta 7 dana, lakog intenziteta 15 dana iznos od 800,00 EUR-a, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 5% iznos od 750,00 EUR-a, duševnih bolova zbog naruženosti u srednjem stupnju uočljivo trećim osobama (opisani ožiljci na nosu i deformitet nosa), a ožiljak se nalazi na licu, što iznosi 4.097,18 EUR-a, što ukupno iznosi 6.747,18 EUR-a. Slijedom navedenoga, tuženik je dužan tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti platiti iznos od 6.747,18 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim 21. travnja 2023., odnosno

1 1

od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate sukladno čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I/ izreke.

31. Nadalje, s obzirom na to da iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć (nekvalificirana) od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 7 dana 3 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, odnosno 21 sat. Ovaj sud ocijenio kao cijenu sata tuđe pomoći i njege iznos od 3,11 EUR-a po satu, te je sukladno čl. 223. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1095. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 65,31 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 25. travnja 2025. pa do isplate. Naime, naknada štete zbog tuđe pomoći i njege je određena je prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa su stoga zatezne kamate na iznos naknade štete zbog tuđe pomoći i njege dosuđene od dana presuđenja pa do isplate sukladno čl 1095. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

32. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u dijelu preko dosuđenog dijela imoviske štete, odnosno preko iznosa od 65,31 EUR-a, te u dijelu zateznih kamata koje su tekle na iznos od 6.747,18 EUR-a od 15. veljače 2022. do 20.travnja 2023., te u dijelu zatzenih kamata naiznos od 65,31 EUR-a tekućih od 20. veljače 2022. do 24.travnja 2025., te je stoga odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

33. Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu na okolnost da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje povrede na tužitelju. Naime, tijekom postupka nije sporno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, a u vezi poduzetih mjera za sprječavanje povrede tužitelja ovaj sud smatra da je predmet spora dovoljno raspravljen, te se prema mišljenju suda, odluka mogla donijeti i bez navedenog vještačenja, jer se na temelju Zapisnika Državnog ispektorata i iskaza tužitelja i svjedoka, kao i fotografija mjesta štetnog događaja koje su priložene uz zapisnik može utvrditi da jesu li i koje mjere poduzete za sprječevanje štete. Kao što je prethodno navedeno, sud je utvrdio da se na mjestu tužiteljevog rada nalazila neravnina na stazi koja nije bila u dovoljnoj mjeri osvijetljena.

34. Tužitelj je podneskom od 4.prosinca 2024., nakon provedenog mjedicinskog vještačenja, povećao tužbeni zahtjev. Navedeni podnesak je dostavljen tuženiku, koji se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu a da se prije toga istom nije protivio pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu sadržanom u podnesku od 4. prosinca 2024. sukladno čl. 190. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno čl. 154. st.1.ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznata naknada troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak sastava podneska tužitelja od 22. travnja 2024. i trošak sastava podneska od 4. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja tužitelja na ročištu 16. svibnja 2024., 2. listopada 2024. i 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9.

1 2

toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.500,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za vještačenje i razlike predujma za vještačenje u iznosu od 491,07 EUR-a, što ukupno iznosi 1.991,07 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi 2.116,07 EUR-a.

Osijek, 25. travnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku